NEBESKI PARKETAR
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14
Za nakladnika: Stjepan Brebrić
Korektura: Nera Meštrović
Prijelom: Christian T. Belinc
Tisak: Kerschoffset Zagreb d. o. o.
Naklada: 1000
ISBN 978-953-11-1762-3
Tiskano u ožujku 2023.
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001169231.
LIST IZ SVETE KNJIGE
Bibliju ptice znaju i kazuju je svijetu naivno cvijeće gleda veliku šetnju neba
a uho stare zemlje vlastitu sluša muku
izjutra šume opet pletenicu oplètu
sipaju ptice sjeme iz otvorenih ruku vrtoglavica sunca za međom vlati vreba
U godovima stabla proljeća dobra traju
tiha i slijepa prose da prvi list im kaže sve što se zbiva gore u prostorima cvata
i svoju toplu krv mu i svoju nemoć daju
to nisu samo grane to mnogo ruku hvata
sućut iz oka sunca i ponovo je traže
Samo je zato mene uzelo granje suho
zato me traži zemlja i traži rijeka svaka
i miluju me zvijeri tijelima svojim grubim
da granju tako budem jedino pravo uho
da zemlji budem tijelo i da joj budem šaka
da za njih mnogo želim i mnogo mnogo ljubim
Pala iz praćke srca u staroj igri snova
utopila se ptica u nebo kao kamen
pjevuše za njom polja glogov grm tamu sluša
cvijet leptira svog ima a leptir ima plamen ubogom tihom bilju noć pretvaram u slova
ledini ja sam srce i oko, dlan i duša
Bezbrižno grane vise nad vodom iznad vira u vlastitome srcu sav vijek svoj ševa leti
za otkinutu čašku potopom grana prijeti
nagnuto nebo licem usnulu goru dira:
zaklopio sam oči pa u toj dragoj tmici
zajedno s lišćem slušam evanđelje po ptici
1. OČE, OPROSTI IM JER NE ZNAJU ŠTO ČINE.
(Lk 23, 34)
Pravednik cvjeta kao ruža
i kao čempres raste pravednik,
a dani ljudski kao trava su;
ne zna svaka vlat što čini vjetar
nego se svaka njiše na vjetru;
ne zna svaka potkova
koju će travku skršiti,
nego konj gospodara svoga nosi k cilju njegovu.
Ne znaju što čine, oprosti im:
šiba neka procvjeta,
u ružu neka pretvori se mač,
bič neka postane gudalo violine!
2. ZAISTA, KAŽEM TI, DANAS ĆEŠ
SA MNOM
BITI U RAJU.
(Lk 23, 42)
Po zemlji živih hodih nepravedno i, evo, dođoh na prag smrti, po pravdi ljudskoj primih kaznu svoju, ali ja znam da je samo tvoj zakon savršen, da samo tvoja naredba slâdi moje srce, da samo tvoja zapovijed oči moje prosvjetljuje.
Znam da ću uza te hoditi u zemlji vječno živih, znam da ćeš me se sjetiti, jer me nisi zaboravio ni u trenu trena života mojega, kao što nisi ni vrapca ni orla, ni grlicu ni srdelicu, ni klas u polju ni oblak na nebu, kao što nisi zaboravio
nijedno zrnce pijeska pustinjskoga i morskoga
nego svakom zrncu i ime znaš, osobno;
znam da ti ne moram reći:
To sam ja, Gospodine!
Ti mene poznaješ, ja s tobom sam i ù tebi i oduvijek i zauvijek.
3. ŽENO, EVO TI SINA! EVO TI MAJKE! (Iv
19, 26)
Od majke smo i oca, ali siročad smo i nahočad smo
bez tebe, i beskućni!
Svi od tebe očekuju da im dadeš hranu u svoje vrijeme, a mi smo dobili najviše: za majku si nam svoju majku dao, sinovi smo onoj kojoj si Ti sin, braća smo Tvoja po milosrđu Tvome.
Ivanu govoreći, nama si rekao: Evo majke tvoje!
Sve nas ujedno sabra ljubav Tvoja. Vapaj naš po njoj k Tebi dolazi,
rázmetnī jesmo sinovi, ali ne sakrij od nas svoje lice;
iz skuta majčinih obraćamo se Tebi:
Nauči nas dane naše brojiti,
obraduj nas za ljeta kad smo stradali, daj da nam uspije djelo naših ruku, djelo ruku naših neka uspije!
ŠPILJICA
Previše glomazan je meni Bog, srce moje sobica, špiljica je da u nju stane zipka
za njega, i magarčić, a glomazna i krava također je, a ovca nije, i zbog nje trava
također raste, pastir on je i štap mu šìpkā grana je bijelog gloga, usne se moje boje
izreći ga sve dok se ne smanji da mi može stati u misli a da ne razori me svojim
laktovima dok traži u meni svoje mjesto
pod suncem, malo tijesno oduvijek ispod kože ove je meni, neće ni njemu, ja se bojim, udobno biti, možda i hoće, ja sam tijesto
od njegovoga brašna i zato kažem: mijesi! jer ja sam koji jesam, i ti si koji jesi.
1. XI. 2019.
BADNJAK
Sjutra je praznik, tako i ja napisat mogu, pjesniče, prijatelju, dobio tvoj sam štap
i šešir, i sudbìnu, ne sumnjam u to, druže, sâm sam, iz kuta bije i mene sat i kap po kap mi dane toči, nikoga, kad se pruže ruke mi, vjeruj, nema, svejedno, malom bogu
ležaj ću napraviti, tako smo mu nas dvoje
činili i do sada s molbom da s nama bude bar malo, sad smo sami On i ja, mene boje i anđeli se, oni najhrabriji, i krije od mene nebo zvijezde radosne, koje nude
ljudima popust, meni nema ga sad ni prije;
Sjutra je praznik, kišni, moglo bi bit i snijega, doći će On nam: želim Nju više nego Njega.
21./24. XII. 2019.
BOŽIĆ
Ovo je prvi Božić bez tebe, kako može radosna ući vijest u žalosno srce? kako
na slamu nakvašenu suzama može leći dječak? razboljet će se, upalu pluća lako
dobit će; nešto tužno stoji u svakoj sreći: u njoj, u ranama se što otvara ih, množe
najpodliji trenuci, opasni kao vjera
da možemo se naći na vrhu svakog prsta; ovo je prvi Božić bez tebe, usta mogu
izreći: Radujte se, narodi, ali s nogu
osjećam studen zemlje; ono što iz nje tjera
jaglàce, to je šıpka koja me, oštra, čvrsta, održava u hodu pa pjevam u sej vrijeme, dječačiću: ja Tvoje a Ti si moje breme.
23./24. XII. 2019.