TEMA
6
OŽUJAK 2022. | BROJ 9/GODINA III. | ČASOPIS O INTEGRATIVNOJ AROMATERAPIJI
Zdravo tijelo kao
odraz sretne duše
B
olest je stanje čovjeka, koje upućuje na činjenicu da čovjek u svojoj svijesti više nije u redu, odnosno u harmoniji. Taj gubitak unutarnje ravnoteže manifestira se u tijelu kao simptom. Simptom tako postaje signal i nositelj informacija, jer on svojim nastupanjem prekida dosadašnji tijek našeg života te nas tjera da mu poklonimo pozornost. Simptom nam signalizira da smo bolesni kao ljudsko, kao duhovno biće, to jest da smo izgubili ravnotežu svojih unutarnjih snaga. Simptom nas izvješćuje o tome da nam nešto fali... Fali nam svijesti i zato imamo simptom. – poručuju u svojoj knjizi „Bolest kao put“ (Naklada Ljevak, 2017.) psiholog i psihoterapeut Thorwald Dethlefsen i liječnik Ruediger Dahlke te nude drukčiji koncept nastanka i razumijevanja bolesti od onoga kojeg se drži tradicionalna medicina. U njezinom fokusu su simptomi i bavi se njihovim privremenim ili trajnim otklanjanjem, dok joj uzroci ostaju izvan vidokruga, a time i dosega djelovanja. Dethlefsen i Dahlke polaze od pretpostavke da ne postoje različite bolesti već samo jedna, a to je čovjekovo „loše osjećanje“ koje se očituje kroz simptome različitih bolesti s kojima će se pojedinac suočavati dok god ne dokuči i ukloni njihove uzro-
ke. Kad postoji nesklad duše i tijela prvo ga počinjemo osjećati na neopipljivoj razini kroz doživljavanje emocija tuge, ljutnje ili straha, osjećaj nepripadanja ili neuklopljenosti, „življenja tuđeg života“ i sl. Ako to zanemarimo ili uopće ne osvijestimo u jednom trenutku postaje vidljivo i manifestira se kao konkretna bolest koja nas ometa u normalnom funkcioniranju i zahtijeva našu pozornost. Ono što potiskujemo u svijesti, utjelovi se u simptomima od kojih patimo. U razradi svog teorijskog koncepta nastanka bolesti Dethlefsen i Dahlke posežu za pojmom sjene iz Jungove psihologije, pri čemu ga tumače kao sve ono što pripada našoj osobnosti, a što ne želimo prihvatiti kao dio nje pa to potiskujemo u dubine nesvjesnog. Dakle, ono što nam pripada, ali si svjesno ne želimo priznati, ostaje i dalje skriveno prisutno u našoj sjeni. Sve što nam nedostaje da bismo ozdravili nalazi se u našoj sjeni, a kako je ne možemo i ne želimo vidjeti, projiciramo je na projekcijske plohe. Naši su neprijatelji vanjske projekcijske površine koje nam pokazuju što na sebi ne podnosimo i stoga preziremo u drugima. Simptome bolesti većina ljudi doživljava kao unutarnje neprijatelje. Naše tijelo stoga postaje ploha za projekcije naših omraženih osobina. Uspijemo li ljubiti vanjske i unutarnje neprijatelje, dolazi do ozdravljenja. Uspjeh je to lakši što smo sposobniji prepoznati bolest
6 /ESSENT I A
