Priprema kože za ljeto

Fotoprotektivnim mjerama smanjuju se rizik nastanka raka kože, fotostarenje i druga oštećenja kože. Značajnu podršku zaštiti kože pružaju i određeni nutrijenti na čije pozitivno djelovanje upućuju brojna znanstvena istraživanja.

AUTORICA ČLANKA: Maja Pogačić Makek, mag.pharm., univ.mag. dermatofarmacije i kozmetologije

Fotoprotektivno ponašanje iznimno je važno za prevenciju zloćudnog raka kože koji je, prema dostupnim podacima, čak u 80% slučajeva uzrokovan pretjeranim izlaganjem UV zračenju. Pojam fotoprotekcija označava sve mjere zaštite kojima se pokušava smanjiti štetno djelovanje sunca na ljudsku kožu. Fotoprotektivnim ponašanjem smanjuju se rizik nastanka raka kože, fotostarenje i druga oštećenja kože. Ono obuhvaća primjenu zaštitne odjeće i naočala, primjenu proizvoda za zaštitu od sunca (topičkih i oralnih) kao i izbjegavanje boravka na otvorenom u periodu kada je UV zračenje najjače. Značajnu podršku zaštiti kože pružaju i određeni nutrijenti na čije pozitivno djelovanje upućuju brojna znanstvena istraživanja.

UV zračenje uzrokuje kompleksne procese na specifičnim molekulama čiji odgovor ima za posljedicu oštećenja vezivnog tkiva kože. Fotostarenje se manifestira pojavom naboranosti, crvenilom kože, suhoćom, gubitkom elasticiteta, pojavom teleangiektazija te pigmentnim promjenama.

U kronološkom procesu starenja, slobodni radikali formiraju se tijekom normalnog metabolizma. Uslijed utjecaja vanjskih faktora kao što su UV zrake, pušenje i konzumacija alkohola, također dolazi do stvaranja slobodnih radikala te se prema današnjim saznanjima smatra da najmanje 50% UV induciranih oštećenja na koži nastaje uslijed UV induciranog formiranja slobodnih radikala. Slobodni radikali su vrlo reaktivne molekule s nesparenim elektronima koji mogu izravno oštetiti različite stanične membrane, strukturne lipide, proteine i DNA. Stvaranje slobodnih radikala povećava se starenjem, dok se endogeni obrambeni mehanizmi koji im se suprotstavljaju, smanjuju. Ta neravnoteža vodi do progresivnog oštećenja staničnih struktura, a time i ubrzanog starenja. Tijelo posjeduje endogene obrambene mehanizme kao što su antioksidativni enzimi (superoksid dismutaza, katalaza, glutation peroksidaza) i neenzimske antioksidativne molekule (vitamin E, vitamin C, glutation, ubiquinone) koji štite od slobodnih radikala, smanjujući ih i neutralizirajući. Neki od tih antioksidacijskih mehanizama mogu inhibirati ultraljubičasto svjetlo. Na toj osnovi postavljena je hipoteza da primjena antioksidansa može neutralizirati neke od posljedica slobodnih radikala, a time smanjiti i sprječiti znakove starenja kože. Antioksidansi su tvari koje mogu pružiti zaštitu od endogenog i egzogenog oksidativnog stresa smanjivanjem djelovanja i uklanjanjem slobodnih radikala. Neke kombinacije antioksidansa, primijenjene zajedno, pokazuju sinergističke učinke te time i veću učinkovitost. Pravilno dozirane kombinacije određenih antioksidansa, poput beta-karotena, astaksantina, likopena, zeaksantina, vitamina B-kompleksa, selena i cinka, vitamina C i E, vitamina B3, svakako mogu pridonijeti fotozaštitnom kapacitetu organizma. Sastojci novijeg datuma za koje se smatra da mogu pridonijeti UV zaštiti (sistemska fotoprotekcija) svakako su Polypodium leucotomos, zeleni čaj, piknogenol, kofein, genistein i omega-3 masne kiseline.

Karotenoidi

Karotenoidi su velika skupina lipofilnih molekula, koji djeluju kao snažni antioksidansi. Neki od najpoznatijih predstavnika tih spojeva su beta-karoten, likopen, lutein i zeaksantin. Beta-karoten, provitamin vitamina A, nakuplja se u koži dajući joj zlatnožutu boju. Lutein i zeaksantin najviše se nakupljaju u makuli i štite retinu od oksidativnog oštećenja nastalog UV zračenjem. Novije studije govore o utjecaju likopena na aterosklerozu i o njegovom potencijalu u snižavanju LDL kolesterola na sličan način kao što to čine i statini kod pacijenata s blago povišenim razinama kolesterola. Karotenoidi se sintetiziraju u biljkama procesom fotosinteze, a životinje i ljudi moraju ih unositi u organizam hranom.

Beta-karoten je najpoznatiji predstavnik karotenoida. Rezulta-

ti velikog broja studija pokazuju da djeluje zaštitno protiv oštećenja nastalih izlaganjem UV zračenju. Smanjuje oksidativni stres i potiče diferencijaciju keratinocita što dovodi do zaustavljanja staničnog ciklusa i apoptoze. Apsorpcija karotenoida u ljudskom organizmu kreće se od 10-30%. Potiču je masnoće iz hrane, a smanjuju prehrambena vlakna.

Za razliku od drugih karotenoida, beta-karoten se nakon apsorpcije, prema potrebama organizma, metabolizira u vitamin A. Zato uzimanjem dostatnih količina beta-karotena organizmu osiguravamo optimalne količine vitamina A koji je prijeko potreban za njegove brojne funkcije. Razlikujemo prirodni i sintetski beta-karoten. Sintetski se sastoji od jedne molekule (trans beta-karoten), a prirodni od dvije molekule (trans beta-karoten i 9-cis-beta-karoten). Pripravci beta-karotena u kojima je on sintetskog ili prirodnog porijekla, mogu biti u obliku praha, tableta, kapsula i dražeja.

Preporučena dnevna doza beta-karotena je 8-12 mg na dan. Da bi se postigao najbolji učinak, suplementaciju treba započeti 2 mjeseca prije sunčanja. Može se uzimati sam ili u kombinaciji s drugim antioksidansima, primjerice s vitaminom E (sinergistički učinak). Štetan je pri dozama od 30 mg ili većim, pri čemu nastaje karotenodermia (žutilo kože i sluznica). Smanjenjem unosa, žutilo nestaje. Također, studije su pokazale da su visoke doze beta-karotena (veće od 30 mg) povezane s povećanjem rizika od raka pluća kod teških, dugogodišnjih pušača i ljudi izloženih azbestu, pa se stoga pušačima suplementacija ne preporučuje.

Likopen je crveni karotenoid koji se nalazi u raznom voću i povrću, a najviše u rajčicama, i to u njenoj koži. Čak oko 85% likopena dobivamo iz rajčice i proizvoda od rajčice, a u puno manjoj količini iz lubenice, crvenog grejpa, guave i papaje. Apsorpcija likopena je također veća i bolja kada se konzumiraju proizvodi od rajčica nego konzumiranjem sirovih rajčica. Spojevi koji vežu likopen u sirovom obliku i tako ga čine teže dostupnim organizmu razaraju se kuhanjem, te je dokazano da se on brže apsorbira iz proizvoda dobivenih termičkom obradom kao i uz dodatak ulja.

Zbog velikog broja konjugiranih dvostrukih veza, likopen djeluje kao snažan antioksidans. Preporučeni dnevni unos je 5-10 mg. Studije su pokazale i protektivnu ulogu likopena u nastanku karcinoma prostate, raka želuca, dojke i kože. Likopen štiti kožu od UV zraka i ima četiri puta veću djelotvornost od beta-karotena.

Astaksantin je crveno-narančasti pigment prisutan u biljkama, morskim životinjama (losos, škampi, jastog), nekim bakterijskim vrstama i kvascima. Najbogatiji izvor astaksantina u prirodi je mikroalga Hematococcus pluvialis koja ga u svojim stanicama sadrži više od 80%. Zahvaljujući njezinom izuzetno brzom rastu i visokom sadržaju astaksantina, najviše se koristi u industrijskoj proizvodnji za farmaceutsku namjenu.

S obzirom da je astaksantin, kao i vitamin E, lipofilni antioksidans, on svoje pozitivne učinke ispoljava na membranama i tkivima koji obiluju lipidima. To je važno za zaštitu stanica tijekom izlaganja UV zračenju, kada zbog djelovanja slobodnih radikala dolazi do pokretanja kaskadnih štetnih reakcija i lipidnih peroksidacija. Astaksantin ima preventivni učinak na fotoinducirane promjene u koži, jer sprječava nastanak promjena uzrokovanih UVA zračenjem, odgovornih za ubrzano starenje kože, ali i nastanak zloćudnih tumora kože. U dermatologiji se često koristi kao dodatak prehrani zbog supresije hiperpigmentacija induciranih UV zrakama, inhibicije sinteze melanina, smanjenja sveukupnih posljedica fotostarenja kože i smanjenja vidljivih bora.

Studije su pokazale da astaksantin može poboljšati i zdravlje i izgled kože, i to na nekoliko načina: uklanja vidljive bore i borice, održava optimalnu vlažnost kože, smanjuje upalne procese u koži, te optimizira melanogenezu. Sveučilišne studije su pokazale da je astaksantin 1.000 puta učinkovitiji od vitamina C, 500 puta učinkovitiji od vitamina E i 10 puta učinkovitiji od beta-karotena.

Astaksantin se obično uzima u dozama od 4-8 mg. Pri uzimanju većih doza može se javiti blago narančasto obojenje fecesa, dok ostali neželjeni ili toksični učinci dosad nisu zabilježeni.

Lutein posebno dobro štiti oči od negativnih promjena uzrokovanih izlaganjem suncu, zahvaljujući snažnim antioksidativnim svojstvima. Međutim, dostatnim unosom lutein se koncentrira i u koži gdje pokazuje brojne pozitivne učinke. Pokazalo se da uspješno sprječava oksidaciju i razgradnju lipida kože, te pojačava njezinu vlažnost i elastičnost.

Polifenoli

Polifenoli su antioksidansi prisutni u voću, povrću, žitaricama, maslinovom ulju, čokoladi, ali i u napitcima kao što su kava, čaj i vino. Najznačajniji polifenoli su flavonoidi. Dokazano je da povećani unos polifenola dovodi do smanjenja određenih tipova karcinoma i kardiovaskularnih oboljenja.

Polifenolni spojevi opsežno su proučavani i nalaze se u nekoliko biljaka, uključujući lišće zelenog čaja, sjemenke grožđa (Vitis vinifera), borovnice (Vaccinium myrtillus), sjemenke badema (Prunus amygdalus) i u ekstraktu nara (Punica granatum). Suzbijaju lokalnu i sistemsku imunosupresiju izazvanu UVB zrakama, te posreduju u smanjenju ROS-a u koži.

Oralno uzet ekstrakt koštice grejpa, bogat procijanidinima, pokazao je učinak smanjenja hiperpigmentacija kod žena s melazmom.

Ekstrakt crnog grožđa sadrži resveratrol iz kožice, proantocijanidine iz sjemenki i biofenole koji djeluju sinergijski, te smanjuju narušavanje razine glutationa uzrokovanog UV zračenjem, smanjuju otpuštanje ROS-a u stanicama epiderme i tako inhibiraju razvoj karcinoma kože induciran UV zračenjem.

Epikatehin i katehin flavonoli iz kakaa pokazali su protektivne učinke pri oralnoj primjeni. Kod skupine ispitanika koja je dobivala višu dozu flavonola, UV inducirani eritem bio je znatno manji. Ta skupina ispitanika imala je i bolju prokrvljenost kutanih i supkutanih tkiva, povećanu gustoću kože i njenu bolju hidrataciju.

Za polifenole kao što je epigalokatehingalat (ECGC) koji se u većoj količini nalazi u zelenom čaju, dokazano je da svojom sposobnošću smanjenja oksidativnog stresa i inhibicije NF-kappaB faktora štiti od UV induciranog oštećenja DNK i imunosupresije.

Piknogenol je ekstrakt izoliran iz kore primorskog bora (Pinus pinaster) koji raste u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji. Smatra se da ima antioksidativno, protuupalno i antikancerogeno djelovanje. Sadrži brojne ljekovite tvari od kojih su najznačajniji flavonoidi i monomerni fenolni sastojci, uključujući katehin, epikatehin, taksifolin i proantocijanidine.

Danas je zanimljiv u dermatologiji zbog fotoprotektivnog učinka, jer se smatra da smanjuje mogućnost nastanka opeklina i oštećenja kože UV zrakama. In vitro studije pokazale su da piknogenol, ovisno o dozi, inhibira NF-kappaB faktor koji je proinflamatorna komponenta inducirana UV zračenjem. Aktivacija NF-kappaB faktora u UV induciranom eritemu predstavlja moguće objašnjenje djelovanja polifenola i piknogenola na smanjenje hiperpigmentacije uzrokovane izlaganjem sunčevom zračenju.

Kurkumin je također prepoznat kao polifenol s fotoprotektivnim i kemopreventivnim djelovanjem, budući da blokira reaktivne spojeve kisika izazvane UV zračenjem te ekspresiju matriks-metaloproteinaza (MMP-1 i MMP-3) koje su bitne za razgradnju kolagena i elastina.

Vitamini C i E

Vitamin C ili askorbinska kiselina djeluje kao snažan antioksidans, podjednako učinkovit kod UVB i kod UVA zračenja. Peroralna kombinacija vitamina s antioksidativnim učinkom (C, E) imala je značajnije fotoprotektivne učinke u usporedbi s njihovom sistemskom monoterapijom. U sinergiji štite i hidrofilne i lipofilne dijelove stanica te sprječavaju njihovu apoptozu (programirana stanična smrt).

Vitamin C se primjenjuje i topikalno te značajno smanjuje UV inducirana oštećenja kože. Smanjuje eritem i nastajanje oštećenih tzv. sunburn stanica te time smanjuje incidenciju tumora na tretiranoj koži. Proizvodi s vitaminom C za topikalnu primjenu (kreme, serumi) osjetljivi su na zrak i svjetlo, pa moraju biti ispravno izrađeni i skladišteni.

Polypodium leucotomos ili tropska paprat raste u središnjoj i južnoj Americi. Od davnina se koristi za liječenje raznih upalnih stanja i kožnih bolesti (vitiligo, psorijaza, dermatitis). Ekstrakt te paprati djeluje protuupalno, fotoprotektivno te kao snažan antioksidans.

Zaštitni učinak od UV zračenja dokazan je u raznim studijama i kod oralnog i kod topičkog uzimanja. Primjena ekstrakta osobito je korisna kod osoba osjetljivih na sunce kao i onih koje boluju od polimorfne svjetlosne erupcije i ostalih fotodermatoza.

Nezasićene masne kiseline

Esencijalne masne kiseline imaju ključnu ulogu u stvaranju lipidne barijere kože i utječu na odgovor stanica kože na UV zračenje. One također vlaže kožu i ublažavaju nadražaje na koži. U kliničkom istraživanju pokazano je da peroralna suplementacija omega-3 masnim kiselinama smanjuje UVB inducirane opekline i upalne procese, kao i UVA inducirane promjene u koži.

Niacinamid (vitamin B3)

Vitamin B3 ili niacinamid (nikotinamid) spada u skupinu vitamina s važnom fiziološkom ulogom u procesima proizvodnje energije, metabolizma masti te sinteze nukelinskih kiselina. Postoje brojni dokazi o fotoprotektivnom djelovanju oralno primijenjenog vitamina B3. Također, taj vitamin sadrže i mnogi topikalni pripravci za kožu, namijenjeni njezi i hidrataciji.

Niacinamid je prekursor koenzima NAD, ključnog u stvaranju ATPa, koji stanicama daje energiju koja je, između ostalog, potrebna i za popravak DNA. U studijama provedenim na životinjama i ljudima, niacinamid je korišten topikalno i oralnim putem, a pokazao je i značajan učinak na smanjenje aktiničkih keratoza.

Silimarin

Fotoprotektivni učinak u studijama pokazao je i silimarin, ekstrakt sikavice, koji je poznat po snažnom hepatoprotektivnom djelovanju. Glavne kemijske komponente silimarina koje pokazuju antioksidativna svojstva su silibinin A i silibinin B.

Zaključak

Unatoč brojnim nepoželjnim učincima sunčevih zraka na kožu, uz pametno i odgovorno fotoprotektivno ponašanje te pripremu kože za sunčanje izvana i iznutra, svako druženje sa zrakama sunca može i dalje biti radost!

Literatura:

Huang HY, Caballero B, Chang S, et al.Multivitamin/mineral supplements and prevention of chronic disease. 2006;2:234 Werninghaus K. The role of antioxidants in reducing photodamage. In: Gilchrest B, ed. Photodamage. London, UK: Blackwell Science; 1995;249 Martin Guerin et al. Haematococcus astaxanthin: applications for human health and nutrition. TRENDS in Biotechnology Vol.21 No.5 May 2003. Heinrich U, Moore CE, De Spirt S, Tronnier H, Stahl W. Green Tea Polyphenols Provide Photoprotection, Increase Microcirculation, and Modulate Skin Properties of Women. J. Nutr. 2011;141(6):1202-1208 McArdle F, Rhodes LE, Parslew RA, et al. Effects of oral vitamin E and beta-carotene supplementation on ultraviolet radiation-induced oxidative stres sin human skin. Am J Clin Nutr. 2004;80:1270 Gonzalez S, Pathak MA, Cuevas J, et al. Topical or oral administration with an extract of Polypodium leucotomos prevents acute sunburn and psoralen-induced phototoxic reactions as well as depletion of Langerhans cells in human skin. Photodermatol Photoimmunol Photomed. 1997;13:50 González S, Fernández-Lorente M, Gilaberte-Calzada Y. The latest on skin photoprotection. Clin Dermatol. 2008; 26:614-626 http://www.inparma.hra7index.php/news/Nutritivna fotoprotekcija Saliou c, Rimbach G, Moini H, et al. Solar ultraviolet-induced erythema in human skin and nuclear factor-kappa-B-dependent gene expression in keratynocites are modulated by a French maritime pine bark extract. Free Radic Biol Med. 2001;30:154