Henry Furst

dijelom i u Italiji te iako tvrdi da je „izborom Talijan“, u grad Fiume ga ne dovode patriotske pobude.

Kada je D’Annunzio umarširao u grad Fiume, „kreativni intelektualac“ Leon odmah mu se pridružio te mu je povjereno radno mjesto „Capo dell’Ufficio Relazioni Esteriori“ (šef Ureda za vanjske poslove) Repubblice del Carnaro. Kochnitzky je tu funkciju obavljao sve do srpnja 1920. godine. No nije nesklon Hrvatima i netalijanskom življu. U knjizi Quinta stagione o i centauri di Fiume, što ju je napisao ubrzo nakon D’Annunzijeva pada, iznio je još svježe fijumanske uspomene te je uvjerljivo opisao žar mladih intelektualaca, pjesnika i pisaca okupljenih oko pjesnika - osvajača, u kojima, uz rodoljubni, tinja i buntovni internacionalistički duh.

Kochnitzky je istinski ljevičar i pobornik Sovjetske Rusije. Fijumanizam poistovjećuje sa revolucijom siromašnih, a protiv bogatih. Fijumanizmu je dao međunarodni karakter zahvaljujući ligi Lega di Fiume, koja se zalagala za to da narodi tlačeni od strane imperijalističkih sila dobiju svoj glas. Kao sljedbenik futurizma i dadaizma, piše traktat Bal des Ardents ou les Saisons fiumaines . Tekst je zapravo bio namijenjen onima koji nisu razumijeli svrhu Repubblice del Carnaro. Academie Francaise mu je 1953. godine dodijelila priznanje Juliette de Wils. Umro je u Comu, 29 svibnja 1955. godine.

HENRY FURST

Amerikanac njemačkog podrijetla (rođen u New Yorku, 11. listopada 1893. – umro u gradu La Spezia, 15. kolovoza 1967.), bio je kazališni redatelj, pisac i novinar. Kako je bio poliglot (korektno je govorio i pisao engleski, talijanski, francuski i njemački), po dolasku u grad Fiume biva angažiran u Uredu za odnose s javnošću, sa zadatkom praćenja stranih tiskanih medija i izdanja. Kao istinski ljevičar, bio je uvjeren da je pobjeda komunističkog društva na svjetskom nivou moguća i veoma blizu. Zbog toga je nastojao utjecati na D’Annunzija kada god bi se ovaj našao u situaciji da izvrši neki izbor. Pri tome mu je potporu davao i sam Leon Kochnitzky. „Comandante se, međutim, počeo distancirati od ove dvojice sve do njihovog udaljavanja iz grada Fiume, pokazujući time još jednom ono što se - po mišljenju mnogih povjesničara - pokazalo kao fatalna neodlučnost pjesnikova u vezi s potpunim i strukturiranim revolucionarnim odabirom klase. Furst se kasnije vraća u SAD te radi na Columbia University. Zanimljiva je njegova izjava kako su “poštenjaci uvijek protiv režima bilo koje vlasti”!