Tema broja: Limun - uzgoj

11 Limun

- uzgoj

Limun (Citrus limon (L.) Burm. f.) je zimzelena biljka visine od 3 - 6 m, sjajnih zelenih listova, bijelih cvjetova, intenzivnog osvježavajućeg mirisa i prekrasnih žuto zelenih plodova. Cvate do 3 puta godišnje, od svibnja do rujna. Po uzgoju limun je u današnje vrijeme jedan od najzastupljenijih citrusa diljem svijeta, odmah iza uzgoja naranče. Smatra se da je limun indo-burmanskog porijekla, mada to nije sasvim razjašnjeno. U Europu dospijeva preko Perzije i Bliskog istoka tijekom 12. stoljeća te se za vrijeme arapskog carstva dalje širi na područje Sredozemlja. Njegovom su kasnijem širenju pridonijeli i kršćanski križari. Kolumbo je sjeme limuna donio u Ameriku, a poslije njega katolički misionari su sjeme limuna proširili diljem Južne Amerike. Naziv “limun“ potječe od arapskog „laimun“ i perzijske riječi „limum“. U svijetu limun se uzgaja u SAD-u (Kalifornija), Argentini, Brazilu, Urugvaju, Paragvaju, Venezueli, Meksiku, Australiji, Kini, Obali Bjelokosti, Južnoj Africi, Italiji (90% ugoja limuna je na Siciliji), Španjolskoj, Grčkoj, Cipru, Izraelu, Turskoj i drugim zemljama. Uzgoj limuna u Hrvatskoj je relativno mali jer ne postoje prirodni uvjeti za njegovu kultivaciju na većim površinama. U određenoj mjeri limun se kod nas uzgaja na dubrovačkom primorju, Korčuli, Mljetu, Lastovu, Visu i Hvaru.

Uzgoj limuna po sortama:  Italija: Primofiore, Bianchetti, Verdelli, Interdonato  Španjolska: Primofiore, Verna, Rodrejos  Turska: Femminello, Lamas  Cipar: Eureka, Memele, Laphitos  Izrael: Eureka, Villafranca  Grčka: Adamopolus, Carystos

Stablo limuna početi će davati plodove nakon 4 godine od sadnje, a njegova plodnost počinje opadati nakon 15 godine. Odrasla razvijena biljka daje preko 350 plodova godišnje te bi u povoljnim uvjetima i odabirom najproduktivnijih sorata stablo limuna moglo dati i oko 600 plodova godišnje po stablu. Limun se na tržište plasira kao plod, te njegovi nusproizvodi kao što su sok limuna, sušena kora limuna, esencijalno ulje limuna, a u skorije vrijeme postala je evidentna iskoristivost sjemenki limuna pa se postupkom hladnog prešanja dobiva i bazno ulje limuna. Širok je spektar iskoristivosti esencijalnog ulja limuna. Vrlo je važan sastojak aromaterapeutskoj primjeni, a koristi se i kao aroma za prehrambene proizvode, u farmaceutskoj industriji te u parfumeriji i kozmetici.

KLIMA

Limun se najviše uzgaja na područjima na kojima je temperatura od 12- 28o C te na nadmorskoj visini od 200 - 300 m iznad mora. Vrlo je osjetljiv na niske temperature, na -4oC opada mu lišće, a pri dugotrajnijim nižim temperaturama na drvu nastaju štete pa može doći do odumiranja biljke, stoga se limun uzgaja samo u područjima s blagom klimom.

TLO

Tlo na kojem će se saditi limun potrebno je prethodno dobro pripremiti. Poželjno je provesti temeljitu analizu tla u laboratoriju kao i druge stručne procjene. S fizičke strane procjenjuje se struktura tla i hidrološki kapacitet, s kemijske strane utvrđuje se sadržaj hranjivih elemenata (dušik, fosfor, kalij) i mikroelemenata prisutnih u tragovima (cink, mangan itd.), zatim pH (mjera kiselosti i lužnatosti tla) i sadržaj aktivnog vapnenca. Sadnja limuna vrši se u duboko tlo (najmanje 1 m dubine za pravilan razvoj korijenskog sustava), srednje teksturirano. Idealno tlo za sadnju je kombinacija 15-20% ilovače, 15-20% gline i 40-60% pijeska sa skeletom (kameni i kamenčići većih dimenzija) čiji udio u tlu ne prelazi 10-15%. Limun će se prilagoditi i na drugim vrstama tla koja ne smiju biti odviše ilovasta (izbjegavati tla s više od 35% ilovače). U obzir dolazi i dobra pjeskovita i propusna zemlja, u kom slučaju treba prilagoditi navodnjavanje i prihranu

kako bi se nadoknadili voda i hranjive tvari koje se zbog povećanog protoka gube. Izbjegavati treba tla s površinskom brazdom, podzemne vode i mjesta zadržavanja vode na tlu jer se mogu pojaviti asfiksije i trulež korijena. Tla u kojemu je više od 30% vapnenca imaju otežanu apsorpciju pojedinih hranjivih elemenata, kao i odviše slana tla, te takva tla nisu pogodna za sadnju limuna. Reakcija tla mora biti neutralna s vrijednošću pH između 6,5 i 7,0. Na zemljištu namijenjenom sadnji limuna provodi se niz radova radi poboljšanja uvjeta sadnje biljaka. Uklanja se prethodna vegetacija i spaljuju se ostatci zbog smanjenja opasnosti od infekcija patogenim organizmima (prvenstveno Phytophora i Armillaria mellea). Zatim treba prekopati zemljište s brazdama dubine od 1 - 1,2 m, te nakon toga provesti dubinsko oranje (rigolanje) tla.

GNOJIDBA TLA

Gnojidba tla je vrlo bitan faktor za razvoj biljke i postizanje što većeg prinosa plodova limuna. Najbitniji makroelementi su dušik (N), fosfor (P) i kalij (K). Dušik primjerice, potiče vegetaciju, kalij i fosfor djeluju na cvjetanje i rodnost. Tlo koje ima podjednako zastupljen odnos različitih makroelemenata odabire se umjetno gnojivo ujednačena sastava (NPK – 15:15:15). U slučaju manjka nekog određenog makroelementa koristi se drugo kompleksno umjetno gnojivo koji ima viši udio makroelementa koji više nedostaje. Npr. ako manjka dušik u tlu, onda se koristi NPK - 20:10:10. Umjetna gnojiva koriste se prema točno naznačenim dozama, budući da višak hranjivih tvari koje dodajemo biljci ili njihova neravnoteža mogu uzorokovati velike štete i pad prinosa, isto kao i manjak hranjivih tvari.

SADNJA VOĆAKA

Sadnju mladih biljaka najbolje je obaviti u proljeće, od kraja ožujka do svibnja, ovisno o području, kada je prošla opasnost od mraza, a biljke mogu brzo početi rasti. Tada vladaju najbolji uvjeti za biljku da se brzo primi i napreduje te da s odgovarajućim rezervama hranjivih tvari stigne do zime, perioda mirovanja. Kod jesenske ili zimske sadnje povećan je rizik od pojave truleži korijena. Prilikom sadnje treba točno označiti mjesta za sadne jame te precizno uskladiti redove. U iskopane rupe, najoptimalnije dimenzija 70 x 70 x 70 cm, kako bi se korijenu osigurao određeni volumen rahle i mekane zemlje za razvoj, polažu se biljke koje se vade iz svojih spremnika netom prije sadnje. Biljke se pažljivo polažu u iskopane rupe tako da vrat korijena bude u razini okolnog tla, a korijen nikako ne smije biti u dodiru sa stajskim gnojem. Sadnja limuna vrši se u pravilnim drvoredima i to u razmacima 5 x 5 m. Takvi razmaci između redova sadnje omogućavaju bolje prodiranje svjetlosti te se tako smanjuje nadmetanje za svjetlom između susjednih biljaka. Takvi razmaci korisni su u plantažnom uzgoju radi lakšeg pristupa mehanizacije za obradu. Po izvršenoj sadnji, biljka se obilno zalije i lagano oreže kako bi se uspostavila osnova uzgojnog oblika.

NAVODNJAVANJE

Navodnjavanje kod uzgoja limuna je važno zato jer jamči urod čak i u slučajevima dužeg sušnog razdoblja. Vrste navodnjavanja koje se koriste pri nasadima limuna su zalijevanje prskanjem pomoću sitnih prskalica i navodnjavanje sistemom kap po kap.

REZIDBA

Kod limuna je važno održavanje dobre ravnoteže unutarnjeg i vanjskog dijela krošnje, stoga se rezidbom pristupa formiranju krošnje kako bi se to i postiglo. Najviše korišten oblik rezidbe tj. formiranja krošnje je tzv. „kugla pune krošnje“. Biljci se tako ostavlja mogućnost da poveća svoj prirodni stas i razgrana rodne grane čak i u donjem dijelu skroz do samog tla. Orezivanjem se primarno postiže uzgojni oblik biljke, dok se naknadno vrši redovita rezidba radi održavanja koja može poboljšati i kvalitetu i prinos plodova. Rezidbu je potrebno izbjegavati u veljači i ožujku kada su u biljci akumulirane pričuvne tvari (koja biljka koristi dok još miruje) te u periodima kada su niske ili visoke temperature. Prilikom rezidbe treba pripaziti da se ne odreže prevelik broj lisnatih grana jer će biljka dobro cvjetati, a poslije i dati plodove, jedino ako ima dovoljno listova.

BOLESTI I ŠTETNICI

Limun kao i druge biljke podložan je bolestima i štetnicima koji biljku oštećuju, oslabljuju te mogu dovesti do uvenuća biljke. Potrebno je stoga na vrijeme identificirati stupanj stradanja ili uzročnika bolesti. Identifikacija bolesti i štetnika te onemogućavanje njihovog rasprostranjivanja doprinosi sprečavanju širenja istih na veće površine nasada te se time omogućava zadržavanje planiranih prinosa i ograničavanje i smanjivanje nastale štete na minimum.

RAZMNOŽAVANJE

SJEME - razmnožavanje sjemenom tehnički je najjednostavnije. U proljeće se izvade sjemenke iz zrelog ploda, pažljivo se isperu i posiju u pliticu napunjenu prikladnim kompostom na bazi treseta i pijeska, na dubinu 0,5-1 cm. Sjemenu je za klijanje potrebno mnogo topline i svjetla i pojačana kontinuirana vlažnost pa proklija za tjedan dana. Tijekom rasta uklanjaju se bočne grančice do petnaestak centimetara visine i ostavlja se da raste samo glavna mladica. Biljke se zatim presade u lonce ili na otvoreno. Ova vrsta

razmnožavanja koristi se za proizvodnju podloga. Biljke su za tu namjenu spremne nakon dvije do tri godine od sjetve kad dostignu promjer od 1 – 1,5 cm.

REZNICE - od biljke se uzimaju se jednogodišnje grančice promjera 5-10 mm i duljine 10 cm na kojima je 5-6 listova. Bazalni listovi se uklone i ostavlja se samo jedan par te se stavljaju na ukorjenjivanje u posudu sa supstratom koji je sastavljen od jednakih dijelova pijeska, treseta i mahovine. Prethodno se može reznica tretirati praškom na bazi biljnih hormona koji potiču rast korijena. Ukorjenjavanje traje od 4-6 tjedana te se biljčice zatim presade u posude, gdje će se dalje razvijati.

MARGOTIRANJE - kad biljka već uđe u punu vegetaciju u mjesecu travnju, odabiremo dvogodišnju ili višegodišnju granu na kojoj se napravi prstenasti urez. Zatim s donje strane reza zavežemo jedan kraj plastične vrećice, unutrašnjost vrećice oko grane ispunimo ovlaženom crnicom te zavežemo s gornje strane drugi kraj vrećice. Unutar vrećice u visini ureza oblikuje se korijenje, a kad se dovoljno razvije, grana se odreže s matične biljke i posadi u posudu.

BERBA

Berba limuna provodi se kad plodovi dostignu dovoljan stupanj zrelosti. Berba se odvija po suhom vremenu, a tijekom branja treba pripaziti da se plodovi ne oštete. Prilikom branja plod se okreće i uvija istovremeno, tako da peteljka i ostatci čaške ostanu pričvršćeni na grani.

ISTRAŽIVANJA

Domingo i sur. (1996.) proveli su istraživanje u kojemu su nastojali utvrditi odnos prinosa plodova limuna sa smanjenom irigacijom nasada. Primijenjena su tri različita modela navodnjavanja tijekom četiri godine. Ustanovljeno je da uštedom vode od 20%, te uz umjereni nedostatak vode tijekom razdoblja brzog rasta plodova ne izazva značajno smanjenje ukupnog prinosa limuna. Uočeno je međutim kašnjenje u dostizanju tržišne veličine ploda limuna (manji prinos prilikom prve berbe). Nisu uočene promjene kod fizičkih i kemijskih karakteristika ploda limuna. Istraživanje je provedeno da bi se utvrdilo koliko sušna razdoblja mogu utjecati na prinos limuna. Di Rauso Simeone i sur. (2019.) istraživali su na području Italije u pokrajinama Campania i Sicilia, koliko esencijalnog ulja limuna daju različite sorte ubrane u četiri različita vremena uzorkovanja (prvo branje – 25.10., drugo branje – 23.11., treće branje – 20.12. i četvrto branje – 01.02.). Sorte limuna iz pokrajine Campania („Ovale di Sorrento“ i

Piše: Sabina Fureš aromath.spec.

„Sfusato Amalfitano“) pokazale su najviši sadržaj esencijalnih ulja u studenom, dok su sorte sa Sicilije („Femminello Cerza“ i „Femminello Adamo“) najviši udio esencijalnih ulja pokazale u prosincu. Dokazano je da razina esencijalnog ulja u plodu limuna ovisi o sorti, o vremenu berbe i o geografskom položaju, što je važno za planiranje prinosa esencijalnog ulja limuna.

REFERENCE:

1. Domingo, R., Ruiz-Sánchez, M.C., Sánchez-Blanco, M.J. et al. Water relations, growth and yield of Fino lemon trees under regulated deficit irrigation. Irrig Sci 16, 115–123 (1996).

2. Di Rauso Simeone, G., Di Matteo, A., Rao, M.A., & Di Vaio, C. Variations of peel essential oils during fruit ripening in four lemon (Citrus limon (L.) Burm. F.) cultivars. Journal of the science of food and agriculture. (2019).

LITERATURA:

Colombo A. Coltivare gli agrumi. Giunti editore, Firenze, S.p.A. (2013.)

Dugo G. Di Giacomo A. Citrus: The Genus Citrus. Taylor & Francis, London, 2002.

Khan I. Citrus Genetics, Breeding and Biotechnology. CABI , London, 2007.

Perfumer & Flavorist, Lemon Essential Oil: World Production, Extraction Methods and Trading, www.PerfumerFlavorist.com, pristupljeno 15.02.2022.

Ramadan M.F. Cold pressed oils. Elsevier Inc., London, 2020.

Spiegel-Roy P. Goldschmidt E.E. Biology of Citrus. Cambridge university press, Cambridge, 1996.

Simmons D. Citrus Fruits: Production, Consumption and Health Benefits. Nova Science Publishers, Inc., New York, 2016.