Mamino Sunce | broj 77.

maminosunce broj 77/veljača 2020.

besplatni časopis za trudnice, mame i tate

IMUNITET KRVARENJA u ranoj trudnoći

Moje dijete

NE GOVORI

Reaktivni

issn 1845-4216

ARTRITIS

Sretna djeca

r h . e c n u s o n i m a www.m

UVODNIK

veljača 2020.

UMJESTO

A :) UVODNIK

ZNAŠ DA SI PRAVA MAMA… W kad brojiš kapljice soka koji točiš u dječje čaše kako bi bile jednako pune W kad želiš pronaći dijete koje je slomilo najdražu igračku tvojeg djeteta i natjerati ga u plač W kad imaš vremena da odjednom obriješ samo jednu nogu W kad se skrivaš u kupaonicu kako bi bila sama W kad tvoje dijete povraća, a ti to loviš rukama W kad tuđe dijete povraća u restoranu, a ti nastavljaš jesti W kad postaneš majstor stavljanja hrane na tanjur, a da ništa ne dodirneš W kad tvoje dijete traži da mu pjevaš Zeko i potočić u krcatoj liječničkoj čekaonici, a ti to i učiniš W kad se nadaš da je kečap povrće jer tvoje dijete samo to želi jesti W kad unajmiš dadilju jer nisi godinama izašla s mužem, a onda provedeš pola večeri pričajući s mužem o djeci, a ostatak u telefonskom razgovoru s dadiljom W kad ne možeš podnijeti pomisao da će tvoj sinčić imati djevojku W kad ti je pomisao na njegovu ženu još strašnija W kad počneš izrezivati mužev sendvič u neobične oblike W kad premotavaš crtić Bambi na onom mjestu kad lovci ubiju njegovu mamu W kad te opterećuje djetetovo plakanje i vješanje po tebi dok ga ostavljaš u vrtiću, a zatim te opterećuje što je ušlo u vrtić, a da te nije ni pogledalo W kad ne možeš pokloniti bebinu odjeću jer je to tako konačno W kad začuješ glas svoje majke kako izlazi iz tvojih usta: pazi na svoju dobru odjeću W kad prestaneš prigovarati načinu na koji te tvoja majka odgojila W kad pročitaš da prosječni petogodišnjak postavi 437 pitanja na dan, a ti osjetiš ponos što je tvoje dijete iznad prosjeka W kad barem jednom dnevno kažeš: Dosta mi je svega!, a znaš da se toga ne bi odrekla za ništa na svijetu!

4

MaminoSunce

www.MaminoSunce.hr

Impresum Izdavač: Optima media d.o.o.

Glavna urednica: Andrea Hribar Livada andrea@optimamedia.hr Marketing: 01/6198 913 info@optimamedia.hr Uredništvo: Delnička 8b, Zagreb tel: 01/ 6198 924 fax: 01/6198 787 www.maminosunce.hr Izlazi pet puta godišnje.

Sljedeći broj izlazi u travnju 2020.

Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima.

Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.

SADRŽAJ Krvarenja

tijekom rane trudnoće 8

MOTORIČKI razvoj djeteta 12

Imunitet 18

8

Prekomjerna TJELESNA TEŽINA 20

Prehlada 24

Istina je:

SVAKA MAMA ZAPRAVO RADI 28

Sretna djeca 30

12

Moje dijete ne govori 32

Kad postaneš RODITELJ 36

Reaktivni artritis 38 IZAZOVI

roditeljstva 40

28

Pripremite se za aktivno

PROLJEĆE i LJETO! 44 Galerija maminih sunašca 48

Zašto baš RUSKI jezik? 50

36

Pretplatite se već danas na Ä?asopis Mamino sunce

6

MaminoSunce

Naša pretplata je tako malena jer se odnosi samo na troškove poštarine. Iznosi svega 49,00 kuna za jednu godinu ili 79kn za dvije godine!

Ispunite opću uplatnicu, njome uplatite 49,00 ili 79,00 kuna na naš IBAN: HR6724840081106380464 te kopiju uplatnice s narudžbenicom pošaljite na našu adresu Optima media d.o.o, Delnička 8b, 10000 Zagreb ili pošaljite potvrdu o uplati sa svojim podacima na e-mail adresu info@optimamedia.hr.

Uplatu također možete izvršiti Internet bankarstvom te na isti način poslati podatke i potvrdu.

Time ste se pretplatili na 5 ili 10 brojeva te očekujte prvi sljedeći broj Maminog sunca na svojoj adresi!

UPUTE ZA iSPUNJAVANJE UPLATNICE PRIMATELJ: Optima media d.o.o., Delnička 8b, Zagreb SVRHA UPLATE: Pretplata Mamino sunce IZNOS: 49,00 kn ili 79,00 kn IBAN: HR6724840081106380464 POZIV NA BROJ: Vaš OIB

OVOM NARUDŽBENICOM NEOPOZIVO NARUČUJEM GODIŠNJU (pet brojeva) ILI DVOGODIŠNJU (deset brojeva) PRETPLATU NA MAMINO SUNCE IME I PREZIME: ADRESA: GRAD: POŠTANSKI BROJ:

BROJ TELEFONA:

VLASTORUČNI POTPIS: Uz ovu narudžbenicu, molimo pošaljite kopiju uplatnice.

MaminoSunce

7

Krvarenja tijekom rane trudnoće

U reprodukcijskoj dobi, jedino normalno krvarenje iz maternice je menstruacija

Prof. dr. sc. Snježana Škrablin Spec. ginekologije i opstetricije Subspec. fetalne medicine i opstetricije Subspec. humane reprodukcije

M

enstruacija je krvarenje iz maternice koje nastaje nakon naglog pada vrijednosti progesterona i estrogena, a nakon involucije žutog tijela stvorenog ovulacijom. Javljaju se s učestalošću od 24-38 dana, između ciklusa varijacija smije biti do 9 dana, trajanje do 8 dana. Menstruacijski ciklus računa se kao razmak između prvih dana krvarenja.

Menstruacije su normalne,

8

MaminoSunce

ako su redovite i onda kada krvarenja traju kraće od 4 dana.

S nastupom trudnoće, mensturacije prestaju i bilo kakvo krvarenje koje se tijekom trudnoće susreće nikada nije normalno i uvijek pobuđuje sumnju na poremetnju trudnoće ili neki drugi patološki process.

U prvoj polovini trudnoće krvarenja najčešće pokazuju opasnost pobačaja ili pobačaj u tijeku, no može se javiti i zbog

ektopične (izvanmaternične) trudnoće i vrlo rijetko radi trofoblastične bolesti, ozljeda, polipa, varikoziteta, raka vrata maternice ili osobite teške upale vrata mternice i rodnice.

Vrlo često oskudno krvarenje tijekom rane trudnoće spontano će proći nakon nekog vremena, uzrok nećemo ustanoviti sa sigurnošću, a trudnoća se nastavlja bez daljnjih problema. Takvih situacija je i do 40%.

SPONTANI POBAČAJ Spontani pobačaj nastaje najčešće onda kada se plod ne razvija pravilno, odumire pa će ga maternica izbaciti. Obično ga, uz krvarenje koje može biti obilno, prate grčeviti bolovi u donjem trubuhu. Na pregledu, liječnik će vidjeti krvarenje, maternicu koja je manja od trajanja trudnoće, otvoreni cervikalni kanal i dijelove ploda i posteljice koji su ili već pobačeni ili su u cervikalnom kanalu.

Ultrazvukom se vidi kako plod nije živ, a u maternici postoje odjeci koji govore da u njoj još postoji zaostalog odumrlog tkiva koje nije izbačeno. To je nepotpuni pobačaj (abortus incompletes). Kirurški ili

lijekovima potrebno je završiti proces pobacivanja kako bi se iz maternice odstranili svi odumrli dijelovi neuspjele trudnoće. To je neophodno kako bi se zaustavilo krvarenje i spriječila infekcija. U ranih trudnoća, međutim, može se dogoditi da vrlo brzo maternica izbaci cijeli odumrli plod zajedno s razvijajućom posteljicom, kod pregleda nađe se da je maternica već prazna pa dodatni postupci nisu potrebni. To zovemo kompletnim pobačajem (abortus completes).

U nekim pak situacijama, u ranoj trudnoći javlja se samo oskudno krvarenje, a nema bolova. Na pregledu liječnik

će ustanoviti da je maternica povećana, cervikalni kanal zatvoren, a na UZV pregledu nađe se plod koji je živ.

Vrijednosti humanog korionskog gonadotropina (HCG) normalno su visoke za trajanje trudnoće i njihova je dinamika rasta normalna. To je tzv. prijeteći pobačaj (abortus imminens).

Uz mirovanje i lijekove jedan dio ovakvih trudnoća održat će se i nastaviti uz više ili manje ili čak i bez daljnjih problema u trudnoći.

Ukoliko uz krvarenje u ranoj trudnoći, postoje bolovi, a vrat maternice se počeo otvarati, kažemo da je pobačaj započeo.

U ovakvoj situaciji liječenje obično nije uspješno i trudnoća

MaminoSunce

9

će se pobaciti. Ovo zovemo započetim pobačajem (abortus incipiens).

EKTOPIČNA (IZVANMATERIČNA) TRUDNOĆA Implantacija razvijajućeg ploda i posteljice normalno se dešava u sluznici maternice, decidui, negdje u području maternične šupljine. Ukoliko se blastocista ugnijezdi bilo gdje drugdje nastaje ektopična ili “izvanmaternična” trudnoća.

S obzirom da je trudnoća ektopično implantirana i onda kada je smještena u cervikalnom kanalu, koji je dio maternice, ektopična trudnoća nije uvijek izvanmaternična.

Drži se da se ektopično smješta oko 2% trudnoća.

Svaka ektopična trudnoća je opasna po život zbog ozbiljnih komplikacija koje ovakva situacija donosi. Računa se da

10

MaminoSunce

je oko 6% smrti žena u vezi s trudnoćom u svijetu povezano s postojanjem ektopične trudnoće. Svakoj ženi koja pokazuje znakove postojanja moguće ektopične trudnoće valja pristupiti s punom pažnjom. Rizik umiranja kod ektopične trudnoće veći je od rizika umiranja u trudnoći koja je normalno smještena i završava rođenjem živog djeteta i veći je umiranja kao posljedice namjernog prekida trudnoće.

Na sreću, zahvaljujući mogućnostima kojima ju je moguće dijagnosticirati rano i tehnikama modernog liječenja, u razvijenom svijetu, smrti od ektopičnih trudnoća danas su ipak izuzetak.

Da bi se trudnoća normalno razvila potreban je prostor i “podloga”, decidua, koja je hrani i štiti. Kod ektopične trudnoće decidua ili nije

normalno razvijena ili je uopće nema pa se implantacija događa u tkivu nepripremljenom na trudnoću, u prostoru koji se ne može prilagoditi trudnoći.

Trudnoća najčešće vrlo brzo propada. Prije ili kasnije vrlo invazivno korijalno tkivo uraste u veće ili manje krvne žile i javlja se krvarenje oko obično već mrtvog ploda i tada takvu situaciju zovemo “tubarni pobačaj”.

Ukoliko se ektopična trudnoća razvija u najužem dijelu jajovoda, istmusu, u kojem su vrlo blizu korijalnom tkivu velike krvne žile, s prodorom u njih obično uslijedi obilno krvarenje u trbuh.

Tada to zovemo prsnućem gravidnog jajovoda, a krvarenje može biti izuzetno obilno i brzo dovesti do cirkulacijskog sloma i smrti. Slične kliničke slike obilnih krvarenja uzrokuju i druge, puno rjeđe lokacije ektopične trudnoće.

Kod tubarnog pobačaja,

krvarenje iz maternice je vodeći simptom, obično je oskudno i praćeno bolom ili nelagodom u donjem trbuhu, premda može biti potpuno bezbolno.

Na pregledu se vidi krvarenje, maternica je obično manja no što bi trebala biti sudeći prema trajanju trudnoće, a na UZV pregledu u maternici nema znakova trudnoće.

Humani korionski gonadotropin (HCG) koji se obično određuje puno je manji od očekivane vrijednosti za trajanje trudnoće i ne pokazuje normalni ritam porasta. Tubarnu trudnoću potrebno je liječiti, a liječenje može biti kirurško (operacijom ) ili lijekovima. Katkad je moguće čekati spontano samoizliječenje, koje prema nekim ozbiljnim istraživačima i nije tako rijetko (čak i do 50% tubarnih trudnoća navodno se spontano samoizliječi). Ukoliko

se odlučimo za operaciju , ona je najčešće vrlo poštedna, laparoskopski. Od lijekova najčešće se koristi citostatik metotreksat.

Kod tubarnog pobačaja, pak, prsnuće gravidnog jajovoda vodeći je simptom, a krvarenje se odvija u trbuh. Vrlo je obilno i ova situacija je prava klinička hitnost. Bez pravodobne operacije kojom će se odstraniti otečeni jajovod i prekinuti krvarenje, žena umire.

Prisutnost polipa, upale rodnice ili vrata maternice, varikoziteta ili raka vrata maternice liječnik će obično ustanoviti na redovitim

planiranim pregledima tijekom trudnoće, no svako novo krvarenje nalaže hitan ponovni pregled i onda kada je na prethodnom pregledu nalaz bio uredan.

Ponovljeno, trajno, recidivirajuće krvarenje, neovisno o tomu je li mu prethodila normalna trunoća, porođaj ili pobačaj, posebno ukoliko nalaz ne govori za ponovnu trudnoću, uvijek mora pobuditi sumnju na trofoblastičnu bolest. To je, međutim, izuzetno rijetka bolest pa je kod krvarenja u vezi s trudnoćom uvijek prvo potrebno misliti na spontani pobačaj ili ektopičnu trudnoću.

GinOps d.o.o.

Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 ginops.hr MaminoSunce

11

Motorički razvoj djeteta odvija se po određenim zakonitostima i redoslijedu.

Svi znamo da se dijete prvo okreće s leđa na trbuh i obrnuto, zatim sjedi, puže, ustaje, hoda…

R

MOTORIČKI razvoj djeteta Nataša Čičin – Šain, mag.rehab.educ.

Stela Horvat, mag.rehab.educ.

12

MaminoSunce

oditelji promatraju, prate i lako opažaju promjene u ranom motoričkom razvoju djeteta.

Jednako tako su vrlo zabrinuti ukoliko pojedina faza motoričkog razvoja izostane ili kasni. Tada zdušno vježbaju sa svojim bebama kako bi im pomogli da stanu na noge i prohodaju. Međutim, motorički razvoj djeteta samim hodanjem ne završava. Pred njim je još mnogo motoričkih vještin kojima moraju ovladati.

Prvi pokreti djeteta započinju već u majčinoj utrobi i majci su „dokaz“ novog života koji nosi u sebi. Oni postepeno od nesvrsishodnih prerastaju u svrsishodne, od jednostavnih u složene.

Motorički razvoj očekivan za dob prikazan je u tabeli : RAZVOJ MOTORIKE PO DOBI (0 – 3 GODINE) DOB DJETETA

MOTORIČKI RAZVOJ

0 – 3 mjeseca

Koristi neprestane grube pokrete udovima i cijelim tijelom.

Podiže ruke do razine očiju i usta.

Pri ležanju na trbuhu okreće glavu kako bi oslobodilo dišne putove.

Nema aktivnu kontrolu glave. Šake drži čvrsto stisnute.

Uz potporu ostvaruje kontrolu glave nekoliko sekundi.

Prisutni su refleksi sisanja i hvatanja.

Dodiruje, štipa i promatra vlastite ruke i tijelo.

Uživa u ponavljanju pokreta.

Stavlja prstiće u usta.

3 – 6 mjeseci

Podiže glavu i prsa dok leži na trbuhu, te rukama podržava tijelo.

Otvara i zatvara šake, prinosi ruke i igračke ustima.

Oslanja se na stopala kada ga se spusti na čvrstu podlogu.

Poseže prema visećim predmetima iznad sebe.

Preokreće se, ima čvrstu kontrolu glave.

Igra se nožnim prstima.

Pridržava bočicu za vrijeme hranjenja.

Premješta igračku iz ruke u ruku.

6 – 9 mjeseci

Preokreće se s trbuha na leđa i s leđa na trbuh.

Poseže za predmetom svakom rukom posebno.

Hvata predmete svim prstima (ne koristi pincetni hvat).

Privlači si predmet kako bi si ga približilo.

Počinje puzati.

9 – 12 mjeseci

Samostalno se posjeda i sjedi.

Postavlja se iz sjedećeg u puzeći položaj.

Podiže se u stajaći položaj.

Hoda pridržavajući se uz namještaj.

Kratko samostalno stoji Koristi pincetni hvat.

Sprema i vadi predmete iz posudice.

Pokazuje kažiprstom.

Kotrlja i baca loptu.

Imitira šaranje.

Pije iz šalice, jede prstićima krutu hranu.

Sudjeluje u odijevanju.

1 – 2 godine

Skida kapu, čarape i rukavice, pomaže pri pranju ruku.

Okreće stranice u knjizi, šara.

Slaže toranj od tri do četiri kocke.

Nosi plišanu igračku ili lutku.

Samostalno hoda, nespretno trči gledajući u pod, penje se po stepenicama, hoda prema natrag.

Pije na slamku, samostalno se hrani žlicom.

Saginje se da uzme igračku.

Udara loptu nogom.

Penje se po namještaju.

2 – 3 godine

Sigurno trči, sunožno skače, stoji na jednoj nozi uz pomoć, hoda na prstima, vozi tricikl.

Pravilnije drži bojicu, crta krug, pokušava bojati unutar okvira, igra se plastelinom, niže.

Samostalno se hrani, otvara vrata, drži čašu u jednoj ruci, samostalno pere ruke, samostalno se odijeva.

Baca loptu preko glave, pokušava uloviti veliku loptu.

MaminoSunce

13

Kada gledamo male bebe prvo što ćemo primijetiti je mahanje ručicama i nožicama. Djeca imaju instinktivnu potrebu za pokretom pomoću kojeg stječu pojam o vlastitom tijelu i odnosima u prostoru.

S vremenom, kroz proces sazrijevanja i stjecanja iskustava dijete razvija kontrolu nad svojim pokretima, uspijeva ih pretvoriti u ciljane aktivnosti pomoću kojih uči o sebi i svijetu oko sebe. Tako promatranjem i stavljanjem ručica u usta trenira vid i ojačava mišiće lica važne za kasniji razvoj govora dok hvatanjem predmeta istražuje svoju okolinu. Dakle, djeca već od prvog dana, iako leže, naporno rade!

U samom početku dijete najviše vremena provodi spavajući i hraneći se. No, već u dobi od jednog mjeseca primijetit ćete neke promjene. Dijete postaje „budnije“, počinje slušati dok mu se obraćate, promatra vas te se povremeno pokreće kako bi dobilo vašu pažnju.

S navršenih tri mjeseca života dijete postaje budno i aktivno.

Postepeno gubi mnoge

14

MaminoSunce

novorođenačke reflekse i ostvaruje voljnu kontrolu svojeg tijela.

U periodu do devet mjeseci djetetova života događaju se velike promjene kod djeteta.

Ono uči koordinirati svoje perceptivne sposobnosti (vid, dodir i sluh) te učenjem motoričkih vještina razvija sposobnost hvatanja predmeta, preokretanja s trbuha na leđa i s leđa na trbuh pa čak i sjedenja.

ispitivanje granica, počinje uočavati vršnjake i uključivati se u prve oblike kooperativne igre.

Sigurno trči, sunožno skače, stoji na jednoj nozi uz pomoć, hoda na prstima, vozi tricikl. Stupanj razvoja motorike omogućuje mu i veću samostalnost pa se ono sada može samostalno hraniti, otvarati vrata, držati čašu u jednoj ruci, samostalno prati ruke i odijevati se.

IGRAJTE SE Do dobi od 12 mjeseci dijete će postati vrlo pokretno.

Sposobnost kretanja s jednog mjesta na drugo dat će djetetu prvi doživljaj samostalnosti.

Dijete koje ulazi u drugu godinu života počinje hodati i polako pričati. Penje se po namještaju, nespretno trči, šara po zidovima i uglavnom se zabavlja na način da ispituje granice postavljene pravilima i vlastitim razvojnim sposobnostima.

U dobi između druge i treće godine života dijete, uz

Razvoj svake motoričke vještine (hvatanje, okretanje, samostalno sjedenje, puzanje, ustajanje, hodanje uz oslonac ili samostalno hodanje) zahtjeva od djeteta iznimne napore pri čemu se ono suočava s brojnim novim izazovima. Uspješnost i brzina u svladavanju raznih vještina ovisi o genetskim predispozicijama, ali i o količini i uvjetima vježbanja. Stoga je djetetu prvenstveno potrebno osigurati uvjete za vježbu.

Kako bi dijete osvijestilo svoje tijelo, potrebno mu je pružiti što više fizičkog kontakta, nježno mu

pričati, uspostavljati kontakt očima. U tu svrhu korisne su masaže u kojima ćete uživati i vi i dijete, dok će škakljanje i poticanje smijanja učvrstiti trbušne mišiće.

Kada djetetu pokazujete igračke, zvečke i sl. činite to s udaljenosti od 1 metra kako bi je dijete moglo fokusirati.

Igračku pomičite polako u svim smjerovima. Dijete će, prateći pogledom predmet, ujedno sve bolje kontrolirati glavicu.

Kako bi potakli svog mališana da aktivira svoje ručice stavite mu narukvice sa zvončićima. Zvuk će ga motivirati na istraživanje.

Kada dijete dovoljno učvrsti vratnu muskulaturu vrijeme je za igre na podu. Tada mu često mijenjajte pozicije. Kada ga polegnete na trbuh postavite igračke oko njega koje će ga motivirati na odizanje trupa. Dok leži na leđima koristite mobile za kojima će posezati. Posebno su motivirajući oni koji proizvode zvuk kad ih se dotakne. Koristite i različite teksture koje djeca vole istraživati.

Kasnije provodite vrijeme na podu, igralištima, u parkićima i u prirodi. To su najbolji „poligoni“ za vježbu.

Potičite ravnotežu i pokretljivost postavljajući razne predmete oko djeteta koje sjedi. Koristite predmete koje dijete može sa sigurnošću stavljati u usta. Često su razne kutije, plastične boce i šuškavi papiri najzanimljivije igračke. Postanite i vi aktivni sudionik igre. Potičite ga na davanje i uzimanje predmeta („daj mi“, „dam ti“), gradite toranj i veselite se s djetetom kada ga uspije razrušiti. Promatrajte

slikovnice i potičite pokazivanje prstom (u početku vodite ruku).

Igrajte se „skrivača“ (pokrivajte se npr. kuhinjskom krpom pa neka vas dijete nađe ili pokrijte njega pa nek se samo oslobodi krpe).

Kotrljajte loptu po podu i tražite od djeteta da je kotrlja prema vama. Ne pospremajte igračke u kutije već ih postavite na različita, djetetu pristupačna mjesta, kako bi ga poticale na kretanje.

Pratite razvoj i mogućnosti svog djeteta. Potičite ga na aktivnosti primjerene njegovoj dobi i sposobnostima jer su one tek tada stimulativne i poticajne za dijete. S vremenom mu dozvolite manipulaciju sitnim predmetima kako bi razvilo „pincetni hvat“ (hvatanje sitnih predmeta palcem i kažiprstom). Potičite dijete na samostalno hranjenje, ali ga nikad ne ostavljajte bez nadzora i budite blagonakloni prema neredu.

Kupanje pretvorite u mokri poligon za igru. Tada koristite čašice i pretačite vodu bez straha od prolijevanja, koristite spužve koje će dijete stiskati („žmikati“) i na taj način ojačati svoje šake. Šarajte kredom po ploči, pločniku... Crtajte prstima i dlanovima, pastelama, bojicama, flomasterima... Trgajte papir, režite škarama, lijepite. Uključite svoje dijete u sortiranje rublja, postavljanje stola, vješanje veša kvačicama.. Sve su to aktivnosti koje razvijaju spretnost.

NESPRETNA DJECA Ako dijete nerado sudjeluje u nekoj aktivnosti to je znak kako mu je ta aktivnost teška. Ne zanemarujte tu činjenicu!

Potičite i pratite svoje dijete.

Ukoliko primijetite odstupanja, obratite se stručnjaku jer su teškoće grube motorike prisutne kod oko 15% djece. Ovdje se, u većini slučajeva, radi o „nespretnoj“ djeci. Te teškoće imaju utjecaj na razvoj mnogih vještina poput fine motorike (neophodne za svladavanje školskog gradiva), motoričkog planiranja (npr. koliko brzo moram trčati da bih ulovio loptu), koordinacije i mnogih drugih.

Posljedice ovih teškoća mogu se ogledati na samopouzdanju (odbijanje sudjelovanja u novim aktivnostima), socijalnom razvoju (isključivanje „nespretne“ djece iz igre), ponašanju, učenju, pamćenju itd.

Motorika je važan temelj za cjelokupni razvoj. Ona je „motor“ kojeg dječja znatiželja pokreće na stjecanje iskustava iz kojih djeca uče sve ostalo. Ljudsko tijelo je po rođenju neformirano i njegov razvoj ovisi o izazovima i stimulaciji iz okoline. Budite toga svjesni i pužite, trčite, penjite se, šarajte, režite... igrajte se sa svojim djetetom! Često su prljave ruke, poderane hlačice i krasta na koljenu znak dobre zabave i poticajnog razvoja!

Kabinet za razvojnu podršku Korneo Trg Johna F. Kennedyja 7, Zagreb 01/4571 116 korneo@korneo.hr www.korneo.hr MaminoSunce

15

Imunitet Prim. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatar uži specijalist pedijatrijske gastroenterologije

I

munološki sustav zaštitni je bedem našeg organizma. Njegov zadatak je prepoznati strane štetne čestice: bakterije, viruse, parazite i gljivice koje nam mogu naškoditi i reagirati na njih na pravi način (stvaranjem protutijela i pokretanjem staničnih upalnih mehanizama).

Također nakon takve stimualcije imunološkog sustava, stvaraju se i memorijske stanice koje će u slučaju ponovnog kontakta s infekcijom spriječiti ponovno razbolijevanje. Istovremeno je također važno da imunološko tkivo koje je raspoređeno

18

MaminoSunce

posvuda u tijelu, prepoznaje vlastito tkivo i na njega ne reagira (ne potiče autoimune bolesti) te također ne reagira na tvari iz okoline koje nisu štetne (npr. hrana), to jest ne ide u smjeru razvoja alergija.

ZAŠTO SE MALA DJECA ČEŠĆE RAZBOLIJEVAJU OD INFEKCIJA? Poznato je kako djeca u ranoj životnoj dobi, češće pobolijevaju od infekcija (najviše respiratornih i crijevnih) nego kasnije u životu. Naročito je to tako u prvoj godini kretanja u kolektiv, pogotovo u jesenskim

i zimskim mjesecima. Razlog tome je što svi imuni mehanizmi nisu još u potpunosti zreli, a također nisu bili u kontaktu s različitim uzročnicima i nije se uspjela izgraditi podloga za brzo imunološko reagiranje. Doticaj s okolinom stimulira naš imunitet da se dograđuje. Tako svaki susret s mikroorganizmima potiče imunološki sustav da dodatno stvara specifične imune tvari protiv uzročnika s kojima je bio u kontaktu, kako bi drugi puta bolje reagirao.

Stoga, pojednostavljeno možemo reći da su infekcije u djece češće zbog prirodnog

procesa sazrijevanja imuniteta u djetinjstvu.

MOŽEMO LI ŠTO UČINITI DA DODATNO OJAČAMO IMUNITET? Pokazalo se da je u tom pogledu pravilna prehrana izrazito bitna i to od najranije životne dobi. Dokazano je da djeca na prehrani majčinim mlijekom manje obolijevaju od infekcija probavnog, dišnog i mokraćnog sustava, jer se putem majčinog mlijeka predaju već gotove zaštitne imunološke komponente.

Također se vidjelo da majčino mlijeko ima pozitivan učinak na izgradnju crijevnog mikrobioma (dobrih bakterija) što priječi naseljavanje štetnih uzročnika i pozitivno stimulira djetetov imunološki sustav. I kasnije je za imunološko funkcioniranje važno da je prehrana raznovrsna tj. da se unosi dovoljno svih glavnih hranjivih tvari, kako bi dijete imalo dovoljno energije, ali i vitamina i minerala koji sudjeluju u odvijanju mnogih metaboličkih i imunoloških procesa. Ako se radi o izbirljivom djetetu, za koje postoji vjerojatnost da to nije tako, vitamine i minerale možemo suplementirati pripravcima prilagođenim dobi.

Bitno je izbjeći anemiju djeteta, jer ona također predisponira nastajanje infekata.

Probiotici također mogu imati pozitivnu ulogu u smanjenju rizika infekcija. Naime studije su pokazale da dulje korištenje probiotika u zimskim mjesecima snizuje rizik za respiratorne

infekcije u kolektivu. Najviše uspjeha pokazale su kulture Lactobacillus rhamnosus GG (LGG) i Lactobacillus casei pa se u tom pogledu i najviše preporučaju.

Suprotno tome, prečesta i neopravdana uporaba antibiotika može narušiti neke imunološke mehanizme, prvenstveno mikrobiom našeg probavnog trakta i učiniti ga podložnim za prerastanje nepovoljnih vrsta bakterija koje kao posljedicu mogu uzrokovati značajne tegobe (proljeve, bolove u trbuhu itd), a također dodatno negativno usmjeriti naš imuloški sustav. To može predisponirati neke imunološki posredovane kronične bolesti kasnije u životu. Zbog svega navedenog na liječnicima je velika odgovornost u indiciranju antibiotske terapije samo u slučaju bakterijske infekcije, što ne bi trebalo biti često jer je većina infekcija dječje dobi ipak virusna.

Danas se puno govori i o prirodnim stimulatorima imunosti tipa beta glukana, ehinacee, matične mliječi, kolostruma, laktoferina. Za sada su rezultati znanstvenih studija dosta nekonzistentni oko uspješnosti tih pripravaka. Ipak, zna se da pripravci nisu škodljivi i da mogu pospješiti određne pozitivne efekte, stoga se mogu

primjenjivati.

Redovno cijepljenje također doprinosi obrani od točno određenih infekcija koje su prije uvođenja cjepiva uzrokovale epidemije tih bolesti. Djecu sklonu infekcijama dišnog sustava korisno je cijepiti i protiv Pneumokoka koji je upravo čest uzročnik infekcija u dječjim kolektivima. Radi toga ovo cjepivo je od 2019. ušlo u redovni, obvezni kalendar cijepljenja u RH. Ono što bih još naglasila je da su igre na zraku, provjetravanje prostorija, redovna higijena te dovoljno sna također faktori koji značajno utječu na zdravlje djece i ne treba ih zaboraviti.

ŠTO NAS TREBA ZABRINUTI? Ukoliko se usprkos svemu dijete jako često razbolijeva, što znači da ima više od osam infekata godišnje ili učestalo ima bakterijske infekcije, tj. potrebu liječena antibioticima, potrebno je svakako o tome razgovarati s pedijatrom. U tom slučaju možda će biti potrebne neke pretrage kao bi se provjerile osnovne imunološke komponente djeteta, a također se analizirali i mogući drugi rizici koji mogu potaknuti infekte: boravak u kolektivu, postojanje uvećane treće tonzile, anemičnosti, slabija uhranjenost i slično.

Poliklinika za dječje bolesti Helena Kneza Branimira 71, Zagreb info@poliklinika-helena.hr 01 231 0067 www.poliklinika-helena.hr MaminoSunce

19

Prekomjerna

TJELESNA TEŽINA Jedan od najvećih javnozdravstvenih problema današnjice je prekomjerna tjelesna težina

Mirjana Kolarek Karakaš, dr.med. spec. pedijatar

V

iše od pola stanovnika Europe je pretilo. Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je na Zemlji 1,9 milijardi ljudi preuhranjeno. Ako se nastavi postojeći trend do 2025. godine, svaki drugi stanovnik planete biti će preuhranjeni.

Europska komisija navodi da u zemljama EU 22 milijuna djece ima prekomjernu tjelesnu težinu. U proteklih 12 godina povećava se udio djece s viškom kilograma. Preuhranjeno dijete je jedan od preduvjeta za nastanak pretile odrasle osobe.

Prema EU strategiji za kontrolu i prevenciju kroničnih nezaraznih

20

MaminoSunce

bolesti, prekomjerna tjelesna težina i debljina su rizični faktori za nastanak vodećih bolesti koje ugrožavaju život i kvalitetu života. To su bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest adultne dobi, kronične opstruktivne i plućne bolesti, neke vrste tumora i mentalnih poremećaja.

Kako bismo smanjili pobolijevanje od navedenih bolesti, potrebno je stalno poticanje pojedinaca na promjenu stila života u cilju smanjenja tjelesne mase i promocijom tjelesne aktivnosti.

Hodanje najmanje 30 minuta

dnevno, što kraće zadržavanje ispred ekrana i monitora, pravilna i raznovrsna prehrana.

Debljina nije samo estetski problem. Debljina je bolest.

Roditelji su najveći uzor svojoj djeci. Potrebno je s djecom provoditi vrijeme, penjati se stepenicama, po drveću, organizirati izlete u prirodu, a ne sjediti pred TV ili tipkati po mobitelu. Najbolji savjet je isključiti TV jer programi za djecu, osobito reklame jer one su prikriveni pozivi na kupovanje

i konzumaciju proizvoda nezdrave prehrane, raznih slastica, grickalica, proizvoda brze prehrane. Savršena podloga za pretilost su mediji, reklame, fizička neaktivnost.

Tijekom obroka ne preporučuje se gledati TV jer zaokupljeni programom ne primijetimo da smo siti.

Roditelji ne mogu od svoje djece tražiti nešto što sami nisu spremni primjenjivati.

Previše hamburgera, topljenog sira, pizze, prženih krumpirića, tjestenine, pekarskih proizvoda, svakako nije poželjno u jelovniku. Neki roditelji idu u krajnost te zabranjuju djetetu slatkiše što se ne preporučuje jer u svemu treba pronaći mjeru.

Djecu treba naučiti jesti sporije, ne u žurbi, ne uz TV ili tipkanje na mobitelu. Važan je zajednički obrok cijele obitelji i u miru, bez prepirki i svađa.

Svako treće dijete je punašnije ili pretilo. Roditelji koji se sami bore s debljinom niti ne primjećuju da su im djeca preuhranjena. Na žalost, neki se i naljute kada im netko, čak i doktor, skrene pažnju da obrate pozornost na to. Svaki neriješeni zdravstveni problem u djetinjstvu prenosi se u odraslu dob i ugrožava zdravlje odrasle osobe. Sve propušteno u djetinjstvu, u odrasloj dobi se vraća kao bumerang i dvostruko plaća.

Preporuka je svakako smanjiti konzumaciju grickalica, jesti više voća, povrća i cjelovitih žitarica.

Iz prehrane treba izbaciti

sokove, osobito gazirane.

Sokovi su puni kalorija i šećera. Njihovo svakodnevno konzumiranje potiče sve veću želju za slatkim. Problem je i u prevelikim porcijama hrane.

Kada se radi o mesu ili ribi, porcija neka bude veličine djetetova dlana, a porcija voća, povrća ili mlijeka veličine djetetove šake. Dojena djeca su manje pretila u konačnici. Stoga društvo treba poticati majke na dojenje, jer dojenje je zlatni standard u prehrani dojenčeta i najbolje ulaganje u zdravlje djeteta. Majčino mlijeko je hrana i ljubav i lijek.

Važno je podizati razinu svijesti o problemu koji postaje sve veći. I stavljati naglasak na prevenciju.

Republika Hrvatska je 2015. godine uključena u Hrvatsku inicijativu praćenja debljine u djece (CroCOSI). Hrvatski zavod za javno zdravstvo je uz potporu Ministarstva zdravstva i Ministarstva znanosti i obrazovanja proveo istraživanje po protokolu Svjetske zdravstvene zaštite koju je razvio Europski ured SZO i države članice sudionice.

Istraživanje u koje je uključeno preko 5.000 djece 2. i 3.

razreda osnovne škole, u dobi od 8 do 8,9 godine je pokazalo da svako treće dijete u Republici Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu težinu. Naša djeca su na petom mjestu u EU po prekomjernoj tjelesnoj težini.

Uzroci su multifaktorijalni: genetski,okolišni,leže u stilu života, u konzumaciji brze hrane uz premalo fizičke aktivnosti.

Mediteranska prehrana se sve manje konzumira unatoč tome što smo mediteranska zemlja. I britanski The Guardian se osvrnuo na činjenicu da su mediteranska djeca sve deblja jer ne konzumiraju mediteransku prehranu, jedu premalo voća i povrća, previše slatkiša i slatkih napitaka i sve manje su tjelesno aktivna.

Previše vremena provode uz TV, kompjuter i mobitel.

Pitanje je i školske prehrane, pecivo za vrijeme školskih odmora koje daje samo kalorije, a nikakovu prehrambenu vrijednost. Hranu ne smijemo koristiti kao nagradu, niti kao kaznu. Roditelji postavljaju pravila, a ne djeca.Ne možemo očekivati od naše djece da ne čine nešto, što sami činimo ili da djetetu usađujemo stil života koji sami ne živimo.

Specijalistička pedijatrijska ordinacija Mirjana Kolarek Karakaš, dr. med. spec. pedijatar Kolodvorska 20, Varaždin tel: 042 398 540 www.pedijatrija.com.hr

MaminoSunce

21

Prehlada Dišni sustav sastoji se od gornjeg respiratornog trakta koji čine nosne šupljine, ždrijelo i grkljan te donjeg respiratornog trakta kojeg čine dušnik, bronhi i pluća.

Z

rak prolazi kroz nosne šupljine, a respiratorna sluznica tijekom strujanja zraka omogućava pročišćavanje zraka od prašine te vlaženje i zagrijavanje do uobičajene tjelesne temperature.

Pročišćavanje se vrši u svim gornjim djelovima dišnog sustava sve do pluća. Zbog neprekidnog kontakta dišnog sustava s okolinom, kroz njega zrakom ulaze razne čestice pa je kao takav jako osjetljiv na

24

MaminoSunce

infekcije. Najčešće infekcije gornjih dišnih puteva su akutne upale koje zahvaćaju sluznicu gornjeg dišnog sustava i to prije svega sluznicu nosa, sinusa, ždrijela i grkljana.

Od svih akutnih infekcija gornjeg dišnog sustava najčešća infekcija je prehlada.

Prehlade čine oko 50% svih akutnih respiratornih infekcija.

Mogu ih uzrokovati različiti virusi, a ovisno o vrsti virusa koji je uzrokovao prehladu

Doc. dr. sc. Lana Kovač Bilić Klinika za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata KBC Zagreb razlikuju se i simptomi. Prehlade se počinju javljati početkom jeseni i traju često i do kraja proljeća. U to vrijeme boravimo češće u zatvorenim prostorima pa je olakšana zaraza, a i zrak u zatvorenim prostorima je tijekom zime znatno suhlji što dodatno suši i respiratornu sluznicu. Na taj način ona postaje manje učinkovita u borbi protiv virusa i omogućava lakši razvoj prehlade. Prehlade su izrazito zarazne, tako da

se vrlo često javljaju u obliku epidemije. Kako bi se razvila prehlada virus najprije prijanja na sluznicu nosa, očiju ili ustiju, ali za razliku od kože sluznica ne ostvaruje čvrstu barijeru prema uzročniku. Virus dopire do sluznica inhalacijom sitnih kontaminiranih kapljica osoba koje imaju prehladu i koje su kašljale ili kihale. Također, virusi se mogu prenositi kontaminiranim rukama ili predmetima osoba koje su već zaražene (igračke, čaše..).

Virus može preživjeti i do 7 dana na suhim, beživotnim površinama. Period inkubacije je vrlo kratak i varira od desetak sati (rhinovirusi) do nekoliko dana.

Različiti čimbenici pogoduju pojavi prehlade kao npr. dob, djeca mlađa od 5 godina te odrasli stariji od 60 godina češće razvijaju prehladu

26

MaminoSunce

zbog oslabljenog imuniteta i smanjene brzine obnavljanja epitela nosne sluznice.

Nastanku prehlade obzirom na širenje virusa pogoduje i klima, osobito nagle promjene temperature te zagađenje zraka i pasivno pušenje koji dodatno mogu prouzročiti lezije površinskog sluzničkog epitela i usporiti funkciju mukocilijarnog aparata. Vrlo često se prehlada javlja i kod ljudi koji imaju nedostatak željeza i vitamina C te moguću anemiju.

Najčešći uzročnici prehlada su rhinovirusi koji uzrokuju 30 do 50% svih prehlada, postoji stotine različitih serotipova od kojih su tridesetak dominantni, a incidencija im se smanjuje s godinama. 10% prehlada uzrokuju adenovirusi kod kojih se razlikuju serotipovi u djece i odraslih. Virus se također širi kapljičnim putem.

Ostali virusi češći uzročnici prehlade su enterovirusi, respiratorni sincicijski virusi (najčešći uzročnici bronhioloitisa kod dojenčadi) te miksovirus influenze i parainfluenze.

Smatra se, patofiziološki, da bolest nastaje kao posljedica virusne upale sluznice i aktivacije upalnih medijatora sa stvaranjem edema tkiva, vazodilatacijom i transudacijom tekućine. U sklopu upale nastaje i neurovegetativna kolinergična stimulacija s hiperprodukcijom sluzi i bronhokonstrikcijom.

Simptomi prehlade javljaju se u nekoliko faza, u početnoj fazi koja traje 24 do 48 sati javlja se malaksalost, bolovi u mišićima, osjećaj hladnoće i peckanja u nosu i ždrijelu.

U kasnijoj fazi najizraženije bolesti koja traje od 3 do 5 dana javljaju se nespecifični simptomi poput glavobolje, opće slabosti te specifični simptomi poput obostrane nosne opstrukcije, prednje i stražnje nosne sekrecije, smanjeni osjet mirisa gotovo do anosmije, preosjetljivost u regiji lica i kašalj.

U završnoj fazi bolesti koja također traje 3 do 5 dana javlja se pojačana nosna sekrecija, s gušćim i gnojnim sekretom vrlo često potaknuta i bakterijskom superinfekcijom. Gotovo u pravilu bolest završava suhoćom sluznice nosa i ždrijela.

Zbog karakteristične kliničke slike, umjerene temperature, bolest se jednostavno dijagnosticira.

Sama prehlada nema komplikacija, ali oštećuje sluznicu

Sluznica i sekrecija nosa kod prehlade Prednja rinoskopija – lijevi nosni kavum sa otečenom, crvenom sluznicom i seromukoznim sekretom između nosne pregrade i donje nosne školjke

respiratornog trakta i na taj način olakšava sekundarno naseljavanje bakterija.

Bakterijska superinfekcija može ukazivati i na urođenu ili stečenu oslabljenu imunost samog bolesnika. Infekt se može proširiti i na sluznicu sinusa i uzrokovati akutni sinuitis te na bronhe s razvojem akutnog bronhitisa vrlo često kod bolesnika koji boluju od astme, kronične opstruktivne plućne bolesti i dilatiranosti bronha. Na akutni sinuitis upućuje nas gnojna sekrecija iz nosa, produženo trajanje bolesti i do nekoliko tjedana te glavobolja i bolovi u projekciji zahvaćenih sinusa. U manje djece kao komplikacija prehlade često se može razviti i upala srednjeg uha.

Liječenje prehlade obuhvaća mirovanje, odmor, obilnu hidraciju te u slučaju povišene temperature neke od antipiretika (paracetamol, acetil salicilna kiselina, ibuprofen).

Lokalno liječenje je izrazito

važno i zahtjeva ispiranje nosnih šupljina fiziološkom otopinom više puta dnevno da bi se što više odstranio sekret i smanjila njegova gustoća te tako olakšalo iskašljavanje. Važna je i lokalna dekongestivna terapiju kapima ili osobito kod djece sprejem u nos kroz 5 dana, a posebnu važnost danas imaju hipertonične otopine koje ostvaruju dekongestiju nosa prirodnim putem i mogu se koristiti više puta dnevno.

Hipertonične otopine važne su tijekom liječenja prehlade, ali i nakon prehlade zbog zaostale suhoće sluznice nosa.

Prehlada je češća kod manje djece obzirom da im je imunološki sustav još nepotpuno razvijen i češće su u kontaktu sa samim virusom. Može se reći da dijete prosječno preboli 6 do 10 epizoda prehlada godišnje dok se kod odraslih javlja nešto rjeđe oko 2 do 4 puta godišnje.

Tijekom svake prehlade organizam razvije imunitet prema specifičnom virusu koji je prehladu i uzrokovao, a s vremenom organizam stvara imunitet prema velikoj većini virusa koje uzrokuju prehladu.

Specifičnost prehlade kao infekcije gornjeg respiratornog trakta kod djece mlađe od 5 godina je pojava akutnog adenoiditisa. Uzročnik upale jednak je kao kod prehlada u odrasloj dobi, ali u ovom slučaju smješten je u području adenoidnih vegetacija tj. limfnog tkiva u području nosnog ždrijela koje sudjeluje u stvaranju

imunosti i maksimalnu funkciju doseže od 18 mjeseci do 4 godine života. Gotovo u pravilu ova upala javlja se 4 do 8 puta godišnje u djece. Upravo zbog tog učestalog ponavljanja upala dijete može postati razdražljivo u svakodnevnom životu ili imati veću učestalost mogućih komplikacija. Čimbenici koji pogoduju ponavljanju infekcija su boravak djeteta u kolektivu (jaslice, vrtić, igraonice), pasivno pušenje, hipertrofija adenoidnih vegetacija, zagađenje zraka, gastroezofagealni refluks u dječjoj dobi, nedostatak željeza i anemija.

Klinička slika je slična prehladi, ali češće postoji povišena temperatura koja upućuje na razvoj vrlo učestale komplikacije – akutne upale srednjeg uha. Nosna opstrukcija je izraženija, više zbog hipertrofije adenoidnih vegetacija nego samog edema kao posljedice upale sluznice. Uvijek treba dokazati obostranu sekreciju iz nosa, jer svaka jednostrana sekrecija pobuđuje sumnju na postojanje stranog tijela nosa u malog djeteta. Osim već navedene i najčešće komplikacije, upale srednjeg uha, kao komplikacija može se javiti dehidracija, febrilne konvulzije, akutni sinuitis te rijetko meningitis i bronhopulmonalne infekcije.

Simptomatska terapija odgovara terapiji prehlade, a antibiotska terapija indicirana je samo u slučaju da je uzet bris nosa i dokazana je prisutnost bakterije.

MaminoSunce

27

Istina je:

SVAKA MAMA ZAPRAVO RADI Ivona Vranaričić

Č

esto ste čuli (a vjerojatno se bar jednom i sami našli usred debate) o podjeli na mame koje rade i mame koje ne rade. Ta podjela je gotovo besmislena, budući da oba ‘posla’ zapravo imaju više sličnosti nego što možete zamisliti. Činjenica je: i jedne i druge rade! Čak i kad se uljepšano za “mame koje ne rade” koristi izraz “domaćice” i to je na neki način pogrešno.

Ja bih radije rekla “mame koje idu na posao” i “mame koje ostaju kod kuće”. Jer iako te mame koje s mališanima ostaju kod kuće nemaju ‘pravi’ plaćeni posao, one vode brigu o kućanstvu 24 sata, jer se suđe neće oprati samo, niti će se deset pelena dnevno promjeniti bez intervencije, niti će se ručak sam stvoriti na stolu (ok, hoće ukoliko si povremeno priuštite hranu iz dostave).

Mame koje pak dođu s ‘pravog’

28

MaminoSunce

posla, osim što su ondje radile 8 sati za plaću, također nastavljaju raditi i kod kuće sve ovo gore navedeno. Super je ukoliko imaju supruga koji jednako vodi brigu o kućanstvu, ali kao što znate, postoje i samohrane majke i majke koje su jednostavno sve kućanske poslove preuzele na sebe.

Sigurna sam da se razumijemo.

Dakle, teško je i jednima i drugima, zapravo dovoljno teško da ni jednoj ni drugoj strani ne trebaju nadmetanja u smislu kome je ‘stvarno’ teže, a kome lakše, ali ipak o toj temi prečesto slušamo.

Drage mame, sve mi imamo gotovo iste brige i probleme i sve mi jednako želimo pridonijeti sreći svojih obitelji.

Sve mi prolazimo kroz razne faze, uz nezaobilazan osjećaj krivnje da smo možda odlučile

pogrešno. I jedna i druga varijanta znaju biti jako zamorne i izazovne. Zato evo nekoliko sličnosti između majki koje odlaze na posao i majki koje ostaju kod kuće, a ima ih toliko da se ne mogu sve ni nabrojati.

I ti i ja smo majke. Odgoj, podizanje djeteta, nunanje da ga uspavaš i čitanje slikovnica neće zaobići ni tebe ni mene, išle na posao ili ostajale kod kuće. Budući da si majka, znaš apsolutno sve izazove koje majčinstvo donosi. Odgajanje djeteta nije posao koji treba biti plaćen, jer to je sreća i privilegija, ali je i dalje lavovski posao. Ja volim reći da nije plaćen zato što je imati dijete ionako neprocjenjivo. I zato te neću gledati kao onu koja ‘ne radi ništa’, jer iako mene sve to čeka kad se vratim s ‘pravog’ posla, ti si to radila čitav dan.

Znam da postavljaš razna pitanja samoj sebi, a jedno od njih je “Jesam li donijela ispravnu odluku?”. Bilo da si se vratila na posao nakon porodiljnog dopusta zato što si morala ili zato što tako želiš, znam da se često zapitaš činiš li pravu stvar.

Znam da ti kroz glavu prođu pitanja poput “Nedostajem li svom djetetu?” i “Hoće li moj mališan druge voljeti više od mene?”. I to je teško. Ali na drugoj strani stoje mame koje imaju privilegiju ostati kod kuće, a koje svakodnevno razmišljaju trebaju li se vratiti na posao i također same sebe propitkuju raznim pitanjima, od “Hoću li ikad više razgovarati s odraslima?” do “Činim li dovoljno za svoju obitelj?” te “Bih li mogla priuštiti djetetu više da svakog mjeseca i ja dobivam plaću?”.

Da, svaka majka ima različite razloge za kretanje putem koji je odabrala, odnosno putem na kojem se našla, ali svaka se majka s vremena na vrijeme zapita je li taj put pravi! I duboko u sebi se nada da jest.

I tebi i meni zna biti dosadno.

O da. Obožavamo te male smotuljke sreće ali život u kući s djecom ponekad može postati malo dosadan. Naravno, biti u mogućnosti provoditi vrijeme sa svojim mališanima nevjerojatan je dar, ali između slaganja igračaka, mjenjanja pelena i brisanja prolivenog mlijeka ponekad bi dobro došlo da možeš s nekim raspraviti i o sinoćnjim vijestima ili o tome što se događa izvan kuće. S druge

strane, odlazak na posao i ne tako zabavni sastanci te žurba s posla da pokupiš djecu iz vrtića - odnosno ista rutina svakoga dana - to s vremena na vrijeme zna biti baš zamorno. Ali nisi sama u tome.

I tebi i meni treba predah kad se osjećamo izmučeno. Bez obzira je li razlog zbog kojeg se nisi naspavala izbijanje zubića ili temperatura, ili si umorna samo zato što se tvoj mališan danas probudio prepun energije dok tebe čeka neoprano posuđe, puna perilica rublja i hrpa veša za peglanje, kronični umor nije baš najzabavnija stvar za proživjeti. Znam da se katkad osjećaš kao da nikada nemaš ni djelić sekunde za sebe iako si mama koja ostaje kod kuće i po svim pravilima bi trebala imati mnogo vremena. No to nije tako. A majke koje s podočnjacima ili glavoboljom odlaze na posao isto vrlo dobro poznaju taj osjećaj.

I ti i ja nailazimo na osude.

To je tužno, ali je istina: majke se toliko često osjećaju kao da moraju braniti svoj stav ili objasniti svoju odluku drugim majkama, bilo da je odluka ta da ostanu kod kuće s djecom ili da se vrate na posao. Tu nemoć da se obrane viđamo u raznim grupama na društvenim mrežama, na forumima, i čujemo u parku. I znam da si se barem jednom našla u situaciji da se zbog tuđih riječi osjećaš loše. Te rasprave su besmislene jer svatko ima svoje razloge i

nitko ne bi trebao nikome suditi.

Ali sjeti se, preživjela si i osude na račun dojenja i nedojenja, odabira termina za početak dohrane, i toga dozvoljavaš li djetetu da povremeno gleda crtiće ili ne. Preživjet ćeš i ovo. Ponekad je čovjek čovjeku vuk, da. Samo ne budi ti ta koja osuđuje.

No, moramo priznati i ovo: I ti i ja imamo dane kad mislimo da je onoj drugoj lakše. Trava je uvijek zelenija kod susjeda, kažu. A zapravo je prava istina da nikome nije lako. Ono što može izgledati jednostavno iz daleka, često bi nas zaprepastilo da smo blizu, odnosno da smo u istoj toj situaciji. Sve ima svoje prednosti i nedostatke. Kad je roditeljstvo u pitanju, zapravo ne postoji “lakše”.

I ti i ja volimo svoje dijete najviše na svijetu. Bilo da sa svojim mališanom provodiš vrijeme tek nakon što završiš sa smjenom na poslu ili si s njim otkad se probudiš pa sve do trenutka kad je vrijeme za krevet, bilo da uspiješ provesti tek pola sata dragocjenog vremena s njim ujutro prije no što odjuriš na posao i još samo nekoliko sati kad dođeš kući ili je uz tebe svih 24 sata, znam da kao i svaka dobra majka voliš svoje dijete svim svojim srcem!

I uvijek mu želiš pružiti najbolje.

I znam da i tvoj i moj dječak ili djevojčica misle da smo najbolje mame na svijetu. I to je jedina istina. Mama, to što radiš, radiš odlično!

MaminoSunce

29

Sretna djeca U današnje vrijeme zaista nije lako biti roditelj. S jedne strane je dobro što su roditeljima informacije puno dostupnije nego prije, što je izbor raznovrsniji, što su mogućnosti u konzultiranju sa stručnjacima veće. No s druge strane informacija je jako puno, neke su čak i oprečne (i stručnjaci se katkad razilaze u mišljenjima), a na roditelje kao da su bačena sva svjetla reflektora. Konstantno se naglašava kako je najvažnije da je dijete sretno i „uspješnost“ nečije roditeljske uloge često se sagledava upravo kroz sreću djeteta. Trebaju li roditelji zaista raditi na tome da im je dijete sretno?

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

O

dgovor, dakako, nije jednoznačan. Načelno je težnja svakog roditelja da mu dijete bude sretno i vjerujem da nijedan roditelj nije sretan kada mu je dijete tužno/ljuto/uplašeno. No u isto vrijeme su sve te emocije, iako neugodne i roditelju i djetetu, potpuno normalne i poželjne. Kada bi razmislili je li adekvatno da u situaciji kada vas netko povrijedi budete

30

MaminoSunce

sretni, sigurno bi zaključili da nije. U tom trenutku je normalno da osjećate ljutnju, tugu. Da je vaše dijete kao mala beba konstantno iskazivalo zadovoljstvo, kako bi znali da je gladno? Da treba promijeniti pelenu? Da mu je hladno/ vruće/nelagodno? Da ga je strah i da treba vašu blizinu i dodir? Bez obzira što vam djetetov plač nije bio ugodan, on je bio nužan kao smjernica

da djetetu nešto treba. Upravo zato i jest njegova zadaća da nije ugodan – jer da jest, vi ne biste reagirali. Plač vas je potaknuo na akciju.

Kada je dijete starije možda više ne plače toliko, no i dalje pokazuje tugu, ljutnju, strah.

Roditeljima i dalje nije ugodno kada djetetu nije ugodno i možda se trude suspregnuti djetetove emocije na način da ga po svaku cijenu žele učiniti

sretnim. Jer svi govore da je važno da je dijete sretno. I onda upadaju u veliku zamku pod nazivom zabrana na emocije.

Zabrana na emocije jest indirektna poruka djetetu da nije ok biti tužan/ljut/uplašen.

Da to što osjećaju treba što prije zatomiti i biti sretan, zadovoljan.

Ako dijete padne i udari se, prva rekacija roditelja može biti „Nemoj plakati, vidiš da nije ništa“. Ako dođe iz parka ljuto jer mu je prijatelj uništio loptu, roditelj može reći „Ma nemoj se ljutiti, nije on to namjerno“.

Ako ga bude strah kada uči plivati, poruka može biti „Ma što se bojiš, vidiš kako se sva druga djeca brčkaju“. Tih poruka roditelji ne moraju biti ni svjesni, jednostavno ih mogu ponavljati bez razmišljanja o tome kako one utječu na dijete. Te poruke nisu izgovorene iz loše namjere; uglavnom su izgovorene s ciljem da se dijete utješi no nažalost ta utjeha je samo provučena kroz glavnu poruku koja glasi: Nemoj osjećati to što osjećaš.

Zašto to nije dobro? Zar nije težnja da se svi osjećamo dobro? Da, težnja je da se svi osjećamo dobro no osjećati se dobro dok nam se događa nešto loše nije adekvatno.

Ako zatomimo osjećaj koji je u toj situaciji primjeren, on ostaje potisnut i dugotrajnim skupljanjem takvih osjećaja mogu nastati veliki problemi.

Ako uvijek zatomljujemo ljutnju jer: druga osoba to nije tako mislila/to nije pristojno/drugi nam kažu da se nemamo zašto ljutiti, ta ljutnja će kad-tad izaći van. Bilo kroz zdravstvene tegobe, bilo kroz jednu veliku

eksploziju koja će odjeknuti kada joj se najmanje nadamo.

Ako stalno zatomljujemo svoj strah i mantramo da se „nemamo čega bojati“, on se negdje u dubini skuplja i može jednog dana izaći van u obliku napada panike. Drugim riječima, sve što zatomimo zapravo nismo eliminirali iz sebe već je samo ostalo negdje djelomično zapečačeno. Kako to ne bi učinili s emocijama svoje djece i priuštili im probleme u kasnijoj dobi, važno je dopustiti im da osjećaju to što osjećaju. Važno je prepoznati kod sebe koju im poruku šaljemo kada ih tješimo.

Važno je prihvatiti da možda u tom trenu ne možemo učiniti ništa da dijete bude bolje – no i to je ok. Možemo samo biti uz njih i pitati ih što im treba od nas.

Kako onda reagirati kada se dijete rasplače? Pitajte dijete što ga je rastužilo i jel mu možete kako pomoći. Poljubite ga. Nemojte mu govoriti da će proći kada ga poljubite – jer to nije istina. I u isto vrijeme mu

dajemo poruku da je potrebno nešto izvana da bi se osjećalo bolje.

Kada je dijete ljuto, prepoznajte da je ljuto. Pitajte ga jel može samo nešto učiniti da razrješi konflikt (ako je konfliktna situacija dovela do ljutnje). Potičite ga da kaže drugom djetetu/osobi što ga smeta. Kada se dijete uplaši, pitajte ga što ga je uplašilo.

Nemojte tražiti čudovišta ispod kreveta pa uvjeravati da ih nema.

Recite mu da čudovišta ne postoje zapravo, da su samo u knjigama i na televiziji. Recite mu da ćete biti tu za njega ako ga je strah.

Ne morate riješiti problem koji ima dijete. Ne morate ga instant učiniti zadovoljnim i oslobođenim od neugodnih emocija. Budite mu podrška, pokažite razumijevanje (čak i kada vam se čini potpuno neutemeljen djetetov osjećaj – emocije su subjektivne, nemojte ih objektivizirati) i pustite dijete da se nauči nositi s njima. Tako mu indirektno stvarate dobre temelje za sreću. Jer sreća se nalazi u nama, a ne izvan nas.

www.budisvoj.eu MaminoSunce

31

Moje dijete

Mr.sc. Nataša Šunić, prof.logoped

NE GOVORI

U svojoj praksi surećem mnogo roditelja koji su vrlo zabrinuti sa progovaranjem prve riječi ili slaganjem rečenice kod svoje djece.

D

a bi dijete ovladalo govorom treba postojati organska osnova za razvoj govora, a to prije svega podrazumijeva dobar sluh, normalnu inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno

32

MaminoSunce

razlikovanje pojedinih glasova i jezične sposobnosti. Dijete usvaja osnovne elemente jezika od svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i potreba (kao što uči hodati,crta ili trči).

Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe

da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se. Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga ili petoga mjeseca, sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je karakteristično da sadrže i glasove koji ne postoje u govoru

okoline, počinju se mijenjati.

Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu.

Bitno obilježje prvih riječi je da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili situaciju već istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji. Među djecom u dobi od dvije godine postoje velike razlike u pogledu ovladavanja govorom, jer neka djeca na svoj prvi rođendan već govore kratkim rečenicama, dok druga to ne čine niti na drugi. Ipak, većina djece progovara u tom

razdoblju. Katkad se može desiti da dijete od pune dvije godine ne govori ili govori tek nekoliko u pravilu loše artikuliranih riječi. Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga u vezi s predmetima i osobama iz svoje najbliže okoline - npr.

"Daj mi žličicu!"," Pokaži gdje je mama!", zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i slično, ono najvjerojatnije nema teškoća u percepciji govora pa će se i izražajna strana govora vjerojatno doskora razviti.

Nerazvijeni govor odgovara kronološkom uzrastu djece od 2.-6. godine, čije su lingvističke

relacije u zaostatku. Takvo dijete je u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti (upućuje na lošiju grafomotoričku spretnost ), lateralizacija je nesigurna (dijete nije sigurno u odnose lijevo - desno ), tjelesna shema slabo uklopljena. Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje - veće od 6 mjeseci - može se očitovati i u razumijevanju

MaminoSunce

33

i u govoru u različitom stupnju - od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga do nesposobnosti složenijih gramatičkih struktura. Međutim, češće kasni samo sposobnost govorenja, dok u razumijevanju nema većih teškoća. S obzirom da razumijevanje govora normalno ide nekoliko mjeseci ispred sposobnosti govora, ako je i ovaj poremećaj u pitanju onda je kašnjenje mnogo veće. Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni

34

MaminoSunce

razvoj govora se u najtežim slučajevima može prepoznati već u djeteta od godine i pol.

Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori već i ne razumije tuđi govor. Tako da bi dijete od godine i pol već bi trebalo razumijeti mnogo toga - svakodnevne rečenice, a i situacijski mnogo više. Dijete koje ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek prethodi govoru, ponašat će se drukčije od ostale djece, jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim ponašanjem - plačem,vriskom i slično

te će u svojoj komunikaciji upotrebljavati geste i izražavati se mimikom. Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije,ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su povučena, neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenog govora - motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori.

SAVJET RODITELJIMA Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu, radi utvrđivanja uzroka kašnjenja u govoru te mogućnosti upućivanja specijalistima da se otklone neke sumnje koje bi mogle biti uzrok kasnijem progovaranju djeteta. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim dok malo ne poraste.

Pravodobno traženje

pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk - slika te na taj način dijete treba poticati na govor putem onomatopeja iz prirode, davati mu slikovnice s velikim

slikama bez puno detalja. Treba pridružiti i zvučne stimulanse, tako da dijete može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka.

Treba znati da svaki poticaj pa bio on i mali, daje veću šansu da dijete ima što uredniji govorno- jezični razvoj.

LOGOPED - Terapija glasa i govora Belostenčeva 3, 10 000 Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić, prof.logoped logoped9@gmail.com 091/ 321 9777, 01/ 46 66 222 MaminoSunce

35

Kad postaneš

RODITELJ K

ad postaneš roditelj, odjednom shvatiš da je tvoj tata zapravo cijelo vrijeme možda ipak volio čokoladu. Da je tvoja mama sigurno željela i modernu frizuru, i onu krafnu za doručak i onu debelu jaknu koja joj se baš svidjela, ali je ipak odabrala tanju. Bit će dobra, rekla bi. Onu debelu perjanu dobio si ti.

Kad postaneš roditelj, ne možeš se sjetiti kad si zadnji put kupio jagode za sebe, ni kad si pojeo posljednju palačinku koja je ostala na tanjuru. Možda eventualno kad si se dobro uvjerio da je neće nitko drugi.

I tek onda ti prođe kroz glavu kako je tvoj tata uvijek jeo samo palačinke s pekmezom.

Ili prazne. Baš je nekako volio

36

MaminoSunce

prazne. Zar to nije bilo zato što on ne voli čokoladu!? Ne, to je vjerojatno bilo da bi one s čokoladnim namazom ostale tebi.

Je li mamino “Ja neću, nisam gladna” stvarno uvijek bilo istina ili se bojala da je skuhala premalo? Ili ono “Ma prejela sam se, neću ja kolače”? Je li tata baš volio one manje lijepe djelove mesa ili je htio da najbolji komad pojedeš ti?

O da. Svi odgovori ti se sami poslože kad jednom postaneš roditelj...

Vjerojatno si, kao i svi, imao fazu u kojoj si mislio da su tvoji roditelji staromodni. Zaboga tata je uvijek nosio one na pola

Ivona Vranaričić

raspadnute tenisice, a ni mama dugo vremena nije obnovila garderobu. Da, tako misliš kad si tinejdžer. Ali kad ti postaneš roditelj, shvatiš da su oni bili ‘staromodni’ jer su se trudili da ti možeš biti moderan. Kad si bio dijete, da imaš onu igračku koju si žarko želio. Kad si bio tinejdžer, da imaš one tenisice koje nosi pola škole. Kad kreneš na faks, da imaju 200 kn sa strane da ti gurnu u džep kad izađeš s društvom. Ne trebaju tati nove tenisice ni mami nova torba. Tati i mami je dovoljno da ti imaš sve što ti mogu dati.

Bilo da ti, sada kad si roditelj, imaš skromna primanja ili možeš priuštiti i sebi i djeci baš sve što vam treba, ja znam, čitatelju, da ćeš prije priuštiti djetetu. I tu smo svi isti.

Sjećam se vremena kad je moj tata morao mjesecima odvajati od plaće da bi mi kupio Barbiku.

A onda se sjećam i ‘boljih’ vremena kada nam nije ništa falilo, ali svejedno sam kad bi me odveo u kafić ja pila sok, a on ‘1dl mineralne’ jer nije baš volio sokove. Imali smo dovoljno, imali smo i previše, ali ta navika mu je ostala. Mog tate sad nema, a ja sam postala majka. I nikada neću saznati je li on možda ipak volio sokove ili barem čokoladu...

Moja majka i danas, iako je ona baka, a ja odrasla žena koja živi u drugom gradu, konstantno brine imamo li mi sve što nam je potrebno. I u stanju je dati sve što ima da bi nama bilo dobro.

Da, dijete si i kad odrasteš, sve dok imaš biti čije dijete.

Sjećaš li se vremena kad je tvom tati navodno omiljeno jelo bilo jogurt i sendvič u kruhu, a ti si

imao nekoliko odabira za svaki međuobrok u danu? Sjećaš li se da su ti uvijek dozvoljavali da umjesto kusura uzmeš žvake, iako bi im taj kusur možda jako dobro došao? Nisu željeli da primjetiš kad imaju, a kad nemaju novaca. Za tebe su uvijek imali.

Sjećaš li se kada je došlo doba nove tehnologije i ti si imao dosta dobar mobitel, a tvoji roditelji ga ili tada još nisu imali uopće, ili su imali neki stari model zbog kojeg ti je bilo neugodno? Sigurna sam da se sjećaš.

A sad, kad si i ti roditelj, i to vjerojatno ipak blagoslovljen situacijom da ne moraš zakidati sebe da bi djetetu ispunio sve potrebe, ipak se na neki način zakidaš. To se kao neko nepisano pravilo ili prešutna tajna prenosi iz generacije u generaciju. I nije ti važno kad

si zadnji put posjetio frizera niti koliko imaš pari cipela.

Važno ti je da samo da možeš usrećiti svoju djecu. I ako to znači da radiš tri posla, i ako to znači da nisi godinama kupio novi parfem ili novu maskaru.

Kad ti postaneš roditelj, sve što si dotad imao, postane nekako bespotrebno. Baš kao što je tvojim roditeljima bilo bespotrebno sve, osim tvoje sreće.

Možda si ti jedan od onih koji misli da to nikad nije osjetio na svojoj koži i imaš sve što poželiš, bez potrebe da razmišljaš kome to dati - sebi ili djetetu. Ali dati ću ti banalan primjer da smo svi mi roditelji isti. Zadnja banana u košari s voćem. Uzeo bi je, ali ti prođe kroz glavu da će te možda klinac baš za pola sata tražiti bananu. Ostavljaš je. Uzimaš naranču, njih je više. Ionako baš nešto i ne voliš banane. Isto kao što moj tata nije volio čokoladu.

MaminoSunce

37

Reaktivni

artritis

Reaktivni artritis je bolest koja se iznenada javlja nakon izliječene prethodne virusne ili bakterijske infekcije

Dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.

D

ijete počinje šepati.

Dijete se žali na bol pri hodanju. Često roditelj ništa drugo ne primjećuje osim šepanja. I stvarno na preglesu se može uočiti otečeniji jedan zglob na jednoj nozi. Često se šepanje javlja ujutro nakon zaležane nožice u krevetu ili od sjedenja na podu preko nožice. Kod tog šepanja, ono se samo izgubi tijekom

38

MaminoSunce

dana. Nema nikakvih promjena na nogama - ni znakova udarca, ni otoka, ni crvenila kože, ni razlike u toplini lijeve i desne nožice. Šepanje kao posljedica neadekvatne obuće: boso dijete ne šepa, a u obući počinje šepati.... ili je možda u obući kakva kuglica, legić, kamenčić... djeca znaju i skrivati određene predmete u obuću.

Kod pada - vidi se trauma, otok, deformacija zgloba, bolnost i otežano kretanje ili nemogućnost kretanja - znamo da je dijete palo i posljedicu pada treba kirurški obraditi – istegnuće, lom...

Reaktivni artritis je upalni negnojni poremećaj zgloba i nastaje kod neke djece nakon - mi kažemo "neke druge ili udaljene infekcije" tijela.

Tako se otok zgloba može javiti: - nakon crijevne infekcije - nakon akutne respiratorne infekcije - nakon streptokokne upale grla - nakon infekcije mokraćnog sustava - kod često bolesne djece - te kod djece u čijim obiteljima ima reumatskih bolesti (genetska predispozicija).

Crijevne infekcije - naročito one uzrokovane e-coli ili salmonelom (u mojoj ordinaciji) - za vrijeme crijevne infekcije nema simptoma sa strane zglobova. Ali nakon izlječenja kod neke djece nakon par tjedana može se javiti upala zgloba - novo sijelo infekcije -začahurenost bakterije. I zato je vrlo važno sjetiti se prethodne infekcije i može se pomoći djetetu oko dijagnoze i ilječenja.

Infekcije gornjih dišnih puteva su česte. Također kod neke

djece nakon izlječenja može doći do reakcije zgloba u razmaku od 1 tjedan do 4 tjedna.

Najčešće su zahvaćeni zglobovi na nogama i to jedan zglob i na jednoj nozi.

Bol je prisutna kod pokretanja, jača je noću i ujutro.

Najčešće je zahvaćen zglob koljena pa skočni zglob ili zglob stopala. Kuk malo rjeđe reagira.

Uz reaktivni zglob se na koži zahvaćenog zgloba mogu vidjeti promjene, katkad i promjene u usnoj šupljini.

Kod reaktivnog artritisa je reumatski test negativan.

Kod reaktivnog artritisa se struktura kosti i zgloba ne

mijenja. Nema promjena na zglobnoj površini ni na hrskavici.

To su razlike od reumatskih promjena na zglobovima.

Liječenje ovisi o uzročniku i može trajati dosta dugo.

Fizioterapijski tretman je također dio terapijskih postupaka. I lijekovi protiv bolova.

Profilksa ili sprječavanje oštećenja zgloba je pravodobno liječenje prethodnih infekcija.

Prognoza je povoljna iako liječenje može biti produljeno.

Adekvatnom terapijom se sprječavaju promjene na zglobovima, kostima i mišićima.

Mame i tate oprez: ako se dijete žali na bol u nožici nakon neke bolesti javite se svom pedijatru.

Pedijatrijska ordinacija dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped Grižanska 4, Zagreb 01/299 5543

MaminoSunce

39

IZAZOVI

roditeljstva

Odgoj djece je najvažniji, najljepši i najteži zadatak na koji možemo naići u svome životu, možemo to reći govoreći i iz osobnog iskustva

Yvette Kalaba, psihologinja Gordana Galetić, socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja

D

jetetu je cilj da preživi, a roditelji žele da to bude na način koji ih najmanje frustrira. Vjerujemo da se svi možemo donekle naći u tome.

Da bismo bili sretan i uspješan roditelj, potrebno je razumjeti što naše dijete treba i što mu se događa u kojoj razvojnoj fazi.

U novije vrijeme nam se čini da odgovor na to nije više tako lak, no pred kraj ovog teksta dobit ćemo odgovor koji možemo primijeniti na svako dijete, a da opet bude jedinstven baš za njega.

40

MaminoSunce

Prije pola stoljeća, nije bilo puno dostupne literature o roditeljstvu, svakakvih videa, časopisa, grupa podrške na društvenim mrežama itd., a roditelji su većinom ovisili samo o savjetima svoje obitelji i prijatelja. Kako su odgajali njih, tako su i oni odgajali svoju djecu, bez puno promjena.

Dio roditelja i danas ponavlja vlastite odgojne uzorke, no ono što se uvelike razlikuje od prošlosti je svakako previše dostupnog sadražaja vezano uz bilo koji izazov sa kojim

se roditelji susretnu. Iako to pomaže, isto tako i odmaže jer nema jedinstvenog odgovora i katkad svaki pročitani tekst daje drukčiji savjet, stoga je teško razaznati što je dobro, a što nije.

Također, svako dijete je drukčije i neće isti pristup jednako djelovati na svu djecu.

Pedagoška znanost je napredovala, tehnologija je napredovala, životne okolnosti su se promijenile te je danas odgoj djeteta drukčija stvar nego u prošlosti kada je dobar roditelj bio netko tko djetetu

pruža hranu i utočište te ga nauči da se ponaša poslušno, odgovorno i s poštovanjem prema drugima. Promijenili su se i načini discipliniranja djece te je prije tjelesno kažnjavanje bilo sasvim normalno. Iako je danas, na sreću, vrlo raširena spoznaja da tjelesno kažnjavanje nikako nije učinkovito te da može naškoditi djetetovom dugoročnom razvoju, začuđuje činjenica kako je u mnogim kućanstvima to i dalje svakidašnja pojava.

Tako se na primjer u više od trećine saveznih država SAD-a još uvijek dozvoljava tjelesno kažnjavanje odnosno udaranje djece čak i u školama.

Jessica Joelle Alexander i Iben Dissing Sandahl u svojoj

knjizi „Danski odgoj djece“ navode istraživanje koje je pokazalo da bez obzira na dob ili broj ispitanje djece, u više od osamdeset studija nije se uspjela pronaći niti jedna pozitivna strana tjelesnog kažnjavanja. Pokazalo se da djeca koju se udara po stražnjici često imaju osjećaj narušene osobne vrijednosti, osjećaju se depresivno i omalovaženo.

Tjelesno kažnjavanje ima suprotan učinak jer djeca koja očajnički pokušavaju izbjeći batine potiče na laganje.

Tjelesno kažnjavanje povezuje se s duševnim problemima kasnije u životu, uključujući depresiju, anksioznost te rizik od ovisnosti.

Pomoć i zamke modernih

tehnologija Jedan od većih izazova roditeljstva koje donosi moderan svijet je upravo tehnologija. Postavlja se pitanje kako spriječiti dijete da previše koristi tehnologiju kada je sve oko nas digitalizirano. Iako je tehnologija donijela puno koristi čovječanstvu, u nekim stvarima bi se ipak možda trebali vratiti u prošlost. Za početak bismo trebali sami sebi ograničiti korištenje tehnologija, pogotovo jer smo upravo mi modeli našoj djeci.

Ako nakon posla sjednemo na kauč i čitamo vijesti ili vrtimo Facebook na mobitelu, naravno da ćemo djetetu pružiti model kako je to opravdano i dobro.

Istina je da nam svima treba

MaminoSunce

41

oduška, no je li zbilja svaki put najlakše rješenje djetetu dati tablet da gleda crtiće i igra igrice, a mi da malo budemo na miru. Bitno je zapitati se što time radimo djetetu i koliko je to za njega loše? dr. Ranko Rajović, autor u regiji poznatog NTC sustava učenja tvrdi kako tehnologije brzo okupiraju dječji mozak te im sve izvan virtualnog svijeta postaje dosadno. Mobiteli, tableti i slično aktiviraju endorfinske receptore u mozgu te dijete vrlo brzo postaje ovisno o tehnologijama i ponaša se ovisnički. Potrebno je ograničiti upotrebu mobitela ili potpuno onemogućiti pristup, posebno maloj djeci čiji se mozak i kognitivne regije intenzivno razvijaju ponajviše do šeste godine, tvrdi dr. Ranko Rajović. Postoje mnoga istraživanja kako djeca najbolje uče kroz igru te koliko je ona važnija za mozak u razvoju od elektroničkih uređaja. Tako su američki pedijatri objavili smjernice u kojima navode zdravstvene koristi igre te naglašavaju kako djeca kroz igru uče kreativno razmišljati, rješavati probleme, razvijaju zaključivanje, motoriku itd. dok elektronički uređaji unazađuju mnoga područja razvoja.

Vrlo su važne prve godine života, kako za ovisnost o tehnologijama, tako i za učenje drukčijih obrazaca i načina zabave. Na našim JUPI (Ja Učim Putem Igre) radionicama za bebe (2-12 mjeseci) i djecu (1-3 godine), učimo roditelje koliko je važna igra i senzorno stimulirajuća okolina bez tehnologije za zdrav rast i razvoj djece. Kroz igru i zabavu na JUPI radionicama djeca se razvijaju emocionalno, motorički, socijalno i kognitivno te maksimaliziraju svoje potencijale, a zanimljivo je navesti kako se trudimo koristiti svakodnevne predmete za različite aktivnosti koje će kasnije roditelji lako primjeniti i u vlastitom domu.

Podrška i samosvijest su ključni U odgoju je vrlo važna podrška prijatelja, obitelji i drugih roditelja jer dokazano pomaže nositi se sa svim izazovima i stresorima roditeljstva.

Naše JUPI radionice su također i mjesto gdje se stvaraju nova prijateljstva, gdje si roditelji međusobno spontano daju podršku te dijele iskustva. Pokazalo se da upravo potpora poboljšava kakvoću života svih članova obitelji,

42

MaminoSunce

osobito djeteta koje raste i razvija se.

Jessica Joelle Alexander i Iben Dissing Sandahl savjetuju da kao roditelji, moramo sagledati i preispitati vlastite „defoltne“ postavke i roditeljske sklonosti kako bismo što bolje ustanovili što bismo trebali promijeniti.

Pogledati se u ogledalo, i ustanoviti što je to što ponavljamo iz vlastitog odgojnog uzorka odnosno načina kako su postupali naši roditelji te što od toga želimo zadržati, a što i u kojem smjeru mijenjati, prvi je korak prema moćnoj promjeni i moćnom roditeljstvu.

Najvažniji savjet Budite prisutni. Danas znamo da već i bebe imaju različite potrebe i načine da ih izraze.

Znamo i da različita vrsta plača izražava drukčiju potrebu. Roditelji koji nam se obrate za savjetovanje u odgoju, često uz konkretan odgovor na specifično pitanje od nas mogu čuti i važan univerzalni odgovor: promatrajte svoje dijete, osluškujte njegove potrebe (ne želje nego potrebe) i osjetit ćete što je potrebno baš vašem djetetu u tom trenutku i reagirajte, odgovorite podržavajuće na tu potrebu.

Imajmo na umu da djeca mogu komunicirati i prije nego progovore. Preporučujemo pogledati video na youtube: Still Face Experiment: Dr. Edward Tronick.

Educirajte se o roditeljstvu, budite iskreni i ponašajte se u skladu s onim u što vjerujete. Ne brinite kako drugi odgajaju svoju djecu niti što vaša obitelj misli kako ih trebate odgajati. Činite ono što smatrate ispravnim za vas i vašu djecu i vjerujte u uspjeh.

Pronađite si potporu i vrijeme za sebe i za vaš međusobni partnerski odnos, kako biste izbjegli frustracije. Zapamtite: sretan roditelj je dobar roditelj!

Centar za osobni i profesionalni razvoj „Sreća“ Bartolovo 10, Rijeka www.centarsreca.hr www.facebook.com/CentarSreca www.facebook.com/bracnosavjetovanje www.instagram.com/centar.sreca_hr MaminoSunce

43

Pripremite se za aktivno

PROLJEĆE i LJETO!

Stižu topliji dani a s njima i sve radosti koje lijepo vrijeme nosi. Posebice su to aktivnosti na otvorenome, duge šetnje i vožnja biciklom. Proljeće je idealno vrijeme da vaše najmlađe upoznate s čarima vožnje na triciklu ili biciklu.

Tricikli koji rastu s djetetom Za one starije od 9 mjeseci tricikl je izvrstan izbor koji će rasti s djetetom. Kinderkraft AVEO ili ASTON odličan su primjer kvalitetnog tricikla po povoljnoj cijeni, a vaše dijete može pratiti sve do 5. godine života. Zbog svoje

44

MaminoSunce

modularnosti i velikog broja funkcija omogućavaju djetetu da postepeno svladava vožnju na triciklu. Najprije će dijete biti pasivan vozač te će uz mogućnost slobodnog okretanja ručke i statičnih pedala upoznavati svijet oko sebe na siguran način, kroz vožnju

kojom će upravljati roditelj.

Kasnije kako dijete raste, tricikl dobiva mogućnost da dijete samostalno pedalira i skreće, a roditelj uz korekcijsku ručku nadzire vožnju. Naposljetku, skine se roditeljska ručka i dijete potpuno samostalno vozi tricikl!

Balansirajući bicikli bez pedala Za malo aktivniju djecu stariju od 3 godine, balansirajući bicikli bez pedala izvrstan je izbor koji dodatno potiče djetetov razvoj, te dijete uči kroz igru. Dijete prirodno održava ravnotežu i razvija motoričke sposobnosti. Poboljšava koordinaciju motorike, pomaže poboljšati percepciju prostora i sposobnost procjene udaljenosti i brzine. Vožnja na biciklu je najbolji trening prije tradicionalnog bicikla – prirodna promjena bez korištenja pomoćnih bočnih kotača.

Kinderkraft nudi velik izbor modela i boja koji će najbolje odgovarati vašem djetetu,

bez kompromisa što se tiče kvalitete i sigurnosti.

Sigurnost prije svega!

Kako bi aktivnosti na otvorenome prošle bez ikakvih neželjenih posljedica, posebnu pažnju treba obratiti na sigurnost djeteta tijekom vožnje, posebice ako dijete samostalno upravlja triciklom ili biciklom. Za maksimalnu sigurnost Kinderkraft se pobrinuo mnoštvom rješenja kao što su lagana, čvrsta i stabilna konstrukcija, vijci prekriveni plastičnim kapama, protuklizne ručke, veliki kotači koji apsorbiraju neravnine, upravljač ograničenog kuta skretanja.

A dječja kolica?

Naravno, često je slučaj da odlazite na put, te nije moguće uvijek ponijeti tricikl ili bicikl, pa u tom slučaju kišobran kolica ili sportska kolica su idealno rješenje za zajedničke šetnje na svježem zraku. Sportska/kišobran kolica za djecu stariju od 6 mjeseci su vrlo praktična i idealan izbor za kraća ili dulja putovanja. Kinderkraft modeli GRANDE, LITE UP i PILOT pokazali su se vrlo pouzdanima i praktičnima, uz odlične cijene.

Kinderkraft dječja kolica, tricikle i balansirajuće bicikle možete potražiti na webshopu BabyLand.hr ili u trgovinama BabyLand u WESTGATEU na prvom katu, te trgovini BabyLand SPLIT u robnoj kući PRIMA 3. Dočekajte proljeće i ljeto spremni!

www.BabyLand.hr

MaminoSunce

45

DARIVANJE BioGaia kapi s vitaminom D (3 komada)

Biogaia tableta sa dodatkom vitamina D, okusa naranÄ?e (5 komada)

www.biogaia.hr

Baby body (4 komada)

46

MaminoSunce

Vrhu n mas ske za b aže udu majk će e

Naši iskusni terapeuti pažljivo prilagođavaju tehniku koja je sigurna i učinkovita za trudnice.

Prenatalna masaža idealno opušta i može pomoći kod bolnih leđa, nogu, stopala kao i kod tjeskobe i depresije.

Hruševečka 20, Zagreb 01/4104-273, 091/5438-095

http://studiosilvija.hr

IME I PREZIME: ADRESA:

GRAD:

POŠTANSKI BROJ:

BROJ TELEFONA:

PAR RIJEČI ZA NAS:

Odrezak pošaljite do 31. ožujka 2020. na našu adresu: Optima media d.o.o., Delnička 8b, 10000 Zagreb

DOBITNICI IZ PROŠLOGA BROJA: 1. SALVIT OMEGAVIT D - Mia Mrvoš, Zagreb; Ana Popović, Zadar; Davor Babić, Krk 2. MOJA OAZA POKLON PAKET - Nataša Miše, Zagreb; Suzana Zelić; Split 3. BIOGAIA KAPI SA VITAMINOM D - Sanja Bjeliš, Dubrovnik; Ana Vukovac, Rovinj; Jadranka Špika, Trogir; Tereza Božanić, Vis; Karlo Čorkalo, Šibenik BIOGAIA TABLETE SA DODATKOM VITAMINA D - Duje Blažević, Brač; Jana Milošić, Krapina; Iva Radojević, Zagreb; Jan Borić, Zagreb; Dragana Randelić, Zagreb 4. SEBAMED BABY TORBA - Danka Malenica, Vinkovci; Sunčana Tuksar, V. Gorica 5. POKLON PAKET SAN - Tanja Varga, Cres; Ružica Belina, Krapina; Jana Kinkela, Fužine

MaminoSunce

47

Galerija maminih sunasca v

daruje

Snježno kraljevstvo II - Putovanje u prošlost 1 komad Dobitnica knjige iz prošlog broja

Petar

Milica

48

MaminoSunce

Lucija

Nea

Mateo

Mihael

Lukas

Lovro, Marija i Eva

Ema

Klara

Aleksa

Ani

Danijel

Lea

Hana

Lucas i Lina Fotkice svojih sunašca šaljite na e-mail: Karlo, Niko i Korina Iva urednistvo@maminosunce.hr Molimo roditelje dobitnika da se jave na e-mail sa svojim podacima.

Poslane fotke koje nisu objavljene u ovom broju, objavit ćemo u idućem.

Doris

MaminoSunce

49

Klara Kolar, profesorica ruskog jezika

Zašto baš RUSKI jezik?

K ad bismo nabrajali najneobičnije, najinteresantnije i najmisterioznije zemlje, među njima bi se zasigurno našla Rusija: koliko god nama bliska, o njoj znamo relativno malo. No, za prave male ljubitelje jezika, ova informacija može itekako biti korisna.

Tijekom zadnjih nekoliko godina, suradnja Hrvatske s ruskim firmama (naročito naftnim i građevinskim) u velikom je porastu. Turizam također slijedi ovaj trend te je tako, nakon kratkotrajne stagnacije, od 2019. godine broj ruskih turista ponovo počeo rasti. Ako uzmemo u obzir da, izuzev starijih generacija koje se ruskog jezika prisjećaju iz osnovne škole, rijetki zapravo

50

MaminoSunce

njime „barataju“, možemo zaključiti da izbor upravo tog jezika za vaše dijete garantira smanjenu konkurenciju, odnosno automatsku prednost na tržištu rada.

Nadalje, zbog srodnosti naših dvaju slavenskih jezika, usvajanje ruskog lakše je za sve izvorne hrvatske govornike, a naročito djecu. S druge strane, postoje mnogi primjeri riječi koje na hrvatskom i ruskom isto izgledaju, ali različito zvuče ili pak nose različito značenje (kao

što je život, što na ruskom zapravo znači trbuh), što može biti zamka, no djeci je češće izvor zabave te im pomogne da zapamte veću količinu riječi.

Iako je u zadnje vrijeme popularnost ruskih filmova i serija u Hrvatskoj porasla, nažalost, ona je i dalje omanja, što znači da djeca i dalje nisu izložena ruskom jeziku na dnevnoj bazi. Odabirom tečaja ruskog jezika tu izloženost maksimalno povećavate – a jednom kad se jezična riznica otvori, otvaraju se i misteriji ove zemlje.

ŠKOLA STRANIH JEZIKA SMART Palinovečka 19 (Vrbani III), Zagreb 01/3874 355, 091/3874 355 info@smart-jezici.hr

www.smart-jezici.hr