11 minute read
Tema broja: Mirisni trening, Sindy
22 Mirisni
trening
Advertisement
(“Tragom parfema” Cristina Caboni)
Olfaktorni sustav dijeli se na periferni dio koji se sastoji od olfaktornog epitela i olfaktornih neurona te centralni dio koji uključuje njušni režanj ili olfaktorni bulbus , olfaktorni trakt, prednju olfaktornu jezgru, amigdalu, olfaktorni tuberkul, hipokampus. Za osjet mirisa odgovorno malo područje na sluznici nosa, olfaktorna regija, koja sadrži oko 10 milijuna njušnih stanica ili olfaktornih neurona koje na svojim dendritima sadrže posebne proteine (receptore) koje na sebe vežu mirisne molekule. Kada molekule iz zraka uđu u nosne hodnike, stimuliraju cilije ili trepetljike na olfaktornim receptorima te dolazi do elektrokemijskog impulsa koji podražuje njušni živac i prenose ga u olfaktorni bulbus. Olfaktorni se put nastavlja prema čeonom režnju, potom ide do hipotalamusa, amigdale i hipokampusa gdje dolazi do interakcije sa ostalim senzornim podražajima. Dakle, preko njušnih i živčanih stanica (neurona), putem transmitera i elektrokemijskog impulsa, miris direktno ulazi u limbički sustav.
OLFAKTORNA DISFUNKCIJA
Postoje dvije glavne vrste olfaktornih poremećaja: kvantitativni - promijenjena oštrina našeg njuha i kvalitativni- iskrivljen osjet mirisa. Kvantitativni poremećaji mirisa su hiperosmija (povećana osjetljivost na mirise), hiposmija (smanjena osjetljivost na mirise) i anosmija (potpuni gubitak mirisa). Najčešći uzroci anosmije (potpuni gubitak mirisa) i hiposmije (smanjena osjetljivost na mirise) jesu: bolesti paranazalnih sinusa (23%), infekcije gornjeg dišnog trakta (19%) i trauma glave (do 15% svih njušnih poremećaja). Statistike prije Covida upućuju na to da između 4% i 25% populacije pati od neke vrste olfaktornog poremećaja u rasponu od smanjene sposobnosti njuha (hiposmije) do potpunog gubitka mirisa (anosmije) (Keller i Malaspina, 2013.) (1). Jedna studija (Croy et al, 2016.) pokazala je da ako povećamo broj pojedinačnih testiranih molekula mirisa, vjerojatno će svi biti anosmični prema barem jednoj od njih. Drugim riječima, znanost sugerira da svatko od nas ne osjeti neki miris.
GUBITAK MIRISA KAO SIMPTOM COVID-A Mnogo više ljudi je u posljednje vrijeme doživjelo gubitak mirisa, jer je to jedan od primarnih simptoma Covid-19
(od 33,9% do 68% pacijenata s Covidom koji su to sami prijavili). Jedno izvješće navodi da je nevjerojatnih 98,6% pacijenata pozitivnih na Covid imalo neki oblik olfaktornog poremećaja nakon kliničke procjene, što sugerira da incidencija može biti čak i viša od stopa koje su sami prijavili. Najčešća posljedica nakon oboljenja od koronavirusa je gubitak ili poremećaj osjeta okusa i mirisa. Otorinolaringologinja Caroline Huart iz Bruxellesa kaže da su moguća dva razloga: neka istraživanja pokazala su da virus pogađa stanice koje zatvaraju olfaktorne živce, koji su odgovorni za mirise, a druga mogućnost je da virus napada same živce, pa SARS-CoV-2 prodire direktno u Bulbus olfactorius, posrednika između nosa i mozga. U istraživanju iz 2020g. Shim T. Moein i suradnici s Instituta za istraživanje fundamentalnih znanosti u Teheranu, koristili su test identifikacije mirisa za 100 osoba s covidom u kojem su pacijenti njušili mirise i identificirali ih na temelju višestrukog izbora. Njih 96 % imalo je neku olfaktornu disfunkciju, a 18 % je imalo potpuni gubitak mirisa. Pacijenti su rekli da su iznenada izgubili miris, a to je naznaka da je simptom povezan s Covidom. Postoji konsenzus da se gubitak mirisa događa kada koronavirus inficira stanice koje podržavaju neurone u nosu. Tim predvođen Sandeepom Robertom Dattom, neurobiologom na Harvardu, otkrio je da su stanice koje podržavaju senzorne neurone u nosu, poznate kao sustentakularne stanice, vjerojatno inficirane. Datta i njegovi kolege usmjerili su se na sustentakularne stanice jer koronavirus napada receptor nazvan ACE2 na površini stanica, a sustentakularne stanice imaju puno takvih receptora, a osjetni neuroni mirisa nemaju. To sugerira da koronavirus inficira potporne stanice i ostavlja neurone ranjivim i bez hranjivih tvari. U studiji objavljenoj u srpnju 2020., 72 % ljudi s Covidom koji su imali olfaktornu disfunkciju izjavilo je da su ponovno osjetili miris nakon mjesec dana, kao i 84 % ljudi s disfunkcijom okusa. Claire Hopkins, kirurginja za uho, nos i grlo u Guy’s Hospital u Londonu, i njezini kolege na sličan su način primijetili brz povratak osjetila. Pratili su 202 pacijenta tijekom mjesec dana i otkrili da je 49 % prijavilo potpuni oporavak , a ostalih 41 % prijavilo je poboljšanje.
Kako obnoviti osjetilo mirisa i okusa? Jedna opcija je trening mirisa, u kojem ljudi redovito njuše propisane mirise kako bi ih ponovno naučili.
RAZVOJ OLFAKTORNOG TRENINGA
Ideja da možemo uvježbati svoj nos da prepozna miris za koji smo izgubili sposobnost otkrivanja došla je iz istraživačke studije o androstenonu iz 1980-ih. Ovo je feromon sisavaca, oko 50% ljudi ga ne može namirisati. Charles Wysocki, istraživač mirisa, bio je izložen toj tvari nekoliko mjeseci nakon čega je uvidio da se njegova specifična anosmija preokrenula. Zatim je proveo daljnja
Piše: Sindy Slipac, dipl. iur., clin.aromath.
istraživanja s volonterima, pokazujući točno ono što je doživio da opetovano izlaganje specifičnom mirisu može trenirati naš nos da ga prepozna. Nekoliko godina kasnije, Thomas Hummel sa Klinike za miris i okus sa Sveučilišta u Dresdenu želio je saznati može li pomoći svojim pacijentima s olfaktornim poremećajima, da postupno povrate osjet mirisa. Osmislio je protokol za olfaktorni trening kod hiposmičnih ili anosmičnih pacijenata, te napravio istraživanje čiji je cilj bio ispitati da li će pacijenti s gubitkom osjeta mirisa imati koristi od “treninga” s mirisima u smislu poboljšanja njihove opće olfaktorne funkcije. Pretpostavljalo se da bi olfaktorni trening trebao proizvesti i poboljšanu osjetljivost na mirise koji se koriste u procesu treninga i ukupno povećanje olfaktorne funkcije. Hummel i suradnici su 2009.g. (4) objavili istraživanje na 56 osoba s nekim oblikom olfaktorne disfunkcije, pod naslovom „Učinci treninga njuha kod pacijenata s gubitkom mirisa“, čime je uspostavljena standardna procedura za trening njuha. Protokol se sastoji od sustavnog izlaganja četiri mirisne tvari u razdoblju od 12 tjedana. Oni su odabrani na temelju teorije ‘prizme mirisa’ koju je uspostavio Henning 2016. i predstavljaju četiri od šest kategorija u toj teoriji: cvjetne, voćne, smolaste i začinske. Jedna skupina pacijenata izvodila je Trening (n = 40), dok drugi dio nije
(n = 16). Trening se provodio u razdoblju od 12 tjedana. Pacijenti su se dva puta dnevno, deset sekundi svako jutro i večer, izlagali četirima intenzivnim mirisima (fenil etil alkohol/fenil etanol: ruža, 1,8-cineol: eukaliptus, citronelal: limun i eugenol: klinčić). Testiranje mirisa provedeno je prije i nakon treninga korištenjem “Sniffin’ Sticks” (pragovi za fenil etil alkohol, testovi za razlikovanje mirisa i identifikaciju mirisa) uz testove praga za mirise korištene u procesu treninga. Rezultati istraživanja pokazali su da su pacijenti na treningu doživjeli povećanje njihove olfaktorne funkcije (30%). Nasuprot tome, olfaktorna funkcija ostala je nepromijenjena kod pacijenata koji nisu izvodili olfaktorni trening. Dakle rezultati pokazuju da strukturirana, kratkoročna izloženost odabranim mirisima može povećati olfaktornu osjetljivost.
NAKNADNE STUDIJE SA MODIFICIRANIM PROTOKOLOM
Naknadne studije su potvrdile ovaj rezultat i pokušale modificirati protokol (dulje trajanje treninga, s različitim mirisima, različitim intenzitetom). Studija iz 2012. istraživala je utjecaj 8-mjesečnog razdoblja olfaktornog treninga na pacijente s olfaktornom disfunkcijom (Fleiner i sur.2012). (5) Proučavali su 46 bolesnika s olfaktornom disfunkcijom različite etiologije postinfektivne, posttraumatske i idiopatske. Nakon četiri mjeseca izloženosti četirima mirisima dvaput dnevno, njušna funkcija se značajno povećala za pacijente s njušnom disfunkcijom nakon infekcije. Ova skupina je zabilježila najznačajniji porast, no nije bilo daljnjeg poboljšanja nakon razdoblja od četiri mjeseca. Nažalost, istraživači su otkrili da oni koji su patili od olfaktornog poremećaja dulje od dvije godine prije treninga mirisa nisu vidjeli nikakvo poboljšanje. Damm i sur.(2014.) (6) proveli su veliko istraživanje na 144 bolesnika koje je bilo usredotočeno na učinkovitost olfaktornog treninga (OT) za postinfektivnu anosmiju. Sudionici su bili podijeljeni u dvije skupine: jedna skupina je izvodila OT visokog intenziteta tijekom 18 tjedana, a zatim je prešla na OT niskog intenziteta sljedećih 18 tjedana, druga skupina je radila OT obrnutim redoslijedom (nisko-visoka). Trening mirisa sastojao se od mirisanja dvaput dnevno četiri standardna mirisa: feniletanol, 1,8-cineol, citronelal, eugenol. U treningu niskog intenziteta korištene su koncentracije od 0,0001%. Utvrđeno je da je to najniža granična koncentracija koja se može detektirati za zdravu populaciju. Grupa visokog intenziteta koristila je nerazrijeđene mirise. U skupini s visokim intenzitetom, 25% sudionika pokazalo je poboljšanu njušnu funkciju, u usporedbi s 15% u skupini niskog intenziteta nakon prvih 18 tjedana treninga. Nakon završetka punih 36 tjedana, ukupno 30,8% sudionika u skupini s niskim i visokim vrijednostima doživjelo je poboljšanu njušnu funkciju, u usporedbi s 45,8% u skupini s visokim i niskim razinama. U kombiniranim skupinama broj sudionika s anosmijom se više nego prepolovio (36,3% do 15,3%), a 8,9% sudionika postalo je normosmično. Najbolji rezultati postignuti su tamo gdje je anosmija trajala manje od 12 mjeseci. Altundag i sur. (2015.) (7) istraživali su može li korištenje više od četiri mirisa, uz produljenje razdoblja treninga, dovesti do boljih rezultata. Ova studija pokazuje rezultate OT-a kada se izvodi s četiri ili 12 mirisa tijekom 36 tjedana u bolesnika s postinfektivnom olfaktornom disfunkcijom. Sudjelovalo je ukupno 85 ispitanika. Formirane su tri skupine: 1) U skupini s modificiranom olfaktornom obukom, pacijenti su koristili tri seta od četiri različita mirisa uzastopno i mijenjali ih svakih 12 tjedana (počeli su s feniletanolom, 1,8-cineolom, citronelalom, eugenolom, zatim 2.set mentol, timijan, mandarinu, jasmin i 3.set zeleni čaj, bergamot, ružmarin, gardenija. 2) Sudionici u skupini
klasičnog treninga mirisa koristili su četiri mirisa dva puta dnevno tijekom 36 tjedana 3) Sudionici u kontrolnoj skupini nisu izvodili OT. Ovo istraživanje potvrdila je učinkovitost OTa. Povećanje trajanja OT-a i promjena mirisa povećavaju stopu uspješnosti ove terapije.
ZAKLJUČAK
Istraživanja su pokazala da mirisni trening daje pozitivne učinke. Kontinuirano izlaganje specifičnom mirisu pokazalo je da se naš nos može trenirati da prepozna miris za koji smo izgubili sposobnost otkrivanja. Protokoli u kojima je korišteno više različitih specifičnih mirisa (cvjetni, voćni, začinski, mentolasti), u različitom trajanju i intenzitetu, pokazali su da se postupno može vratiti osjet mirisa ali i povećati olfaktorna osjetljivost kao i funkcija. Najbolji rezultati mirisnog treninga pokazali su se nakon 4 mjeseca. Sva ova istraživanja odnosno njihovi pozitivni rezultati u mogućnosti vraćanja osjetila mirisa uz pomoć mirisnog treninga ukazuju na potrebu daljnih istraživanja na ovom području u cilju razvoja i popularizacije upotrebe mirisa nu vraćanju olfaktorne funkcije.
OSOBNO ISKUSTVO MIRISNOG TRENINGA –V.K.
„Korona mi je potvrđena 18.08.2021. PCR testom. Imala sam simptome slične gripi. Nakon 3 dana od testa osjetila sam potpuni gubitak mirisa i okusa. Nakon što je prošlo 2,5 mj., a osjet mirisa se nije vratio. Naišla sam na članak o mirisnom treningu sa 4 esencijalna ulja. Počela sam koristiti esencijalna ulja limuna, ružmarina, klinčića i geranija. Ujutro i navečer radila sam inhalacije sa sva četiri ulja (10 kratkih udisaja sa meditacijom o svakom ulju).Nakon 1 mjesec inhalacije počela sam osjećat ružmarin i klinčić. Nakon 2 mjeseca osjetila sam i limun i geranij, ali u blagom obliku. Nakon 3 mjeseca počela sam osjećati sve mirise. U 11. mjesecu sam krenula na AromaFace i to mi je pomoglo u vraćanju osjeta mirisa. Bitno je da svaki dan inhaliramo i treniramo osjet mirisa, a esencijalna ulja su nam stvarno najbolji pomagači u tome. Evo 6 mjeseci nakon preboljenja korone, miris i okus su se vratili. I dalje radim ujutro inhalacije sa sva 4 ulja jer imam osjećaj da još mogu poboljšati osjet mirisa.“
REFERENCE:
1. Keller A., Malaspina D, Hidden consequences of olfactory dysfunction: a patient report series, BMC Ear, Nose and Throat Disorders,2013.; 13, Article number: 8
2. Renaud M., Leon A., Trau G., Fath L., Ciftci S., Bensimon Y., Venkatasamy A., Debry C., Acute smell and taste loss in outpatients: all infected with SARS-CoV-2?, Journal of Rhinology, 2020.; 58 (4) : 406 – 409
3. Cooper K.W., Brann D.H., Farruggia M.C., Bhutani S., Pellegrino R., Tsukahara T., Weinreb C., Joseph P.V., Larson E.D., Parma V., Albers M.W., Barlow L.A., Datta S.R., Pizio A.D., COVID-19 and the Chemical Senses: Supporting Players Take Center Stage, Journal of Neuron, 2020.; 107 (2) :219-233
4. Hummel T., Rissom K., Reden J., Hähner A., Weidenbecher M., Hüttenbrink K.-B., Effects of olfactory training in patients with olfactory loss, Journal the Laryngoscope, 2009.; 119 (3) : 496-499 5. Fleiner F., Lau L. Göktas Ö., Active Olfactory Training for the treatment of Smelling Disorders,., Ear, Nose & Throat Journal, 2012.; 91 (5) 6. Damm., Pikart L.K., Reimann H., Burkert S., Göktas Ö., Haxel B., Frey S., et al., Olfactory Training Is Helpful in Postinfectious Olfactory Loss: A Randomized, Controlled, Multicenter Study: Olfactory Training, Journal The Laryngoscope 2014.; 124 (4): 826–31
7. Altundag, A., Cayonu M., Kayabasoglu G., Salihoglu M., Tekeli H., Saglam O., Hummel T., Modified Olfactory Training in Patients with Postinfectious Olfactory Loss: Treatment of Olfactory Loss, Journal The Laryngoscope, 2015.; 125 (8): 1763-1766
8. Koyama S., Kondo K., Ueha R., Kashiwadani H, Heinbockel T., Possible Use of Phytochemicals for Recovery from COVID-19-Induced Anosmia and Ageusia
9. International Journal of Molecular Sciences, 2021.; 22(16): 8912
10. Sorokowska, A., Drechsler E., Karwowski M., Hummel T. , Effects of Olfactory Training: A Meta-Analysis, Rhinology 55, 2017.; 1: 17–26.
11. Doty, R. L., W. E. Brugger, P. C. Jurs, M. A. Orndorff, P. J. Snyder, and L. D. Lowry. “Intranasal Trigeminal Stimulation from Odorous Volatiles: Psychometric Responses from Anosmic and Normal Humans.” Physiology & Behavior 20, no. 2 (February 1978): 175–85.
12. Kollndorfer, K., Fischmeister F.Ph.S. Kowalczyk K., Hoche E., Mueller C.E., S. Trattnig S., Schöpf W., Olfactory Training Induces Changes in Regional Functional Connectivity in Patients with Long-Term Smell Loss, NeuroImage: Clinical, 2015.; 9 : 401–410.
13. Konstantinidis, I., Tsakiropoulou E., Constantinidis J., Long Term Effects of Olfactory Training in Patients with Post-Infectious Olfactory Loss, Rhinology Journal, 2016.; 54(2): 170–175.
