Tema broja: Zdravo tijelo kao odraz

6 Zdravo tijelo kao odraz sretne duše

Bolest je stanje čovjeka, koje upućuje na činjenicu da čovjek u svojoj svijesti više nije u redu, odnosno u harmoniji. Taj gubitak unutarnje ravnoteže manifestira se u tijelu kao simptom. Simptom tako postaje signal i nositelj informacija, jer on svojim nastupanjem prekida dosadašnji tijek našeg života te nas tjera da mu poklonimo pozornost. Simptom nam signalizira da smo bolesni kao ljudsko, kao duhovno biće, to jest da smo izgubili ravnotežu svojih unutarnjih snaga. Simptom nas izvješćuje o tome da nam nešto fali... Fali nam svijesti i zato imamo simptom. – poručuju u svojoj knjizi „Bolest kao put“ (Naklada Ljevak, 2017.) psiholog i psihoterapeut Thorwald Dethlefsen i liječnik Ruediger Dahlke te nude drukčiji koncept nastanka i razumijevanja bolesti od onoga kojeg se drži tradicionalna medicina. U njezinom fokusu su simptomi i bavi se njihovim privremenim ili trajnim otklanjanjem, dok joj uzroci ostaju izvan vidokruga, a time i dosega djelovanja. Dethlefsen i Dahlke polaze od pretpostavke da ne postoje različite bolesti već samo jedna, a to je čovjekovo „loše osjećanje“ koje se očituje kroz simptome različitih bolesti s kojima će se pojedinac suočavati dok god ne dokuči i ukloni njihove uzroke. Kad postoji nesklad duše i tijela prvo ga počinjemo osjećati na neopipljivoj razini kroz doživljavanje emocija tuge, ljutnje ili straha, osjećaj nepripadanja ili neuklopljenosti, „življenja tuđeg života“ i sl. Ako to zanemarimo ili uopće ne osvijestimo u jednom trenutku postaje vidljivo i manifestira se kao konkretna bolest koja nas ometa u normalnom funkcioniranju i zahtijeva našu pozornost. Ono što potiskujemo u svijesti, utjelovi se u simptomima od kojih patimo. U razradi svog teorijskog koncepta nastanka bolesti Dethlefsen i Dahlke posežu za pojmom sjene iz Jungove psihologije, pri čemu ga tumače kao sve ono što pripada našoj osobnosti, a što ne želimo prihvatiti kao dio nje pa to potiskujemo u dubine nesvjesnog. Dakle, ono što nam pripada, ali si svjesno ne želimo priznati, ostaje i dalje skriveno prisutno u našoj sjeni. Sve što nam nedostaje da bismo ozdravili nalazi se u našoj sjeni, a kako je ne možemo i ne želimo vidjeti, projiciramo je na projekcijske plohe. Naši su neprijatelji vanjske projekcijske površine koje nam pokazuju što na sebi ne podnosimo i stoga preziremo u drugima. Simptome bolesti većina ljudi doživljava kao unutarnje neprijatelje. Naše tijelo stoga postaje ploha za projekcije naših omraženih osobina. Uspijemo li ljubiti vanjske i unutarnje neprijatelje, dolazi do ozdravljenja. Uspjeh je to lakši što smo sposobniji prepoznati bolest

kao govor duše. Tada bolest postaje put. – objašnjavaju Dethlefsen i Dahlke i na taj način sugeriraju da su sva oboljenja u svojoj biti psihosomatskog porijekla.

PSIHONEUROIMUNOENDOKRINI SUSTAV – POVEZNICA DUŠE I TIJELA Kanadski liječnik s dva desetljeća iskustva u obiteljskoj medicini, palijativnoj skrbi te radu s ovisnicima o drogama i psihičkim bolesnicima Gabor Maté posebnu je pažnju u svom profesionalnom radu posvetio istraživanju odnosa stresa i bolesti, a svoje spoznaje objedinio u knjizi „Kada tijelo kaže ne – cijena skrivenog stresa“ (Mozaik knjiga, 2020.). Ispreplićući stvarne životne priče svojih pacijenata sa spoznajama znanstvenih istraživanja autor razotkriva nevidljive veze između našeg suočavanja s emocijama i doživljaja stresa s oboljenjima koja razvijamo. Maté pacijentu pristupa holistički uzimajući u obzir njegove simptome, ali i širi kontekst života, unutar kojeg su se oni pojavili i egzistiraju te njegova iskustva od rođenja do trenutka kad mu je dijagnosticirana bolest. Shodno tome, u pojašnjenju nastanka bolesti, za razliku od tradicionalne medicine, ne ograničava se samo na genetske predispozicije i djelovanje štetnih tvari izvana na stanice tijela, čime se oštećuje njihova genska struktura, već ga proširuje na obrasce ponašanja i suočavanja sa stresom koje gradimo još u djetinjstvu, s posebnim naglaskom na načine nošenja s emocijama poput ljutnje i tuge. Poput Dethlefsena i Dahlkea, potiče na promišljanje na koji način pojava bolesti može biti upozorenje vlastitog tijela da u našem životu nešto nije u redu nakon što neko (duže) vrijeme to ne osvijestimo u umu. Maté pokazuje kako emocije i psihološki stres sudjeluju u nastanku kroničnih bolesti i naglašava da priroda stresa nije uvijek ono na što ljudi obično misle. Ona nije izvanjski stres rata, gubitka novca ili nečije smrti, nego unutarnji stres primoranosti da se prilagodiš nekom drugom. Meni se čini da rak, ALS, multipla skleroza, reumatoidni artritis i ostale slične bolesti pogađaju ljude koji imaju slab osjećaj sebe kao neovisnih osoba. Odnosno, možda jesu iznimno uspješni u poslu ili intelektualno, ali na emocionalnoj razini imaju slabo diferenciran osjećaj vlastitog ja. Žive u reakciji na druge, nikad doista ne osjećajući tko su oni sami. U brojnim istraživanjima raka, najdosljednije utvrđen čimbenik rizika je nesposobnost izražavanja emocija, a posebno osjećaja povezanih s ljutnjom. Potiskivanje ljutnje nije apstraktna emocionalna osobina koja zagonetno dovodi do bolesti. Ono je veliki rizični čimbenik jer povećava fiziološki stres na organizam. Ne djeluje sao, nego zajedno s drugim rizičnim čimbenicima koji ga najčešće prate, kao što je bespomoćnost i manjak društvene podrške. Kako njegova zapažanja ne bi ostala na fenomenološkoj razini on ih povezuje s postavkama tradicionalne medicine kroz tzv. psihoneuroimunoendokrini sustav (PNI) kako se naziva funkcionalna isprepletenost i međudjelovanje žlijezda i organa koji reguliraju našu fiziologiju i ponašanje.

Piše: mr.sc. Tihana Malenica Bilandžija, prof.psihologije i sistemska konstelatorica

Ovaj sustav obuhvaća mozak i živčani sustav, imunosne organe i stanice te endokrine žlijezde. Njihova međusobna povezanost omogućuje prepoznavanje potencijalnih unutarnjih i izvanjskih prijetnji te kreiranje biokemijskih promjena i biranje ponašanja kojima će ih se otkloniti uz minimalnu štetu po organizam. Kao što u dijagnosticiranju bolesti pristupa holistički tako i u terapiji Maté ističe važnost multidisciplinarnog liječenja kao i dobrobiti psihoterapijskog rada s pacijentima s ciljem njihovog osnaživanja da objektivno sagledaju svoj život i prihvate ga takvog kakav jest. Živjeti svjesno omogućava da smo u svakom trenutku svog života u stanju uočiti tjelesne znakove stresa i upozorenja da idemo u pogrešnom smjeru ili živimo u neskladu s našom istinskom prirodom. Sve više znanstvenih istraživanja unutar same medicine, ali i drugih srodnih područja upućuje na nužnost preispitivanja prevladavajućeg strogo mehanicističkog i materijalističkog pristupa dijagnosticiranju i liječenju bolesti te primjene cjelovitog pristupa pojedincu kad se nađe u ulozi pacijenta. Nadopunjavanje klasičnih medicinskih tretmana s dodatnim tzv. alternativnim pristupima posjeduje značajan potencijal za povećanje učinkovitosti prevencije i liječenja najrazličitijih vrsta oboljenja. U aromaterapijskom radu s klijentima, s ciljem pružanja podrške u otklanjanju njihovih zdravstvenih tegoba, od velike koristi može biti esencijalno ulje limuna (Citrus limon), čiji arhetip liječnika krase pozitivni aspekti brige o sebi i drugima, empatije, rješavanja problema, strasti u služenju drugima i brizi za druge te prosvjećivanja. Njegova duhovna vibracija je povjerenje utemeljeno na inteligenciji, znanju i iskustvu, koje nas potiče i osnažuje da živimo svjesno i usredotočeno uz preuzimanje pune odgovornosti za svoj život.