Mamino Sunce | broj 92.

aminosunce

ploda

djeteta

Uvodnik

Dragi moji, volim ove uvodnike počinjati spominjući godišnja doba. Vjerojatno ste to primijetili, znam, i sebi sam smiješna s tim :) Ali nekako mi svaki broj časopisa obilježi neko godišnje doba, a te mijene nose mijene i u načinu života mene i moje obitelji.

Vjerujem da je i kod vas tako. Jesen nam donosi početak škole i vrtića, to je već iza nas. Dani su krasni, nije hladno, sunce nas časti svojom toplinom, dani su još uvijek dovoljno dugački.

Lovimo svaki slobodni trenutak i izlazimo van. Akumuliramo sunce i toplinu kao da nas čeka polarna zima :) A uveče, kad pospremite mališane u njihove krevetiće, uzmite malo vremena za sebe i prolistajte novo Mamino sunce. Do sljedećeg broja, u kojem ću svakako u uvodniku spomenuti zimu i Božić, šaljem vam šarene, jesenske puse :)

Andrea

2022.

Impresum

Izdavač:

Crna ovca j.d.o.o.

Glavna urednica: Andrea Hribar Livada info@maminosunce.hr www.maminosunce.hr

Izlazi šest puta godišnje. Sljedeći broj izlazi u prosincu 2022.

ISSN broj: 2757-1890

Uredništvo ne odgovara za sadržaj objavljenih tekstova te informacije u oglasima.

Svi tekstovi služe isključivo u informativne svrhe, a u slučaju bolesti ili poteškoća, potražite savjet liječnika.

Što je to vetusta?

Prof. dr. sc. Snježana Škrablin Spec. ginekologije i opstetricije Subspec. fetalne medicine i opstetricije Subspec. humane reprodukcije

Koja je nabolja dob za trudnoću i rađanje?

Dob između 20. i 25. godine života poznata je kao najbolja dob za zanijeti i iznijeti trudnoću. Tada je trudnoća najčešće neporemećena, porođaj najbrži i najlakši, a oporovak nakon njega brz.

KADA SE ŽENA SMATRA VETUSTOM, ODNOSNO, “STAROM ZA RAĐANJE”?

Odluka roditi po prvi ili ponovni put odgađa se sve više prema 35. godini i kasnije. Pomak rađanja prema četrdesetim godinama i čak kasnije, u razdoblje prije menopauze, posljednjih je godina sve češći. Danas oko 20% žena rađa nakon navršene 35. godine života. U tih žena trudnoća je često rizična i poremećena.

ŠTO JE TO RIZIČNA TRUDNOĆA?

Žene koje boluju od neke bolesti, npr. šećerne bolesti, bolesti bubrega, srca, pluća , krvožilja imaju umanjene izglede za neporemećenu trudnoću.

U njih postoji opasnost za pogoršanje osnovne bolesti tijekom trudnoće, ali i za pojavu poremetnji trudnoće zbog nedostatne prilagodbe bolesnog organa trudnoći. U tih žena kažemo da je trudnoća rizična. Izgledi za rođenje zdravog, ročnog djeteta u tih su žena umanjeni.

ŠTO JE POREMEĆENA TRUDNOĆA?

Ukoliko zanosi žena koja je potpuno zdrava, najveća je vjerojatnost da će trudnoća u nje proteći bez poremetnji. Međutim, i u njih moguće je da se tijekom trudnoće pojave bolesti koje su specifične za trudnoću i koje se javljaju samo tijekom

trudnoće. Najčešće je to preeklampsija, hipertenzija trudnoće ili kolestaza. U širem smislu to su i stanja vezana za prijeteći pobačaj ili prijevremeni porođaj. Sve te trudnoće smatramo poremećenim. Izgledi za rađanje zdravog, ročnog djeteta u žena s poremećenom trudnoćom umanjeni su.

ZAŠTO JE UVEDEN POJAM VETUSTE?

Za zdravu i mladu ženu trudnoća je fiziološko razdoblje koje se podnosi bez problema. Mlade žene najčešće su zdrave. Međutim, učestalost kroničnih bolesti se povećava s dobi i raste posebice nakon 35. godine života. U tim skupinama postoji opasnost i za latentno oslabjelu funkciju organa bez čije je optimalne djelotvornosti trudnoća otežana. Zbog toga su i izgledi za uspješno dovršenje trudnoće i rađanje zdravog djeteta u žena starije dobi umanjeni. U žena te dobi češće su i anomalije i kromosomske aberacije djeteta.

KAKO SE MOGU POVEĆATI IZGLEDI

ZA USPJEŠAN TIJEK I ZAVRŠENJE RIZIČNE, POREMEĆENE TRUDNOĆE I TRUDNOĆE U ŽENE STARIJE DOBI?

Kod rizičnih trudnica: Kod žena s rizičnom trudnoćom najbolje je obaviti regulaciju osnovne bolesti prije trudnoće. U koliko se postigne remisija i smirenje bolesti, izgledi za uspjeh bitno su bolji no kada se zanese u vrijeme aktivne ili pogoršane bolesti. To se može potići prekoncepcijskim savjetovanjem sa specijalistom odgovarajuće grane i subspecijalistom fetalne medicine i opstetricije.

Kod poremećene trudnoće: Pravodobno prepoznavanje poremetnji u trudnoći u prethodno zdrave trudnice i optimalno liječenje majke i djeteta moguće je samo uz pravilnu antenatalnu skrb. U takvim situacijama žena sama najčešće nema simptome koji bi je upozorili na poremetnje. Njih može pravodobno prepoznati samo liječnik koji ima iskustva u prepoznavanju tih poremetnji.

Kod žena starije dobi: Ukoliko se radi o rizičnoj trudnici, postupak je jednak kao kod svih rizičnih trudnica. Ukoliko se radi o ženi starije dobi koja nema podataka o kroničnim bolestima, valja uzeti u obzir spoznaje o

povećaloj učestalost komplikacija koje su vezane uz latentne poremetnje funkcije organa bitnih za trudnoću i sukladno tomu provoditi vrlo pažljiv nadzor trudnoće kako bi se na vrijeme opazile poremetnje koje su vezane uz navedene okolnosti. Trudnoću vetuste uvijek bi trebao pratiti iskusan opstetričar.

GinOps d.o.o.

Poliklinika za ginekologiju, porodništvo, humanu reprodukciju i bolesti dojke Zagreb, Korčulanska 3f ginops@ginops.hr, 01 6180 955 ginops.hr

prof.dr.sc. Marina Ivanišević dr.med. Nikica Ljubas

Razvoj ploda

prvi dio

PRVI TJEDAN

Prvi tjedan svog života zametak provede izvan maternice, točnije na putu prema njoj, u jajovodu. Oplodnja se najčešće zbiva u ampuli jajovoda tj. u njegovom proširenom dijelu udaljenom od materišta. Oplođena jajna stanica se tada nastavi umnažati i polako putovati jajovodom do maternice da bi potkraj prvog tjedana stigla u materište i započela tražiti najpovoljnije mjesto za implantaciju

tj. usađivanje u nabujali endometrij (sluznica maternice) pripremljen za prihvaćanje zametka.

DRUGI TJEDAN

Kroz drugi tjedan se proces usađivanja tj. implantacije nastavlja sve dok se cijeli zametak ne usadi u endometrij i bude njime potpuno okružen. Istovremeno s tim procesom dolazi do diferencijacije skupina stanica iz kojih će se kasnije razviti embrij i posteljica.

TREĆI TJEDAN

U trećem tjednu mogu se već zamijetiti složenije diferencijacije stanica i već pokoja primitivnija embrionalna struktura iz koji će kasnije nastati različita tkiva i organski sustavi. Treći tjedan embrionalnog razvoja jest peti tjedan amenoreje tj. peti tjedan od dana posljednje menstruacije. Tada se najranije može ultrazvukom vidjeti gestacijski mjehurić u materištu. Sad je trenutak za prvi ultrazvučni pregled kojim će se potvrditi trudnoća i pravilna smještenost gestacijskog mjehurića, jer on na svom putu može biti zaustavljen priraslicama i ne usaditi se u materište već izvan njega. To nazivamo vanmaterničnom trudnoćom.

ČETVRTI TJEDAN

Razdoblje od četvrtog do osmog tjedna naziva se

embrionalno razdoblje i karakterizirano je razvojem organa i organskih osnova. Karakterizirano je razvojem tkiva i organa i brzim rastom tijela fetusa, no sve te promjene izvana još uvijek nisu vidljive jer se veličina embrije još uvijek mjeri u milimetrima. Ovo je razdoblje najkritičnije za razvoj malformacija fetusa. U četvrtom tjednu embrij ima već definiran kranijalni i kaudalni pol tj. definirana mjesta iz kojih će se razviti glavica i guza.

PETI TJEDAN

U petom tjednu mogu se već zamijetiti osnove za razvoj lica, udova i pupkovine. Usporedno s rastom i razvojem zametka, razvija se i posteljica koja u šestom tjednu ima već razvijene i složenije strukture potrebne za njezino uspješno obavljanje funkcije.

ŠESTI I SEDMI TJEDAN

Otprilike oko šestog tjedna pojavljuju se na već pomalo razvijenim osnovama za udove osnove za prstiće. I tu se nastavlja postupan razvoj svih struktura.

TREĆI MJESEC INTRAUTERINOG

RAZVOJA PLODA

Razdoblje od početka trećeg mjeseca trudnoće pa sve do kraja trudnoće naziva se fetalno razdoblje. Većina organa i organskih sustava već je razvijena i sada, u fetalnom razdoblju, slijedi njihovo sazrijevanje iz postojećih osnova nastalih u embrionalnom razdoblju! Promatrajući fetus izvana, za vrijeme trećeg mjeseca, lice fetusa dobiva ljudske karakteristike, udovi su sve razvijeniji i ono sve više poprima ljudski oblik.

Maja Vargazon, dr. dent. med.

Važnost oralne

higijene kod djece

Četkanje

bi moralo započeti s nicanjem prvog zuba, pri čemu se koristi mala četkica za zube s mekim vlaknima. Zube, odnosno zub peremo dvaput dnevno.

Dobra oralna higijena je ključna za zaustavljanje karijesnih procesa na zubima i održavanje zdravog parodontnog tkiva.

Premda ih zamjenjuju trajni zubi, mliječni su zubi ključni za razvoj djeteta. Njima dijete može gristi hranu i na taj način uživati u raznolikoj prehrani, omogućuju optimalan razvoj čeljusti i pravilan položaj jezika u usnoj šupljini. Podupiru usne i omogućuju pravilan razvoj govora. Mliječni zubi drže mjesta za rast stalnih zubi.

ČETKANJE I ODGOVARAJUĆA

ČETKICA ZA ZUBE

Četkica za zube najvažniji je alat kod oralne higijene jer njome mehanički uklanjamo zubni plak. Ključno je obuhvatiti sve površine, a zbog stiskanja usana je kod djece posebno teško doći do područja donje čeljusti, na strani jezika te do područja gornjih sjekutića. Za veću učinkovitost uklanjanja zubnog plaka preporučuju se četkice za zube različitih oblika. Uz uobičajene jednoglave četkice za zube, odnedavno je zanimljiv troglavi dizajn četkice za zube. Troglava četkica za zube osmišljena je za istovremeno čišćenje bukalnih, lingvalnih/palatinalnih i okluzalnih površina. Dvije su glave dizajnirane s 45° dlakama za čišćenje bukalnih i lingvalnih, odnosno palatinalnih površina, dok je treća glava

osmišljena za okluzalne površine. Takva četkica za zube prikladna je za osobe s ograničenim ručnim vještinama, gdje spadaju i mala djeca. Studije pokazuje da su za optimalnu oralnu higijenu troglave četkice za zube prikladnije od uobičajenih četkica, kada roditelj ili skrbnik pere djetetove zube. Također, za samog roditelja je upotreba troglave četkice za zube praktičnija i jednostavnija. Troglava četkica za zube također može odlično zamijeniti običnu četkicu kada je dijete samostalno koristiti. Rukovanje troglavom četkicom za zube lakše je i prikladnije za malu djecu. Nakon korištenja klasične i troglave četkice za zube, većina djece preferira potonje jer ima osjećaj da je čišćenje bolje i brže, a korištenje jednostavnije i udobnije.

Hipertenzija u trudnoći

U drugoj polovici trudnoće može se razviti trajno stanje povišenog tlaka, što nazivamo hipertenzija inducirana trudnoćom.

Nataša Mihelčić Labura, specijalist ginekologije i opstetricije Zdravko Jeleković, specijalist ginekologije i opstetricije

Trokutna zubna četkica za djecuFrida Baby Toothhugger

Preporučuju stomatolozi

Indikator o zamjeni

Jedinstvena glava četkica čisti sve strane zubi odjednom

Sve boje četkica za zube

Frida Baby

druge četkice za zube

Ergonomska drška

Usisno postolje

ŠMRKLJI, GUZE I DRUGE STVARI

Dvostrana četkica za zube na prst

Cjevčica za olakšanje od vjetrova i kolika Frida Baby Windi (10 kom)

Nosni aspirator za djecu Frida Baby SnotSucker

Dozator lijekova za bebeu obliku dude

Hipertenzija se može pojaviti u nekoliko oblika: hipertenzija, preeklampsija i eklampsija. Kod najblažeg oblika, hipertenzije, prisutan je povišeni krvni tlak (iznad 140/90mmHg) i najčešće nisu prisutni nikakvi simptomi. Preeklampsiju osim povišenog krvnog tlaka obilježava pojava bjelančevina u mokraći, oticanje lica, ruku i nogu ili nagli prirast tjelesne težine, glavobolje, problemi s vidom, bol u gornjem dijelu trbuha. Kod eklampsije, najtežeg

oblika koji predstavlja po život opasno stanje za majku i dijete, dolazi do konvulzija koje su slične epileptičkom napadu (kloničko-tonički grčevi cijelog tijela praćeni gubitkom svijesti i kratkotrajnim prestankom disanja).

Hipertenzija utječe na različite organe i organske sustave majke, a posebno na kardio-vaskularni i bubrežni sustav, jetru i mozak, tako da su moguće komplikacije oštećenje jetre, bubrega

i krvarenje. Zbog promjena na posteljici koje su uzrokovane ovom bolešću, dijete dobiva manje hranjivih tvari i kisika, što može dovesti do zastoja u rastu djeteta, smanjene produkcije plodove vode, distresa djeteta (zbog manjka kisika) pa čak i smrti djeteta. Stanje trajno povišenog tlaka može dovesti do abrupcije posteljice (prijevremenog odizanja od insercijske površine) što može biti po život opasno stanje za majku i dijete.

Iako postoje brojne teorije o nastanku ove bolesti u trudnoći, pravi razlog još uvijek nije detektiran pa i pristup bolesti nije kauzalan, već se nastoje liječiti simptomi. Hipertenzija se liječi antihipertenzivima, a samo se neki mogu koristiti u trudnoći, jer za neke je dokazano štetno djelovanje na plod. Koristi se i magnezij-sulfat za prevenciju konvulzija. Kod težih oblika bolesti kao terapijski pristup primjenjuje se dovršenje trudnoće, jer s prekidom trudnoće postupno dolazi do nestanka bolesti. Ukoliko se radi o nedonošenoj trudnoći, može se napraviti i amniocenteza kako bi se utvrdila zrelost pluća djeteta, a po potrebi se primjenjuju lijekovi kojima se stimulira ubrzano sazrijevanje fetalnih pluća, kako bi se nedonošeno dijete lakše prilagodilo na vanjske uvjete života. Donekle se i priroda pobrinula da se nedonošena djeca kod majki koje imaju hipertenziju, rađaju sa zrelijim plućima, jer bolest utječe na njihovo ubrzano sazrijevanje.

Nakon porođaja tlak se za nekoliko dana ili tjedana vraća u normalu, samostalno ili uz pomoć lijekova, što ovisi o težini bolesti. Mogućnost pojavljivanja ove bolesti u sljedećim trudnoćama postoji, rjeđe ukoliko je u prethodnoj trudnoći bio prisutan blaži oblik, a češće kod težeg oblika.

Kod pacijentica koje prije trudnoće imaju hipertenziju, u trudnoći može doći do pogoršanja bolesti prema scenariju koji je već opisan, stoga je potreban nadzor od početka trudnoće s antihipertenzivnom terapijom koja se smije uzimati.

Kondilomi

Monika Babić, studentica Medicinskog fakulteta

Kondilomi ili spolne bradavice predstavljaju

izrasline na koži i/ili sluznici koje nastaju kao posljedica infekcije genitalnim humanim papiloma virusom (HPV). Genitalna HPV infekcija najčešća je spolno prenosiva bolest današnjice.

Poznato

je više od 200 tipova HPV – a. Tipove HPV – a koji inficiraju intimno područje dijelimo na niskorizične i visokorizične. Niskorizični tipovi HPV – a (osobito 6 i 11) uzrokuju spolne bradavice – kondilome i blaže promjene na stanicama vrata maternice, dok visokorizični tipovi HPV – a mogu uzrokovati i teže promjene koje, ako se pravovremeno ne liječe, mogu napredovati sve do nastanka raka.

KAKO KONDILOMI NASTAJU I KAKO IH

PREPOZNATI?

Spolne bradavice (kondilomi) nastaju prijenosom genitalnog HPV – a sa zaražene na nezaraženu osobu, najčešće intimnim kontaktom s inficiranom kožom ili sluznicom (prilikom vaginalnog, analnog ili oralnog spolnog odnosa). Spolne bradavice izgledaju poput ružičasto –bjelkastih bradavičastih tvorbi koje se mogu pojaviti pojedinačno ili u nakupinama. Obično su mekane i vlažne te mogu biti uzdignute (šiljasti kondilomi) ili ravne (ravni kondilomi). Ponekad su kondilomi osobito veliki. Tada govorimo o gigantskim kondilomima.

Od svih navedenih entiteta, šiljasti kondilomi, najčešći su oblik genitalne HPV infekcije.

GDJE SE KONDILOMI NAJČEŠĆE

POJAVLJUJU?

Kondilomi najčešće zahvaćaju genitalno i analno područje, gdje rastu u toploj i vlažnoj sredini.

Kondilomi u žena, obično su lokalizirani na stidnici (stidnim usnama), dok se u muškaraca pojavljuju na penisu, mošnjama i/ili kožnom naboru glavića, odnosno analnoj regiji i međici u oba spola. Kondilomi mogu biti smješteni i na ulazu ili u unutarnjem dijelu rodnice žena te rjeđe, unutar mokraćne cijevi ili na koži anogenitalne regije oba spola.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA?

Dijagnoza se postavlja na temelju pažljivo i detaljno uzete anamneze te vanjskim pregledom kože i sluznice anogenitalne regije, uz pomoć jakog svjetla i povećala.

Premda su kod većine oboljelih kondilomi asimptomatski, ponekad, zbog položaja i/ili veličine, mogu izazvati pojavu nekih od niže navedenih znakova i/ili simptoma.

• nelagoda

• svrbež

• osjećaj pečenja

• bolna osjetljivost

• krvarenje tijekom i/ili nakon spolnog odnosa

• otežano mokrenje. Kondilomi u muškaraca obično ne uzrokuju ozbiljnije zdravstvene probleme, međutim spolnim kontaktom, mogu prenijeti virus na svoje partnerice.

Zbog anatomskih i fizioloških razloga, uvjeti za razvoj genitalne HPV infekcije, znatno su povoljniji u žena. Upravo iz tog razloga, izrazito je važno pravovremeno postavljanje dijagnoze i po potrebi, provedba odgovarajućeg liječenja.

LIJEČENJE KONDILOMA

Zahvaljujući djelovanju imunološkog sustava, u velikog broja zaraženih osoba infekcija HPV – om prolazi sama od sebe i nije je potrebno liječiti. Međutim, ako do toga ne dođe, važno je naglasiti da specifičan lijek ne postoji, već se liječenje usmjerava na uklanjanje promjena na koži i/ili sluznici koje nastaju kao posljedica infekcije HPV – om. Spolne bradavice uklanjaju se premazivanjem (danas se najčešće primjenjuje premazivanje kondiloma podofilinom), smrzavanjem, odnosno krioterapijom tekućim dušikom, spaljivanjem ili kirurški.

Postoje brojne metode uklanjanja kondiloma, međutim važno je istaknuti da one isključivo liječe posljedice nastale djelovanjem genitalnog HPV – a, a ne omogućuju potpuno iskorjenjivanje virusa iz organizma.

Zaključno, korištenjem dostupnih metoda preventivne zdravstvene zaštite, u koje ubrajamo zdravstveni odgoj i edukaciju, cijepljenje protiv HPV – a te redovite preventivne preglede, moguće je spriječiti razvoj teških posljedica i očuvati spolno i reproduktivno zdravlje žena i muškaraca.

Gripa

Gripa je sezonska bolest čiji dolazak svake godine iščekujemo dolaskom hladnijih dana i boravkom više vremena u zatvorenim prostorima.

ŠTO JE GRIPA?

Gripa ili influenca je akutna, lako prenosiva virusna bolest dišnog sustava, uzrokovana virusom gripe. Virus gripe pripada grupi RNA virusa iz porodice Ortomyxovirusa i postoji u tri oblika: A, B i C, ovisno o antigenim svojstvima vanjskog omotača virusa. Oni su podijeljeni u podtipove temeljem površinskih antigena (glikoproteina) hemaglutinina i neuraminidaze. Ti antigeni su neophodni za pričvršćivanje virusa na sluznicu dišnih puteva i ulazak u stanicu domaćina. Virusi influence tipa A i B uzrokuju bolest u ljudi. Kada se govori o sezonskoj gripi, govori se o istodobnoj prisutnosti nekoliko subtipova virusa, najčešće dva tipa virusa influence A i virusa influence B. Gripa se pojavljuje gotovo svake godine u zimskim mjesecima u obliku manjih ili većih epidemija. Najrašireniji i najopasniji je virus gripe tipa A.

Iva Palčić, spec.pedijatar Poliklinika za dječje bolesti Helena

KAKO SE GRIPA PRENOSI?

Gripa se prenosi kapljičnim putem, prilikom kihanja i kašljanja zaražene osobe i indirektnim kontaktom kada respiratorni sekret oboljelih dođe na ruke, maramice i ostale površine. Inkubacija kod gripe varira od 1 do 5 dana (prosječno 2 dana), no osobe su zarazne već 1 dan prije izbijanja simptoma te 4 do 5 pa čak i 7 dana nakon početka bolesti.

KOJI SU SIMPTOMI GRIPE?

Bolest u pravilu započinje vrlo naglo. Uz povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima te osjećaj potpune klonulosti i

nemoći mogu se, iako rjeđe, pojaviti još mučnina, povraćanje, gubitak teka te probavne tegobe koje su češće kod male djece. Temperatura može biti izrazito visoka, veća od 40 Cº i često je popraćena osjećajem hladnoće (zimicom) ili tresavicom. U početku bolesnik obično nema simptoma u pogledu dišnog sustava, no nakon dan-dva pojavljuju se grlobolja, otežano disanje na nos i suhi nadražajni kašalj. Temperatura obično ostaje povišena četiri do šest dana. Oporavak je relativno spor i dug. Kašalj, umor, nevoljkost, slab tek i slične tegobe mogu potrajati i nekoliko tjedana. Tako težak i potpuno razvijen oblik bolesti najčešće se susreće

u bolesnika koji prije nisu preboljeli gripu, odnosno u onih koji nemaju nikakvu imunost na tada cirkulirajući tip virusa. Bolest se, dakako, može očitovati i u blažem obliku te katkad nalikuje običnoj prehladi.

PO ČEMU SE GRIPA RAZLIKUJE OD PREHLADE?

Gripa se od obične prehlade razlikuje po jače izraženim općim simptomima (glavobolja, visoka vrućica, slabost s bolovima u mišićima i zglobovima) te dužem trajanju. Uz to komplikacije su češće I teže, a simptomi slabosti i umora mogu potrajati i više tjedana nakon bolesti, tj. oporavak je sporiji.

MOŽE LI GRIPA BITI OPASNA? TKO SPADA U RIZIČNE SKUPINE?

Gripa može biti vrlo opasna i dovesti do teških komplikacija koje mogu biti i fatalne. Iste mogu biti uzorokovane samim virusom gripe u vidu virusne upale pluća, upale srčanog mišića i mozga poput akutnog nekrotizirajućeg encephalitisa. Osim toga uslijed pada imuniteta tijekom gripe može doći do sekundarnih bakterijskih infekcija najčešće uha, sinusa i pluća. Ugrožene skupine su stariji ljudi, ljudi s kroničnim bolestima i deficitima imuniteta, mala djeca i trudnice.

KAKO SE POSTAVLJA DIJAGNOZA GRIPE?

Dijagnoza gripe najčešće se postavlja klinički,

temeljem simptoma bolesti, koji su dosta karakteristični za gripu. Za dijagnozu bolesti osim karakterističnih simptoma bolesti, značajan je i period u kojem se javlja, a to je obično početak zime i pojava u epidemijama. Uz kliničku sumnju bolest se danas može jednostavno dokazati brzim testom iz obriska nosa.

KAKO SE GRIPA LIJEČI?

Gripa se liječi simptomatski, antipireticima i analgeticima, kapima i sprejevima za nos koji djeluju dekongestivno, pastilama i sirupima koji ublažavaju nadraženost grla i kašalj te mirovanjem uz dosta tekućine. U rizičnim se skupinama nekada daju antivirusni lijekovi. Specifični antivirusni lijekovi sprječavaju razmnožavanje virusa gripe pa mogu biti korisni u njezinu liječenju. Oni skraćuju trajanje bolesti i ublažavaju simptome, a u velikom postotku smanjuju broj i težinu komplikacija, potrošnju antibiotika zbog komplikacija i potrebu za hospitalizacijom bolesnika. Specifični antivirusni lijekovi da bi bili djelotvorni moraju se primijeniti već na samom početku bolesti, svakako u prvih 48 sati nakon pojave prvih simptoma.

KAKO PREVENIRATI GRIPU?

Najbolja prevencija za gripu je cijepljenje koje potiče imunološki sustav da stvori protutijela na virus gripe. Cijepljenje započinje u jesen prije očekivane epidemije početkom zime. Danas se koristi četverovalentno

cjepivo koje sadrži samo površinske inaktivirane i fragmentirane antigene-hemaglutinine virusa influence i to 2 soja tipa A i 2 soja tipa B. Cjepivo se daje putem injekcije u gornju trećinu nadlaktice. Da bi se razvio imunitet, potrebno je dva do tri tjedna. Zaštita nakon cijepljenja traje oko 6 mjeseci pa cijepljenje treba svake godine ponoviti.

KAKO SE PONAŠATI U VRIJEME

SEZONE GRIPE? Osnovno je, kao kod svih kapljičnih infekcija, izbjegavanje boravka u zatvorenim prostorijama gdje boravi puno ljudi, ćešće prozračivanje prostorija te redovito i učestalo pranje ruku kao i učestalo čišćenje predmeta i površina koje se

najčešće dodiruju rukama. Preporučuje se prehrana bogata svježim voćem i povrćem kako bi se u organizam unijelo dovoljno vitamina C, A, E i cinka, svakodnevna fizička aktivnost te dovoljno sna kako bi imunološki sustav bio što zdraviji i snažniji.

Poliklinika za dječje bolesti Helena Kneza Branimira 71, Zagreb e-mail: info@poliklinika-helena.hr tel: 01 231 0067 www.poliklinika-helena.hr

MUST HAVE PROIZVOD SVAKE KUPAONICE

Ziaja tekući sapuni za ruke dostupni su u tri neodoljive mirisne varijante. Za ljubitelje osvježavajućih, citrusnih aroma savršen izbor su sapuni s mirisom grejpa i zelene mente ili tamarinda i zelene naranče, a kremasti sapun s umirujućom aromom čaja s cimetom pretvorit će vašu kupaonicu u toplu, mirisnu oazu.

Nježno čiste ruke, ne izazivaju iritacije, a zahvaljujući provitaminu B5 pružaju učinkovitu zaštitu od isušivanja prilikom učestalog pranja.

Proizvodi su dostupni u svim dm prodavaonicama i Clarus Acta web shopu.

Zaštitite imunitet vaše djece kada ona prerastu dojenačku dob

Zdravlje naše djece nam je uvijek na prvom mjestu. Već od trudnoće, kada se naše tijelo mijenja i priprema za dolazak novog bića na svijet, važno je održavati naš organizam zdravim. Mikroorganizmi (mikrobiota) ovdje su od iznimne važnosti i nikako ih ne biste smjeli zanemariti. Naime, broj mikroorganizama u našim tijelima premašuje broj ljudskih tjelesnih stanica pa se često naziva i „organom unutar organa“. Nove informacije ukazuju na to da naša mikrobiota sadrži oko 40 bilijuna bakterija, što čini oko jedan kilogram naše tjelesne mase, a najvećim se dijelom nalazi u crijevima. Prema tome, održavanje ravnoteže mikrobiote preduvjet je

zdravlja, a korištenjem BioGaia® Protectis proizvoda možete pružiti potporu imunitetu svoje obitelji.

Razvoj imuniteta kod djece Imunološki sustav raširen je po cijelom tijelu, a probavni sustav tu igra veliku ulogu. Gotovo 80% svih imunoloških stanica nalazi se u crijevima. Ove imunološke stanice neprestano komuniciraju s crijevnim bakterijama, pružajući kontinuirani podražaj za imunološki sustav. BioGaia® proizvodi koji sadrže L. reuteri soj dobrih bakterija, razvijeni su kako bi dopunili crijevnu mikrofloru. Probavni trakt ljudi prirodno je stanište tog soja dobrih

bakterija, zbog čega je on posebno dobro prilagođen životu i razvoju u tom dijelu tijela. BioGaia Protectis® Baby kapi i BioGaia Protectis® Baby kapi s vitaminom D3 dodatak su prehrani u obliku kapi s L. reuteri sojem dobrih bakterija primjerenih za djecu od rođenja. Upravo zato ih preporučuju pedijatri diljem svijeta te su postali prvi izbor mama jer od samih početaka brinu o pravilnoj nadopuni crijeva dobrim bakterijama i uravnoteženom sastavu mikrobiote. No što učiniti kada naša djeca krenu rasti i njihov imunitet dolazi u iskušenje?

Imunitet je najvažniji za zdravlje organizma

L. reuteri je soj bakterija koji pomaže vratiti i održati ravnotežu mikroflore probavnog sustava, a svi BioGaia proizvodi sadrže upravo taj soj. S obzirom na moderan način života, stresnu svakodnevicu i drugačije prehrambene navike, našem organizmu potrebne su dobre bakterije kako bi on ostao zdrav i snažan. BioGaia® Protectis tablete za žvakanje s vitaminom D3 i okusom naranče za djecu od 3. godine života, ali i odrasle, doprinose normalnoj funkciji imunološkog sustava, održavanju normalnih

kostiju i normalne funkcije mišića. BioGaia®

Protectis tablete za žvakanje s vitaminom D3:

• Praktičan su način za podršku zdravlju i funkciji probavnog sustava, a istovremeno osiguravaju i vitamin D3 koji doprinosi normalnoj funkciji imunološkog sustava

• Praktične su za ponijeti i konzumirati bilo gdje i bilo kada

• Ugodnog su okusa naranče

Razvoj imuniteta vašeg djeteta najvažniji je čimbenik njegova sveukupnog zdravlja, a korištenjem BioGaia® Protectis proizvoda itekako možete utjecati i na vaše zdravlje. Neka vaše zdravlje postane vaša rutina, a istim načelima učite svoju djecu od malih nogu. BioGaia Protectis ispitan je u više od 240 kliničkih ispitivanja na više od 20.000 osoba različite životne dobi. Pedijatri i drugi zdravstveni djelatnici u više od 100 zemalja svijeta svakodnevno preporučuju BioGaia® proizvode. Više o njima čitajte ovdje.

Plač djeteta

dr.spec.ped. Dubravka Brekalo – Tomić

Plač je jedan od najčešćih, katkad i jedini način da novorođenče i mlado dojenče komunicira s okolinom u cilju upozorenja i zadovoljenja svojih elementarnih potreba.

Plač se može podijeliti u nekoliko kategorija: normalni ili fiziološki plač; prekomjerni (ekscesivni) plač s organskim uzrokom te ekscesivni plač bez poznatog uzroka. Naravno postoje i druge podjele, posebno u kategoriji prekomjernog plača bez poznatog uzroka. U razlikovanju tzv. normalnog plača od prekomjernog prihvaćeni su opći kriteriji poznati pod nazivom

“pravilo tri”, po kojem prekomjerni plač traje više od 3 sata dnevno, 3 dana u tjednu i najmanje 3 tjedna u mjesecu. Takav prekomjerni plač se naziva često i “plač prva 3 mjeseca” (eng. “three months colic”). Točnije, prema opće prihvaćenoj Brazeltonovoj studiji smatra se još prihvatljivim da dijete s 15 dana plače do 2 sata dnevno, sa 6 tjedana 3 sata, nakon čega se plač u dobi djeteta od 12 tjedana smanjuje na 1 sat dnevno. Kulturološki faktori utječu na pojavu prekomjernog plača dojenčeta, jer je opažen porast prekomjernog plača dojenčadi u zemljama Zapada, a manje je među crnačkom djecom, što se povezuje sa stilovima života i tehnikama njege djece. Prekomjerni plač je rjeđi među ženskom djecom, drugom i kasnije po redoslijedu poroda rođenom djecom te kod djece na prsima. Činjenica da dojena djeca manje plaču ne povezuje se s kvalitetom mlijeka, već s načinom dojenja, posebno ako se djeca doje prema vlastitom traženju, što povećava i učestalost podoja i kontakata majka-dijete.

Plač se mijenja tijekom razvoja djeteta, a posebno u prvoj godini života. Prvih tjedana plač je signal iskustva djeteta zbog promijenjene homeostaze, kao što je na primjer neugodnost ili glad. Dijete tijekom rasta počinje diferencirati vanjske i unutarnje stimulanse. Tijekom druge polovice prve godine života, sve je intenzivniji proces neurološke maturacije pa sve više plač postaje odraz frustracije i straha. Plač u suštini ima povoljnu i nepovoljnu stranu. Loše strane plača su: gubitak energije kod djeteta, iritiranost roditelja i njegove okoline, a u određenim uvjetima može izazvati i oštećenje mozga jer smanjenjem oksigenacije mozga dolazi do vazodilatacije i porasta cerebralnog krvnog volumena, što povisuje krvni tlak i povećava mogućnost intrakranijskog krvarenja.

•

Fiziološki plač podrazumijeva javljanje djeteta na neugodne podražaje kojima je cilj zadovoljenje fizioloških potreba (glad, žeđ) i osiguravanje zaštite (neugoda zbog mokrih ili onečišćenih pelena i slično).

•

Plač djeteta zbog poznatih uzroka, prvenstveno organskih. U obzir dolaze razne upale (npr. otitis), anomalije, ukliještene hernije, intestinalne opstrukcije ili intususcepcije. Ostali organski razlozi plača poznate etiologije su alergija na proteine kravljeg mlijeka i intolerancija na laktozu.

• Kolike prva tri mjeseca života. Sinonimi za ovakav plač su ekscesivni i perzistentni

plač, a u domaćoj literaturi pupčane kolike ili abdominalne kolike. Riječ colic potječe od grčke riječi za crijeva. Prema literaturi, od 10-25% dojenčadi do trećeg mjeseca života ima kolike, ovisno o kriterijima za dijagnostiku. U kliničkoj slici dominiraju grčevi u kojima dijete plače grčevito, privlači noge uz trbuh, s crvenilom lica. Napadaji plača se javljaju obično poslijepodne ili navečer u trajanju po nekoliko sati. Etiologija nije sasvim razjašnjena. Obično nisu organske etiologije, iako ih uvijek treba isključiti. Kolike obično počinju dva tjedna nakon poroda i većinom se smiruju do četvrtog mjeseca života. U kliničkoj slici dominiraju paroksizmalni grčevi koji nemaju jasno vidljivog uzroka: – perzistentni majka – dijete distres sindrom – u anamnezi dominiraju rizični faktori sa strane djeteta, ali i sa strane majke. Roditelji imaju psihosocijalne rizične faktore, mentalnu psihopatologiju te postnatalne roditeljske konflikte.

Dijete ima također niz neurorizičnih faktora; – temperamentno “teško” dijete – predstavlja svojevrsnu varijantu normalnog razvoja. Kod takvog djeteta se primjećuje loša adaptacija

KARAKTERISTIKE DJEČJEG PLAČA

PUTOKAZ ZA DIJAGNOZU

Pored toga što u praksi postoje karakteristične kategorije plača djeteta koje je moguće generalizirati, kao što je na primjer plač gladi, plač boli… plač djeteta prije svega izražava individualnost djeteta u smislu njegove komunikacije s roditeljima. Osim individualnih osobina plača svakog djeteta, postoje i karakteristični oblici plača vezani uz pojedinu bolest ili stanje djeteta. Slušajući dječji plač dobivaju se korisne poruke za postavljanje dijagnoze, ali su i odraz patnje djeteta.

POSTUPCI PREMA DJETETU S

PREKOMJERNIM PLAČEM

Svaka majka reagira na dječji plač i pokušava naći poruku djeteta, a tako isto i zdravstveni djelatnik u kontaktu s djetetom koje plače pokušava otkriti uzrok. U našoj metodologiji dijagnosticiranja, odnosno uobičajenim algoritmima nastoji se prije svega isključiti organski uzrok kolika. Ipak valja imati na umu da su vrlo česti uzroci dojenačkog plača povezani s načinom hranjenja. Prekomjerni plač djeteta na prsima vrlo se često poklapa i s promjenama u izgledu i sastavu majčinog mlijeka. Majčino mlijeko prvog tjedna je kolostralno, a

zatim dobiva naziv prijelaznog mlijeka, da bi nakon 3 do 4 tjedna postalo zrelo mlijeko. To mlijeko, pogotovo u početku podoja je plavičastobijele boje i manje gustoće, što mnoge žene nazivaju “prevodenim” ili “preslabim” mlijekom. Kako je to vrijeme i kad se pojavljuju kolike posljedica je da se za njih s nepravom okrivljuje takvo “slabo” mlijeko, a u konačnici dolazi do nepotrebnog uvođenja umjetne prehrane. Promjena mliječne prehrane obično ne dovodi do poboljšanja, nego čak i do pogoršanja radi moguće intolerancije proteina. U slučaju kolika kod djeteta na prsima potrebno je obratiti pažnju na slijedeće:

• provjeriti tehnike hranjenja, posebno prvih dana života djeteta

• nedovoljno ili preobilno naviranje mlijeka. Dok se nedovoljna produkcija mlijeka najčešće optužuje za plač djeteta, isto tako kad se dijete stavlja prebrzo s jedne dojke na drugu, tada posiše i s jedne i druge dojke samo prvo mlijeko bogato laktozom, koja ubrzava peristaltiku, a masti na kraju podoja je smiruju. Valja reći da i kod majki koje produciraju puno mlijeka dijete također popije samo prvo mlijeko, koje nema dovoljno masti. Kao i

kod umjetne prehrane uzrok kolika može biti zbog alergije na proteine kravljeg mlijeka. Na to će posebno uputiti podatak o atopiji u obiteljskoj anamnezi ili drugi znakovi alergije u djeteta, kao što su na primjer kožne promjene. Kako alergije na proteine kravljeg mlijeka ima 1 do 3% u populaciji djece, time se može objasniti samo dio kolika. Prehrana i način života majke, također djeluju na dijete, jer dijete putem majčinog mlijeka dobiva ekscitirajuće supstance kao što je kofein preko kave ili cola napitaka, čajevi s većim sadržajem teina, pušenje. U praksi se često zamjećuje da i neka hrana koju majka uzima za vrijeme dojenje utječe na raspoloženje djeteta. Neka djeca imaju povećanu potrebu da ih se drži i njeguje. Suvremene preporuke o dojenju preporučuju da se dijete stavlja na prsa na traženje čime se ispunjava prehrambeni, ali i emocionalni zahtjev djeteta.

POSTUPCI S DJETETOM KOJE PREKOMJERNO PLAČE

Iako u literaturi postoje kontraverzna mišljenja u vezi uspješnosti neposrednih postupaka s djetetom koje plače, većina predlaže uzimanje

djeteta u naručje već na početku plača (unutar 1,5 minute). Eliminacija proteina kravljeg mlijeka s hipoalergenom formulom je efikasna u reduciranju dojenačkih kolika, dok se formule niskom koncentracijom laktoze nisu pokazale učinkovitima. Majčino mlijeko također sadržava ingestirane proteine iz kravljeg mlijeka ukoliko se majka hrani proizvodima kravljeg mlijeka. Zbog toga se preporučuje ženi koja doji dijete s kolikama, da umjesto kravljeg mlijeka konzumira sojino mlijeko ili hipoalergenu formulu. Preporučuje se primijeniti tu eliminaciju mlijeka kroz tjedan dana, a ukoliko se stanje s kolikama popravi tada treba nastaviti

s takvom prehranom kroz cijeli rizični period za nastanak kolika. Medikamentozna terapija kolika: sredstva koja se primjenjuju kod dojenačkih kolika su prije svega narodni lijekovi kao što su različiti čajevi posebno od kamilice i komorača. Od lijekova se primjenjuju: antikolinergici, barbiturati, laksativi i antiflatulencije.

Zaključno možemo reći da dijete plačem verbalizira svoju bol te je na nama da je prepoznamo. Međutim, nedostatak plača ne znači i nedostatak boli kod djeteta.

ODLIČNA OCJENA ZA LUPILU BABY ULJE

Lupilu baby ulje opravdalo povjerenje kupaca

U suradnji s portalom missMAMA, Lupilu je proveo veli ko testiranje Lupilu ulja za njegu bebine kože, a recenzije i ocjene opravdale su dugogodišnje povjerenje mama u Lupilu asortiman za bebe i mališane.

U testiranju Lupilu ulja za njegu bebine kože, koje je trajalo 10 dana, sudjelovalo je 100 čitateljica. Kao naj veću prednost Lupilu baby ulja mame su izdvojile omjer cijene i kvalitete (36,8 %), dugotrajan osjećaj mekoće koji ulje pruža (32,2 %) i činjenicu da ulje ne sadržava umjetne alergene (19,5 %). Lupilu ulje za njegu bebine kože koje su testirale missMAMA čitateljice razvijeno je u suradnji sa stručnjacima i dermatološki ispitano kako bi dječja koža bila meka, glatka i bez iritacija. Ne sadrži razna bojila, mineralna ulja i silikone koji mogu naštetiti koži bebe, već zbog svojih kvalitetnih sastojaka poput vitamina E njeguje, hrani i pruža antioksidativnu zaštitu nježne bebine kože.

Druga je ovo odlična ocjena za proizvod iz Lupilu asor timana – podsjećamo kako su u prijašnjem istraživanju i Lupilu pelene od čitateljica missMAMA portala dobile odličan (5). Najvišu kvalitetu i optimalnu udobnost Lu pilu pelena preporučuje prof. dr. sc. Milivoj Jovančević.

Sportom do zdravlja djece

Predsvijetom su neprekidno novi izazovi, kako očuvati i unaprijediti zdravlje djece. U razvijenom svijetu promijenio se način života. Sve bolji životni standard nije iskorišten za promicanje nove kvalitete zdravlja te se nalazimo

pred rastućim pandemijama nezaraznih bolesti kao što su: debljina, bolesti srca i krvnih žila, šećerna bolest, zloćudne bolesti, osteoporoza. Sve češće se konzumira „brza hrana“ i prekomjerne količine slatkih i gaziranih pića. Slatki sokovi su, prema istraživanjima najveći generator pretilosti. Za mnoge od nabrojenih bolesti poznat je uzrok, ali nema dovoljno razrađenih preventivnih programa s obzirom da nastaju polako i neprimjetno. Posljedice su dugoročne te je od velike važnosti na vrijeme ih uočiti ili još bolje spriječiti njihov nastanak. Mnoge od njih povezane su s prevelikim energetskim unosom uslijed neadekvatne prehrane. S druge strane, u današnjem životu čovjeka sve je manje kretanja, odnosno gubitka kalorija. Svima je već znano, da je tjelesna aktivnost čovjekova potreba. Na žalost, djeca se sve manje kreću, vrijeme provode kod kuće uz računalo, TV ili mobitel. Sve manje pješače do škole. Uglavnom ih voze školski autobusi ili roditelji.

Dokazano je da fizička aktivnost, kretanje, bavljenje sportom neosporno utječu na zdravlje

Mirjana Kolarek Karakaš dr.med. spec. pedijatar

čovjeka, posebno djece i mladih. Slijedom toga, nameće se zaključak da je od važnosti razvijati masovni, amaterski sport i što više djece i mladih uključiti u sportske aktivnosti. Nisu sva djeca predodređena za vrhunske domete u sportu, ali sportom mogu vrhunski razviti svoje neke druge potencijale. Na žalost, danas smo svjedoci sve veće profesionalizacije sporta u svrhu postizanja vrhunskih rezultata i materijalne dobiti. Sve se manje provodi duh olimpizma „Važno je sudjelovati“, a sve je veći pritisak na djecu i sportaše s porukom „Važno je pobijediti“! Želimo li biti civilizirano društvo i društvo odgovornosti za budućnost naše djece moramo djelovati i posvetiti se omasovljenju sporta, jer to na kraju predstavlja korist i za pojedinca i za društvo u cjelini. Mnogobrojni su razlozi koji govore u prilog bavljenja sportom. Fizička aktivnost prevenira prekomjernu debljinu u djetinjstvu i naravno u odrasloj dobi. Sport razvija samosvijest i smanjuje anksioznost i stres. Uči dijete kako pobjeđivati, ali i prihvaćati poraz, uči ga fair-play-u u igri i životu, razvija prijateljstvo. Djeca koja se bave sportom imaju zdravije navike hranjenja, manje puše, manje konzumiraju alkohol, manje poboljevaju. Sportski programi dovode kod mladih ljudi do razvoja vještina, timskog rada, samodiscipline, bolje socijalizacije u društvu. Sport ispunjava društveni život mladih i ne prepušta ih

negativnim socijalnim pojavama i kriminalu, u njima potiče pozitivniji pristup životu. Na razini lokalne zajednice bilo bi dobro osmisliti nove programe za veće uključivanje djece i mladih bavljenju sportom i to naravno besplatno, bez financijske participacije roditelja. Sponzori bi trebali donacijama poticati takve dječje aktivnosti, a ne samo vrhunski sport

koji okreće veliki novac, u rukama pojedinaca.

Iz svega proizlazi da sport valja iskoristiti u promicanju zdravlja i razvoja djece. Svjetski sportski kongres koji je održan u Arnhemu 2002. godine u organizaciji Međunarodnog olimpijskog komiteta donio je Deklaraciju koja ističe;“ Sportska se zajednica suočava s novim društvenim

izazovima poput javnog zdravstva, pravednosti, tolerancije i očuvanja okoliša, koji traže razuman odgovor masovnog i elitnog sporta“. Od osobite je važnosti uvrštavanje tjelesne aktivnosti među prioritetne zadaće, u svrhu suzbijanja globalno povećanog tereta nezaraznih bolesti, kako u razvijenim zemljama, tako i u zemljama u razvoju.

To je novi izazov i golema mogućnost za sportski pokret u cjelini, a osobito za dostupnost sporta svakome. Aktivna uloga u ovom području može jedinstveno i značajno doprinijeti unaprjeđenju javnog zdravstva i u isto vrijeme ojačati društveni kredibilitet i odgovornost za sport u cjelini. Na žalost, nakon toliko godina, nije se nešto mnogo promijenilo. Roditelje treba neprekidno podsjećati i usmjeravati, koliko je važno poticati djecu da se poslije škole posvete igri s loptom, trčanju, društvenim igrama. Još je bolje kada roditelji budu primjer. Nema koristi djetetu svaki dan govoriti kako je kretanje, pješačenje, trčanje, penjanje po drveću dobro za zdravlje. Sami se

moramo pokrenuti i njih uključiti. Organizirati igre, izlete, natjecanja djece susjednih ulica, gradova. Ne mora sve biti vrhunski sport! Važan je koristan motiv, opravdana želja i realan cilj. U konačnici, radi se o psihofizičkom zdravlju

Specijalistička pedijatrijska ordinacija

Anonimnost na internetu

i agresija

Ponukana televizijskom emisijom u kojoj je bila riječ o cyberbullyingu, krađi identiteta na društvenim mrežama i generalno jednoj neosjetljivosti, a mogli bi reći i agresiji koja se javlja kod ljudi koji ostavljaju (anonimne) poruke i komentare, odlučila sam napisati ovaj članak.

Rad kojim se bavim na neki je način postao javan pa tako i članci koje objavljujem na raznim portalima postaju predmet komentiranja i kritika. Kako sam i sama prije dosta vremena čitajući vlastiti članak naišla na razne komentare koji su na nivou riječi izgledali kao uvrede, shvatila sam kolika je snaga pisane riječi i koliko nas takve izjave mogu povrijediti. Naime, kako u komunikaciju ne spadaju samo riječi (nevjerojatno, ali riječi čine samo 7% komunikacije) već i tonalitet kojim nešto govorimo kao i fiziologija koje čine ostalih 93% komunikacije, čitajući komentare na portalima mi zapravo dobivamo vrlo malo informacija: mi ne možemo sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da je neki komentar bio ironičan, uvredljiv, sarkastičan upravo zbog toga što nam nedostaju ton kojim je nešto izrečeno, podsmijeh, smiješak i slično. Iz moje perspektive, komentar koji sam dobila može izgledati vrlo uvredljivo, može me jako rastužiti, a iz perspektive osobe koja ga je pisala uopće ne mora imati tu namjeru. No, problem je što ni jedna strana ne može znati što je tim ostavljenim tragovima u obliku riječi ona druga osoba mislila. Naime, razvojem Interneta (a potom i brojnih društvenih mreža) svi smo na neki način postali

javni, dostupni drugima za razne komentare, kritike, prosudbe, osude. Činjenica je da se ponašanje ljudi u komunikaciji putem Interneta razlikuje od onog u komunikaciji „licem u lice“. I dok komunicirajući s nekim uživo pažljivo biramo riječi i razmišljamo o posljedicama izgovorenog, u komunikaciji putem Interneta toga nema. Brojna psihološka istraživanja pokazala su da svatko od nas, protivno uvriježenom mišljenju, u određenim okolnostima može postati agresivniji, okrutniji i nasilniji nego što misli da može. Zašo je tome tako? Davnih godina, Philip Zimbardo je eksperimentom došao do nekoliko važnih zaključaka te ukazao na velik utjecaj situacije na ponašanje pojedinca. U njegovom eksperimentu poznatom kao Stanfordski zatvorski pokus, sudjelovalo je 24 studenata koji su bili podijeljeni u dvije skupine: “zatvorenike” i “čuvare”. Ispitanike je smjestio u lažni zatvor u podrumu zgrade odsjeka za psihologiju na sveučilištu Stanford. Radi što veće ozbiljnosti pokusa, ispitanike se iznenada “uhitilo” (pristali su sudjelovati u pokusu, ali nisu znali kada će se odviti). Po dolasku u zatvor pretraženi su te su im dodijelili zatvorsku odjeću i ćelije. S druge strane, skupini “čuvara” dodijeljene su zviždaljke i odore. Nisu dobili nikakve posebne upute koje bi utjecale

Kristina Bačkonja, dipl. psiholog i NLP trener

na njihov odnos prema drugoj ispitaničkoj skupini, nego su im samo rekli da postupaju prema njima kako god im se čini da je prikladno radi zadržavanja reda u zatvoru. Pokus je trebao trajati dva tjedna, no prekinut je već nakon šest dana. Naime, ispitanici su vrlo brzo uskladili ponašanje s ulogama koje su im dodijeljene pa su se tako “zatvorenici” ponašali pasivno i pokazivali znakove depresije, dok su “čuvari” naglašeno pokazivali dominaciju pa čak i sadističko ponašanje. Unatoč uobičajenom mišljenju da su „zli“ ljudi jednostavno takvi zbog svojih osobina ličnosti ili karaktera, Zimbardo je eksperimentom pokazao da postoje određeni uvjeti koji mogu izazvati u ljudima ono najgore. Jedan od preduvjeta koji pogoduje agresivnom ponašanju jest anonimnost. Uzimajući u obzir virtualno okruženje, nije tako neobično što si svatko daje za pravo da vrijeđa, osuđuje ili na neki način nanosi štetu drugoj osobi. Upravo zbog anonimnosti korisnici Interneta mogu osjećati manjak odgovornosti za negativna ponašanja, budući da ih se ne može identificirati i povezati s određenim negativnim postupcima ili ponašanjima. Da iza tog komentara stoji ime i prezime dotične osobe, vjerojatno bi ista dobro promislila prije nego što bi ostavila komentar. Također, u komunikaciji putem Interneta pojedinci uglavnom ne znaju mnogo jedni o drugima, ne vide se niti čuju. Tako ne moraju brinuti o tome kako izgledaju ili zvuče dok pišu poruku na Internetu, a isto tako ne vide niti reakcije osobe s druge strane – ne vide kako je njihov postupak utjecao na drugu osobu, je li ona bila tužna, povrijeđena, je li se rasplakala i slično. Osoba s druge strane za njih

nije osoba, već samo ikona ili ime i prezime koje je u njihovim očima potpuno depersonalizirano. U nedostatku vizualnih znakova karakterističnih za interakcije „licem u lice“, ljudski um osobi s kojom komuniciramo ili o kojoj ostavljamo komentar, sam pripisuje osobine i karakterna svojstva u skladu s vlastitim željama, potrebama i interesima koje ne moraju biti ispravne. Tako osobu s druge strane možemo ocijeniti glupom, pokvarenom, nepismenom, zločestom, a da naša predodžba ne mora imati nikakve veze sa stvarnim osobinama te osobe (a najčešće niti nema). Na taj način lakše opravdavamo svoje postupke i ocjenjujemo ih ispravnima, jer osoba s druge strane i tako ne zaslužuje bolje. Zanimljiv je podatak da čak jedna četvrtina

adolescenata kod otvaranja profila na društvenim mrežama koristi lažni identitet: čak 37% tih profila otvoreno je s ciljem izrugivanja nekome. Uzimajući u obzir kako smo mi odrasli model ponašanja tim mladim ljudima, možda je vrijeme da se zapitamo razlikuje li se ono što generalno propagiramo i ono kako se doista ponašamo u određenim situacijama. Pa čak i ako smo svjesni toga da su ljudi skloni agresivnom ponašanju kada postoji slab nadzor drugih nad njihovim ponašanjem, kad postoji grupni kontekst koji dopušta difuziju odgovornosti za individualne agresivne reakcije i/ili kada postoji anonimnost agresora, važno je da

svatko ponaosob preuzme odgovornost za vlastito ponašanje i zapita se kako je njegovo ponašanje u skladu s onim za što se inače zalaže i kako ono što čini (a ne ono što govori i propagira) utječe na one koji od njega uče.

budisvoj.eu

Mr.sc.

Promuklost kod djece

Postoji zabrinutost kod mnogih roditelja kada njihovo dijete počne govoriti promuklim glasom. Što se dogodilo? Koji je uzrok tomu? Mnoga su pitanja na koja roditelji žele znati odgovore... Da bi znali uzrok tomu, moramo upoznati glas, kako on nastaje i naravno što dovodi do stanja promuklosti ili disfonije.

ŠTO JE GLAS I KAKO NASTAJE GLAS

Fonacija je dio složene govorne funkcije, ali istodobno i njezin bitan segment. Funkcija larinksa nije jednaka pri izvođenju svih glasova. Svi samoglasnici i zvučni suglasnici nastaju vibracijom glasnica, proizvodeći tako osnovni laringealni ton, dok je kod bezvučnih suglasnika uloga larinksa minimalna, jer su glasnice razmaknute i ne vibriraju. Kada govorimo o fonaciji, mislimo na vokalizaciju – izvođenje vokala u grkljanu.

Fonacija je zapravo izdah promjenjen laringealnim vibracijama. Prilikom normalne fonacije obje glasnice titraju istom frekvencijom, amplitudom i fazom, tj. istodobno se približavaju središnjoj liniji i udaljavaju od nje. Osim horizontalnih vibracija, važan je dio vibracijskog mehanizma valovitost sluznice glasnica kao dio njezine strukture, što nam daje obilježja normalnome glasu i osigurava normalnu fonaciju. Osnovni laringealni ton ovisi o

dobi i spolu. On je kod djece oko 300 Hz.

DISFONIJA ILI PROMUKLOST

Jedan oblik disfonije nastaje ako glasnice nepravilno vibriraju. To se događa ako se u kratkom vremenskom periodu mijenjaju frekvencija i amplituda vibriranja glasnica te trajanje zatvorene i otvorene faze jednog vibracijskog ciklusa. Takav se patofiziološki mehanizam promuklosti može susresti kod svih procesa koji mijenjaju masu, dužinu i napetost jedne glasnice. Drugi mogući oblik disfonije nastaje prilikom stvaranja šuma u grkljanu, uz vibriranje obiju glasnica. Šum u tom slučaju može nastati zbog nepotpune addukcije glotisa pri fonaciji (pomicanje glotisa prema sredini). Disfonija ili promuklost, svako je odstupanje od normalne visine, intenziteta i kvalitete glasa. Uzroci tih odstupanja mogu biti primarne i sekundarne organske promjene u grkljanu, primarni i

sekundarni funkcijski poremećaji, razvojni i hormonalni utjecaji, prirođene i stečene anomalije larinksa, neurogena i psihogena patološka stanja te promjene rezonancijskih mehanizama.

Vrlo su važne primarne funkcijske disfonije, jer su one glasovni poremećaji koji nisu udruženi ni s kakvim organskim nalazom. Prema mehanizmu nastanka dijele se na dvije skupine: konstitucijske (sklonost pogrešnim funkcijskim mehanizmima, osjetljivost glasovnog aparata), habitualne (pogrešna i prevelika/prejaka upotreba glasa), profesionalne i psihogene.

Kod svih funkcionalnih disfonija postoji diskinezija, tj. neodgovarajuća aktivnost grkljanskih i vratnih mišića prilikom fonacije. Zbog toga ih je moguće svrstati u dvije velike skupine: hiperkinetičke i hipokinetičke. Kod hiperkinetičke disfonije pretjerano su aktivni grkljanski i vratni mišići prilikom fonacije. Objektivno se može percipirati brz zamor glasnica, mijenjanje svojstava glasa prilikom dulje fonacije, povišena frekvencija osnovnog laringealnog tona, sužen raspon glasa, neravnomjerno disanje prilikom govora te jača kontrakcija (grčenje) vratnih mišića prilikom fonacije. Pri hipokinetičkoj disfoniji glasnice su mlohave, njihova zatvorena faza je kratka ili ne postoji. Glas je pneumofoničan i tih, a glasnice laringoskopski izgledaju normalne. Hiperkinetičku i hipokinetičku disfoniju treba tretirati glasovnom terapijom kojoj je cilj postavka normalnog glasa. U tome mogu pomoći vježbe disanja, smanjivanje prevelike upotrebe glasa i sniženje intenziteta samog glasa.

Najvažnije je što prije izolirati uzrok promuklosti te savjetovati roditelje na koji način da dijete koristi pravilno glas u svrhu što manjeg opterećivanja glasnica te da se dijete uključi u pravodobnu logopedsku terapiju. Važno je napomenuti da ukoliko problemi glasa ostanu kao takvi, mogu kasnije, u školskoj dobi predstavljati teškoće u komunikaciji. Glasovna higijena bi trebala započeti još u predškolskoj dobi s naglaskom na obrazovanju kako roditelja tako i svih onih koii imaju važnu ulogu u djetetovom razvoju. Problemi glasa u djece nisu nevažni stoga na njih treba obraćati pažnju i upozoravati okolinu na njihove posljedice, a ne smatrati ih samo prolaznim prehladama. Jer dugotrajnija, loša upotreba glasa može rezultirati kroničnom promuklošću. Djeca opterećuju svoje glasnice vikanjem i vrištanjem za vrijeme sportskih ili nekih drugih dječjih igara, međusobno se nadglasavaju, govore izvan svojeg registra sve dok se ne pojave čvorići. Visoki postotak svih promuklosti u dječjoj dobi su posljedica hiperkinetičkih disfonija, a i danas se smatra da su hiperkinetička disfonija u djetinjstvu i pojava čvorića na glasnicama posljedice neadekvatne upotrebe fonacijskog mehanizma.

LOGOPED - Terapija glasa i govora

Belostenčeva 3, Zagreb Mr.sc. Nataša Šunić Vargec, prof.logoped

Stručni suradnik na projektu OrdyBee

Idealan

za

roditelje

Ekskluzivno

Za mnoge su najljepši trenuci kada se broj članova obitelji poveća i stigne beba. dm Baby box idealan je i praktičan poklon za sve novopečene roditelje, koji od sada možete pronaći u dm online shopu po sniženoj cijeni od 199,90 kn / 26,53 €*. 10 pomno odabranih proizvoda posebno prilagođenih za djecu i novorođenčad nalazi se u ukrasnoj kutiji koja se kasnije može iskoristiti za čuvanje svih uspomena iz bebinih najranijih dana. Stoga, prestanite brinuti što pokloniti roditeljima i odaberite na dm online shopu upravo ovaj baby box.

KUTIJA SADRŽI SLJEDEĆE PROIZVODE:

• Pampers aqua Pure dječje vlažne maramice, 48 kom

• JGL Dječja mast, 150 ml

• Nivea baby Soothing umirujući puder, 100 g

• Nivea baby Caring kremasti sapun, 100 g

• Johnson’s baby cottontouch ulje za djecu, 300 ml

• Johnson’s baby cottontouch 2u1 gel za pranje kose i tijela, 500 ml

• babylove termometar za kadu, 1 kom

• babylove škarice za nokte za bebe, 1 kom

• babylove set četka i češalj za kosu, 1 kom

• babylove obruč za grickanje, 1 kom

dm Baby box, 1 kom.

Ana Ruševljan, psihologinja

Prvo konekcija, onda korekcija

Dok sam čitala o odgoju držeći u rukama svog tek rođenog sina, ovo zlatno pravilo “prvo konekcija, a onda korekcija” zvučalo je prilično jednostavno. Nisam znala koliki me izazov tek čeka. Zašto? Zato što su upravo takve situacije u kojima dijete ne surađuje, ponaša se na neprihvatljiv način, ima emocionalni ispad ili proživljava neku tešku emociju, triger za naše teške emocije poput ljutnje, bijesa, bespomoćnosti,

tuge… Pojavi se cijeli koktel emocija koji nas lako i brzo preplavi. Upravo tada kada dijete svojim ponašanjem upali sve naše alarme i naš mozak ga percipira kao neprijatelja kojeg mora poraziti, kada smatramo da je “zločesto” i da zaslužuje kaznu, tada mu je najpotrebnija naša pomoć. Tada mu je više nego ikada potreban smiren i siguran vođa. Koliko samo znaju biti teške takve situacije, a toliko vrijedne za učenje. Svaki put osjećam ogromnu odgovornost. Moje dijete gleda mene, ja sam vođa, učitelj. Da li mogu opravdati titulu pravog vođe koji može iz situacije u kojoj sve u nama vrišti izvući najbolje i pretvoriti ju u situaciju iz koje će moje dijete učiti vještine koje je itekako vrijedno ponijeti u odraslu dob?

Ono što najviše želim da ponese su osjećaji prihvaćenosti i vrijednosti. Želim da zna da je uvijek prihvaćeno, sa svim svojim emocijama, sa svim svojim ponašanjima, u svim svojim izdanjima. Želim da zna da je vrijedno samim svojim postojanjem i da meni nikada ne treba dokazivati svoju vrijednost. Želim da osjećaji prihvaćenosti i vrijednosti budu čvrsto ugravirani u njegovu sliku o sebi. Bezuvjetno prihvaćanje ne isključuje postavljanje zdravih granica za ona njegova ponašanja koja nisu u redu. Postavljanje granica je važno i potrebno jer želim da se osjeća sigurno, jer želim da zna da ću ga zaustaviti onda kada je to potrebno i dobro za njega i druge. Poučit ću ga i pokazati mu novi smjer.

Da bih ga mogla bezuvjetno prihvaćati, modelirati

samoregulaciju i poučavati, potrebno je da prvo reguliram sebe. Nimalo lagan zadatak, pogotovo ako do sada nisam imala priliku naučiti i usvojiti kako se to radi, kako se to postupa s emocijama, kako ih se prihvaća, procesuira, otpušta. Želim da moje dijete gleda majku koja se zna nositi sa svojim emocijama. Želim da zna da je uz mene uvijek sigurno. To je odlična prilika za učenje po modelu. Ono što mu tada najčešće kažem je: “Sada

sam jako ljuta, evo ovdje u želucu osjećam kao da nešto kipi.” Krenem duboko disati ili ako je potrebno kažem mu da ću izaći kratko na balkon jer ne želim vikati na njega i da ću se brzo vratiti. Napravim time out za sebe, ne za njega, za sebe.

Tek kada sam postala majka shvatila sam koliko toga moram naučiti o sebi, mijenjati usvojene obrasce ponašanja, uvjerenja koje sam ponijela sa sobom u odraslu dob, razvijati svoju emocionalnu inteligenciju, kako bih mogla biti roditelj kakav

želim. Padovi su neizostavan dio tog puta, nisam savršena, niti to trebam biti. Važno je da prihvatim svaki pad i da me osjećaj krivnje koji dolazi s njim motivira da budem bolja. Važno je da ne zapnem u krivnji, već da iz nje izvučem snažnu lekciju. Tako će i moja djeca naučiti da je u redu ne biti savršen i da su padovi tu kako bi postali bolji i snažniji. Iz svakog pada možemo mnogo naučiti. Tek kada sam ja dobro i kada sam u ravnoteži, mogu svom djetetu dati najbolji dio sebe. Tek tada

imam kapacitet za povezivanje, za prihvaćanje i validiranje baš svih njegovih emocija. Tada mu autentično mogu reći: “Tu sam za tebe, razumijem, vidim da ti je teško. U redu je plakati, biti ljut, biti tužan. Proći će, nisi sam/a.” Krucijalno je ostati smiren, odnosno, prvo umiriti sebe kako bi se dijete moglo umiriti i polako razvijati samoregulaciju. Pružiti mu podršku i razumijevanje, prihvatiti njegove emocije i potrebe, čuti njegove želje, a katkad samo ostati uz njega u tišini. Kada se dijete smiri, odnosno kada se isključi njegov donji, reaktivni, primitivni dio mozga koji ga priprema na reakciju u stresnim situacijama, a gornji, racionalni dio mozga se aktivira, tada je spremno za učenje. Kada je mozak integriran, dijete je u ravnoteži i poučavanje može započeti. Poučavanje s empatijom i poštovanjem izuzetno je važno ako želimo da dijete razvije intrinzičnu, unutrašnju motivaciju za nova znanja i vještine. Tada se neće ponašati na određen način samo zato kako bi izbjeglo kaznu ili samo zato što smo mi to tako rekli.

Vjerujem da svatko od nas želi biti učitelj koji zaslužuje poštovanje. Onaj učitelj kojeg dijete poštuje s ljubavlju, ne sa strahom. Nimalo lagan put, ali sigurna sam da je ispravan i vrijedan.

Centar za roditelje Klubko info@klubko.hr www.klubko.hr

Kako vidim vlastito dijete?

Lucija Šogorić

Naša ponašanja, izgovorene riječi i reakcije proizlaze iz naših uvjerenja. Duboko usađenih misli koje smo naučili hodajući ovom planetom. Naučili smo ih od naših roditelja, susjeda, društva, a istim će ih putem naučiti i naša djeca.

Koja uvjerenja našoj djeci želimo usaditi?

Jesu li to ista uvjerenja s kojima mi hodamo kroz život?

Jesu li to uvjerenja koja će našoj djeci koristiti ili koja će im odmagati?

Našoj djeci usađujemo različita uvjerenja upravo našim ponašanjima. Sigurna sam da ste se našli u situaciji kada ste zaista bili ponosni kako ste reagirali na plakanje zbog nekupljene igračke, ali sam isto tako sigurna da ste se našli u situaciji kada i niste bili tako ponosni. Odakle mi ovakva reakcija? Što da sada učinim? Jesam li trajno naštetila/naštetio svojem djetetu? Ono što oblikuje naše ponašanje prema našem djetetu jest slika koju imamo o njemu samom, ono kako ga vidimo. Vidimo li ga kao ono koje ima potencijal, interese i ono koje je sposobno razvijati se? Ili ga možda vidimo kao projekt vlastitog ostvarenja?

Maria Montessori donosi nekoliko metafora kojima nam želi proširiti pogled prema djetetu i njegovim sposobnostima. Odnosno, donosi nekoliko slika djeteta za koje vjerujem da ih svatko može prisvojiti, a onda i iz njih oblikovati vlastita ponašanja utemeljena na ljubavi i poštovanju. Montessori govori da je dijete otac čovjeka. Sve ono što sada, kao odrasli, posjedujemo ostavilo nam je dijete u nama; naš karakter, načine na koje pričamo, na koje se krećemo te zaključuje da nas je upravo dijete u nama izgradilo. Što bi ovo značilo za naša ponašanja? Za naš pogled prema djetetu? Vjerujem da nam je ovom metaforom Montessori htjela približiti važnost nas odraslih koji smo uključeni u rast i razvoj djeteta. Svojim ponašanjem zaista možemo pomoći djetetu da ono izgradi čovjeka koji će biti samopouzdan te kojeg će krasiti samopoštovanje. Kada za dijete oblikujemo okolinu koja će mu biti primjerena te koja će poticati i podržavati sve

aspekte djetetova razvoja, ono ovladava njom, a zatim formiranje karaktera i socijalni život dolaze spontano. Upravo tada djetetu omogućujemo da započne posao stvaranja čovjeka neovisnog u svojim moćima i svom karakteru, čovjeka sposobnog da radi i zagospodari svim onim što ovisi o njemu. Prema tome, Maria Montessori dijete opisuje kao radnika društva tj. graditelja budućnosti jer sve što radi je za budućnost čovječanstva. Odlučila sam istaknuti samo dvije metafore o tome kako trebamo gledati na dijete, no postoji ih još nekoliko. Vjerujem i nadam se da nas i ove dvije mogu potaknuti da odlučimo promijeniti uvjerenja i pogled na dijete koji trenutno imamo jer nas samo promjena ponašanja može dovesti do preoblikovanja od pokušaja ostvarivanja poslušnosti do odnosa koji će pomoći djetetu da postane graditelj samopouzdanog čovjeka i graditelj one budućnosti koja će mu donositi poticajna

uvjerenja i stavove. Ipak, katkad se nađemo u situacijama da reagiramo iz tradicionalnih stavova, odnosno onih koje su nam usadili naši roditelji (pritom mislim na one stavove i uvjerenja koja nas sabotiraju te ne poričem da su i u prošlosti postajala uvjerenja koja nam pomažu da se ostvarujemo) i to je u redu. Proces promjene uvjerenja, u ovom kontekstu slike o vlastitom djetetu, jest dugotrajan, ali je najvrjedniji jer će nam pomoći da s djecom ostvarujemo dugotrajne veze utemeljene na poštovanju i istinskom odrazu ljubavi.

Literatura: Montessori, M.( 2016). Upijajući um. Beograd: MIBA DN Centar

Centar za roditelje Klubko info@klubko.hr www.klubko.hr

NAJSENZUALNIJI RITUAL NJEGE

Pretvorite svakodnevnu rutinu njege u u nezaboravno iskustvo prožeto senzualnim i energizirajućim voćnim mirisima uz Ziaja proizvode za njegu tijela!

Započnite ili završite dan tuširanjem s novim

Ziaja gelovima iz eco-friendly linije koji sadrže 95% sastojaka prirodnog podrijetla. Zanosni i pomalo egzotični mirisi tropskog i mediteranskog voća unijet će pravu dozu energije u vašu svakodnevicu.

Nakon tuširanja nanesite šećerni piling neodoljivih mirisa svježe ubrane jagode ili kolača od limuna i vanilije iz Ziaja Marshmallow ili Lemon cake linije koji će omekšati i zagladiti kožu i uz koje ćete doživjeti najslađu njegu ikad. Za sjaj i elastičnost kože, ritual začinite aromatičnim moussem pjenaste i prozračne teksture iz linije Baltic home spa fit, a koji će zahvaljujući anticelulitnom učinku koži vratiti potrebnu čvrstoću i elastičnost.

na

ADAC testirana - Avionaut Pixel!

Uspjeh Avionaut Pixel autosjedalica na ADAC testiranju dokazuje njegovu kvalitetu! Nova verzija Pixel autosjedalice, Pixel Pro nasljeduje jednak nivo sigurnosti uz dodatan naglasak na udobnosti i luksuzu. Inovacija su izuzetno kvalitetni materijali, produženi krović koji učinkovito štiti dijete od sunca i presvlake s visokim udjelom pamuka koje poboljšavaju cirkulaciju zraka. Što je posebno kod Avionaut Pixel autosjedalice?

AVIONAUT Pixel je jedna od najlakših autosjedalica na tržištu (grupa 0-13kg) sa samo 2.5kg težine. Unatoč iznimno malenoj težini, to je i jedna od najsigurnijih autosjedalica, što se dokazuju rezultati ispitivanja provedenih u nekoliko istraživačkih laboratorija osim ADAC testa. Ono što razlikuje PIXEL nije samo inovativna tehnologija vezana za sigurnost i ergonomiju, već i nagrađivani moderni dizajn. Opremljena s posebno prilagođenim pričvršćivačima koji se uz adaptere pričvršćuju na većinu okvira dječjih kolica koja su dostupna na tržištu. Ovo rješenje otvara širok raspon kolica koje možete izabrati, prikladna je za putovanja s djetetom i smanjuje količinu prtljage. Izrađena od visokokvalitetnih materijala, u širokom rasponu

boja, koja odgovara ukusu i zahtjevima kupaca koji traže najbolje. Svi materijali tkanina ispunjavaju standard OEko-tex 100, što dokazuje da tkanina ne sadrži tvari štetne za zdravlje ili sigurnost djeteta. Avionaut PIXEL također krasi moderan dizajn. Suradnja s dizajnerima rezultirala je razvojem autosjedalice s vrhunskim dizajnom i presvlakama najviše kvalitete. Također smo stavili jednak naglasak na sigurnost, izgled, ali i da je također iznimno prikladna za korištenje. Ova kombinacija udobnosti i dizajna ne razlikuje samo autosjedalice tvrtke Avionaut od svih ostalih na tržištu, već prije svega čini ih popularnim izborom za djecu i roditelje.

.

ADAC test posebno hvali lagan dizajn te vrlo nizak rizik od bilo kojeg sudara. Prema ADAC testu rizik od ozljeda pri frontalnom

sudaru je vrlo nizak i zaštita glave i kralježnice djeteta je izuzetna, a također i pri bočnom sudaru zaštita je odlična. Stručnjaci pri testiranju navode i odličnu stabilnost sjedalice u automobilu zbog jednostavne montaže i laganog dizajna sjedalice od samo 2.5kg što znači da je i rizik od pogrešne montaže vrlo nizak. Uz sve to, sjedalica se lagano zakopčava, ima dobar oslonac i dosta prostora za noge i dijete ima dobar pogled izvan automobila pa može uvijek vidjeti što se događa vani, a to znači i zanimljiviju vožnju za dijete. Pozicija sjedenja je udobna i ortopedski ispravna, zahvaljujući jedinstvenom jastučiću koji podupire ispravan položaj kukova i kralježnice, te omogućuje pravilan položaj gornjeg dijela trupa i pluća za nesmetano disanje

Avionaut PIXEL + IQ isofix baza

Autosjedalicu PIXEL osim što ju u automobil možete montirati i vezati sigurno pomoću sigurnosnih pojaseva nudi mogućnost priključivanja na isofix bazu što samo pridonosi dodatnoj vrijednosti PIXEL

sjedalici te povećava vašu praktičnost i komociju u svakodnevnom korištenju.

IQ baza je pouzdana ISOFIX baza razvijena za AVIONAUT Pixel, kao i za AeroFIX RWF i AeroFIX. ADAC test je u svom testiranju podvrgnuo i kombinaciju PIXEL sjedalice u kombinaciji s IQ bazom a rezultati su također izvrsni. IQ baza koristi patentiranu jednostruku utičnicu za izravno povezivanje dječjeg sjedala s automobilom. Smanjeni broj veza između pojaseva i ISOFIX sustava povećava sigurnost djeteta olakšavajući prenošenje više energije na strukturu automobila umjesto na dijete. Štoviše, zahvaljujući signalizaciji zvuka za pravilnu vezu s IQ ISOFIX bazom upravljačke jedinice Click n ‘Drive, nema opasnosti da se sjedalo pogrešno pričvrsti na bazu, što maksimizira njegovu učinkovitost.

Avionaut Pixel i ostale ADAC testirane autosjedalice poznatih brendova, te najbolja dječja kolica možete potražiti na webshopu BabyLand.hr ili u trgovinama BabyLand u Westgateu na prvom katu, trgovini BabyLand SPLIT u robnoj kući PRIMA 3., trgovini BabyLand Varaždin

wwwBabyLand.hr

Tena Bukna, prof. njemačkog i engleskog jezika

Što kada dijete miješa strane jezike?

Guten Tag, wie geht’s you? Je li miješanje jezika doista problem? Učitelji jezika u predškolskim grupama i osnovnoj školi od roditelja često dobivaju pitanja poput: „Je li sve u redu s mojim djetetom?“, ili: „Je li normalno da moj Filip koristi engleske riječi umjesto njemačkih?“ Dakako, na prvi se pogled roditelju miješanje jezika može učiniti kao problem koji treba nekako riješiti. No, sa stajališta usvajanja jezika, sve dok se radi o mlađoj dobi i sve dok dijete koristi strani jezik, a ne svoj materinski jezik, miješanje jezika nije problem i nestaje s daljnjim usvajanjem. Dapače, na miješanje jezika u ranijoj dobi ne treba gledati restriktivno i nikako se ne preporučuje ispravljati dijete iza svake riječi jer se time koči njegovo usvajanje jezika i stavlja se negativna konotacija na izražavanje na stranom jeziku. Uz restriktivno bi ispravljanje vaše dijete moglo čak i prestati koristiti strani jezik. No, s druge strane, nije na odmet ispraviti pojedine riječi koje roditelj poznaje i za koje smatra da je dijete već trebalo usvojiti. To dakako ne znači da dijete trebate iza svake izgovorene riječi strogo ispravljati,

već, ako želite, koristite tehnike kao što su:

1. Ponovite za djetetom da mu osvijestite da je pomiješalo vokabular dva strana jezika

2. Ponovite za djetetom tako da riječ iz „krivog“ jezika zamijenite riječju iz „ispravnog“ jezika

3. Upitajte dijete „Jesi li mislio/mislila na …“ tako da upotrijebite ispravnu riječ Navedene tehnike, ponavljamo, nisu nužne. Miješanje jezika u ranoj dobi ne predstavlja problem i najvažnije, ne može imati dalekosežne posljedice na jezično izražavanje djeteta u kasnijoj dobi, upravo suprotno; miješanje jezika svjedoči naporu vas i vašeg djeteta da mu omogućite raznovrsniji i širi pogled na svijet uz učenje više stranih jezika, tako da se ne trebate libiti upisati dijete na predškolske programe iz više jezika.

ŠKOLA STRANIH JEZIKA SMART

Hvala vam na čitanju ¤