Nakon duge i hladne zime, konačno nam stižu topliji i ljepši dani. No, stižu li i bolji dani za našu poljoprivredu, tek ćemo u dogledno vrijeme vidjeti. Mislim da smo svjesni da je nerealno očekivati ostvarenje onog što je nemoguće ostvarivo u postojećim uvjetima i da je pozivanje i sjećanje na “stara dobra vremena” uzaludno gubljenje dragocjenog vremena. To više što vjerujem da je mali broj onih koji bi se rado vratili u ta vremena. Korisnije bi bilo potisnuti takva razmišljanja i zaključivanja i postati svjesni današnjice, koja zahtijeva djelovanje i poslovanje isključivo u okvirima mogućeg. Iako u ograničenim mogućnostima, ohrabruje izražena volja i razumijevanje hrvatske Vlade, odnosno najava daljnje pomoći u preživljavanju još jedne teške gospodarske godine. Ovo obećanje zaslužuje svaku pažnju i ulijeva nužno potreban optimizam. A u postojanje zdravog optimizma uvjerili smo se i u razgovoru s prvim čovjekom Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka. Kao i svake godine u ovo vrijeme, ozbiljno se bavimo sjetvom kukuruza i drugim sjetvenim kulturama, nužnim u izbalansiranoj hranidbi goveda. Uz stručan i promišljen rad i povoljne agrometeorološke prilike, nadajmo se dobrom urodu i uspješnom gospodarenju. To nam je trenutno potrebnije nego ikad prije.
Vaša urednica
Vera Volarić
Tehnologija proizvodnje kukuruza................2
TEMA BROJA
Važnost pravilnog izbora hibrida za silažu kukuruza .....14
PROIZVODNJA KRME
Bijela djetelina u stočarskoj proizvodnji............18
Korištenje krme napasivanjem .............................22
DOGAĐANJA
Ljubav prema proizvodnji mlijeka gradi se od malih nogu .............................34
EKONOMIKA PROIZVODNJE
Kako zaraditi više usprkos većim troškovima po kilogramu mlijeka? ..............36
TEHNOLOGIJA UZGOJA
Rešetkasti podovi u stajama za goveda ..................40
AKTUALNO
Javni natječaj za sredstva iz Fonda za smanjenje nitrata .....43
Razgovor s Igorom Rešetarom .......................45
PREGLED TRŽIŠTA
Cijene sirovog mlijeka i mesa na EU tržištu ..................50
TEMA BROJA
IMPRESSUM
Urednički odbor:
mr. sc. Zdravko Barać
dr. sc. Petar Bosnić
mr. sc. Ana Dakić
prof. dr. sc. Zoran Grgić
Zdenko Ivkić, dipl. ing.
dr. sc. Ivan Jakopović
Janja Jozanović, dipl. oec.
mr. sc. Goran Kiš
mr. sc. Natalija Knežević
dr. sc. Miljenko Konjačić
dr. sc. Antun Kostelić
mr. sc. Sre ćko Ladišić
dr. sc. Kristina Matković
prof. dr. sc. Boro Mioč
Zdenko Močnik, ing.
Davor Pašalić, dr. vet. med.
Zoran Radan, dr. vet. med.
doc. dr. sc. Igor Štoković
dr. sc. Darko Uher
Glavna i odgovorna urednica: Vera Volarić, dipl. ing.
Izvršni urednik: Zoran Bašić, dipl. ing.
Vlasnik i izdavač: Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb
Uredništvo:
Zagreb, Ilica 31/III tel.: 01/4833-349
fax: 01/4875-848
e-mail: hmu@hmu.hr www.hmu.hr
MB: 3206599
OIB: 75164980044
Žiro račun: 2360000-1101408596
Cijena: 8 kuna
Fotografije: Shutterstock, HMU
Grafičko oblikovanje i tisak: "Hlad", Pluska, Nikole Halpera 1 www.hlad.hr
Mljekarski list upisan je u Upisnik HGK o izdavanju i distribuciji tiska pod rednim brojem 863
Mljekarski list 4/2010.
Tehnologija proizvodnje kukuruza
Prirodni uvjeti za proizvodnju kukuruza u našoj zemlji jedni su od najpovoljnijih u cijeloj Europi
Prof. dr. sc. Zlatko Sve č njak
Kukuruz ili “zrno života”, kako su ga nazivali stari uzgajivači u njegovoj postojbini Americi, danas je uz pšenicu i rižu jedna od tri vodeće kulture u svijetu. U Hrvatskoj je po površinama i ukupnoj proizvodnji naša najvažnija kultura, gotovo svako drugo polje zasijava se kukuruzom.
Zrno kukuruza čini glavninu obroka životinja i odlikuje se najboljom konzumacijom među svim žitaricama, ali i najvišim sadržajem energije i bojila ksantofila i karotena. Nadalje, silaža cijele kukuruzne biljke glavno je voluminozno krmivo obroka visoko mliječnih krava i intenzivno tovljene junadi kako u SAD-u tako i u Europi. Kukuruznu silažu odlikuje visoka ješnost i re-
lativno konstantna kvaliteta, a sadrži i znatno više energije i krave je mogu više pojesti nego silažu trava pa daje više mlijeka.
Prirodni uvjeti za proizvodnju kukuruza u našoj zemlji jedni su od najpovoljnijih u cijeloj Europi. Tu komparativnu prednost trebamo iskoristiti i postaviti kukuruz na ono mjesto koje mu i pripada. Stoga on treba biti noseći stup ratarske odnosno stočarske proizvodnje. Nadalje, kukuruzno zrno samo po sebi proizvod je koji ima svoje mjesto na vanjskom tržištu, budući da u Europi mnoge zemlje kupuju tuđi kukuruz.
Prinosi kukuruza
Prinosi zrna kukuruza u Hrvatskoj različiti su u raznim godinama, budući da dosta ovise o vremen-
skim prilikama tijekom vegetacije, a koje su u nas dosta varijabilne. U vrlo nepovoljnoj (sušnoj) 2007. prosječno su iznosili svega 4,9 tona po hektaru, dok su u vrlo povoljnoj 2008. iznosili relativno visokih 8,0 tona po hektaru. Iz ovih podataka je vidljivo da u nepovoljnim vegetacijskim sezonama prinosi zrna mogu biti gotovo upola manji od onih koji se ostvaruju u povoljnim godinama.
Prema statisti čkim podacima, u posljednjih deset godina prinosi zrna prosje č no su iznosili izme đu pet i šest tona zrna na hektar. To se danas smatra osrednjim, ili č ak malim prinosom kukuruza. Današnji hibridi kukuruza, ako se uzgajaju prema uputama struč njaka, daju dvostruko više prosje č ne prinose. Statistički podaci za druge zemlje to potvrđuju. Tako najviše prosje č ne prinose kukuruza u svijetu u Europi bilježi jedna “nekukuruzna” zemljaGrčka. Uz mnogo sunca i topline i vodu osiguranu natapanjem, prosje č ni prinos kukuruza u ovoj zemlji na oko 200 tisuć a hektara iznosi gotovo jedan vagon, tj. 10 tona zrna po svakom hektaru. Nama bliska Austrija, koja ima slabije prirodne uvjete za kukuruz nego što su u našoj zemlji i u kojoj se mogu uzgajati samo manje rodni rani hibridi, također postiže znatno više prosje č ne prinose zrna kukuruza. Zato Austrija, uz upola manje površine pod kukuruzom, nekada tako đer “nekukuruzna” zemlja, proizvodi gotovo istu ukupnu količinu kukuruza kao i mi u Hrvatskoj.
Rezultati naših najboljih poduzeća i naprednih poljoprivrednika pokazuju nam da mi kao “kukuruzna” zemlja imamo velike rezerve za pove ćanje prinosa zrna kukuruza. U povoljnim uzgojnim uvjetima i uz suvremenu agrotehniku redovito se ostvaruju prinosi od 11 i više tona zrna na hektar. Za ostvarivanje takvih prinosa prije svega trebamo poboljšati agrotehniku, a na prvom mjestu posebnu pažnju posvetiti izboru hibrida te povećati i pravilno primjenjivati mineralna gnojiva i određena zaštitna sredstva. Kasnije će doći u obzir i skuplje mjere za povećanje prinosa, kao što su ure đenje tla, kalcifikacija i uvođenje natapanja. Ovo potonje ima velike izglede u budućnosti kad se ostvari veliki projekt kanal Dunav - Sava kroz Slavoniju.
Klimatski uvjeti
Kukuruz je toploljubiva i na mraz osjetljiva kultura. Najbrže raste pri temperaturama oko 30° C, ali pod uvjetom da je vrlo povoljna zasi ćenost tla vodom. U polju se takvi uvjeti zasićenosti tla vodom rijetko opažaju. Zato je najpovoljnija temperatura za rast kukuruza nešto niža i iznosi 24 do najviše 29° C. Donja gra-
U Hrvatskoj je po površinama i ukupnoj proizvodnji kukuruz naša najvažnija kultura, a gotovo se svako drugo polje zasijava kukuruzom
nica za rast kukuruza nakon nicanja je od 12 do 13° C, a gornja od 40 do 45 °C. Ispod odnosno iznad ovih temperatura kukuruz vrlo slabo raste odnosno ne raste. Kukuruz jest kultura toplih krajeva, ali ne i vrućih. U vrućim krajevima temperature danju prelaze one najpovoljnije za rast i često su više od 30 pa i 35° C. Takvo vruće a obično i suho vrijeme u doba uoči cvatnje i u cvatnji (svilanju) nije toliko štetno što smanjuje rast, nego zato što izaziva slabu oplodnju klipova. Stvori se manje zrna na klipu, više je jalovih biljaka i to sve skupa smanji prinose kukuruza.
Da bi kukuruz mogao normalno rasti i razvijati se, i da bi dozorio, povoljne temperature za rast trebaju trajati dovoljan broj dana. Računa se da dužina razdoblja između zadnjega proljetnoga i prvoga jesenskog mraza treba trajati najmanje 120 dana. Ako u početku vegetacije, neposredno nakon nicanja dok kukuruz ima prve listiće, temperature padnu ispod 0° C, tj. ako se pojavi mraz, bit će oštećeni prvi listovi ali će biljka ostati živa i nastaviti rasti. Ako mraz zahvati kukuruz kad ima 6 ili više listova, cijela će biljka biti uništena. Rani jesenski mrazevi uništavajući zelene listove, prekidaju nalijevanje zrna i tako smanjuju prinos.
Kukuruz je kultura koja učinkovito koristi vodu, no da bi dao dobar prinos potroši puno vode. Što se tiče oborina, može se uzgajati i gdje godišnje padne svega 250 mm oborina. To su vrlo suhi krajevi u kojima su i prinosi vrlo niski. Za dobar prinos kukuruza treba znatno više vode. Računa se da kukuruz u cijeloj vegetaciji ukupno potroši od 500 do 600 mm vode. Drugačije rečeno, na jedan četvorni metar usjev kukuruza potroši isparavanjem iz tla i kroz biljke od 500 do 600 Mljekarski list 4/2010.
litara vode ili 1 hektar usjeva ispari od 5000 do 6000 kubika vode.
Potrebna količina vode kukuruzu se osigurava kako kroz oborine tijekom njegove vegetacije, tako i kroz oborine u jesensko-zimskom i rano proljetnom razdoblju prije sjetve kukuruza. Na dubokim, propusnim, srednje teškim tlima (ilovastim), pri obilnim oborinama u predsjetvenom razdoblju može se u tlu stvoriti rezerva pristupačne vode od 150 do 200 mm. Ta rezerva vode u tlu isto je tako vrijedna kao i kiše u vegetaciji kukuruza. Uz ove rezerve vode u tlu potrebno je da u vegetaciji kukuruza još padne najmanje od 350 do 400 mm, da bi pri normalnim temperaturama kukuruz zadovoljio najveći dio svojih potreba. Ako su rezerve vode u tlu manje a vrijeme toplije, u vegetaciji kukuruza moraju pasti veće oborine od navedenih kako bi kukuruz dao dobar prinos.
Osim ukupne količine kiša u vegetaciji kukuruza, važan je i njihov raspored. Osobito su važne kiše u tri ljetna mjeseca. U svakom od njih trebalo bi pasti od 50 do 150 mm ili prosječno 100 mm mjesečno. Najbolje bi bilo kada bi svaki tjedan pala jedna srednja do dobra kiša od 20 do 25 mm. To je u prirodnim uvjetima uzgajanja kukuruza rijetka pojava. Zato su važni razmaci između kiša ili dužina beskišnih razdoblja. U prvom dijelu vegetacije, nakon dobrog nicanja beskišna razdoblja mogu biti duža, 20 i više dana bez štete na kukuruzu. Isto vrijedi i za kraj vegetacije. Kasnije, kad su temperature više, kukuruz dobro podnosi samo kraća sušna razdoblja. Osobito to vrijedi za razdoblje cvatnje. Dvije do tri dobre kiše prije i u cvatnji najviše utječu na uspješnost proizvodnje kukuruza.
Tlo
Kukuruz je kultura koja se dobro prilagođava raznim tlima, ali s različitim uspjehom u proizvodnji. Najbolje mu odgovaraju duboka, rastresita i propusna tla, ali koja nisu suha nego obratno, mogu zadržati puno vode, zatim srednje teška (ilovasta) tla bogata organskim tvarima i biljnim hranjivima i koja nisu kisela. Ovim uvjetima najbolje odgovaraju smeđa černozemna i njima slična tla.
Lagana, pjeskovita tla kukuruzu ne odgovaraju jer na njima trpi više od suše. Jedino ako su visoke pod-
Kukuruzu najbolje odgovaraju duboka, rastresita i propusna tla, a dvije do tri dobre kiše prije i u cvatnji najviše utječu na uspješnost proizvodnje
Mljekarski list 4/2010.
zemne vode (0,5 m od površine), ova tla mogu biti dobra za kukuruz. S druge strane teška, glinasta tla, koja su vlažna i hladna, zbog slabe propusnosti i prozračnosti također ne odgovaraju kukuruzu. Na njima kukuruz trpi od suviška vode, a što je posebno štetno u prvim danima nakon sjetve i u ranom porastu.
Zbog velike osjetljivosti kukuruza na prekomjernu vlažnost tla, izabrane parcele za njegovo uzgajanje trebaju biti izvan domašaja poplavnih voda. Ravne zemljišne površine i one do najviše od 3 do 5% nagiba površine su za kukuruz. Ako su tereni strmiji, oborinske vode odnose tlo i osiromašuju ga. Uzgajanje kukuruza kao širokoredne kulture na takvim terenima pridonosi odnošenju i pogoršanju tla.
Izmjena s drugim kulturama
Kukuruz je kultura koja dobro podnosi uzgoj u plodoredu sa svim ostalim ratarskim i drugim kulturama. Najveća prednost izmjene kukuruza i drugih kultura na istoj parceli je to što se time prekida razvojni ciklus određenih štetnika i bolesti. Time se oni manje šire u tlu i manje napadaju kukuruz, a isto vrijedi i za korove. U kukuruzu rastu njegovi tipični korovi koji su drugačiji nego korovi u kulturama gustog sklopa (pšenici i je čmu), a pogotovo se razlikuju od korova u višegodišnjim krmnim kulturama (crvenoj djetelini, lucerni).
U nas su kukuruz i pšenica najraširenije kulture, pa se zato one najčešće izmjenjuju na parcelama. Plodored kukuruza i pšenice može se u dosta slučajeva proširiti s jednogodišnjom lepirnjačom (npr. sojom). U plodoredu s kukuruzom još mogu biti uključene šećerna repa, suncokret, uljana repica, krumpir i druge kulture. Nadalje, kukuruz je kultura koja može doći kao prvi usjev na krčevine i nakon preoravanja livada i pašnjaka. Međutim, poslije višegodišnjih krmnih kultura i nakon preoravanja travnjaka posebnu pozornost treba obratiti na zemljišne štetnike - žičnjake. Mogu se toliko raširiti da bez dobre zaštite primjenom odgovarajućih zaštitnih sredstava oštete i izazovu ugibanje velikog broja mladih biljčica kukuruza i tako znatno smanje prinos.
Uzgoj na istoj parceli
Primjenom suvremenih agrotehničkih mjera obrade tla, gnojidbe i zaštite može se znatno suziti izmjena kultura na istoj parceli, a da prinosi kukuruza ostanu dobri. To suženje može biti toliko da se kukuruz uzgaja dvije do tri godine uzastopno ili čak neprekidno duži niz godina. Ponovljeni uzgoj kukuruza u nas poznat je poslije pšenice, a dugotrajni na poplavnim terenima uz rijeke i u kraškim poljima (tzv. vječna kukuruzna polja).
Mljekarski list 4/2010.
Potreba za ponovljenim ili dugotrajnim uzgojem kukuruza javlja se u slučajevima kada se kukuruz može dobro prodati ili ga treba puno za vlastito stočarstvo.
Ponovljeni uzgoj kukuruza moguć je prije svega na ravnim terenima gdje su tla dobrih svojstava. Srednje teška ilovasta, plodna, duboka i propusna tla pogodna su za ovakav način uzgajanja. Parcele izrazito zakorovljene opasnim višegodišnjim korovima (divlji sirak, zubača) nisu pogodne za uzgoj kukuruza dvije ili više godina uzastopno, jer se ti korovi teško uništavaju i uz primjenu herbicida.
Osim obilne gnojidbe mineralnim gnojivima i dobre zaštite od korova, za dobar uspjeh uzgoja kukuruza na istoj parceli potrebno je još: dodati od 50 do 80 kg/ha dušika u obliku uree prije
• zaoravanja kukuruzovine, duboko orati (30 cm ili više) kako bi se kukuruzovina
• potpuno zaorala, sijati hibride pove ćane otpornosti na bolesti koje
• izazivaju trulež stabljike i korijena, primijeniti zemljišne insekticide za kontrolu
• kukuruzne zlatice u područjima gdje je proširena.
Osnovna obrada tla
U osnovnoj obradi tla za kukuruz mogu se primijeniti razna oruđa, no još se uvijek najviše koristi lemešni plug. Najveća masa korijena kukuruza nalazi se u sloju tla do 30 cm dubine, što je dobar razlog da toliko iznosi i dubina oranja. Oranje na 30 cm ili nešto dublje opravdanije je u našim istočnim sušim krajevima, a na oko 25 cm u zapadnim vlažnijim. Što su tla lakša oranje je pliće, tako da se pjeskovita tla oru samo toliko duboko da se dobro unesu žetveni ostaci predkulture, a to može biti svega između 20 i 25 cm. Teška glinasta
tla treba dublje orati, na 30 do 35 cm kako bi im se popravila struktura i druga svojstva. Međutim, ako je riječ otlima s plitkom mekotom ili s nepropusnim slojem na maloj dubini, onda produbljivanje oraničnog sloja oranjem na 30 ili više cm neće izazvati povoljan učinak za kukuruz bez istovremeno dobre gnojidbe, a može biti i štetno. Teška glinasta tla treba orati rano, tj. u kasnoljetnom i rano jesenskom razdoblju, jer će tada najčešće biti u povoljnom stanju vlažnosti za obradu. Kasno u jesen, a osobito u proljeće ova tla obično su suviše mokra da bi se uopće mogla orati ili da bi se mogla kvalitetno poorati. Rano oranje ovakvih tala važno je i zato što se tada više izlažu djelovanju vlaženja i sušenja, i osobito smrzavanja i odmrzavanja, čime se popravlja njihova struktura. Nadalje, poslije jesenskog oranja moguća je gotovo uvijek ranija priprema tla i sjetva nego poslije proljetnog oranja. Međutim, u ljetno-jesensko doba ne bi se smjela orati tla na strmim terenima jer je poorano tlo više podložno odnošenju vodom nego nepoorano. Isto vrijedi i za parcele kod kojih postoji opasnost od poplave.
Ljetno-jesensko i proljetno oranje po djelovanju se izravnavaju u zapadnim, vlažnijim krajevima Hrvatske i u vlažnijim i hladnijim kukuruznim godinama, a u nekim slučajevima proljetno oranje može čak biti i bolje. U pojedinim godinama tla izrazito bogata sitnim česticama praha u proljeće mogu biti toliko zbijena od zimskih oborina da ih je potrebno ponovno orati. Nadalje, oranje laganih pjeskovitih tala u proljeće u pravilu je isto toliko dobro kao i u jesen. U proljeće je mnogo važnije ocijeniti pravi trenutak za oranje s obzirom na vlažnost tla nego pri oranju u jesen. Osnovno je da tlo do dubine prolaženja pluga bude dovoljno prosušeno, a to znači da se dio vode iz tla mora izgubiti isparavanjem.
Parcele izrazito zakorovljene divljim sirkom i zubačom nisu pogodne za uzgoj kukuruza dvije ili više godina uzastopno, jer se ti korovi teško uništavaju i uz primjenu herbicida
Nakon proljetnog oranja tlo se mora što prije poravnati i pripremiti za sjetvu, jer će porastom temperatura brzo otvrdnuti i kasnije je teško kvalitetno pripremiti za sjetvu. Ako se u proljeće ore suviše mokro tlo (kada se brazde jako bljeskaju), tada se daljnjom obradom ne može odmah poravnati i pripremiti za sjetvu nego je to moguće tek nakon gubitka vode i isušenja. Površinski sloj je tada u pravilu jako tvrd i teško se može dovoljno usitniti odnosno kvalitetno pripremiti za sjetvu.
Dopunska obrada tla
Dopunska obrada tla nakon oranja pa do sjetve kukuruza služi da se korijenski sloj tla održava rahlim i uništavaju korovi. Nadalje, najvažnije je da se njome stvara povoljno stanje sjetvenog sloja u koji će doći sjeme i započeti aktivni život biljke kukuruza. Tlo nakon oranja u ljetno-jesensko doba obično ostaje u sirovoj obradi do prolje ća. Po isteku zime, kad se tlo dovoljno prosuši, može se primijeniti blanjanje, osobito ako je poorana površina dobro promrzla, a ako je zamuljena bolje je drljanje. Ovim zahvatima poravna se površina i istovremeno smanjuje gubitak vode iz tla (tzv. zatvaranje brazde). Najčešći zahvat u dopunskoj obradi tla u proljeće je tanjuranje. Iza tanjuranja često slijedi drljanje kao zadnji zahvat pred sjetvu kukuruza, kojim se dovoljno usitni sjetveni sloj. Kombinirana oruđa raznih izvedaba (sjetvospremači, zvrk drljače, i dr.) također mogu odlično poslužiti za plitku površinsku obradu tla i pripremu tla za sjetvu. Pri povoljnom stanju tla u proljeće uglavnom je dovoljan jedan ili dva prohoda plošnoga kombiniranog kultivatora. Prije njegova prolaska može se obaviti tretiranje cijele površine tla herbicidima i time je praktično obavljena ukupna proljetna predsjetvena priprema.
Obrada tla nakon sjetve kukuruza
Nakon sjetve kukuruza mogu pasti jake kiše, zbiti tlo i time izazvati stvaranje pokorice kojoj su vrlo podložna tla bogata česticama praha. Isklijala biljčica kukuruza ne može nadignuti pokoricu ili ju teško probija. Zato, čim se pokorica stvori i čim se tlo dovoljno prosuši, treba ju razbiti najobičnijom laganom drljačom, a najbolji učinci se postižu rotirajućim oruđem za tu namjenu
Mljekarski list 4/2010.
(npr. rotirajućom motikom). Prije primjene ratila treba provjeriti je li klica izišla iz zrna i koliko je dugačka. Ako je klica izišla iz sjemena, treba raditi oprezno i toliko duboko da se ne ošteti. S kultivacijom između sjetvenih redova može se započeti nakon što mlade biljčice kukuruza imaju 4 do 5 vidljiva listića. Međurednom kultivacijom rahli se plitki površinski sloj tla i tako smanjuju gubici vode iz tla isparavanjem, omogućuje bolje upijanje oborinskih voda i bolje prozračivanje tla, a što je važno za rast korijena i cijele biljke. Nadalje, njome se dobro uništavaju poniknuli korovi u međurednom prostoru. Na kraju, svi kultivatori za međurednu obradu tla uobičajeno su opremljeni za primjenu mineralnih gnojiva, pa se uz kultivaciju može provoditi i prihrana kukuruza, i to isključivo dušičnim gnojivima. Međuredna kultivacija može se provoditi bez štete za kukuruz od faze 4 do 5 listova pa do visine kukuruza od oko 50 cm. Obično se provode jedna ili dvije, rijetko tri kultivacije. Početak i broj kultivacija ovisi o zakorovljenosti i porastu korova (što su manji bolje se uništavaju) i ozbijenosti tla od jakih kiša ili prohoda mehanizacije. Pri kultiviranju treba paziti da se ne podreže korijenje, odnosno biljke kukuruza. Stoga se pri kultivaciji mora ostaviti dovoljna zaštitna zona (oko 15 cm sa svake strane reda kukuruza) koja se ne obrađuje.
Izbor hibrida
Naši proizvođači imaju mogućnost među ponuđenim hibridima na tržištu birati jedan ili više njih za sjetvu na svojim površinama. Pritom moraju znati što žele od izabranog hibrida, a najčešći odgovor je da žele najbolji hibrid. No, ne postoji jedan najbolji hibrid, ne samo za sve proizvođače na malom prostoru, primjerice jednom selu, nego ni za sve parcele jednog proizvođača. Stoga se poljoprivrednici moraju raspitati o potencijalnoj rodnosti (prinosu) i drugim svojstvima hibrida (primjerice otpornost na lom i polijeganje) kod stručnjaka savjetodavne službe, na danima polja kukuruza ili stručnim predavanjima, u stručnim glasilima i poljoprivrednim ljekarnama, pa i kod svojih susjeda.
Izbor hibrida prvenstveno ovisi o namjenskoj proizvodnji. Kukuruz se može koristiti na više načina, ali tri su osnovna:
Proizvodnja suhog zrna • . Uzimajući u obzir klimatske uvjete i zahtjeve pojedinih vegetacijskih skupina hibrida kukuruza, za proizvodnju suhog zrna u istočnoj Slavoniji i Baranji treba sijati hibride iz vegetacijskih skupina od 400 do 500, manje 600, u središnjoj Hrvatskoj iz skupina od 300 do 400, manje 500, a u zapadnoj Hrvatskoj iz skupina od
Mljekarski list 4/2010.
200 do 300, manje 400. Poželjno je da izabrani hibridi za ovaj način korištenja brzo gube vodu iz zrna nakon završenog nalijevanja zrna.
Proizvodnja vlažnog zrna ili klipa • . Za ovaj tip proizvodnje mogu se u istom proizvodnom području sijati hibridi za jednu vegetacijsku skupinu kasniji nego za proizvodnju suhog zrna. Hibridi za ovaj način korištenja trebaju se dobro i potpuno kruniti u berbi pri visokoj vlažnosti zrna od 35%.
Proizvodnja silažne mase cijelih biljaka • . Tu treba birati hibride koji u povoljno vrijeme za siliranje, između sredine rujna i početka listopada u našim glavnim proizvodnim područjima, imaju vlažnost zrna između 35 i 40%. To su kasni hibridi u tim krajevima, i to iz vegetacijske skupine 600 i 700
u istočnoj Slavoniji i Baranji, iz skupine 500 i 600 u središnjoj Hrvatskoj i iz skupine 300 i 400 u zapadnoj Hrvatskoj.
U nas najveći broj poljoprivrednika uzgaja kukuruz za proizvodnju suhog zrna. Vrlo mali broj naprednih proizvođača i uzgajivača stoke proizvode i siliraju vlažno zrno i klip, odnosno cijelu biljku.
Optimalni rok sjetve
Kukuruz se može početi sijati kad se u proljeće tlo zagrije do one najniže temperature pri kojoj sjeme započinje klijati (oko 10 ºC) i kad prođe opasnost od češće pojave kasnog mraza. U našim glavnim područjima proizvodnje sjetva kukuruza započinje u različito vrijeme u raznim godinama, i to od početka do kraja travTablica 1. Hibridi kukuruza rašireni u proizvodnji*
Bc 282
FAO 200
FAO 300
FAO 400
FAO 500
FAO 600
Clarica 3893
PR39F58
Bc 354
PR38A24
PR37H24
PR37H67
Pajdaš
Bc 408 B
Bc 418 B
Bc 4982
Zlatko
PR37M34
PR36K67
PR36R10
PR36P85
Bc 5982
Bc 572
PR35F38
PR35P12
OSSK 552
OSSK 596
Bc 678
PR34B23
OSSK 617
Bc Institut, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Bc Institut, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Bc Institut, Zagreb
Bc Institut, Zagreb
Bc Institut, Zagreb
Bc Institut, Zagreb
CT Sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Bc Institut, Zagreb
Bc Institut, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Poljoprivredni institut, Osijek
Poljoprivredni institut, Osijek
Bc Institut, Zagreb
Pioneer sjeme, Zagreb
Poljoprivredni institut, Osijek
*prema podacima Zavoda za sjemenarstvo i rasadničarstvo o deklariranim koli činama sjemena
Mljekarski list 4/2010.
Nakon proljetnog oranja tlo se mora što prije poravnati i pripremiti za sjetvu, jer će porastom temperatura brzo otvrdnuti i kasnije je teško kvalitetno pripremiti za sjetvu
nja, najčešće između 10. i 25. Lagana pjeskovita tla su suša, brže se u proljeće zagrijavaju i na njima sjetva u pravilu ranije započinje nego na teškim, glinastim, hladnijim tlima. Sjetva do 5. svibnja u pravilu daje najviše prinose, a zatim što se više kasni sa sjetvom u svibnju do početka lipnja to se više smanjuje prinos kukuruza. Smatra se povoljnim ako kukuruz nikne za 10 do 12 ili manje dana nakon sjetve. U tom slučaju, uz normalnu kvalitetu sjemena (klijavost 93% ili više), gotovo sva klijava zrna će izniknuti. Međutim, klijanje dugo traje i nicanje nastupa za 15 do 20 ili više dana ako su nakon sjetve nastupile temperature oko 10 ºC. U tom slučaju visoka kvaliteta sjemena presudna je za dobro nicanje.
Rana sjetva kukuruza
Rana sjetva kukuruza je od značaja zbog naših promjenljivim klimatskih prilika u jesen i naše najčešće iz-
mjene kultura u kojoj nakon kukuruza slijedi pšenica. Nekoliko je razloga za ranu sjetvu kukuruza. Rano zasijani hibridi ranije cvatu u srpnju kad je manje vjerojatno sušno i vruće vrijeme nego pri kraju srpnja. Tako izbjegavaju nepovoljne vremenske prilike u cvatnji, pa bi im i prinos trebao biti sigurniji. Rano zasijani hibridi ranije će i dozoriti pa će se moći i brati ranije uz manje gubitke u berbi. Ta ranija berba također omogućuje obradu tla i sjetvu pšenice u najpovoljnijem roku. Nadalje, pri ranoj sjetvi kukuruza obično je i bolje djelovanje herbicida koji se primjenjuju poslije sjetve a prije nicanja kukuruza, jer je vjerojatnije da će pasti kiše koje su potrebne za njihovo djelovanje. Premda navedeni razlozi govore u prilog rane sjetve, u određenoj mjeri postoji opravdana bojazan proizvođača da će kukuruz slabije klijati i nicati kad se rano sije i da će ga oštetiti kasni proljetni mraz i tako smanjiti prinos. Točno je da klijanje i nicanje u ranoj sjetvi obično duže traje, često dva pa i tri tjedna zbog nižih temperatura. Postotak nicanja tada može biti niži od 80%, a to se kod kukuruza smatra nedovoljnim. Takvo slabo nicanje kukuruza može se dogoditi ako sjeme zasijanog hibrida nije bilo visoke kvalitete, odnosno visoke klijavosti po tzv. hladnom (cold) testu. Zato u ranu sjetvu kukuruza treba ići samo s onim hibridima čije je sjeme visoke kvalitete, pa ih i pripadajuće sjemenske kuće preporučuju kao pogodne za rane rokove sjetve.
Na rano zasijanom i ranije niknulom kukuruzu (usjev ponekad može niknuti prije 1. svibnja) postoji mogućnost da se u nekim godinama tijekom svibnja pojavi mraz koji uzrokuje štete u usjevu. No, ni najranije zasijani kukuruz ne može do sredine svibnja doći u fazu šest vidljivih listova kad mraz potpuno uništava kukuruz. Prema tome, ako se i pojavi kasni mraz u poč etku svibnja bit ć e ošte ć eni samo listi ći a ne i cijela biljka kukuruza. Poslije kasnog mraza obi č no slijedi sunč ano i toplije vrijeme, ošte ć eni kukuruz brzo se oporavlja, izlaze novi listovi i uz mali zastoj nastavlja rasti. Takav kukuruz ne smanjuje prinos u usporedbi s kasno sijanim kukuruzom koji u vrijeme pojave mraza još nije niknuo.
Rana sjetva ima svoje opravdanje kod svih, a osobito onih proizvođač a koji zasijavaju ve ć e površine pod kukuruzom. Veliki proizvođači također bi trebali sijati više hibrida razli čite duljine vegetacije. U pravilu se prvo siju rani hibridi ako su naravno pogodni za rani rok sjetve, a zatim se sjetva nastavlja srednje kasnim i kasnim hibridima. Kad se tako siju hibridi razli čite dužine vegetacije, onda njihova najosjetljivija faza cvatnje prispijeva u različito vrijeme od poč etka do kraja
Mljekarski list 4/2010. TEMA BROJA
srpnja. Tada razlika u vremenu cvatnje ranih i kasnih hibrida može iznositi od 10 do 20 dana, pa je manje vjerojatno da sušno i vru ć e vrijeme tako dugo traje da izazove slabiju oplodnju klipova i smanjenje prinosa kod svih hibrida. Time se donekle umanjuje mogu ćnost štetnog djelovanja nepovoljnih vremenskih prilika u cvatnji. Osim toga, hibridi koji cvatu u razli čito vrijeme tako i dozrijevaju, što omogućuje bolje korištenje strojeva u berbi
Norma sjetve
Općenito je pravilo - što je hibrid raniji treba gušće sijati, a što je kasniji rjeđe. Tako se gustoće sklopa u berbi mogu kretati od 70 000 do 90 000 biljaka/ha u najranijih hibrida grupe 100, pa do svega od 40 000 do 55 000 biljaka na hektar kod vrlo kasnih hibrida grupe 700. Sva posijana zrna ne izniknu jer neka od njih nisu klijava ili ne mogu probiti grudu zemlje i izići. Nadalje, neka zrna ili izašle klice budu uništena od bolesti ili štetnika, a i neke biljke nakon nicanja mogu biti uništene nepažljivom kultivacijom ili nekim štetnikom. Kod dobro dorađenoga hibridnog sjemena i u najpovoljnijim uvjetima za nicanje izgubi se 10% zasijanih zrna, a u prosječnim uvjetima i od 15 do 20%. Stoga za planiranu gustoću sklopa u berbi treba pove ćati normu sjetve za očekivane gubitke u sjetvi od najmanje 10 do najviše 20%.
Dubina sjetve
Dubina sjetve kukuruza ovisi o tlu, temperaturi i vlažnosti tla, a što je povezano i s rokovima sjetve. Na srednje teškim ilovastim tlima, u sredini najpovoljnijeg roka sjetve i uz dovoljnu vlažnost površinskog sloja tla, dubina sjetve od 4 do 5 cm najbolja je za brzo i dobro klijanje i nicanje. U ranoj sjetvi, kada su temperature oko najnižih za klijanje i kada se sjetveni sloj sporo isušuje, sjetva može biti plića i iznositi od 2,5 do 3 cm. U suhom tlu, što je čest slučaj u zakašnjelim rokovima sjetve u svibnju ili kasnije, dubina sjetve je veća i sjeme treba položiti u vlažan sloj tla, čak ako treba i toliko duboko da to iznosi od 7 do 8 cm na teškim glinastim tlima, odnosno od 10 do 12 cm na laganim pjeskovitim tlima. Dublja sjetva odgađa pojavu nicanja, i to po prilici jedan dan za svako povećanje dubine sjetve za 2,5 cm. Ako su temperature niske, zakašnjenje nicanja pri dubljoj sjetvi još je veće.
Gnojidba kukuruza
Visoki prinosi kukuruza mogu se postići samo uz optimalnu gnojidbu, i to prvenstveno mineralnim gno
Tablica 2.
Potrebne gustoće sklopa za hibride kukuruza različitih vegetacijskih skupina dozrijevanja*
Vegetacijska skupina hibrida kukuruza
Gustoća sklopa u berbi (biljaka na hektar)
100 od 70 do 90 tisuća
200 i 300 od 65 do 80 tisuća
400 i 500 od 50 do 70 tisuća
600 i 700 od 40 do 55 tisuća
*Ako se kukuruz proizvodi za silažu cijele biljke gustoće sklopa trebaju biti od 10 do 15% ve će.
jivima. Ovo nam govori o velikoj važnosti gnojidbe u proizvodnji kukuruza i u podizanju naših slabih do osrednjih prinosa. Praktički nijedno tlo, uz bilo kakvu primjenu stajskoga gnoja i najpovoljniju predkulturu, ne može osigurati dovoljno glavnih hranjiva da bi se iskoristio potencijal rodnosti hibrida i postignuli srednje visoki ili osobito visoki prinosi kukuruza. Zato se uz raspoloživa hranjiva iz tla potrebe hibrida kukuruza dopunjuju hranjivima iz dodatnih organskih i još više mineralnih gnojiva.
Za izgradnju svog prinosa kukuruz mora uzeti iz tla određenu količinu biljnih hranjiva. Što je planirani prinos po jedinici površine viši, to kukuruz treba više hranjiva. Za dobar prinos od 80 do 100 dt/ha zrna kukuruz će prosječno uzeti:
• od 80 do 120 kg fosfora (P)
od 240 do 300 kg dušika (N)
• od 180 do 250 kg kalija (K)
• Tamo gdje se ne mogu dobiti preporuke za primjenu mineralnih gnojiva od odgovarajućih stručnjaka, mogu se koristiti naši dosadašnji rezultati i iskustva u proizvodnji kukuruza. Oni pokazuju da se dobri prinosi kukuruza na većini naših tala mogu postići uz primjenu dosta velike količine dušika od 150 do 200 kg/ha N; od 100 do 150 kg/ha fosfora (kao P2O5) i od 120 do 200 kg/ha kalija (kao K 2O). Ukoliko se zbog nedostatka financijskih sredstava primjena mineralnih gnojiva ne može provesti u željenim količinama, prednost treba dati dušičnim gnojivima jer je dušik temeljni nositelj prinosa. Koliko je važna dobra ishrana odnosno gnojidba kukuruza najbolje pokazuje količina uzetoga glavnog hranjiva dušika iz tla u cvatnji. Kukuruz tada dnevno uzima po nekoliko kilograma dušika po hektaru. U najpovoljnijim danima u jednom danu može uzeti od 6 do 8 kg dušika. Toliko dušika po prilici sadrži pola vreće mineralnoga gnojiva KAN-a.
Stajnjak će najbolje djelovati ako se nakon izvoženja na parcelu odmah razbaca i zaore, a hranjiva iz
stajnjaka u našim uvjetima oslobađaju se uglavnom tijekom ljetnih mjeseci
Primjena stajskoga gnoja
Uobičajene količine stajnjaka koje se primjenjuju iznose oko 30 i više tona na jedan hektar. Stajnjak će najbolje djelovati ako se nakon izvoženja na parcelu odmah razbaca i zaore (dubina oranja najčešće iznosi od 20 do 25 cm). Ako je stajnjak razbacan i ostavljen nezaoran na parceli dolazi do značajnih gubitaka hranjiva (prvenstveno dušika). Takav stajnjak će osjetno slabije djelovati, i to do 50% manje u usporedbi sa stajnjakom koji je bio odmah zaoran. Gubici amonijaka (dušika) isparavanjem iz razbacanoga stajskog gnoja osobito se povećavaju ako je vruće i suho vrijeme.
Dobro je poznato da usjevi različito reagiraju na gnojidbu stajnjakom. Hranjive tvari u stajskog gnoju uglavnom se nalaze u organskom obliku i zbog toga oslobađaju relativno sporo. Hranjiva se iz stajnjaka u našim uvjetima oslobađaju uglavnom tijekom ljetnih mjeseci, pa se zato i najjače djelovanje na povećanje prinosa može očekivati za kulture poput kukuruza.
Primjena mineralnih gnojiva
Na većini tala u našim glavnim područjima proizvodnje kukuruza primjena mineralnih gnojiva započinje prije osnovne obrade tla, odnosno prije oranja, koje je u nas još uvijek temeljni način osnovne obrade tla. To bi vremenski trebalo najčešće biti u kasnom ljetnom i jesenskom razdoblju, rje đe u proljeće. Tada oranični sloj treba obogatiti fosforom i kalijem a manje dušikom. Zato je najbolje koristiti kompleksna gnojiva s puno fosfora i kalija a malo dušika, a to su NPK 8-26-26, NPK 7-20-30 ili NPK 10-30-20. Količina primjene ovih gnojiva iznosi od 400 do 500 kg po hektaru, a izračunava se tako da se podmiri po prilici 2/3 ukupne predviđene količine primjene fosfora i kalija. Prije oranja treba dodati i dušično gnojivo kako bi se uz dušik iz kompleksnih gnojiva namirio potreban dio dušika za dublje unošenje u tlo. U tu svrhu najbolje je koristiti ureu, jer je u njoj dušik u takvom obliku koji se nešto bolje drži u tlu, tj. manje je ispirljiv vodom. Količina dodane uree bit će veća u istočnim sušim krajevima, gdje se ve ći dio dušika može zaorati, i iznosit će oko 150 kg/ha ili više. U zapadnim vlažnijim krajevima, gdje se zaorava
Mljekarski list 4/2010.
manje dušika, količina uree je manja - do oko 100 kg/ ha. Dodavanje uree čak i nešto više od navedenih količina posebice se preporučuje kad kukuruz dolazi iza kukuruza, koji je dao dobar prinos i istovremeno veliku masu kukuruzovine, kako bi se ubrzala njezina razgradnja i izbjegla tzv. dušična depresija.
U proljeće prije dopunske obrade tla, u nas još uvijek najčešće prije tanjuranja, i zatim istovremeno sa sjetvom u startnoj gnojidbi dodaje se preostala oko 1/3 fosfora i kalija u kompleksnim NPK gnojivima, te sljedeći dio dušika u kompleksnim i dušičnim gnojivima. Ako se gnojidba želi završiti sa sjetvom, a što je moguće u istočnim krajevima, u ovim terminima dodaje se sav preostali dio dušika. Ako se obavlja i prihrana dušikom, onda se prije sjetve i sa sjetvom može dodati do 2/3 predviđene ukupne količine dušika a ostatak u prihrani.
Svatko tko raspolaže sijaćicom s depozitorima za gnojivo treba primijeniti startnu gnojidbu. Za startni učinak dovoljna je mala količina hranjiva od 5 do 10 kg/ ha dušika (N), od 20 do 30 kg/ha fosfora (P2O5) i od 10 do 20 kg/ha kalija (K 2O) da osigura brzi rani porast. U startnoj gnojidbi najvažniji je fosfor, ali i dušik jer on poboljšava uzimanje fosfora. Zato je za ovu svrhu, od raspoloživih gnojiva u nas, najpovoljnije kompleksno gnojivo NPK 15-15-15. Ttreba ga startno dodati najmanje 100 kg/ha, ali može i više, od 200 do 250 kg/ha. U potonjem, osim potreba za rani porast hranjiva će se koristiti i kasnije, a fosfor i kalij se onda jedino tako primjenjuju u proljeće. Tada u predsjetvenoj pripremi tla treba dodati samo dušično gnojivo u tolikoj količini da se uz dušik iz kompleksnoga gnojiva namiri predviđena količina dušika u proljeće. Od dušičnog gnojiva za ovu svrhu pogodna je urea, a količina njezine primjene iznosi od 100 do 150 kg/ha. No, može se koristiti i KAN i tekući UAN, ali u ve ćim količinama od uree. Ako se iz bilo kojeg razloga ne primjenjuje startna gnojidba, onda se sva navedena količina kompleksnoga gnojiva NPK 15-15-15 i uree (ili KAN, ili UAN) razbacuje prije dopunske obrade i pripreme tla za sjetvu.
Prihrana kukuruza obavlja se samo dušičnim gnojivima, i to ondje gdje pokazuje učinak na prinos kukuruza - u zapadnim vlažnijim krajevima, na slabijim tlima i tlima lakšeg sastava - pjeskovitim tlima. Može se obavljati i u istočnim sušim krajevima, pogotovo ako se obavezno provodi kultivacija, ali učinak nije veći u usporedbi s ranijom primjenom dušika. Od gnojiva, u prihrani se najčešće koristi KAN a količina primjene različita je i može se kretati od 200 do 300 kg. Ako u prihrani treba dodati ve ću količinu KAN-a, onda se to provodi dvjema prihranama u fazi od 4 do 5 i od 8 do
Mljekarski list 4/2010. TEMA BROJA
12 listova. U prihrani se može koristiti i urea, ali uz poteškoće zbog njezina “topljenja” u kultivatoru.
Velike štete od korova, bolesti i štetnika
Učinkovita zaštita usjeva kukuruza od napada bolesti, štetnika i korova važan je preduvjet u cilju ostvarivanja dobrih prinosa. Određene bolesti i štetnici mogu nanijeti velike štete kukuruzu i tako osjetno umanjiti prinose. Međutim, korovi su u pravilu mnogo štetniji u proizvodnji kukuruza, zbog svoje raširenosti na većini polja. Male populacije korova u kukuruzu mogu se očekivati samo ako kukuruz dolazi iza višegodišnjih djetelišta, lucerišta ili livada.
Zaštita kukuruza od korova
Zbog širokoredne sjetve i usporenoga početnog porasta, kukuruz je veoma osjetljiv na kompeticiju s korovima. Utvrđeno je da smanjenje prinosa zakorovljenih usjeva kukuruza u odnosu na usjeve čiste od korova može iznositi i više od 90%. Zbog svoje velike efikasnosti i relativno jednostavne primjene, herbicidi su potisnuli sve ostale nekemijske metode zaštite od korova. No, za zadovoljavajuću učinkovitost herbicida treba poznavati vrste korova, kako bi se mogao izabrati odgovarajući herbicid. Od jednogodišnjih korovnih trava kukuruz najčešće zakorovljuju koštan, sinje i zeleno proso, te svračica. Od jednogodišnjih širokoli-
Prihrana kukuruza obavlja se samo dušičnim gnojivima, i to ondje gdje pokazuje učinak na prinos kukuruza - u zapadnim vlažnijim krajevima, na slabijim tlima i tlima lakšeg sastava - pjeskovitim tlima
snih korova najčešće se javljaju obična i mnogosjemena loboda, šćir, veliki i uzlati dvornik, crna pomoćnica, obični kužnjak, limundžik i dr. Od višegodišnjih korova najčešći su slak i osjak od širokolisnih, te pirika, troskot i divlji sirak od uskolisnih korova odnosno trava. Herbicidi se mogu primijeniti na jedan od triju načina: prije sjetve kukuruza,
• nakon sjetve a prije nicanja kukuruza,
• nakon nicanja kukuruza
• Prije sjetve kukuruza primjenjuju se hlapivi i na svjetlost osjetljivi herbicidi. Stoga ih nakon prskanja treba oruđem unijeti u tlo kako bi se spriječilo gubitke. To unošenje u tlo (inkorporacija) može se obaviti tanjuračom, sjetvospremačem ili nekim oruđem s rotirajućim radnim tijelima. Naročito je važno herbicid unijeti u tlo unutar propisanog roka. U područjima s nedovoljnom količinom ili s nepovoljnim rasporedom oborina, moguće je u tlo unijeti i herbicide koji nisu osjetljivi na svjetlost i koji nisu hlapivi.
Svatko tko raspolaže sijaćicom s depozitorima za gnojivo treba primijeniti startnu gnojidbu. Smatra se povoljnim ako kukuruz nikne za 10 do 12 ili manje dana nakon sjetve
Primjena nakon sjetve a prije nicanja. Ovim načinom primjenjuje se ve ćina herbicida u kukuruzu. Djelotvornost ovih herbicida u pravilu ovisi o oborinama jer je potrebna umjerena kiša da ih, nakon primjene, s površine tla unese u plitki površinski sloj iz kojeg kliju korovi. Izostanu li kiše nakon tretiranja herbicida, izostat će i učinak na korove.
Primjena nakon nicanja kukuruza. Nakon nicanja kukuruza koriste se kontaktni, translokacijski (sistemični) i postojani (rezidualni) herbicidi. Primjena ovih herbicida prije ili poslije propisanog roka redovito šteti razvoju kukuruza, oštećuje ga i može ga uništiti odnosno imati tzv. fitotoksično djelovanje, pa na to treba obratiti posebnu pažnju. Ovi herbicidi postižu dobre rezultate na suzbijanju višegodišnjih korova. Tako je npr. slak moguće suzbiti nekim translokacijskim herbicidima (Deherban A, Banvel 480 i dr.). Divlji sirak i piriku možemo uspješno suzbiti sulfonilureja herbicidima.
Zaštita od bolesti i štetnika
Kukuruz napada mnogo bolesti, ali ih malo čini značajne štete. Među bolestima najvažnije su one koje izazivaju trulež stabljike i korijena te trulež klipa, a zatim lisna bolest pod nazivom siva pjegavost lista. Štete od truleži stabljike i korijena te truleži klipa mogu se značajno smanjiti širim plodoredom i izmjenom kukuruza s drugim kulturama. U tom pogledu najbolje su lepirnjače, uljana repica, šećerna repa i druge. Siva pjegavost lista javlja se u nas potkraj ljeta, i to češće u zapadnim vlažnijim krajevima. Napada lišće od donjih prema gornjim listovima i izaziva gubitak zelene boje i sušenje listova, što utje če na slabo nalijevanje zrna, pojavu šturih zrna i smanjenje prinosa. Osobito je opasna za srednjokasne i kasne hibride koji tijekom cijelog rujna nalijevaju zrno. Hibridi koji rano dozrijevaju u rujnu izbjegavaju ovu bolest. Lisne hrđe i snijet u našim uvjetima rijetke su bolesti na hibridima kukuruza.
Najveće štete kukuruzu čini kukuruzni moljac, čije gusjenice buše stabljiku pa je moguć njezin lom, a kasnije mogu ući i u klip i izgrizati zrna. Gusjenice kukuruznog moljca prezimljuju u ostacima kukuruzovine pa je stoga važna mjera suzbijanja potpuno zaorava-
Mljekarski list 4/2010.
nje biljnih ostataka kukuruza iz prethodne godine do sredine svibnja, čime se sprečava izlazak leptira moljca iz kukuruzovine. Iako postoji mogućnost kemijskih zaštitnih mjera, one se u širokoj praksi praktično ne provode, dok je to npr. redovita mjera u proizvodnji kukuruza šećerca.
Na određenim parcelama i u pojedinim godinama velike štete kukuruza mogu nanijeti zemljišni štetnici, a među njima na prvom mjestu žičnjaci. Njihove ličinke su tvrde i izgledaju kao 2 do 4 cm dugi komadići žute žice. Ličinke jedu naklijalo zrno, mladu klicu, korijen i podzemni dio kukuruzne biljke. Tako uništavaju mlade biljčice i prorjeđuju sklop, a oštećene biljke koje su uspjele niknuti zaostaju u početnom vegetativnom rastu. Ako se nalaze u velikom broju, mogu potpuno uništiti usjev kukuruza koji se onda mora presijavati. Najčešće čine velike štete kad se kukuruz sije iza lucerišta, djetelišta, livada ili pašnjaka. Kad se opaze štete od žičnjaka, ve ć je kasno za primjenu insekticida. Stoga insekticidi protiv žičnjaka moraju biti unijeti u tlo, a to je moguće obaviti samo prije sjetve ili istovremeno sa sjetvom. Primjena zemljišnih insekticida protiv žičnjaka može biti plošno prskanjem, ili razbacivanjem granula po površini tla prije završnog prohoda strojeva za predsjetvenu pripremu tla čime se oni unose u tlo. Primjena ovog načina je jednostavna, ali je skupa jer se troši puno insekticida i nije poželjna s ekološkog gledišta. Stoga bi ju trebalo primijeniti jedino u slučaju ako se utvrdi velika brojnost žičnjaka na parceli (>5 po četvornom metru). Prihvatljiviji način primjene je polaganje insekticida u trake sa strane sjemena istovremeno sa sjetvom. Sve suvremene sijaćice opremljene su za ovakvu primjenu insekticida. Mnogi naši mali proizvođači primjenjuju insekticid tretiranjem sjemena, što je dobar način samo kod manje brojnosti žičnjaka. Za tretiranje sjemena navlaživanjem koriste se insekticidi poput Gaucha ili Mesurola, koji ujedno pružaju i određenu zaštitu od ptica (vrana, fazana i dr.).
U najranijim fazama porasta kukuruz mogu napasti sovice pozemljuše čije su gusjenice sjajne, tamno zemljane boje, do 5 cm dužine a savijaju se pri dodiru. Te gusjenice u sumrak jedu lišć e, pregrizaju biljčice i tako prorje đuju usjev. Ostali su manje važni štetnici kukuruza, koji se mogu pojaviti sporadič no, kukuruzna pipa, buhač i žitni balac. To još uvijek vrijedi i za kukuruznu zlaticu, novog štetnika koji je u nas prenesen iz SAD-a, gdje čini dosta velike štete. U gornjoj Posavini posljednjih su godina uoč ene nešto ve ć e štete od kukuruzne pipe na parcelama gdje se kukuruz uzgaja dulji niz godina.
Mljekarski list 4/2010.
Važnost pravilnog izbora hibrida za silažu kukuruza
Pravilnim izborom hibrida kukuruza za silažu često možemo utjecati i na samu profitabilnost govedarske proizvodnje
Mr. sc. Goran Kiš
Kukuruz predstavlja vrlo varijabilnu kulturu, koja se ovisno o vremenskim uvjetima može sijati od početka pa sve do kraja proljeća. U jesen farmeri imaju mogućnost odabira, žele li kukuruz pobrati i koristiti za zrno ili će od njega spremati silažu. U našoj zemlji, u hranidbi mliječnih krava silaža cijele biljke kukuruza vrlo je važno voluminozno krmivo, pa sve više proizvođača mijenja neke svoje stare navike i koristi je kao osnovno za mliječna goveda i tovna grla. Kukuruz je ratarska kultura kojom se može proizvesti visok prinos suhe tvari samo jednom žetvom. Nadalje, on je i kultura koja dobro reciklira hranjive tvari iz stajskoga gnoja te održava kvalitetu voda. Spremati silaže od kukuruza, u odnosu na druge kulture, jednostavnije je i manje zahtjevno, pa kao rezultat siliranja dobijemo jedno visoko ješno krmivo, razmjerno ujednačene kvalitete i visokog sadržaja energije. Za spremanje silaže od kukuruza potrebno je i manje rada te manji utrošak vremena za rad mehanizacijom, nego pri spremanju nekoga drugoga voluminoznog krmiva. Stoga su i troškovi po toni suhe tvari (ST) proizvedene krme iz kukuruza manji nego za istu količinu neke druge voluminozne krme. S druge pak strane, osim ovih prednosti silaža kukuruza ima i neke svoje nedostatke ili mane u odnosu na druga krmiva. Praktički ne po-
stoji tržište silažom kukuruza, što je posljedica preskupih prijevoznih troškova za ovo krmivo pa sva kukuruzna silaža koja se namjerava davati životinjama mora blizu farmi i proizvoditi. Silosi za kukuruznu silažu mogu biti skuplji nego što su to neki objekti ili nadstrešnice za suhu voluminoznu krmu. Na nekim lokalitetima, gdje za proizvodnju kukuruza nije najpogodnije, sami troškovi proizvodnje kukuruza mogu biti previsoki za spremanje silaže iz takvog kukuruza. Na erozivnim tlima, proizvodnja kukuruza za silažu također može biti upitna, pa ih je tada bolje koristiti za neku drugu kulturu, odnosno, voluminoznu krmu. Svako dobro voluminozno krmivo treba imati visok prinos ST, visok sadržaj proteina, visok sadržaj energije - visoku probavljivost, visok potencijal za konzumaciju - malo vlakana, te optimalan sadržaj ST koji će biti najpogodniji za fermentaciju - siliranje i/ili spremanje krme. S iznimkom u visokom zahtjevu za proteinima, kukuruzna silaža posjeduje sva ova svojstva više nego neko drugo voluminozno krmivo. Na ovakva kvalitativna svojstva kukuruza za silažu te očekivani visoki prinos združeno utječe izbor najpogodnijeg hibrida kukuruza za silažu, ali i primijenjeni agrotehnički menadžment na našem polju.
Pravilan izbor je najvažnija odluka
Izbor hibrida kukuruza koji ćemo koristiti jedna je od najvažnijih odluka u kompletnom menadžmentu proizvodnje silaže. Pravilnim izborom hibrida za silažu nerijetko možemo utjecati i na samu profitabilnost govedarske proizvodnje. Unatoč važnosti izbora hibrida, moramo imati na umu da izbor “najboljeg” hibrida kukuruza nije dovoljan ako podbacimo u nekom segmentu agrotehnike. Jedan od takvih segmenata koji može utjecati na cjelokupnu kvalitetu silaže svakako je i kašnjenje s vremenom spremanja kukuruza za silažu. Izbor hibrida ovisi i o sveukupnoj namjeri korištenja kukuruza. To znači da se kukuruz sije samo za spremanje silaže, ili ćemo možda (ovisno o cijeni na tržištu) kukuruz ostaviti te ga poslije koristiti ili prodati kao zrno.
Poznati je primjer u SAD-u, gdje farmeri siju kukuruz za silažu i za sjeme (dvostruko namjenski hibridi), a onda u vrijeme skidanja ili žetve odlučuju s kojeg će se polja
Mljekarski list 4/2010. TEMA BROJA
koji kukuruz koristiti za koju namjenu. Ova je fleksibilnost u namjeni kukuruza prihvaćena jer je u vrijeme sjetve teško predvidjeti ukupne potrebe za krmom kasnije, tijekom godine ili pak znati kakvi će biti uvjeti za kukuruz u vrijeme žetve. Površine pod kukuruzom za silažu povećat će se u godinama kada je proizvodnja višegodišnjih leguminoza (lucerna) smanjena zbog preniskih, zimskih temperatura ili suše, odnosno u uvjetima kada se zbog stresa ili mraza smanji proizvodnja kukuruza za zrno. S druge strane, kada im nisu odmah dostupne dovoljne količine druge krme a prinosi kukuruznog zrna su zadovoljavajući, proizvođači tada vole mogućnost da višak kukuruza prodaju na tržištu.
Utjecaj na kvalitetu silaže
U našoj je zemlji vrlo malo podataka o hranjivoj vrijednosti i razlikama između hibrida kukuruza koji se preporučaju za silažu. Najviše se podataka odnosi na utvrđivanja odnosa pojedinih dijelova biljke, zrna i “zelenog” ostatka, pa se tim principom pojedini hibridi i preporučaju za upotrebu u silaži. Studije o hranjivoj vrijednosti kukuruza za silažu intenzivno se provode u svim velikim svjetskim istraživačkim centrima, a na temelju njihovih istraživanja općenito se može zaključiti da hibridi kukuruza koji daju najveće prinose za proizvodnju zrna nisu takvi i za proizvodnju kukuruzne silaže. Nadalje, u pojedinim starijim istraživanjima probavljivost cijele biljke kukuruza i sadržaj vlakana u njoj čine se dosta sličnima. Najnovija istraživanja ipak su pokazala značajne razlike u probavljivosti cijele biljke te pojedinih dijelova biljke većine suvremenih hibrida kukuruza.
Procjena proizvodnih rezultata koje ćemo postići u pojedinim govedarskim proizvodnjama na temelju hranjive vrijednosti silaže kukuruza dosta je kompleksan i zahtjevan zadatak. U istraživanjima su tako povezivana probavljivost i razlike u sadržaju vlakana s proizvodnim rezultatima životinja. Kao primjer možemo navesti jedno američko istraživanje u kojem je izračunato i utvrđeno da se s visoko kvalitetnom silažom kukuruza, s malo vlaka-
Za postizanje najboljih proizvodnih rezultata uvijek moramo napraviti i objediniti rezultate cjelokupne analize svih krmiva
na i visoke probavljivosti, može ostvariti i više od 4000 kn prihoda po hektaru kukuruza u tovu junadi. Optimalan sastav silaže kukuruza može se razlikovati ovisno o vrsti goveda i proizvodnje kojom se bavimo, ali i drugim krmivima koja koristimo u obroku. Stoga moramo uvijek imati na umu da za postizanje najboljih proizvodnih rezultata uvijek moramo napraviti i objediniti rezultate cjelokupne analize svih krmiva, a ne samo jedne komponente obroka i samo na njoj očekivati poboljšanja u proizvodnji.
Većina sveučilišta u SAD-u procjenjuje hibride kukuruza za silažu na temelju njihovih prinosa i kvalitativnih svojstava. Kao jedinica predviđene proizvodnje iz pojedine silaže ustanovljen je jedan indeks proizvodnje koji hibride kukuruza procjenjuje na temelju njihove potencijalne proizvodnje mlijeka po hektaru površine ili po toni proizvedene silaže. Ove vrijednosti potencijala silaže u proizvodnji mlijeka izvedene su tako da procjenjuju koliko silaža kukuruza određene hranjive vrijednosti može zadovoljiti potrebe životinja za energijom, proteinima i vlaknima. Sam model bazira se na nizu jednadžbi procjene konzumacije i hranidbenih potreba životinja, na temelju vrijednosti iskazanim u NRC tablicama, a kao model uzima kravu težine oko 600 kg i proizvodnje 40 kg mlijeka sa 3,8% mliječne masti.
Proizvođači mlijeka koji nemaju dosta vlastitih krmiva i moraju kupovati krmu najviše su zainteresirani za najkvalitetniju silažu, pa će ih više zanimati vrijednosti izražene u potencijalu mlijeka po toni silaže. Onima koji sami proizvode dovoljno krme, pak, bit će zanimljive obje vrijednosti, potencijal proizvodnje izražen po toni silaže i po površini zemlje na kojoj određeni kukuruz uzgajaju.
Razmjerno male razlike u vrijednostima vlakana i probavljivosti silaže kukuruza odražavaju se na velike razli-
Tablica 1. Kemijski sastav silaže kukuruza Hranjiva tvar, g/ ks ST Prosje čna vrijednost Raspon
Mljekarski list 4/2010.
Razmjerno male razlike u vrijednostima vlakana i probavljivosti silaže kukuruza odražavaju
se na velike razlike u predviđenim proizvodnim rezultatima životinja
ke u predviđenim proizvodnim rezultatima životinja. Tako da su u jednom istraživanju male razlike u sadržaju proteina, frakciji vlakana (NDV i KDV) i probavljivosti nakon kompletne kalkulacije predvidjele razlike između hibrida kukuruza u količinama od 10.000 kg mlijeka/ha, odnosno za više od 225 kg mlijeka/t kukuruzne silaže.
Mjerila za izbor hibrida
U izboru hibrida trebalo bi početi s utvrđivanjem grupe hibrida koji su prilagođeni za svako pojedinačno područje gdje se siju, u pogledu zrelosti-zrenja, ujednačenosti prinosa, otpornosti na bolesti i nametnike, te otpornosti na sušu. Općenito, visoko prinosni silažni hibridi dozrijevaju nešto kasnije nego hibridi prilagođeni samo za proizvodnju zrna. U područjima gdje je vegetacijska sezona kratka moramo izabirati one hibride koji dozrijevaju brže, odnosno, prije pojave mraza. Ostali čimbenici, kao što su potrebe za hranjivima, vrijeme skidanja i vodeni potencijal tla može nam diktirati izbor brže zrijućih hibrida. Jednom kad smo odabrali grupu hibrida procjenjujemo potencijalne hibride na temelju očekivanih prinosa. Za ona polja na kojima planiramo proizvodnju silažnog kukuruza obavljamo procjenu hibrida na temelju očekivanog prinosa silaže. Istraživanja su pokazala da je prinos zrna općenito dobar pokazatelj i visokog prinosa cijele biljke kukuruza, odnosno da visokoprinosni hibridi za zrno imaju i visoke prinose biljne mase za silažu. Ipak, između visokoprinosnih hibrida za zrno mogu postojati značajne razlike u prinosu biljne mase i probavljivosti vlakana, čime se još više ističe potreba za korištenjem svih mogućih podataka opojedinom hibridu i odabiru onog najboljeg.
Na kraju procjene u odabiru hibrida za sjetvu moramo uzeti u obzir i njegova kvalitativna svojstva. Između komercijalno dostupnih hibrida postoje razlike u njihovoj probavljivosti, probavljivosti vlakana i sadržaju proteina. Tvrtke koje se bave oplemenjivanjem kukuruza već su razvile i kao takve nude na tržištu hibride prepoznate kao dobre za proizvodnju silaže. Silažni hibridi trebaju imati visoke prinose biljne mase, visoku probavljivost, nizak sadržaj vlakana, te stabljiku koja je visokoprobavljiva. Najbolji silažni hibridi imaju i visok prinos zrna koje je vrlo važno u samom sastavu silaže, a i visoko je probavljivo. Međutim, i najbolji silažni hibridi kukuruza, po prinosu, mogu se razlikovati u probavljivosti vlakana te odnosu zrna i stabljike između njih. Kao razlog svega navedenog najčešće je korištenje hibrida kukuruza za tzv. dvostruku namjenu, a to su takvi hibridi kojima se postiže i visok prinos zrna kao i visok prinos zelene mase biljke kukuruza.
Preporuka
Uz općenitu preporuku da hibridi za silažu trebaju imati zrno mekše teksture i zrno koje sporije otpušta vlagu, postoje i poželjna svojstva hibrida kukuruza pogodnih i/ ili pogodnijih i za pojedine vrste i kategorije proizvodnje: hibridi s višom probavljivošću, zbog više
• probavljivosti vlakana (NDV-a) trebali bi se izabirati za visoko proizvodne mliječne krave u ranoj laktaciji. Takve su životinje u negativnom energetskom balansu, pa se krmivima s probavljivijim vlaknima može povećati unos energije i produkcija mikrobnoga metaboličkog proteina, visokoprobavljive i hibride s visokim sadržajem
• proteina trebali bismo izabirati za niže proizvodna goveda s manjim potrebamae za energijom, hibride s manje vlakana (NDV-a) i više proteina
• trebamo izabirati za grla u porastu koja jedu obroke s dosta silaže kukuruza, kako bi im se povisila konzumacija i smanjili troškovi proteinskih krmiva u obroku.
PROIZVODNJA KRME
Mljekarski list 4/2010.
Bijela djetelina u stočarskoj proizvodnji
Uključivanje djetelina u tratinu produžava pašnu sezonu, povećava produkciju travnjaka, te poboljšava iskorištenje tla i životinja
Prof. dr. sc. Josip Leto
Bijela djetelina je najvažnija vrsta za napasivanje od svih
237 vrsta roda Trifolium, ali su prednosti njezina korištenja često zanemarene u korist intenzivne gnojidbe pašnjaka dušičnim gnojivima. U posljednjih 10-15 godina zanimanje za bijelu djetelinu i mahunarke općenito ponovno raste, prvenstveno zbog uloge bijele djeteline u održivim sustavima stočarske proizvodnje u kojima se teži smanjivanju troškova i povećanju rentabilnosti.
Bijela djetelina ima veliku sposobnost prilagođavanja, pa stoga uspijeva gotovo na svakom tlu, od poplavnih do suhih staništa. Najpogodnija su svježa i vlažna tla. Traži teža zbijena tla, no uspijeva i na lakim tlima. Podnosi poplave. Optimalna razina pH tla je je 6-7. Nalazi se na svim visinskim položajima. Sama po sebi nije prodorna, pa je visoke tratine guše. Zbog toga je najviše raširena u niskim tratinama svih vrsta pašnjaka.
Za uzgoj joj najviše odgovara humidna i semihumidna klima i temperature oko 20 °C.
Bijela djetelina osim P i K gnojenja podnosi i osrednje količine dušičnoga gnojiva. Godišnje doze hranjiva za tratine s bijelom djetelinom ovise prvenstveno o plodnosti tla, prinosima koje očekujemo i načinu korištenja travnjaka, a okvirno iznose 80-100 kg/ha P2O5, 120160 kg/ha K 2O i 50-100 kg/ha N. Travnjaci koji sadrže 30% bijele djeteline u prinosu suhe tvari ne treba gnojiti dušičnim gnojivima, jer bijela djetelina godišnje veže različite količine atmosferskog dušika. Primjena umjerenih količina dušika u proljeće (50-60 kg ha-1) može biti poticajna za prinos travnjaka bez negativnog utjecaja na bijelu djetelinu.
Bijela djetelina se gotovo uvijek sije u smjesi s travama. U dugotrajnim pašnjačkim smjesama ne treba zauzimati više od 15%, dok u onima kraćeg trajanja od 2 do 3 godine može je biti i znatno više
(30% i više). U livadne smjese obično se dodaje do 5% bijele djeteline. Na Novom Zelandu i u Velikoj Britaniji standardne sjetvene norme bijele djeteline u smjesama s engleskim ljuljem ili klupčastom oštricom su 3-5 kg/ha.
Bijela djetelina sije se plitko, ne dublje od 1 do 1,5 cm, uz obavezno valjanje. Sije se na bazi 12-16 kg/ha sjemena u čistoj kulturi. S obzirom na naše prirodne uvjete, posebice klimu, opskrbljenost vlagom i toplinom, najpogodnije vrijeme za sjetvu smjesa trava i bijele djeteline u nizinskom i nižem brdskom području je rano u prolje ć e, u drugoj polovici ožujka i prvoj polovici travnja, te u kasnoljetno/ranojesenskom terminu od polovice kolovoza do polovice rujna. Ranijom sjetvom u prolje ć e osiguravamo bolje uvjete nicanja, manje se javljaju korovske biljke i postižu se ve ći prinosi krme u godini sjetve. Nedostatak sjetve u prolje ć e je spor i nedovoljan razvoj posijanih
Mljekarski list 4/2010.
vrsta, pa time i manji prinosi u godini sjetve, a i konkurentnost korova je ve ć a nego ujesen.
Smjese trava i bijele djeteline
Bijela djetelina sije se u smjesama, i to onima koje se obično koriste duže (4-5 godina). Smjese se sastavljaju prema određenim ekološkim uvjetima i potrebama korištenja. Za sjetvu u smjesi s bijelom djetelinom u obzir dolaze ove trave: na sušim tlima - klupčasta oštrica (Dactylis glomerata), livadna vlasnjača (Poa pratensis), crvena vlasulja (Festuca rubra) i trstikasta vlasulja (Festuca arundinacea); na svježim tlima - vlasulja livadna (Festuca pratensis), engleski ljulj (Lolium perenne), bezosata stoklasa (Bromus inermis); na vlažnijim tlima - bijela rosulja ( Agrostis alba), mačji repak (Phleum pratense). Kao najkompatibilnija travna vrsta za smjesu s bijelom djetelinom preporuča se neprodorna livadna vlasulja, a relativno najnepovoljnija je klupčasta oštrica, mada su na tržištu prisutni moderni kultivari ove travne vrste kojima je smanjena prodornost. Za napasivanje se najčešće sije bijela djetelina u smjesi s engleskim ljuljem.
Značaj u stočarskoj proizvodnji
Bijela djetelina odlikuje se visokom krmnom vrijednošću. Stabljika joj je puzava, tako da se nadzemna masa koju zahvaćaju domaće životinje ili kosilica sastoji od lišća, cvjetića i peteljki, a ti biljni dijelovi
najkvalitetniji su za preživače. Osim toga, sadrži manje sirovih vlakana i balasta u odnosu na druge djeteline. Za bijelu djetelinu je značajno da se njezina hranidbena vrijednost ni nakon cvatnje ne smanjuje značajno (što nije slučaj s ostalim mahunarkama). Odlikuje se i razmjerno visokim sadržajem vitamina i mineralnih tvari.
Iskorištavanje potencijala bijele djeteline u održivim sustavima stočarske proizvodnje, koji mogu zadovoljiti financijske i ekološke zahtjeve, nameće se kao jedan od ciljeva kojem teže zemlje razvijenog zapada. Sustavi niskog ulaganja u stočarstvu javili su se zbog kontinuiranog viška stočarskih proizvoda u zemljama EU-a, te stalnog rasta cijena energije i repromaterijala, a oslanjaju se na smanjenje varijabilnih troškova, npr. troška primjene mineralnih dušičnih gnojiva na travnjacima, kako bi se nadoknadio manjak financijske dobiti. Prednosti uključivanja bijele djeteline i ostalih djetelina u smjese s travama odavno su prepoznate. Uključivanje djetelina u tratinu produžava pašnu sezonu, povećava produkciju travnjaka, te poboljšava iskorištenje tla i životinja.
Djetelinsko-travne smjese (DTS), koje nisu gnojene dušikom ili su gnojene umjerenim količinama dušika, daju veće prinose nego trave u čistoj kulturi. Isto tako, DTS često nadmašuju prinose čistih mahunarki. Prednosti bijele djeteline u sustavima proizvodnje baziranim
Najkompatibilnija
travna vrsta za smjesu s bijelom
djetelinom je neprodorna livadna vlasulja, a relativno najnepovoljnija klupčasta oštrica
na smanjenom korištenju mineralnog dušika proizlaze prvenstveno iz njezine sposobnosti vezanja atmosferskog dušika u simbiotskom odnosu s bakterijama roda Rhizobium. Te količine najčešće variraju od 50 do 270 kg N/ha godišnje. Bijela djetelina pretvara atmosferski dušik (N2) u oblik pristupačan biljkama, čime se otvara mogućnost smanjene upotrebe dušičnih gnojiva u gnojidbi travnjaka. Stočarska proizvodnja na smjesama bijele djeteline i trava povezana je i sa smanjenim ispiranjem dušičnih spojeva u okolinu.
Zadržavanje dušika u organskoj tvari pod DTS je četiri puta veće nego u tlu pod travnim smjesama gnojenim dušičnim gnojivima. Ekonomske procjene govore da smjese bijele djeteline i trava mogu predstavljati zanimljivu i isplativu alternativu travnim smjesama u govedarstvu i ovčarstvu, pogotovo tamo gdje su godišnje doze apliciranog dušika manje od 200 kg/ha. Prihod od ispaše domaćih životinja na ovakvim smjesama, izražen kroz animalne proizvode, veći je u usporedbi s prihodom ostvarenim napasivanjem travnih smjesa gnojenih
Tablica 1. Kemijski sastav bijele djeteline po stadijima zrelosti u trenutku košnje 1. otkosa
Vrsta
PROIZVODNJA KRME
Bijela djetelina pretvara atmosferski dušik u oblik pristupačan biljkama, čime se otvara mogućnost smanjene upotrebe dušičnih gnojiva u gnojidbi travnjaka
sa 150-280 kg/ha/god dušika. Dobre hranidbene odlike stavljaju bijelu djetelinu na vrlo istaknuto mjesto u hranidbi životinja. Dnevni su prirasti ovaca napasivanih na DTS 2530% veći, prirasti goveda 15-20% veći, dok proizvodnja mlijeka raste 10% u usporedbi s napasivanjem na travnjacima bez djeteline. Različita istraživanja potvrđuju značajno povećanje dnevnog prirasta janjadi i junadi, kao i povećanje produkcije mlijeka kod mliječnih krava, napasivanih na tratinama s bijelom djetelinom. Može se očekivati povećanje količine mlijeka 0,30-0,45 kg po kravi dnevno, na svakih 10% povećanja udjela bijele djeteline na pašnjaku.
Utvrđeno je pove ć anje organske tvari i neamonijskog dušika u digestivnom traktu tankog crijeva, te pove ć ane koli čine mlijeka, proteina i laktoze u mlijeku, kod
britanskih frizijskih goveda napasivanih na pašnjacima s bijelom djetelinom, u usporedbi napasivanjem engleskog ljulja, tijekom 4-18 tjedana laktacije. U trogodišnjim istraživanjima uspore đ ivani su dnevni prirasti junica hereford i frizijske pasmine koje su pasle tratinu bogatu djetelinom (36-39 % u prinosu suhe tvari) i travnu smjesu gnojenu sa 260 kg/ha/god dušika i nisu utvrđene znač ajne razlike u dnevnom prirastu junica tijekom pašne sezone. Me đutim, tijekom tova junice hranjene djetelinskotravnom silažom postigle su 16% ve ći dnevni prirast od junica hranjenih travnom silažom. Mesne pasmine goveda držane na pašnjacima s visokim udjelom bijele djeteline (36-40% u suhoj tvari krme) postižu isti dnevni prirast kao goveda napasivana na travama gnojenim sa 200 kg ha-1 N. Udio bijele djeteline opada pri višim opterećenjima pašnjaka i kod gnojidbe dušikom, bez obzira na opterećenje. Rezultati desetogodišnjeg istraživanja pokazuju najveću pokrovnost bijele djeteline na srednje opterećenim pašnjacima (20 ovaca/ha). Usporedba između sustava napasivanja općenito pokazuje da kontinuirano napasivane tratine (neprestano napasivanje iste površine tijekom cijele pašne sezone ili tijekom njezina većeg dijela) imaju veću populaciju vriježa bijele djeteline nego rotacijski napasivane tratine (napasivanje u ciklusima s odmorom travnjaka između ciklusa), ali postoje i iznimke. Kontroliranim napasivanjem možemo regulirati udio djeteline u tratini, a pad udjela bijele djeteline u tratini kontroliramo mjerama koje smanjuju kompeticiju trava i povećavaju prodornost djeteline. Mijenjanjem intenziteta ili sustava napasivanja možemo povećati gustoću vriježa i kontrolirati udio
Mljekarski list 4/2010.
bijele djeteline u tratini, npr. kasnojesenskim ili ranoproljetnim napasivanjem do niže visine tratine, kontinuiranim napasivanjem u proljeće nakon kojeg slijedi rotacijsko napasivanje u ostatku sezone ili prekidanjem kontinuiranog napasivanja ljeti, radi košnje za silažu (sijeno).
Preporuke stručnjaka
Kultivari bijele djeteline krupnog lišća bolje su prilagođeni rotacijskom napasivanju i/ili košnji, dok su sitnolisni kultivari bolje prilagođeni intenzivnom i kontinuiranom napasivanju ovcama. Bijela djetelina može biti korištena na zadovoljavajući način kod kontinuiranog napasivanja ovcama, ako tolerantne kultivare (sitnolisne) djeteline sijemo s kompatibilnim (neagresivnim) travama, a visinu napasivanja kontroliramo do optimalne visine. Dominantnost bijele djeteline u tratini možemo smanjiti povećanjem opterećenja pašnjaka ovcama, a u slučaju da želimo povećati udio djeteline u tratini moramo produžiti razdoblje odmora pašnjaka između ciklusa napasivanja, zamijeniti ovce govedima ili u tijeku pašne sezone uvesti jedan otkos za sijeno ili silažu. U našim proizvodnim uvjetima djetelina je obično potiskivana sastavnica travnjaka, uglavnom zbog neodgovarajućih sustava gospodarenja travnjakom. Pašnjaci umjerenog klimatskog područja morali bi biti dugoročno održivi, te sposobni za takav intenzitet stočarske proizvodnje koja će, uza zadovoljenje potreba proizvođača i tržišta, čuvati okoliš. Zbog toga je u održivim sustavima gospodarenja poželjno uključivanje djetelina u sastav travnjaka, održavanje njihova optimalnog udjela u tratini, napuštanje nekontrolirane ispaše i odabir pravilnih sustava napasivanja uz odgovarajuće opterećenje i gnojidbu travnjaka.
Proizvodnja mlijeka na pašnjacima bitno snižava troškove proizvodnje, uz mogućnost vrlo visoke proizvodnje mlijeka po hektaru
Doc. dr. sc. Krešimir Bošnjak
Razvoj održivih sustava stočarske proizvodnje koji mogu zadovoljiti financijske i ekološke zahtjeve jedan je od primarnih ciljeva u zemljama zapadne Europe. Takav se koncept temelji na niskim ulaganjima i smanjenju troškova proizvodnje, kako bi se nadoknadio manjak financijske dobiti i sačuvao okoliš.
Koncept održivih sustava proizvodnje i gospodarenja prirodnim resursima, između ostalog, temelji se i na napasivanju kao obliku proizvodnje i korištenja krme s travnjaka. Glavna je odrednica koja usmjerava organizaciju sustava proizvodnje mlijeka napasivanju odnos cijene mlijeka i hrane za stoku. Pritom proizvodnja mlijeka na pašnjacima bitno snižava troškove proizvodnje, uz mogućnost vrlo visoke proizvodnje mlijeka po hektaru u usporedbi s proizvodnjom temeljenom na oraničnim površinama i hranidbom u staji, koju karakterizira skuplja proizvodnja ali i mogućnost veće proizvodnje mlijeka po kravi.
Pašnjačko korištenje krme kod nas je vrlo slabo rašireno. Uzimajući u obzir sve objektivne teškoće u primjeni modela proizvodnje mlijeka ili mesa koji se temelje na pašnjacima, bitno je istaknuti nekoliko čimbenika koji idu u prilog pašnjačkom korištenju zelene krme. Povolj-
Sustavi proizvodnje temeljeni na pašnom korištenju krme mogu biti organizirani na prirodnim travnjačkim površinama ili na sijanim travnjacima
niji ekonomski efekt proizvodnje mlijeka, između ostalog, postiže se i smanjenjem troškova proizvodnje krme i hranidbe, pri čemu napasivanje zauzima nezaobilaznu ulogu. Sa zootehničkog pak gledišta, pomalo se zaboravlja da pašnjačko držanje povoljno utječe na organizam životinja. Boravak na svježem zraku i stalno kretanje povoljno utječu na razvoj kostura, mišićja, tetiva te unutarnjih organa, što je od osobitog značaja za rasplodni pomladak. Boravkom na sunčevom svjetlu pospješuje se stvaranje vitamina D, bitnog čimbenika u regulaciji metabolizma kalcija i fosfora u organizmu životinja. Kvalitetna paša predstavlja dobar izvor proteina, nekih vitamina i minerala. Ovisno o stadiju razvoja, florističkom sastavu pašnjaka i primijenjenoj gnojidbi, zelena krma za napasivanje može sadržati 18-24% suhe tvari, uz 1825% sirovih proteina, 40-50% KDV i 6,4-7,0 MJ NEL u kilogramu suhe tvari.
Neiskorišteni potencijal
Sustavi proizvodnje temeljeni na pašnom korištenju krme mogu biti organizirani na prirodnim travnjačkim površinama ili na sijanim travnjacima, odnosno djetelinsko-travnim smjesama. Iako se pod prirodnim travnjacima, koji pripadaju različitim tipovima i biljnim zajednicama različite produktivnosti i kvalitete, nalazi gotovo 50% ukupnih poljoprivrednih površina u našoj zemlji, one danas nisu ili su vrlo malo uključene u stočarsku proizvodnju. Upravo su prirodni travnjaci neiskorišteni potencijal koji se uz primjerenu agrotehniku i organizaciju napasivanja mogu koristiti kao izvor kvalitetne i jeftine hrane za
FOTO: K. Bošnjak
Mljekarski list 4/2010.
stoku. Djetelinsko-travne smjese, prema sastavu primjerene napasivanju ili pak kombiniranom pašno-košnom korištenju, predstavljaju glavni izvor krme za intenzivno pašnjačko korištenje.
Uvođenje ispaše u postojeći sustav proizvodnje krme i hranidbe na mliječne farme zahtijeva veću razinu znanja i angažmana nego u slučaju već uhodane proizvodnje na našim mliječnim farmama. Kod pašnog načina korištenja krme farmer upravlja trima kompleksnim, istodobno kompetitivnim i komplementarnim biološkim sustavima: biljka-životinja-tlo. U skladu s tim, sustav napasivanja obuhvaća integraciju čimbenika tla, biljke i životinja, metode i intenziteta napasivanja, te drugih zahvata menadžmenta unutar određenih uvjeta okoline, sve s ciljem ostvarenja zadanih proizvodnih rezultata. Posljedice zanemarivanja bilo kojeg elementa sustava su propusti u upravljanju napasivanjem, manji prinosi i kvaliteta krme, što najčešće rezultira malom učinkovitošću iskorištenja krme s pašnjaka i niskom animalnom proizvodnjom. Glavni je cilj menadžmenta na pašnjaku u intenzivnim odnosno konvencionalnim sustavima proizvodnje osiguranje dovoljnih količina kvalitetne krme kako bi se postigla maksimalna razina produktivnosti životinja, odnosno željena razine produkcije po jedinici površine.
Praćenje kvalitete
U održivim i ekološkim modelima proizvodnje težište je stavljeno na održavanje plodnosti tla i zdravstvenog stanja životinja, dok je maksimalizacija produkcije, iako bitna, stavljena u drugi plan. Bez obzira na to o kojem je obliku proizvodnje riječ, menadžment pašnjaka mora uključivati stalan angažman farmera u praćenju stanja i kvalitete pašnjaka, jer se stanje pašnjaka a time i kvaliteta krme može vrlo brzo mijenjati. Promjene flornog sastava, prinosa i kvalitete pašnjaka često su povezane s propustima u menadžmentu. Poznavanje stanja i kvalitete pašnjaka vrlo je važno za stabilnu proizvodnju mlijeka, naročito unutar intenzivnih sustava koji uključuju korištenje krme pašnim načinom. O tome ovisi i količina dodatnih krmiva koju treba dati u cilju visoke proizvodnje mlijeka dobre kvalitete, uz pozitivan financijski učinak. Održiva poljoprivredna proizvodnja zahtijeva integrirani pristup upravljanja prirodnim resursima. U situacijama kad to agroekološki i ekonomski uvjeti dopuštaju, najbolji izbor će biti sustav proizvodnje mlijeka temeljen na hranidbi u staji, uz veću ili manju proizvodnju kukuruza i ostalih žitarica na farmi. U drugim situacijama, uvođenje napasivanja kao modela korištenja krme i hranidbe mliječnih krava koji bi u cijelosti ili djelomično zamijenio hranidbu u staji može biti prihvatljiva alternativa.
Uvodna riječ
Poštovani čitatelji Mljekarskog lista, u našem četvrtom izdanju podliska donosimo nekoliko zanimljivih članaka. Prije svega tu je odgovor na upit čitateljice i nejasnoće oko izračunavanja prosječnih sadržaja mliječne masti i bjelančevina, pa smo se odlučili za ponavljanje gradiva i za podsjetnik što se sve nalazi na mjesečnom izvješću za isporučitelje mlijeka, što pojedini parametri predstavljaju i na koji se način izračunavaju. I u ovom broju predstavljamo koje su sve mogućnosti u svakodnevnom upravljanju farmom a na temelju rezultata kontrola mliječnosti, odnosno ispitivanja uzoraka mlijeka. Tako donosimo članak o odnosu pojedinih sastojaka mlijeka i dnevne količine mlijeka a u svrhu određivanja hranidbenog statusa pojedinih grla. Progestoren test je dijagnostička metoda utvrđivanja razine (koncentracije) hormona progesterona u mlijeku kod krava i junica, koja se provodi kako bi se izbjegnuli značajni gubici mlijeka zbog produženog intervala teljenja, pa i putem ovog članka pozivamo da se o ovoj metodi podrobnije informirate u HPA. U članku o jedinstvenom sustavu označavanja ovaca i koza ističemo novinu, prema kojoj je od 1. siječnja 2010., prema posljednjim izmjenama Pravilnika, na snazi dvostruko označavanje ovaca i koza, s tim da je drugo sredstvo označavanja bolus elektronski transporder (prvo sredstvo je ušna markica), čime će se svakako osigurati temeljitija provedba cjelokupnog sustava i izbjegnuti problemi koje uzrokuje gubitak ušne markice.
IMPRESSUM:
Glavni i odgovorni urednik: mr. sc. Zdravko Barać
Urednički odbor: Eva Lučić Robić, univ. spec. oec., mr. sc. Ana Dakić, Željka Fatović, dipl. ing., Drago Solić, dipl. ing.
Ured u Zagrebu: Ilica 101, Zagreb Tel.: 01/3903 103 Fax: 01/3903 191
Mr. sc. Zdravko Barać
E-mail: hpa@hpa.hr www.hpa.hr
OIB: 48006835970
Odgovor na pitanje čitatelja
Mr. sc. Ana Dakić, Središnji laboratorij za kontrolu kvalitete mlijeka adakic@hpa.hr
PITANJE: Poštovani, ovim putem zamolila bih HPA - SLKM, da proizvođačima kravljeg mlijeka pojasni kako se izračunava prosječna mliječna mast i prosječne bjelančevine, budući da se za studeni i prosinac 2009. te siječanj 2010. promijenio dotadašnji izračun. Kao prilog nejasnoće, prilažem zadnje izvješće o rezultatima laboratorijskih ispitivanja.
Odgovor
Ne stoji tvrdnja čitateljice da se mijenjao način izračuna prosječnih sadržaja mliječne masti i bjelančevina, ali je i iz pitanja vidljivo kako postoji potreba za ponavljanjem gradiva, pa iako se o ovoj temi intenzivno pisalo u vrijeme kada se započelo s uvođenjem Pravilnika o kvaliteti svježega sirovog mlijeka i s radom SLKM-a, dobro je podsjetiti što sve donosi mjesečno izvješće o laboratorijskom ispitivanju mlijeka i kako se tumače pojedini predstavljeni parametri.
Primjer izvješća za isporučitelje mlijeka
Ime i prezime Adresa isporučitelja
Izvješća o rezultatima svakog ispitivanja koja provodi Središnji laboratorij za kontrolu kvalitete mlijeka moraju se prikazivati točno, jasno, nedvosmisleno i objektivno, te u skladu sa svim posebnim uputama u ispitnim metodama što laboratorij i čini.
Izvješća koja laboratorij šalje isporučiteljima mlijeka za svaki pojedini mjesec sadrže kompletne informacije o rezultatima laboratorijskih ispitivanja, a osim toga izvješće je kreirano u skladu sa zahtjevima norme HRN EN ISO/IEC 17025. Prema zahtjevima navedene norme, svaki ispitni izvještaj mora obuhvaćati sljedeće podatke, a na prikazanom izvješću označeni su slovom svake pripadajuće točke: naslov izvješća, a) naziv i adresu laboratorija i mjesto na kojemu su b) provedena ispitivanja, jedinstvenu oznaku ispitnih izvješća i na svakoj c) stranici oznaku kako bi se osiguralo da se stranica prepoznaje kao dio ispitnog izvještaja ili potvrde o umjeravanju, te jasnu oznaku kraja ispitnog izvještaja, naziv i adresu kupca, d)
Uzorci nesukladni s obzirom na kemijski sastav mlijeka
Prema Pravilima za uporabu akreditacijskog simbola, laboratorij ima pravo koristiti ovaj znak sve dok je akreditiran. U slučaju gubitka akreditacije, gubi se pravo na znak
oznaku upotrijebljene metode, e) opis i stanje predmeta koji se ispituje te f) njegovu jednoznačnu oznaku, g) datum preuzimanja predmeta koji se ispituje, h) oznaku plana uzorkovanja i postupaka koje i) upotrebljava laboratorij i druga tijela gdje su oni važni za valjanost i primjenu rezultata, rezultati ispitivanja gdje je primjereno s mjernim j) jedinicama, ime(na), funkciju (funkcije) i potpis(e) ili istovrijednu k) oznaku osobe koja je sastavila (istovrijedne oznake osoba koje su sastavile) ispitni izvještaj, gdje je to bitno, izjavu da se rezultati odnose samo l) na predmete koji su ispitani ili umjereni.
Izračunavanje prosječnih vrijednosti
Prema Pravilniku o kvaliteti svježega sirovog mlijeka (NN 102/2000.), za utvrđivanje kemijskog sastava mlijeka (mliječna mast i bjelančevine) uzimaju se mjesečno najmanje dva uzorka. Pojedinačni i prosječni rezultati ispitivanja sadržaja mliječne masti i bjelančevina utvrđuju se postotnim vrijednostima, a za obračun mlijeka uzimaju se na razini točnosti od dva decimalna mjesta, tj. treća decimala zaokružuje se na drugu po matematičkom pravilu. Iz pojedinačnih rezultata dobivenih analizom, koristeći aritmetičku sredinu za svaki mjesec izračunava se prosječni sadržaj mliječne masti i bjelančevina u sirovom mlijeku.
Budući da pravilnik nalaže najmanje dvije analize mjesečno za mlijeko pojedinog isporučitelja, znači da analiza može biti i više, a u tom slučaju aritmetička sredina izračunava se iz svih sukladnih analiza utvrđenih u tekućem mjesecu.
Formula za izračun aritmetičke sredine (n = broj obilježja, tj. broj uzoraka uzetih u izračun)
Primjer 3. Samo jedna sukladna analiza u tekućem mjesecu, kao što je slučaj u pitanju čitatelja. Sukladno čl. 17 Pravilnika, ako se ispitivanje iz opravdanih razloga ne može obaviti na broju uzoraka iz čl. 12 Pravilnika (u ovom slučaju nedostaje jedan uzorak), tada se prosječna vrijednost izračunava koristeći zadnje raspoložive podatke, a u ovom slučaju uzima se zadnji sukladan uzorak iz prethodnog mjeseca. U slučaju da isporučitelj isporuči mlijeko a nedostaju obje analize u tekućem mjesecu, onda se izračun prosječne vrijednosti za tekući mjesec ne može izračunati.
Primjer 1. Dvije analize mjesečno
Primjer 2. Tri analize mjesečno
Napomena: S obzirom na to da je u konkretnom slučaju čitateljice u tekućem mjesecu za mliječnu mast bila raspoloživa vrijednost od 3,84% a za bjelančevine 3,19%, u izračun je uzeta zadnja valjana analiza koju isporučiteljica vidi na izvješću za prethodni mjesec, a to su vrijednosti za mliječnu mast 4,09% i za bjelančevine 3,16%.
Na izvješću isporučiteljice koja je uputila pitanje, u koloni “napomena” stoji “nesukladan”, tj. nesukladni uzorci s obzirom na kemijski sastav mlijeka, a nesukladnost bi se mogla odnositi eventualno i na druge parametre kvalitete. Prema naputku Povjerenstva za praćenje sustava uspostave kontrole mlijeka pri MPRRR-u iz 2004. (dogovor između mljekara i isporučitelja), stoji: Uzorak se smatra sukladnim ako je pri ispitivanju utvrđeno da sadržaj mliječne masti nije veći od 5,00% (za sadržaj mliječne masti od 4,60% do 5,00% uzima se vrijednost 4,60%), dok je za bjelančevine uzorak sukladan kada vrijednost nije veća od 4,00%.
Ako je mliječna mast veća od 4,3% u izračun cijene mlijeka uzima se 4,3% mliječne masti, ako je u uzorku utvrđena veća mliječna mast od 4,6% tada se vrijednost svodi na 4,6% a prosječna vrijednost za obračun mlijeka ne može biti veća od 4,3% za mliječnu mast. Odstupanja od uobičajenih mogućnosti izračuna prosječnih vrijednosti mogu se dogoditi u slučaju onih isporučitelja koji nemaju kontinuitet u isporuci, tj. kod onih koji mlijeko isporučuju periodično, tj. u fazama prekida, a takvih je sve manje. Problem se također može dogoditi u slučaju nesukladnosti uzoraka zbog različitih uzroka nesukladnosti (malo mlijeka u uzorku, nemoguće identificirati uzorak, ako uzorak nema popratnu dokumentaciju, ako je kašeta s uzorcima otvorena, ako je uzorak kiseo, ako je po datumu uzorkovanja star, i niz drugih nesukladnosti). 3 3 2 2
Dijagnostička upotreba mliječnih komponenata
Stavljanjem u odnos pojedinih komponenata mlijeka s dnevnom količinom mlijeka omogućava se analiza hranidbenog statusa stada, kao i predviđanje o mogućoj prisutnosti metaboličkih bolesti
Zdenko Ivkić, dipl. ing., zivkic@hpa.hr
Drago Solić, dipl. ing., dsolic@hpa.hr
Osim osnovnih izvještaja o kontroli mliječnosti (vidi prethodni broj), Hrvatska poljoprivredna agencija nudi dodatne izvještaje kojima se u značajnoj mjeri olakšava svakodnevno upravljanje farmom. Dodatni izvještaji trenutno su dostupni putem softvera HPA instaliranog na farmi. Usporedo s unapređenjem sustava kontrole mliječnosti (opisanim u podlisku Mljekarskog lista broj 1/2010.), dodatni izvještaji bit će dostupni i putem web servisa HPA. Dodatne izvještaje svrstavamo u tri skupine: odnos pojedinih komponenata mlijeka i dnevne
• količine mlijeka (procjena hranidbenog statusa), analiza broja somatskih stanica (zdravstveni status • vimena), analiza reproduktivnih parametara.
• U ovom broju govorit ćemo o prvoj skupini dodatnih izvještaja. Stavljanjem u odnos pojedinih komponenata mlijeka s dnevnom količinom mlijeka omogućava se analiza hranidbenog statusa stada (balans energije i bjelančevina), kao i predviđanje o mogućoj prisutnosti metaboličkih bolest (npr. acidoza, ketoza).
Slika 1. Odnos uree i dnevne količine mlijeka
Ukoliko se krave nalaze izvan optimalnog područja, razgradivost bjelančevina nije dovoljna. Uz nedosta-
Usporedo s unapređenjem sustava kontrole mliječnosti, dodatni izvještaji bit će dostupni i putem web servisa Hrvatske poljoprivredne agencije
tak bjelančevina u obroku, uzrok može biti i nedovoljna razina energije. Previsoka razina uree može oštetiti jetra, dovesti do pojave metaboličkih i reproduktivnih problema, te zbog izlučivanja viškova uree negativno utjecati na okoliš. Zbog premalog sadržaj uree u mlijeku dolazi do smanjenja probavljivosti organskih tvari, a prije svega celuloze.
Slika 2. Odnos mliječne masti i dnevne količine mlijeka
Nije neuobičajeno da se dva suprotna metabolička poremećaja ili hranidbena problema pojavljuju unutar iste skupine krava. Npr. krave na početku laktacije imaju tendenciju mobilizacije tjelesne rezerve, dok je istovremeno nedovoljna konzumacija hrane. Mobilizacija tjelesne masti ima tendenciju porasta, međutim manjak probavljivih vlakana utječe na smanjenje mliječne masti. Grafikon pokazuje efekte probavljivih vlakana u obroku (niske vrijednosti) i (ili) mobilizacije tjelesne masti (visoke vrijednosti).
Slika 3. Odnos IMB i dnevne količine mlijeka
Prikaz omogućava identifikaciju krava kojima prijeti jači razvoj metaboličkih bolesti (ketoza, acidoza). Postoje dva mehanizama odgovorna za porast indeksa mast:bjelančevine (IMB) u mlijeku. Prvi mehanizam je povećanje mliječne masti zbog mobilizacije tjelesnih rezervi uzrokovan negativnom energetskom bilancom. Drugi mehanizam je smanjivanje u mlijeku sadržaja bjelančevina kao rezultat manjka energije u obroku ili se smanjio unos suhe tvari.
Slika 4. Odnos bjelančevina i dnevne količine mlijeka
Sadržaj bjelančevina u mlijeku može biti pokazatelj iskorištenosti genetskog potencijala. U idealnoj situaciji krave se nalaze oko linije regresije (3-3,2%). Tumačenju prikaza treba se pristupiti s oprezom, osobito ako je broj krava manji od 10 te ako je većina krava u istoj fazi laktacije. Također, može biti pokazatelj i pogodnog termina za osjemenjivanje. Kod sadržaja bjelančevina manjeg od 3% osjemenjivanje nije preporučljivo, zbog slabe uspješnosti.
Slika 5. Odnos laktoze i dnevne količine mlijeka
Grafikon govori o odnosu razine laktoze i dnevne količine mlijeka. Uobičajena razina laktoze je oko 4,8%. Uslijed različitih utjecaja moguća je značajnija promjena razine laktoze. Vrijednosti niže od 4,5% upućuju na mogućnost pojave upalnih procesa u vimenu, s obzirom na povećanu razgradivost laktoze (moguća prisutnost mikroorganizama), pa se preporuča napraviti mastitis test.
U današnjim prilikama kada se sve više osjeća potreba za snažnijom promocijom mlijeka s hrvatskih farmi, kao i mliječnih proizvoda proizvedenih od mlijeka s hrvatskih farmi, Hrvatska poljoprivredna agencija, kao institucija koja godinama djeluje upravo na razvoju sektora mljekarstva u našoj zemlji, a na inicijativu Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, odnosno Savjeta za praćenje stanja u sektoru mljekarstva koje djeluje pri ministarstvu, i nakon niza razgovora i konzultacija s proizvođačima, prerađivačima te sa stručnjacima upućenima u naše stočarskomljekarske prilike, pokrenula je aktivnosti za uvođenje znaka “MLIJEKO HRVATSKIH FARMI” na ambalaži mlijeka s hrvatskih farmi, kao i mliječnih proizvoda proizvedenih od mlijeka s hrvatskih farmi. SVE O KORIŠTENJU ZNAKA NA:
Progesteron test
Da bi se izbjegnuli značajni gubici
mlijeka zbog produženog intervala
teljenja, potrebno je točno utvrditi
optimalno vrijeme za pripust ili umjetno osjemenjivanje
Davor Pašalić, dr. vet. med., dpasalic@hpa.hr
Robert Bakota, dipl. ing., rbakota@hpa.hr
Uuzgojima mliječnoga goveda veliki gubici nastaju zbog produženih vremenskih intervala između dvaju teljenja, zbog čega je smanjena proizvodnja mlijeka, manji je broj teladi, rastu posebni i kumulativni troškovi, a zbog slabije plodnosti pojedine krave moraju se izlučiti, što povećava remont stada i stvara dodatne troškove za proizvodnju mlijeka.
Krave s produženim intervalom teljenja na godišnjoj razini daju manje mlijeka nego krave istoga genetskog potencijala, s optimalnim intervalom teljenja od 12 do 13 mjeseci. Uzroci produženih intervala teljenja mogu biti različiti. Zbog “tihoga” gonjenja, koje se najčešće javlja kod visokoproduktivnih krava, te u trenucima deficitarne ili pogrešne hranidbe, dolazi do krivo odabranog trenutka osjemenjivanja, a posljedica toga je neuspjelo osjemenjivanje, povećan broj pregona i skuplja proizvodnja mlijeka.
Optimalizacija intervala teljenja ovisi o nekoliko čimbenika: o utvrđivanju razdoblja kad je krava u estrusu, odnosno vremenu kad je spremna za pripust, o pravodobnom osjemenjivanju i o ranom otkrivanju i kontroli tijeka graviditeta. Pogrešne ili krive procjene pojedinih faza tijekom ciklusa reprodukcije mogu biti uzrokom produženih intervala teljenja, što dovodi do pojave produženih laktacija, a samim tim i manje proizvodnje mlijeka jer takve krave provode veći dio vre-
Najbrža i najpouzdanija
dijagnostička metoda danas je provjeravanje razine hormona progesterona u mlijeku kod krava i junica
mena u kasnoj laktaciji, kada je dnevna proizvodnja mlijeka manja. Što je interval teljenja duži, to je manja godišnja proizvodnja mlijeka od stada istoga genetskog potencijala.
Smanjenje gubitaka
Da bi se izbjegnuli značajni gubici mlijeka zbog produženog intervala teljenja, potrebno je točno utvrditi optimalno vrijeme za pripust ili umjetno osjemenjivanje, te što brže, a to je na kraju spolnog ciklusa krave (19-20 dana ), znati je li ona koncipirala ili je spremna za ponovni pripust.
Najbrža i najpouzdanija dijagnostička metoda danas je provjeravanje razine (koncentracije) hormona progesterona u mlijeku kod krava i junica.
Utvrđivanjem razine hormona progesterona u mlijeku u određenim vremenskim razmacima može se brzo, jednostavno i s velikom sigurnošću utvrditi kad se krava tjera, kad je treba osjemeniti, je li osjemenjivanje bilo uspješno i pratiti tijek graviditeta. Navedeni podaci omogućuju rano otkrivanje krava s problemima u reprodukciji i pravodobno poduzimanje odgovarajućih mjera.
Sa ciljem poboljšanja reprodukcije u govedarstvu ali i smanjenja gubitaka, Hrvatska poljoprivredna agencija (HPA) je tijekom 2008. godine uvela Elisa metodu kvantitativnog mjerenja razine progesterona u uzorku kravljeg mlijeka - “progesteron test”.
Tijekom dviju godina obavljeno je približno 10.000 analiza, pretežno na većim farmama, sa zapaženim rezultatima. Svi zainteresirani uzgajivači informaciju uz detaljne upute potrebne za provedbu testa mogu dobiti u Hrvatskoj poljoprivrednoj agenciji.
Željka Fatović, dipl. ing. zfatovic@hpa.hr
Prošle godine, 30. lipnja, u potpunosti je uspostavljen sustav jedinstvenog označavanja i registracije ovaca i koza koji, sukladno Pravilniku o provođenju obveznog označavanja i registracije ovaca i koza (Narodne novine 111/2007), sadrži šest osnovnih elemenata:
označavanje ovaca i koza, • ispis potvrde o označavanju, • upis podataka u jedinstvenu bazu, • putni list za svako premještanje životinja, • vođenje registra na gospodarstvu i • godišnju dojavu brojnog stanja ovaca i koza na • gospodarstvu.
Označavanje ovaca i koza provode posjednici, ovlaštene veterinarske organizacije ili HPA. Posjednici koji žele samostalno označavati ovce i koze na svom gospodarstvu, prijavu za samostalno označavanje podnose u županijskim uredima HPA. Po završenoj edukaciji, posjedniku se izdaje “Potvrda o osposobljenosti za označavanje ovaca i koza na vlastitom gospodarstvu”.
Sustav predviđa dvostruko označavanje svake ovce, odnosno koze ušnom markicom na kojoj se nalazi Jedinstveni životni broj jedinke i bolus s elektronskim transponderom koji nosi identičnu brojčanu oznaku ka-
Jedinstveno označavanje i registracija ovaca i koza
Posjednik ovaca i/ili koza obvezan je voditi Registar ovaca i koza na gospodarstvu u koji bilježi sve događaje i promjene vezane za označavanje i promet ovaca i koza
kva je na ušnoj markici. Bolus elektronski transponder obavezno je sredstvo označavanja svih ovaca i koza rođenih od 1. siječnja 2010. godine. Životinje moraju biti označene ušnom markicom u desno uho i bolus elektronskim transponderom najkasnije u dobi od šest mjeseci, u svakom slučaju prije odlaska s gospodarstva na kojem su rođene. Ukoliko se životinje mlađe od 6 mjeseci otpremaju s gospodarstva na kojem su rođene izravno u klaonicu, dovoljno ih je označiti samo ušnom markicom.
Potvrda o označavanju ovaca i koza ispunjava se prilikom označavanja životinja, a osim podataka o gospodarstvu na kojem su životinje označene, podataka o označavatelju i datumu označavanja, sadrži i osnovne podatke o životinji. Sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama pravilnika o provođenju obveznog označavanja i registracije ovaca i koza objavljenom u siječnju ove godine (Narodne novine 9/2010) osnovni podaci o životinji podrazumijevaju osim upisa svakoga pojedinoga životnog broja životinje i upis njezina datuma rođenja, spola i pasmine. Potvrda o označavanju temelj je za upis podataka o životinjama u Jedinstveni registar ovaca i koza koji predstavlja računalnu bazu podataka o označavanju ovaca i koza te njihovu premještanju. Osnovni preduvjet za početak provedbe sustava označavanja ovaca i koza i registracije njihova premještanja je upis gospodarstva u Registar farmi i dodje-
la Jedinstvenog identifikacijskog broja gospodarstva (JIBG) svakoj lokaciji na kojoj se drže ovce i koze. Prilikom premještanja ovaca i koza, posjednik ispunjava obrazac “Putni list ” u koji upisuje podatke o svom gospodarstvu, podatke o gospodarstvu odnosno klaonici u koju životinje odlaze te Jedinstvene životne brojeve svake ovce, odnosno koze koja se premješta. Novi posjednik obvezan je prijaviti promet ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji na svom području, koja podatke o premještanju životinja upisuje u Jedinstveni registar ovaca i koza. Pod prometom ovaca i koza podrazumijeva se svako premještanje životinja s jedne lokacije na drugu, otprema životinja u klaonicu, uginuće, klanje životinja za vlastite potrebe te krađa ili gubitak ovaca i koza. Blok Putnih listova posjednik nabavlja u ovlaštenim veterinarskim organizacijama ili županijskim uredima HPA. Preuzeti blok zadužuje se na serijski broj Identifikacijske kartice posjednika te vrijedi isključivo za prijavu prometa s gospodarstva posjednika na koji je obrazac i zadužen.
Posjednik ovaca i/ili koza obvezan je voditi Registar ovaca i koza na gospodarstvu u koji bilježi sve događaje i promjene vezane za označavanje i promet ovaca i koza. Registar je moguće nabaviti u ovlaštenim veterinarskim organizacijama i županijskim uredima HPA uz predočenje Identifikacijske kartice gospodarstva. Posjednik je obvezan dostaviti jednom godišnje podatke o brojnom stanju ovaca i koza u Jedinstveni registar. Godišnja dojava brojnog stanja ovaca i koza na gospodarstvu sadrži podatke o broju životinja, razvrstanih po kategorijama, na dan 1. prosinca. Obrazac za dojavu nalazi se u Registru ovaca i koza na gospodarstvu, a podatke je moguće dojaviti i elektronski preko web stranice HPA (www.hpa.hr). Za ulaz u aplikaciju za posjednike potrebno je upisati serijski broj Identifikacijske kartice gospodarstva i pripadajući PIN. Godišnja dojava brojnog stanja za tekuću godinu mora biti upisana u Jedinstveni registar ovaca i koza zaključno sa 31. prosincem tekuće godine. Za 2009. godinu brojno stanje ovaca i koza na gospodarstvu prijavilo je svega 2336 posjednika.
KALENDAR STOČARSKIH IZLOŽBI U 2010. GODINI
DANI TRAVNJAKA KORPIVNIČKO-KRIŽEVAČKE ŽUPANIJE
3. KUP MLADIH UZGAJIVAČA PODRAVINE I PRIGORJA
8. SVIBNJA 2010. (SUBOTA)
RAB
POPOVAČA
SLAVONSKI BROD
9. IZLOŽBA RAPSKE OVCE
5. ŽUPANIJSKA IZLOŽBA STOKE
SAJAM “SLAVONSKI BROD 2010.”
13. MEĐUŽUPANIJSKA STOČARSKA IZLOŽBA
PREGRADA 10. IZLOŽBA STOKE / 3. BAMBINO KUP ZAGORJA
VELIKA GORICA
5. AUKCIJSKA PRODAJA JUNICA
NEDELIŠĆE MESAP 2010. / 11. STOČARSKA IZLOŽBA MEĐIMURSKE ŽUPANIJE
BIZOVAC SAJAM AGRO-ZEMLJA BIZOVAC STOČARSKA IZLOŽBA OSJEČKO –BARANJSKE ŽUPANIJE 17. LISTOPADA 2010. (NEDJELJA)
Mljekarski list 4/2010.
Ljubav prema proizvodnji mlijeka
gradi se od malih nogu
Mladi uzgajivači goveda i ovaj su put pokazali snagu hrvatskog sela i da je život na selu vrijedan poštovanja svih nas
Vera Volarić , dipl. ing.
Iove smo godine, u ozračju proljetnoga nedjeljnog prijepodneva, svjedočili održavanju II. kupa mladih uzgajivača goveda Grada Zagreba i Zagrebačke županije, koji je održan potkraj ožujka u sklopu manifestacije Proizvodi hrvatskog sela u Boćarskom domu u Zagrebu. Ovo je već deveta godina za redom kako Grad Zagreb omogućuje zainteresiranim građanima i posjetiteljima da na jednom mjestu kušaju tradicijske domaće delicije do kojih je teško doći jer većine proizvoda nema u trgovinama, a malim obiteljskim poljoprivrednim
gospodarstvima ovo je veliki poticaj u promociji i prodaji njihovih proizvoda.
Bambino kup
Osim izložbe tradicionalnih hrvatskih proizvoda - hrane, pića, rukotvorina i suvenira, u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije održana je i IV. izložba izvornih pasmina domaćih životinja, na kojoj su predstavljene hrvatske autohtone pasmine - buša, istarsko govedo, slavonsko-srijemski podolac, turopoljska svinja, lička pramenka, istarska ovca, hrvatska bijela koza, dalmatinski magarac, konj hladnokrvnjak, zagorska pura i kokoš hr-
vatica. Veliko zanimanje posjetitelja izazvao je upravo Bambino kup, na kojem su mladi uzgajivači goveda, odjeveni u tradicionalne narodne nošnje kraja iz kojega dolaze, predstavili svoju telad, a zajedno sa svojim roditeljima posvjedočili nam i kako se s generacije na generaciju prenosi ljubav za proizvodnju mlijeka na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu. Ujedno su gradskoj djeci, koja možda do sada nisu imala priliku doći u dodir s domaćim životinjama, pružili mogućnost druženja i fotografiranja s teladi. Bio je to zaista ugodan doživljaj koji oplemenjuje dušu, a istinska ljubav i iskrenost djece oduševljavali su
Mljekarski list 4/2010.
posjetitelje. Zapravo je radost djece trenutak kada i roditelji iskreno i barem nakratko zaborave svu težinu zahtjevnoga i mukotrpnog posla proizvodnje mlijeka. Gledajući, pak, s one druge draže nam pozitivne strane, biti proizvođač mlijeka i baviti se ovim plemenitim poslom na korist cijelog društva sigurno je nešto duboko usađeno u korijene svake obitelji. Ljubav za proizvodnju mlijeka mnoge obitelji prenose s generacije na generaciju, a ovakve manifestacije, poput Bambino kupa, u tome im svesrdno pomažu. Sve je počelo 2005. godine u sklopu održavanja Svjetskog kongresa simentalskoga goveda u Zagrebu, kada je prva takva smotra održana na Zagrebačkom velesajmu i od tada se svake godine po nekoliko puta održava diljem Hrvatske.
Mladi uzgajivači
Mali manekeni, odjeveni u narodne nošnje kraja iz kojeg dolaze, ponosno su čekali trenutak da na pisti sa svojom teladi u najboljem svjetlu pokažu uvježbanost i sklad. I zaista, jedan po jedan, iščekujući najavu svojeg već dobro poznatog voditelja Nikole Kostihe iz Hrvatske poljoprivredne agencije, koji od samih početaka svim srcem vodi ovu manifestaciju, skladno su i bez imalo treme ponosno prošetali sa svojom teladi, a promatrači nisu mogli suspregnuti svoje emocije i od sveg ih srca bodriti gromoglasnim pljeskom. Predstavilo se 19 mladih uzgajivača, članova Kluba mladih uzgajivača iz Vrbovca, Svetog Ivana Zeline, Velike Gorice, Gospića i Siska, u dobi od 5 do 15 godina, a bili su podijeljeni u dvije dobne skupine. U skupini od 6 do 10 godina sudjelovali su Zdravko i Katarina Sobota iz Gornje Velike, Ines Martinjak iz Tomaševca, Ivana Kračić iz Hrastja, Krunoslav Špišić iz Pisarovine,
Josip Obad i Ivan Dorijan Grgat iz Lužana, te Gabrijela i Patricija Puretić iz Glavničice. U skupini od 10 do 14 godina sudjelovali su Mario Đuranec iz Polonje, Ivan Ernješ iz Glavničice, Petra i Martin Jantoljak iz Žunaca, Nikola Obad iz Lužana, Dalija i Antonija Hajdina iz Tedrovca, Julija i Marija Vuković iz Brinja te Damjan Džakula iz Sjeverovca.
Zaista nam može biti veliko zadovoljstvo što imamo sve više razloga vjerovati da će ovi mladi uzgajivači goveda izabrati upravo proizvodnju mlijeka za svoje buduće zanimanje, svakako ponosni činjenicom što će generacije djece i onih malo starijih diljem Lijepe naše započinjati svoj dan čašom mlijeka proizvedenog na njihovim farmama i istinski vjerovati da je čaša mlijeka zaista čaša zdravlja.
Nije nam teško zaključiti - ovakve manifestacije veoma su nam važne, a veliki trud organizatora i samih sudionika i njihovih roditelja treba pohvaliti, od srca im čestitati i poželjeti uspjeh u daljnjem nastojanju da se hrvatsko selo predstavi u najboljem svjetlu. Uredništvo Mljekarskog lista zahvaljuje se mladim uzgajivačima i njihovim roditeljima na prekrasnom doživljaju, a s nestrpljenjem očekujemo i sljedeći Bambino kup.
Dalija i Antonija Hajdina iz
Tedrovca te mali Ivan Dorijan Grgat iz Lužana s ponosom su predstavili svoja obiteljska poljoprivredna gospodarstva
DOGAĐANJA
Mljekarski list 4/2010.
Kako zaraditi više usprkos većim troškovima po kilogramu mlijeka?
Sve dok se prosječna cijena prodanog mlijeka nalazi iznad varijabilnih troškova, moramo nastojati povećavati proizvodnju po grlu
Prof. dr. sc. Zoran Grgić
Kad smo u siječanjskom broju Mljekarskog lista 2010. godine objavili tekst s ekonomskim vrednovanjem promjene (unaprjeđenja) proizvodnje mlijeka sa 7100 na 8000 kg mlijeka po kravi, tako da su troškovi proizvodnje mlijeka, zbog varijabilnih troškova (dodatno ulaganje u stočnu hranu), povećani oko 0,08 kn po kilogramu, mnogi su pitali kako je to moguće? Mlijeko će nas koštati više, a planira se veća zarada?
Riječ je o složenosti kretanja troškova, i to prije svega varijabilnih (promjenjivih), jer su fiksni kako im ime i kaže nepromjenjivi. Fiksni troškovi samo se smanjuju, gledano prosječno, po kilogramu, jer su ukupno stalno isti (zakupnina, amortizacija, bruto plaća stalnog rada i sl.). Točka maksimuma poslovne dobiti je na mjestu kretanja troškova i prihoda pri kojem je maksimalan ukupan financijski rezultat, a taj se u svakom slučaju postiže iznad optimalne točke troškova, dakle najnižih prosječnih troškova. Visina ukupnoga financijskog rezultata ovisi o kapacitetu proizvodnje (broj muznih krava i stajski prosjek proizvodnje mlijeka).
Fenomen u praksi - da proizvod s manjim financijskim rezultatom po jedinici uz veći promet daje veći financijski rezultat u masi, za razliku od proizvoda koji ima veći financijski rezultat po jedinici ali manji
13.588 u kn po kravi
ukupni trošak
negativni FR
FR - max pozitivni FR
UP(ukupniprihod)
varijabilni trošak
fiksni trošak
negativni FR pozitivni FR
prosječni UP (ukupni prihod)
prosječni ukupni trošak u kn po kg mlijeka 3,16 kn
FR=0 FR=max FR=max kg mlijeka kg mlijeka
FR=0
Grafikon 1. Prikaz kretanja troškova, prihoda i financijskog rezultata u proizvodnji mlijeka
Mljekarski list 4/2010.
Tablica 1. Kretanje troškova, prihoda i financijskog rezultata za muznost od 7000 do 10.000 kg po grlu
Proizvodnja mlijeka kg70007500800085009000950010000
Financijski rezultat kn3.3224.7036.0846.0846.0605.5494.876
Cijena koštanja kn/kg2,692,532,402,442,492,582,67
promet, odnosno u našem slučaju visinu proizvodnje mlijeka po muzenom grlu. Zbog toga, sve dok se prosječna cijena prodanog mlijeka nalazi iznad varijabilnih troškova, odnosno postoji određeni financijski rezultat za svaki novi prodani kilogram mlijeka, moramo nastojati povećavati proizvodnju po grlu.
Naša stručna praksa
Prema kretanjima u grafikonu 1, vidljivo je kako se pozitivan financijski rezultat postiže negdje na polovici iskorištenja kapaciteta, što kod naših mljekara znači negdje na proizvodnji mlijeka od 3700 do 4300 kg mlijeka po muzenom grlu. Do tada gospodarstvo u proizvodnji mlijeka bilježi gubitak. U konkretnom slučaju, objavljenom u prvom broju Mljekarskog lista iz 2010. godine, to je na razini prihoda od 13.588 kuna po grlu.
Maksimum financijskog rezultata postiže se kada ukupni troškovi dosežu svoj optimum, koji se na krivulji vidi po odsječku konveksnosti, odnosno kad su prosječni ukupni troškovi u svome optimumu (minimalni). To je jasno prikazano u donjem dijelu grafikona, i to po kretanju prosječnoga ukupnog troška (krivulja smeđe boje). U praksi, riječ je o razini muznosti između 8000 i 8500 kg po kravi (u tablici označeno plavom bojom, za FR 6084 kn). Nakon te razine smanjuje se financijski rezultat po svakom dodat-
nom kilogramu, odnosno prirast proizvodnje ne rezultira odgovarajućim, nego donekle smanjenim financijskim rezultatom. Teoretski model vrijedi za svaku proizvodnju, pa tako i proizvodnju mlijeka. Dakako, mi u praksi teško možemo pratiti pojedinačnu proizvodnju mlijeka po kravi, koja i kod nas u nekim slučajevima prelazi 10.500 kg, već se najčešće ravnamo prema stajskim prosjecima proizvodnje za koje raspolažemo i pouzdanijim utrošcima i troškovima.
Prema podacima u tablici 1 i grafikonu 2, cijena koštanja ima trend smanjivanja s povećanjem muznosti, sve do razine od 8000 kg mlijeka. Nakon te razine počinje povećanje cijene koštanja, što znači da se ukupni troškovi po kg mlijeka značajno povećavaju zbog većeg porasta varijabilnih troškova, tako da oni svojim rastom na cijenu koštanja djeluju više od smanjujućih prosječnih fiksnih troškova.
Dobar je to pokazatelj našim proizvođačima mlijeka, koji se u pozicioniranju svoje proizvodnje više rukovode iskustvom i procjenjivanjem nego stvarnom računicom. Iako mi u našoj mljekarskoj praksi ni izdaleka nismo ispitali kretanje graničnoga financijskog rezultata, vrlo pouzdano možemo reći kako “nabrijavanje “ proizvodnje do gornjih granica kapaciteta po grlu donosi dodatni financijski rezultat a ne gubitak.
Stočna hrana i odgovarajuća hranidba muznih krava nužan su preduvjet visoke muznosti, pa u tom segmentu nikako ne treba štedjeti
Na žalost, suočeni s porastom troškova inputa a smanjivanjem poticaja za krmne kulture, proizvođači mlijeka reagiraju “neekonomski”, a to znači da smanjuju intenzivnost proizvodnje, odnosno ulaganja po hektaru površine, kao što smanjuju i nabavku kupljene stočne hrane. Upravo je stočna hrana i hranidba goveda nužan preduvjet visoke muznosti, pa u tom segmentu nikako ne treba štedjeti.
Izostanak ulaganja u kupnju ili proizvodnju stočne hrane uzrokovat će kolebanja, ili još gore, pad muznosti, a tada će se problem loše muznosti protegnuti na više od jedne laktacije, što ne dovodi u pitanje samo tehnološku godinu, nego i financijsku opstojnost farme. U ovom prikazu riječ je o farmi koja nema veliki utjecaj fiksnih troškova, jer su ulaganja po stajnom mjestu (1 grlu) vrlo povoljna. No, u nekim su slučajevima ulaganja na našim farmama i dvostruko veća od preporučenih 39.000 - 45.000 kn po stajnom mjestu (bez krava), što znači da se do razine od 8000
EKONOMIKA
Grafikon 2. Kretanje prosje čnih troškova (cijene koštanja po kilogramu) mlijeka
kg mlijeka po kravi varijabilna komponenta troškova ne uspijeva nametnuti u dinamici ukupnih troškova, tako da se čak i na tim, za naše uvjete vrlo visokim razinama muznosti, ostvaruje minimalni financijski rezultati.
Kako do veće ekonomičnosti?
Grafikon 3 pokazuje da se povećanjem proizvodnje mlijeka iznad u nas uobičajenih prosjeka intenzivne proizvodnje (7000-8000 kg) smanjuje financijski rezultat, ali je još uvijek veći nego na početnoj razini promatranja iste te visoke produkcije, tako da unatoč proizvodnim rizicima porast muznosti proizvođačima može biti rješenje u sadašnjim uvjetima nedovoljne prodajne cijene mlijeka.
Kako pove ć ati ekonomič nost u proizvodnji mlijeka? Osnovne mjere kojima se može djelovati na pove ć anje ekonomič nosti proizvodnje mlijeka obiteljskih gospodarstava usmjerene su na zadržavanje iste razine proizvodnje mlijeka sa smanjenjem troškova ili poveć anje proizvodnje mlijeka sa zadržavanjem iste razine, odnosno blažim porastom troškova proizvodnje.
Mljekarski list 4/2010.
Grafikon 3. Kretanje financijskog rezultata s pove ćanjem proizvodnje mlijeka
Kako je jedno od osnovnih obilježja proizvodnje mlijeka na našim manjim obiteljskim gospodarstvima niska muznost, prva mjera pove ć anja ekonomič nosti u području prihoda treba se odnositi na poveć anje proizvodnje mlijeka po kravi. Pritom se proizvodnjom nastoji što više približiti tehnološkom potencijalu muzne krave. Organizacija proizvodnje vlastite stoč ne hrane i racionalizacija rada osnovne su mjere u području snižavanja cijene koštanja mlijeka na obiteljskom gospodarstvu s manjom muznošću po grlu, a ista gospodarstva u pravilu imaju i manji broj grla u osnovnom stadu.
Na mliječnim farmama koje su dosegnule prosječnu muznost višu od 6500 kg mlijeka, mjerama racionalizacije nije tako jednostavno unaprijediti ekonomičnost. Riječ je o farmama koje su već provele određene unutarnje mjere i nisu u mogućnosti jasno vidjeti što može biti sljedeći skup mjera i aktivnosti na unaprjeđenju poslovanja s pretpostavkom veće ekonomičnosti.
Sigurno je da ne smiju štedjeti na bilanci hrane, ali svakako trebaju provjeriti odnos ukupnih troškova hrane po kilogramu mlijeka i pro-
dajne cijene mlijeka. U proizvodnji mlijeka, naime, za svaku pojedinačnu farmu treba proračunati najbolji odnos uloženo/dobiveno kod proizvodnje vlastite stočne hrane i visine proizvodnje, ali i kvalitete mlijeka. Sukladno bilanci hranidbe treba proučiti kretanja prihoda po kilogramu mlijeka, a iz odnosa mliječne masti i bjelančevina, kao temelja kvalitete mlijeka pa tako i prodajne cijene, odlučiti što bi bili ciljni odnosi za pojedino doba godine.
Sljedeće je isključivanje manje kvalitetnih grla iz proizvodnje. U uvjetima niske prodajne cijene mlijeka a rastućih troškova inputa, kod dijela naših proizvođača u uzgoju bi se trebalo usmjeriti na manji broj junica za obnovu stada, odnosno dulju laktaciju, pogotovo ako je u uzgoju kvalitetni simentalac koji se može učinkovito koristiti dulji niz godina, a telad se može iskoristiti za tov. Pritom se ne smije zaboraviti na kvalitetan obrt stada, jer je u slučaju neplaniranog produljenja vijeka korištenja stada moguć i negativan suprotni učinak, koji se ogleda u stvarnom desetkovanju stada za čiju kvalitetnu obnovu tada treba nekoliko godina, što znači vrlo visok rizik od bankrota farme.
Mljekarski list 4/2010.
Dr. sc. Miljenko Konjačić
Staje s rešetkastim podom počele su se intenzivnije graditi sredinom 20. stoljeća u Norveškoj, a potom su se proširile na područje cijele Europe. U početku su se rešetkasti podovi radili tako da je kroz rešetke prolazio samo urin, dok je balega ostajala na rešetkama. Međutim, utvrdilo se da to nije najbolje rješenje pa su se počeli raditi rešetkasti podovi s otvorima kroz koje prolaze i balega i urin. Rešetke su se u početku radile od drveta, zatim od metala, a u posljednje vrijeme uglavnom se rade od armiranog betona, a mogu biti pojedinačne, dvije spojene ili više rešetki spojenih u ploče različitih širina.
Širina nagazne površine rešetke kao i širina otvora ovise o vrsti i kategoriji stoke koja će se držati na rešetkastom podu (tablica 1). Što se tiče propadanja balege i urina, ono je bolje ako je veća širina otvora a manja nagazna površina gredice, no ako su ti otvori preširoki a premala nagazna površina, povećava se pritisak na rožinu papka koji može rezultirati šepavošću goveda.
U posljednjih nekoliko godina na tržištu se sve češće nude betonske rešetke presvučene gumenom oblogom koja smanjuje pojavu šepavosti, djeluje na poboljšanje dobrobiti, a ujedno je i toplotni izolator. Vrlo dobrima pokazale su se u tovilišima za junad bez poseb-
Rešetkasti podovi u stajama za goveda
Rešetkasti pod omogućuje kravama da svojim papcima balegu i urin potiskuju kroz otvore na rešetkama, koji zatim slobodnim padom cure u kanale ispod staje
no odvojenih ležišnih boksova, u kojima junad leži na rešetkastom podu. Staje s rešetkastim podom česte su u našim obiteljskim gospodarstvima bilo da je riječ oproizvodnji kravljeg mlijeka ili o držanju tovne junadi. Rešetkasti pod često je rješenje i u stajama europskih farmera, i to i u zatvorenim stajama ili stajama s vanjskom klimom, čak je prisutan i u takozvanom cuccette načinu držanja.
Postoji nekoliko glavnih razloga zbog kojih se farmeri odlučuju na gradnju staja s rešetkastim podom: ograničene zemljišne površine, stoga su u plodoredu
• manje zastupljene strne žitarice što rezultira manjom proizvodnjom slame, kupovina slame poskupljuje proizvodnju bez obzira
• na to je li riječ o mlijeku ili mesu, korištenjem slame povećava se broj radnih operacija
• u staji (više posla), papci u krava držanih na rešetkastom podu
• uglavnom su suši i tvrđi nego pri drugim načinima držanja, bolje je iskorištenje površine boksova tovne junadi
• držane na rešetkastom podu (tablica 2), odnosno potreban je manji prostor po grlu a lakše je i održavanje higijene cijelog objekta i boksova, u stajama s rešetkastim podom potrebno je puno
• manje ljudskog rada. Tablica 1.
Mljekarski list 4/2010.
Dr. sc. Miljenko Konjačić
Staje s rešetkastim podom počele su se intenzivnije graditi sredinom 20. stoljeća u Norveškoj, a potom su se proširile na područje cijele Europe. U početku su se rešetkasti podovi radili tako da je kroz rešetke prolazio samo urin, dok je balega ostajala na rešetkama. Međutim, utvrdilo se da to nije najbolje rješenje pa su se počeli raditi rešetkasti podovi s otvorima kroz koje prolaze i balega i urin. Rešetke su se u početku radile od drveta, zatim od metala, a u posljednje vrijeme uglavnom se rade od armiranog betona, a mogu biti pojedinačne, dvije spojene ili više rešetki spojenih u ploče različitih širina.
Širina nagazne površine rešetke kao i širina otvora ovise o vrsti i kategoriji stoke koja će se držati na rešetkastom podu (tablica 1). Što se tiče propadanja balege i urina, ono je bolje ako je veća širina otvora a manja nagazna površina gredice, no ako su ti otvori preširoki a premala nagazna površina, povećava se pritisak na rožinu papka koji može rezultirati šepavošću goveda.
U posljednjih nekoliko godina na tržištu se sve češće nude betonske rešetke presvučene gumenom oblogom koja smanjuje pojavu šepavosti, djeluje na poboljšanje dobrobiti, a ujedno je i toplotni izolator. Vrlo dobrima pokazale su se u tovilišima za junad bez poseb-
Rešetkasti podovi u stajama za goveda
Rešetkasti pod omogućuje kravama da svojim papcima balegu i urin potiskuju kroz otvore na rešetkama, koji zatim slobodnim padom cure u kanale ispod staje
no odvojenih ležišnih boksova, u kojima junad leži na rešetkastom podu. Staje s rešetkastim podom česte su u našim obiteljskim gospodarstvima bilo da je riječ oproizvodnji kravljeg mlijeka ili o držanju tovne junadi. Rešetkasti pod često je rješenje i u stajama europskih farmera, i to i u zatvorenim stajama ili stajama s vanjskom klimom, čak je prisutan i u takozvanom cuccette načinu držanja.
Postoji nekoliko glavnih razloga zbog kojih se farmeri odlučuju na gradnju staja s rešetkastim podom: ograničene zemljišne površine, stoga su u plodoredu
• manje zastupljene strne žitarice što rezultira manjom proizvodnjom slame, kupovina slame poskupljuje proizvodnju bez obzira
• na to je li riječ o mlijeku ili mesu, korištenjem slame povećava se broj radnih operacija
• u staji (više posla), papci u krava držanih na rešetkastom podu
• uglavnom su suši i tvrđi nego pri drugim načinima držanja, bolje je iskorištenje površine boksova tovne junadi
• držane na rešetkastom podu (tablica 2), odnosno potreban je manji prostor po grlu a lakše je i održavanje higijene cijelog objekta i boksova, u stajama s rešetkastim podom potrebno je puno
• manje ljudskog rada. Tablica 1.
Mljekarski list 4/2010.
TEHNOLOGIJA UZGOJA
Tablica 2. Približne vrijednosti stajskog prostora za pojedine kategorije i načine držanja
Način držanja
Telad od 100 do 200 (220) kg
Junad od 200 (220) do 450 kg površina poda m2 /grlu volumen zraka m3/grlu površina poda m2 /grlu
Rešetkasti pod omogućuje kravama i tovnoj junadi da svojim papcima balegu i urin potiskuju kroz otvore na rešetkama, koji zatim slobodnim padom cure u kanale ispod staje. Najčešće se u govedarskoj proizvodnji primjenjuju kaskadni preljevni kanali i takozvani duboki kanali, postoje još i kanali sa šiberima, no oni su dosta složeni pa se nisu našli u široj primjeni. Naime, šiberi su se najčešće radili od metala pa su brzo propadali jer se stalno nalaze u gnojovci. Ti kanali obično su bili građeni s nagibom dna oko 0,5% prema laguni, a pri pražnjenju kanala često se događalo da tvrđi dio gnojovke ostane u prvom dijelu kanala pa se morao ispirati vodom (veći utrošak vode i ljudskog rada).
Kaskadni preljevni kanali postavljaju se u pravilu jedino ispod rešetkastog dijela poda, a služe za skupljanje i odvođenje gnoja do lagune. Dno takvih kanala mora biti izvedeno bez ikakvog pada, a zidovi moraju biti ravnih i glatkih površina. Kanali moraju biti izrađeni od vodonepropusnog betona, a na kraju kanala nalaze se od 10 do 20 cm visoki pragovi ili zapornice, koje služe za zadržavanje tekućeg sloja po kojem balega polako klizi (pliva) i prelijeva se preko praga u drugi kanal, ili se može neposredno prelijevati u lagunu. Dužina kaskadnih kanala ne smije biti duža od 25 m. Dubina kanala ovisi o njegovoj dužini (tablica 3).
U dužim stajama kanal se nastavlja nakon što se na 25 m napravi preljevni prag, no dubina tog kanala koji se nastavlja nakon preljevnog praga treba biti oko 20 cm dublji. Prije punjenja staje stokom kanali se moraju napuniti vodom do visine preljevnog praga (do 20 cm), kako bi se balega odmah prelijevala u sabirni kanal ili lagunu. Prednost je ovakvih kanala što je ljudski rad sma-
U posljednje vrijeme na tržištu se sve češće nude betonske rešetke presvučene gumenom oblogom koja smanjuje pojavu šepavosti, djeluje na poboljšanje dobrobiti, a ujedno je i toplotni izolator
njen na najmanju moguću mjeru, a nedostaci su vezani uz moguće sušenje površine gnoja tijekom ljeta te smrzavanje površine gnoja zimi.
Duboki kanali služe za skupljanje i skladištenje te se gnojovka izravno iz njih prevozi na poljoprivredne površine. Najčešće se to obavlja pomoću cisterni, koje mogu biti samostalna ili priključna vozila koja se prikopčaju na traktor ili nešto rjeđe sustavom pumpi i cjevovoda koji vode izravno do poljoprivrednih površina u okolici staje. Duboki kanali svojim kapacitetom moraju omogućiti skladištenje gnojovke najmanje tijekom šest mjeseci, a s obzirom na to da ne postoje dodatne lagune, dubina kanala najčešće je veća od dva metra. Površine bočnih i podnih stijena kanala moraju biti vrlo glatke kako bi se onemogućilo zaustavljanja gnojovke prilikom miješanja. Miješati treba barem dvaput mjesečno, kako bi se spriječilo slijeganje krutog dijela gnojovke tijekom šestomjesečnog skladištenja. Redovitim miješanjem postiže se ujednačena gustoća gnojovke, radi lakše manipulacije sprečava se i formiranje slojeva različite gustoće koji mogu predstavljati problem pri pražnjenju kanala. U tu svrhu često se koriste mješači u obliku rotora (propelera), koji mogu biti na električni pogon ili koristiti pogon preko kardanskog vratila traktora, a mogu biti pokretni ili sta-
Tablica 3. Potrebna dubina kaskadnih kanala, cm (mjereno od donjeg ruba rešetki)
Mljekarski list 4/2010.
Proizvođačima mlijeka nije teško raditi
Razgovor s Igorom Rešetarom, predsjednikom Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka
Razgovarao Zoran Bašić , dipl. ing.
Dok jedni smatraju da selu nedostaju prednosti koje nudi grad, drugi ne mogu zamisliti život bez mira, tišine, suživota s domaćim životinjama i mnoštva domaćih delicija koje nudi selo. Posjetili smo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Igora Rešetara u međimurskom mjestu Kuršancu, predsjednika Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka, koji svojim požrtvovnim radom dokazuje kako mladi ljudi u poljoprivredi mogu ostvariti velike rezultate. Saznali smo nešto više o kvaliteti života na selu, problemima u kojima su se trenutno našli hrvatski poljoprivrednici, ali i proizvodnji mlijeka koja je često veoma težak, ali ipak posao koji donosi mnoga zadovoljstva.
Kada ste se počeli baviti proizvodnjom mlijeka i što Vas je motiviralo?
Moja obitelj oduvijek se bavila poljoprivredom, a s proizvodnjom mlijeka počeli smo prije 20 godina s kravama holstein-friesian pasmine koje smo kupili na obližnjoj farmi. Ljubav prema poljoprivredi zapravo mi je usađena od malih nogu i nikada nije dolazila u pitanje, a danas mogu slobodno reći da smo uvijek znali pronaći rješenje za nastale probleme, dok sam u rješavanju svih izazova uspješno nalazio motivaciju za daljnji rad.
Kad pogledate iza sebe, jeste li zadovoljni postignutim rezultatima?
Još nisam u fazi da gledam iza sebe i analiziram što sam postigao, jer smatram da trebam još puno toga napraviti kako bih proizvodnju doveo do željene razine, a to je prvenstveno povećanje proizvodnje mlijeka po kravi i svakako da imam suvremeniju proizvodnju.
Jedan o većih problema za hrvatske je farmere ishođenje potrebnih dozvola za legalizaciju farmskih objekata, bez kojih za naše proizvođače ulaskom u EU nema subvencija za daljnje investicije
Je li život na selu povlastica ili nedostatak?
Život na selu nije nedostatak, ali definitivno trenutno nije niti povlastica jer se selu nametnulo toliko normi koje bismo trebali ispuniti, a koje nažalost nisu pisali oni koji su živjeli ili danas žive na selu. Mišljenja sam da bi sve postoje će nedostatke trebalo što je moguće više ublažiti i prilagoditi mogućnostima u kojima se nalaze poljoprivredni proizvođači.
S obzirom da obnašate veoma odgovornu funkciju predsjednika Hrvatskog saveza udruga proizvođača mlijeka, možete li nam reći koji su ciljevi djelovanja saveza u sljedećem razdoblju?
INTERVJU
Maksimalno ćemo raditi na snižavanju ulaznih troškova u proizvodnji mlijeka ali i drugih troškova koji opterećuju cijenu mlijeka
Hrvatski savez udruga proizvođača mlijeka svojim je aktivnostima u proteklom razdoblju pokazao kako se proizvođači mlijeka nalaze u situaciji da posljednjih godinu dana ne mogu poslovati pozitivno jer su im troškovi veći od primanja. Tu će savez svakako raditi s ciljem da se cijena mlijeka štiti do ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, jer za nas ne vrijede isti uvjeti proizvodnje kao što to vrijedi za EU farmere. S druge strane, maksimalno ćemo raditi na snižavanju ulaznih troškova u proizvodnji mlijeka ali i drugih troškova koji opterećuju cijenu mlijeka, i o tome ćemo intenzivno i kvalitetno komunicirati s javnošću.
Što danas najviše tišti hrvatske poljoprivrednike?
Najprije moram re ći da nama, hrvatskim poljoprivrednim proizvođačima, nije teško raditi, ali za taj rad trebamo biti adekvatno plać eni, to jest imati sre đeno tržište poljoprivrednih proizvoda, a svakako i dohodak kojim možemo normalno plać ati svoje režije, školovati djecu te stvarati nove vrijednosti. Trenutno je jedan od najve ćih problema kašnjenje u plać anjima koje nas danas dovodi u situaciju u kojoj jednostavno ne možemo poslovati i naša daljnja proizvodnja dolazi u pitanje.
Hoće li hrvatski seljak ulaskom u Europsku uniju živjeti bolje?
Dan ulaska Republike Hrvatske u EU za hrvatske seljake značit će da su preživjeli u proizvodnji koja je bila podvrgnuta velikim promjenama i prilagodbama. U Europskoj uniji znat će se određeni okviri u proizvodnji i plaćanjima, a to je za proizvodnju mlijeka vrlo važno.
Znate li koliko otprilike poticaja po hektaru dobivaju europski proizvođači mlijeka?
Trenutni poticaji u Sloveniji kroz SPS model, kada bi se vezali uz površine, kod prosje č nog farmera iznose 700 €/ha.
Vjerujete li da se hrvatsko selo može oživjeti, s obzirom na trend u susjednim zemljama gdje sve više ljudi odlazi živjeti na selo?
Vjerujem! Mislim da su se ljudi zasitili užurbanog živo-
Mljekarski list 4/2010.
ta u gradu, brze hrane i svega onoga što donosi grad. Sve je više onih koji se vraćaju svojim korijenima na selo, jer uviđaju kolike su prednosti života na selu. Da ne spominjem mogućnost izbora kvalitetnih domaćih proizvoda pripravljenih vrijednim seljačkim rukama, čiji okusi vraćaju u djetinjstvo kod bake na selu…
Kako potaknuti povratak stanovništva na selo, odnosno motivirati mlade za ostanak na selu?
Ponajprije razvojem potrebne infrastrukture, te pravilnim ulaganjem u razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, uvažavajući regionalne posebnosti naše domovine. Svaki dio Hrvatske ima svoje specifičnosti, ali i probleme, ipak, moramo sebi priznati da imamo veliku sreću što živimo u ovoj prekrasnoj zemlji s obiljem prirodnih bogatstava, među koje zasigurno spada i selo, bilo ono u Međimurju, Dalmatinskoj zagori, Hrvatskom zagorju, Lici, Istri ili Slavoniji. Te mogućnosti trebamo iskoristiti, ali i biti svjesni da ne smijemo uništiti ono što su nama ostavili naši pradjedovi, već da to moramo sačuvati našim unucima, za koje se nadam da će i oni živjeti na selu i baviti se plemenitim poslom poljoprivredne proizvodnje.
Jesu li naši proizvođači mlijeka unaprijedili proizvodnju količinom i kvalitetom? Mogu li hrvatski poljoprivrednici konkurirati na europskom tržištu poljoprivrednih proizvoda? Mogu slobodno re ći da hrvatski proizvođači mlijeka kvalitetom mogu konkurirati proizvođačima u Europskoj uniji, a postupno dostižu i količine proizvodnje koju imaju farmeri u europskim zemljama s razvijenom proizvodnjom mlijeka. Svakako valja istaknuti da se zajedničkim radom i udruživanjem farmera mogu lakše ostvariti ciljevi, a na taj je način olakšan prijenos informacija, znanja i vještina. To bi značajno pridonijelo kvalitetnijoj motivaciji mladih ljudi da ostanu na selu i svoju sigurnu budućnost grade u poljoprivrednoj proizvodnji.
Je li suvremenom proizvođaču mlijeka potrebno kontinuirano cjeloživotno obrazovanje?
Svakako. Što se tiče edukacije, smatram da bi prvenstveno trebalo biti više stručnih ljudi koji bi bili zaduženi za edukaciju poljoprivrednika, a ujedno bi se i oni trebali konstantno trenirati za te edukacije i pratiti najnovije tehnologije. U Mljekarskom listu, našem jedinom stručno-informativnom časopisu namijenjenom edukaciji proizvođača mlijeka, u kojem se objavljuju radovi naših priznatih poljoprivrednih stručnjaka, oduvijek je
Mljekarski list 4/2010. INTERVJU
bilo vrlo dobrih članaka i informacija koje su pridonosile unapređenju kvalitete proizvodnje mlijeka.
Na koji se način proizvođači mlijeka mogu aktivnije uključiti u promociju mlijeka kao zdravog obroka?
Hrvatski savez udruga proizvođača mlijeka apsolutno podržava sve akcije u cilju promocije mlijeka proizvedenog na hrvatskim farmama. Osobito podržavamo izlaženje revije Mlijeko i Ja, čija je svrha stručno i utemeljeno na znanstvenim spoznajama, educirati stanovništvo ova žnosti prehrane mlijekom i mliječnim proizvodima. Spremni smo se aktivno uključiti u sve aktivnosti kojima je cilj kvalitetna promocija mlijeka proizvedenog na hrvatskim poljoprivrednim gospodarstvima. Mišljenja smo da u javnosti treba davati još veću pozornost domaćoj proizvodnji mlijeka koja ima svoje prednosti, a pritom svakako isticati kako proizvodimo kvalitetno mlijeko prema najvišim standardima higijenske kvalitete. Mislim da bismo trebali kontinuirano isticati kako hrvatski proizvođači mlijeka proizvode u okviru zadanih normi kvalitete koje su, vjerujte, veoma stroge, čak mogu reći među strožima u Europi. To dovoljno govori o našoj proizvodnji, i to je zapravo naša velika prednost.
Što novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu donosi proizvođačima mlijeka?
Prema novom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, koji se počeo primjenjivati, vidjelo se da će njegova primjena na terenu biti vrlo teška. Ipak smatram, ukoliko se budu pridržavali rokovi i odredbe u zakonu, njegov cilj da se omogući povećanje posjeda poljoprivrednicima i očuva i poboljša kvaliteta poljoprivrednih površina mogao bi se uspješno ostvariti. Moram se dotaknuti i prioriteta kod dodjele poljoprivrednog zemljišta prilikom objave natječaja, gdje je stočarstvo, kao grana proizvodnje koja ovisi isključivo o zemljištu, neobjašnjivo zakinuto, s obzirom da u zakonu nije vezano zemljište uz uvjetna grla, kao što je to slučaj u zemljama Europske unije.
Trenutno je aktualizirano pitanje legalizacije objekata za držanje mliječnih krava. Što nam je činiti u razdoblju koje slijedi?
Jedan o ve ćih problema za hrvatske je farmere ishođenje potrebnih dozvola za legalizaciju farmskih objekata, bez kojih za naše proizvo đač e ulaskom u EU nema subvencija za daljnje investicije. Taj problem treba riješiti čim prije, jer nam prijeti nemoguć nost korištenja novca iz europskih fondova, a bez kojeg je nezamisliv daljnji napredak u proizvodnji mlijeka.
Kako su to riješili farmeri u susjednim zemljama?
Zakoni koji su važe ć i u su sjednoj Sloveniji i Austriji dopuštaju farmerima legalizirati postoje ć e staje i gnojišta, bez obzira na udaljenosti od ceste i ukoliko se nalaze unutar gra đevinske zone, a sasvim nove staje grade se bez ograni č enja unutar gra đevinskih zona. EU propisima ne preporu č uje se izgradnja farmi izvan gra đevinskog podru č ja, i to zbog zaštite i o č uvanja poljoprivrednih površina, a veli č ina i kapacitet staja ovisi o veli č ini č estice na kojoj se gradi unutar gra đevinske zone, a ne kako je to netko odredio. Tako đer, postotak izgra đenosti parcele u krugu gospodarskog dvorišta podre đen je tehnološkim potrebama, a ne nekom propisu. Kod nas je nešto sasvim druga č ije i to pod hitno treba promijeniti. Trenutno smo krenuli s radnom grupom kojoj je cilj kvalitetno pripremiti argumente za razgovor sa zakonodavcem.
Jeste li se ikad poželjeli baviti nečim drugim?
Nije da nisam imao alternativu u životu, ali sam se odlučio baviti proizvodnjom mlijeka jer sam na svome gospodarstvu imao predispozicije za tu proizvodnju. Svoj posao nisam nikad smatrao teškim, jer se cijelo vrijeme pripremam za njega. Mislim da nije povlastica u tome da radimo ono što želimo, već da volimo ono što smo odabrali raditi.
VERATEKS d.o.o. ZAGREB
10373 Ivanja Reka, Ivanjorečka cesta 98
Tel/fax: 01/20 24 148; Gsm: 098 350 140
E-mail: verateks1994@net.hr
• KOMBINEZONI • KUTE • KLASIČNA RADNA ODIJELA
• FARMER RADNA ODIJELA
• PREGAČE (TRGOVAČKE, MESARSKE I KUHARSKE) • PRSLUCI
• LOVAČKA RADNA ODJEĆA
USLUGE TISKA I VEZA NA SVE ARTIKLE!
Mljekarski list 4/2010. AKTUALNO
IPARD
U prvom krugu natječaja za sredstva iz predpristupnoga europskog IPARD fonda, za mjere 101. i 103.Ulaganja u poljoprivredna gospodarstva i Unapređenje prerade i trženja poljoprivrednih i ribljih proizvoda, koji je bio otvoren do 4. ožujka, zaprimljeno je 37 prijava s ukupnom vrijednošću ulaganja 141.150.106,87 kn, dok je vrijednost zahtijevane potpore 74.199.997,64 kn.
Na Mjeru 101. odnosi se 26 projekata, vrijednost ulaganja iz zaprimljenih prijava je 62,52 milijuna kuna, dok je vrijednost zahtijevane potpore 35,2 milijuna kuna.
Na mjeru 103. odnosi se 11 projekata, vrijednost zaprimljenih projekata je 78,62 milijuna kuna, a vrijednost potpore je 38,99 milijuna kuna.
Edukacija međimurskih proizvođača mlijeka
Uorganizaciji Udruge proizvođača mlijeka Međimurja, a u suradnji s Hrvatskim zavodom za poljoprivrednu savjetodavnu službu, 12. ožujka održano je edukativno predavanje za članove udruge - proizvođače mlijeka Međimurja, na temu odabira bikova za korištenje u umjetnom osjemenjivanju, pod vodstvom Damira Pejakovića, dipl. ing., koji je na stručan i proizvođačima mlijeka prilagođen način objasnio važnost genetike u cjelokupnom menadžmentu proizvodnje mlijeka. Na temelju uzgojnih vrijednosti konkretnih bikova, čije se sjeme nalazi u ponudi domaćih centara za umjetno osjemenjivanje, dao je primjer na koji se način može utjecati na poboljšanje genetskog potencijala u sljedećoj generaciji muznih krava.
Predsjednik Saveza udruga hrvatskih proizvođača mlijeka Igor Rešetar proizvođače mlijeka izvijestio je o aktivnostima koje se provode s ciljem poboljšanja trenutnog stanja proizvođača mlijeka, ali i potrebe što hitnijeg aktualiziranja problema legalizacije farmi. U vezi s tim pitanjem organiziran je posjet savjetodavnoj služni i proizvođačima mlijeka u susjednoj Sloveniji, kako bi se prema njihovu primjeru i preporuci usmjerile daljnje aktivnosti.
Mljekarski list 4/2010.
Cijene sirovog mlijeka i mesa na EU tržištu
Potkraj godine i tijekom dvaju početnih mjeseci u godini bilježe se najviše otkupne cijene sirovog mlijeka na europskom tržištu
Krešimir Jakuš, dipl. ing., TISUP
Ovakav trend cijena u godini zabilježili smo tijekom proteklih šest godina. I u 2009. cijene su rasle potkraj godine, a početkom 2010. zadržane su više prošlogodišnje cijene. Sukladno trendovima proteklih godina, kako se bližimo ljetnim mjesecima moguće je očekivati niže otkupne cijene mlijeka što je obrnuto razmjerno otkupu koji se povećava u tom razdoblju. Prosječna otkupna cijena sirovog mlijeka stvarne kakvoće na EU tržištu u siječnju ove godine iznosila je 28,96 €/100 kg, što je gotovo istovjetno cijenama iz 2006., dok je u odnosu na 2009.
2 posto niža, a u odnosu na rekordno visoke cijene iz 2008. prosječna ovogodišnja siječanjska cijena niža je 25 posto. Nakon dužeg razdoblja zaustavljen je padajući trend cijena žive junadi u Hrvatskoj. Prosječna otkupna cijena muške simentalske junadi u tjednu do 14.3.2010. iznosila je 11,29 kn/kg i neznatno je viša u odnosu na prosječnu cijenu dva tjedna ranije. Navedena prosječna cijena jedna je od najnižih prosječnih cijena u posljednjih deset godina. Niže cijene bilježili smo jedino u 2004. godini . U odnosu na lanjske cijene, prosječna cijena niža je 27 posto dok je u odnosu na 2008. niža 12 posto. Ova velika razlika u cijenama osobito je pogodila one
Prosječne otkupne cijene mlijeka u zemljama
koji su očekivali cijene slične onima iz 2009. Tijekom prošle i pretprošle godine na domaćem tržištu bilježili smo rekordno visoke cijene žive junadi i vrlo dobru potražnju. U ovoj situaciji, kada su cijene na rekordno niskim razinama, proizvođači su u velikim problemima a situaciju dodatno otežava i vrlo loša potražnja. Očekuje se da će početkom turističke sezone potražnja donekle porasti, a i Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, odnosno Vlada, raspisala je javni natječaj za sufinanciranje otkupa utovljene junadi čime će se rasteretiti tržište od prevelike ponude, a i proizvođači bi trebali dobiti “dobru” cijenu za svoj proizvod. Prema natječa-
Mljekarski list 4/2010. PREGLED TRŽIŠTA
ju, cijena koju otkupljivač plaća proizvođaču tovne junadi ne bi trebala biti manja od 14,42 kn/kg, s rokom plaćanja do 30 dana. Ministarstvo će sufinancirati otkup žive utovljene junadi do 1200 komada mase veće od 500 kg, a jedinični iznos naknade otkupljivaču ne može biti veći od 2,70 kn/kg žive mase. U prvoj polovici ožujka otkupne cijene muške simentalske junadi teže od 450 kg najčešće su bile od 11 do 12 kn/kg. Na pojedinim stočnim sajmovima i otkupnim mjestima cijene su bile i nešto više od 13 kn/kg, no, pritom je bila riječ o vrlo malom broju utržene stoke te stoci vrlo dobre kvalitete. U idućem razdoblju, ovisno o tijeku sufinanciranog otkupa, možemo očekivati lagani rast potražnje junadi na domaćem tržištu.
Blagi pad cijena junećeg mesa
U desetom tjednu 2010. na europskom tržištu bilježimo pad prosječne cijene junećih trupova R3 klase.
Tijekom prvih šest tjedana u godini cijene junećeg mesa rasle su, da bi potom prosječna cijena u iduća četiri tjedna kontinuirano padala, no, važno je istaknuti da su cijene zasad na višim razinama. Prosječna otkupna cijena junećih trupova R3 klase u tjednu do 14. 3. 2010. iznosila je 321,79 €/100 kg, što je 3,3 posto niže nego lani kada smo bilježili rekordno visoke cijene junećeg mesa. U navedenom tjednu najniže prosječne otkupne cijene zabilježili smo u Poljskoj - 259,05 €/100 kg, te Belgiji 264,91 €/100 kg, dok su najviše bile u Grčkoj 427,71 €/100kg i u Italiji 355,91 €/100kg. Hrvatske cijene junećih trupova, a koje smo preračunali iz cijena žive vage, u odnosu na europski prosjek niže su 17 posto, a u odnosu na Italiju 27 posto. Prosječna otkupna cijena simentalske teladi na domaćem tržištu u tjednu do 14. 3. 2010. iznosila je 21,99 kn/kg, što je najniža prosječna cijena u posljednjih deset godina
izuzev cijena u 2004. Na tržištu je zasad ponuda uglavnom veća od potražnje. U idućem razdoblju očekuje se lagani rast potražnje teladi što bi trebalo biti posljedica organiziranoga subvencioniranog otkupa junadi. Ne bi trebalo očekivati značajniji rast cijena, već samo mogućnost prodaje. Tijekom ožujka cijena ženske simentalske teladi najčešće je bila od 19 do 20 kn/kg, dok je muška bila od 21 do 25 kn/kg ovisno o kakvoći. Prosječna otkupna cijena krava za klanje na domaćem tržištu u desetom tjednu 2010. iznosila je 6,18 kn/kg. Cijene se tijekom prvih triju mjeseci ove godine nisu značajnije mijenjale i najčešće su bile u rasponu od 4 do 5 kn/kg za starije krave i slabije kakvoće, dok su one bolje kakvoće po cijenama do 9 kn/kg. Ni u idućem razdoblju, kao i tijekom prvih triju mjeseci ove godine, ne očekujemo značajnije promjene otkupnih cijena krava za klanje na domaćem tržištu.
KALENDAR RADOVA
Kalendar radova u travnju
Dr. sc. Darko Uher
Najve ć i radovi u travnju su sjetva glavnih proljetnih kultura. Po č etkom mjeseca travnja siju se suncokret, soja, grah a sadi se krumpir. U drugoj polovici travnja siju se kukuruz, najpri-
Tablica 1. Pregled krmnih kultura za proljetnu sjetvu
Biljne vrste za sjetvu
Kukuruz
Mljekarski list 4/2010.
je raniji hibridi, posebice tvrdunci, zatim kasniji, i na kraju srednje rani i opet rani, što ovisi o podru č ju i klimi. Zašti ć uju se ozimi usjevi od travnih korova do kraja fenofaze busanja, a od širokolisnih i u vlatanju strogo paze ć i na izbor herbicida. Obavlja se prvo tretiranje repi č inog sjajnika, ako se pojavi (repica u fenofazi pupanja prije grananja). Livade koje ne ugrožavaju površinske vode treba pognojiti NPK gnojivima, kako bi se potaknulo busanje kvalitetnih trava i mahunarki. Preporu č ujemo NPK 8:26:26 sa željezom (Fe) i cinkom (Zn) 300-600 kg/ha. Nakon primjene gnojiva treba obaviti drljanje, i to barem u dva prohoda. Drugu prihranu ozimih usjeva treba obaviti UREOM 46% ili UANOM 30% N u koli č ini 110-130 kg/ha UREE 46% N ili 125-150 L/ha UANA 30% N. Tijekom pripreme tla za proljetne kulture, u tlo treba plitko unijeti 200-300 kg/ha UREE 46% ili 250-300 L/ha UANA 30%.
Sklop 50-89 000 biljaka/ha X---
Ljulj jednogodišnji 20-30 kg/haX---
Perzijska i aleksandrijska djetelina15-20 kg/haXX--
Legenda: • za stočnu hranu (oznaka H u tablici) • zaštitu protiv nematoda (N) • proizvodnju dušika (G) • popravljanje tla i smanjenje erozije malčiranjem (M)
Mljekarski list 4/2010.
AGROMETEOROLOŠKA PROGNOZA
Mr. sc. Dražen Kauč ić
Tijekom prve polovice travnja vrlo je vjerojatno da će u cijeloj Hrvatskoj biti nešto hladnije, tj. da će temperatura zraka biti niža od višegodišnjeg prosjeka.
Treba istaknuti kako se tijekom travnja apsolutna minimalna temperatura zraka u Zagrebu može spustiti do -4,4 °C, a u Osijeku i do -6,8 °C. Navedeni podatak upozorava na to kako i tijekom travnja postoji opasnost od pojave vrlo jakog mraza u kontinentalnom dijelu Hrvatske.
Temperatura tla na 10 cm dubine u istočnim i sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske prijeći će u prvoj dekadi mjeseca temperaturni prag od 10 °C. Dakle, tlo će biti dovoljno toplo ne samo za sjetvu povrtlarskih nego ve ć i nekih ratarskih kultura.
Vjerojatnost za kišu tijekom travnja bit će povećana u cijeloj Hrvatskoj. No, ovog mjeseca u kontinentalnom dijelu može biti i snijega. Prisjetimo se kako je 14. travnja 1996. godine ne samo u Zagrebu nego i u Osijeku padao snijeg.
Od travnja do lipnja
Temperatura zraka u kontinentalnom dijelu bit će prosječna. U Dalmaciji će biti malo hladnije. Oborine će u cijeloj Hrvatskoj biti veće od prosjeka. Očekujemo da će najviše kiše ipak biti tijekom lipnja. Upozorenje
Zbog moguće pojave vrlo jakog mraza, i to tijekom prve polovice travnja, staklenike i plastenike ne bismo smjeli ostavljati otvorenima. Sobno bilje nikako ne treba prerano iznijeti na balkone i terase.
Mljekarski list 4/2010.
Godišnja skupština
Saveza udruga uzgajivača simentalskoga goveda Bjelovarsko-bilogorske županije
Josip Crnčić, bacc. ing. polj., HPA
UHercegovcu je 5. ožujka održana godišnja skupština
Saveza udruga uzgajivača simentalskoga goveda Bjelovarskobilogorske županije. U radu skupštine sudjelovalo je 25 delegata iz pet županijskih udruga, članica županijskog saveza. Od gostiju, skupštini su nazočili i poželjeli uspjeh u daljnjem radu načelnik općine Hercegovac Boro Bašljan, direktor CRSH-a Križevci d.o.o. Pero Božić, direktor CUO Varaždin d.o.o. Vladimir Nazansky, viši stručni savjetnik za stočarstvo pri HZPSS-u Josip Komljenović, dopredsjednik Udruge uzgajivača Holstein goveda Bjelovarsko-bilogorske županije Nikola Andrić, te viši savjetnik u uredu ravnatelja HPA Dalibor Janda.
Predsjednik županijskog saveza Igor Mihaljević iznio je izvješće o radu saveza u protekloj godini i plan rada za 2010., koji će se temeljiti na unapređenju uzgoja simentalskoga goveda u županiji. Viši savjetnik u uredu ravnatelja HPA Dalibor Janda održao je kratku prezentaciju o stanju u uzgoju simentalca na području Bjelovarsko-bilogorske županije, istaknuvši da HPA daje punu podršku radu udruga i saveza, za što je u HPA osnovan i Odjel za podršku razvoju uzgojnih udruženja.
Godišnja skupština Saveza udruga uzgajivača simentalskoga goveda Koprivničko-križevačke županije
Josip Crnč ić , bacc. ing. polj., HPA
UĐurđevcu je 25. veljače održana godišnja skupština Saveza udruga uzgajivača simentalskoga goveda Koprivničko-križevačke županije. Županijski savez čine Udruga uzgajivača simentalskoga goveda Križevci, Udruga uzgajivača simentalskoga goveda Kalničkog prigorja, Udruga uzgajivača simentalskoga goveda Sveti Ivan Žabno, Stočarska udruga Đurđevac, Hrvatska stočarska udruga Gola, Stočarska udruga Novo Virje, te Marvogojska udruga Ferdinandovac.
U radu skupštine sudjelovalo je 40 delegata iz sedam spomenutih udruga. Na godišnjoj skupštini bili su nazočni gosti - savjetnik ministra MPRRR-a Ivan Hodalić, Ivan Đopar iz ureda župana Koprivničko-križevačke županije, pročelnik za poljoprivredu, ruralni razvoj i turizam Koprivničko-križevačke županije Denis Maksić, gradonačelnik grada Đurđevca Slavko Gračan, zamjenik ravnatelja HPA Franjo Poljak, viši savjetnik u uredu ravnatelja HPA Dalibor Janda, zamjenici pročelnika županijskog ureda HPA Koprivničko-križevačke županije Ivica Grgičin i Mirano Borčić, voditelj programa za razvoj Središnjeg holstein saveza Željko Picig, voditelj programa za razvoj Središnjega simentalskog saveza Josip Crnčić, stručni suradnik u Odjelu za podršku razvoja uzgojnih udruženja Ivica Vranić, rukovoditelj područnog odjela HZPSS-a Antun Tomašević, viša stručna savjetnica za ratarstvo pri HZPSS-u Tatjana Međimurec, predstavnica CRSH-a Križevci d.o.o. Ivanka Majić-Balić, direktor CUO Varaždin d.o.o. Vladimir Nazansky, te dopredsjednik Središnjeg saveza hrvatskih uzgajivača simentalskoga goveda Igor Mihaljević Predsjednik županijskog saveza Ivan Hodalić iznio je izvješće o radu saveza u protekloj godini, financijsko izvješće za 2009. i plan rada za 2010. godinu. U sklopu prijedloga plana rada za 2010. godinu predložen je i projekt - Unaprjeđenje uzgoja simentalskoga goveda u Koprivničko-križevačkoj županiji. Predstavio ga je voditelj programa za razvoj Središnjega simentalskog saveza Josip Crnčić. Projekt je usmjeren na model sufinanciranja osjemenjivanja krava bikovima vrhunske genetike od strane županije za članove županijskih uzgajivačkih udruga. Navedeni projekt skupštinari su prihvatili, pa će Upravni odbor saveza ovisno o financijskom stanju u Koprivničko-križevačkoj županiji dogovoriti detalje za projekt koji bi u realizaciju trebao krenuti tijekom iduće godine.
Mljekarski list 4/2010. IZ UDRUGA
Izabrano novo vodstvo Središnjeg saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda
Željko Picig, bacc. ing. agr., HPA
USvetom Martinu na Muri 19. veljače održana je izborna skupština Središnjeg saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda (SUHUH). Skupštini su se pozdravnim riječima obratili zamjenik župana Međimurske županije Anđelko Horvat, ravnatelj HPA mr. sc. Zdravko Barać, predsjednik SUS-a Stjepan Kušec i predsjednik Saveza udruga proizvođača mlijeka Igor Rešetar. Skupštini su nazočili ispred HPA voditelj Odjela za podršku razvoja uzgojnih udruženja Davor Pašalić, dr. vet. med., voditeljica Odjela razvoja govedarstva Vesna Bulić, dipl. ing., voditelj Programa razvoja središnjeg holstein saveza Željko Picig, bacc. ing. agr., voditelj Uzgojnog programa Zdenko Ivkić, dipl. ing., te Ratimir Jureković, dipl. ing, Ivica Vranić, bacc. ing. agr, Dragutin Matoić i Snježana Dončević
Skupštinom SUHUH-a predsjedao je Josip Vinceković, predstavivši njihove aktivnosti u 2009. godini ali i izrazivši nadu da će SUHUH s novim vodstvom s još većom energijom voditi savez i spremnog ga uvesti u EU. Za novog predsjednika SUHUH-a izabran je Bran-
ko Kolak, dipl. ing., koji je istaknuo važnost HPA u daljnjem razvoju saveza i najavio da će biti uporan u rješavanju ovogodišnjih problema i projekata. U Upravni odbor SUHUH-a izabrani su: Branko Kolak, Drago Bagarić, Miroslav Sočev, Elvira Sterle, Marija Vranović, Branko Garvanović i Dragutin Piškorić. U Nadzorni odbor SUHUH-a izabrani su: Ivan Matasić - predsjednik Nadzornog odbora, te članovi Željko Č vek, Ivan Stojanović, Davor Šmidt i Krunoslav Britvec. U Sud časti SUHUH-a izabrani su: Željko Sabol - predsjednik Suda časti, te članovi Zvonimir Pukec i Branko Tolušić U Đakovu je 05. ožujka 2010. godine održan prvi sastanak Upravnog odbora Središnjeg saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda. Na sastanku su izabrana dva potpredsjednika - Drago Bagarić i Miroslav Sočev., za tajnika je izabran Branko Garvanović, a za blagajnicu Lidija Pavić. Za podršku u radu Saveza izabrani su djelatnici Hrvatske poljoprivredne agencije - za voditelja uzgojnog programa izabran je Zdenko Ivkić, za vanjskog stručnog suradnika Davor Pašalić, a za operativnog tajnika Željko Picig. Sastanku je prisustvovao i predsjednik Središnjeg saveza uzgajivača simentalskog goveda Josip Burek, koji je pohvalio rad SUHUH-a, te naglasio važnost suradnje dva najveća uzgajivačka saveza u svim projektima i problemima koji su slične naravi za oba saveza u godinama koje slijede.
Mljekarski list 4/2010.
Izračun otkupne cijene mlijeka za mjesec ožujak 2010.
Na temelju dogovora sa sastanka održanog 20. ožujka 2009. godine u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, između predstavnika proizvođača mlijeka i mljekarske industrije, Hrvatska poljoprivredna agencija izračunava ukupnu prosječnu cijenu mlijeka za promatrano razdoblje, a izračunata cijena mlijeka predstavlja cijenu koja je formirana na temelju sadržaja mliječne masti od 4,2% i sadržaja bjelančevina od 3,4%.
Hrvatska poljoprivredna agencija izračunava i novčanu vrijednost jedne masne jedinice i jedne jedinice bjelančevina. Otkupna cijena mlijeka utvrđuje se na temelju podataka o prosječnoj cijeni mlijeka u Europskoj uniji tijekom zadnja tri raspoloživa mjeseca izraženo u eurima, te podataka o prosječnom srednjem tečaju eura za iste mjesece.
Ukupna prosječna cijena mlijeka za ožujak 2010. (na bazi 4,2% m.m. i 3,4% bjelančevina)
Na temelju izračunate vrijednosti otkupne cijene mlijeka (na bazi 4,2% m.m. i 3,4% bjel.) izračunava se vrijednost masne jedinice i jedinice bjelančevina.
Tablica 1. Izračun vrijednosti masne jedinice (vMj) i jedinice bjelančevina (vBj)
UPCM = Ukupna prosječna cijena mlijeka na bazi 4,2% mlije čne masti i 3,4% bjelančevina
vMj = vrijednost masne jedinice (45% udjela u UPCM)
vBj = vrijednost proteinske jedinice (55% udjela u UPCM)
Tablica 2. Vrijednosti otkupne cijene mlijeka za ožujak 2010. godine
Ravnatelj: Mr. sc. Zdravko Barać , dipl. ing. agr.
