Kroz Svijet u čaši - rujan 2017.

.

KROZ SVIJET u ČAŠI i na TANJURU /09.2017.

www.svijetucasi.com ⦁ www.suhiucasi.wordpress.com ⦁ Facebook ⦁ Google translater: http://translate.google.com/translate_t

SADRŽAJ/CONTENTS Turizam: ŠAMPIONSKE HRVATSKE KUĆE ZA ODMOR • ERDUT WINE & BIKE & MUSIC • SANTINY IZ SVETE NEDELJE • IWINETC NA PROLJEĆE u BUDIMPEŠTI • ČARI ZAGREBAČKOG EL TORA • Bellevue Mali Lošinj: PODUKA IZ ENOGASTRONOMIJE i UŽIVANJA • Berba 2017: AUSTRIJANCI ZADOVOLJNI URODOM • Feravino: TRGANJE KAO TEAM-BUILDING • ŠAŠAVA GODINA ZA POSLASTICE IZ AMFORE • Tomci: MARKETING I KAKO GA SVLADATI… • JASKANSKE VINSKE SVEČANOSTI 2017 • ODLAZAK KRALJICE JASTREBARSKO SE TRESE • KUPUJMO HRVATSKO: 20 GODINA • PAŠKI SIR BOGATIJI ZA DVIJE ZLATNE MEDALJE • HRVATI VOLE BOMBONE • CROATIA-VINO u BEČU • VINAKOPER VINAR 2017 u SLOVENIJI • OKUSI POSAVJA S PJESMOM DALMACIJE • NARANČASTI KELHAR • Villa Istenič: MEĐUNARODNI KLUB 20 VELIKIH PJENUŠACA • PJENUŠCI SVIJETA 2017 • OTVOREN PUPITRES • WINE & MUSIC: TREĆA SREĆA • DANI OTVORENIH BUTELJA • LYON: VIGNERONS DE NATURE • BUĐENJE KOD GRAVNERA • Toscana: SAVEZ PROIZVOĐAČA GAIOLE IN CHIANTI (CLASSICO) • BIONDI SANTI u RUKAMA FRANCUZA! • CERVIM i BRDSKO VINOGRADARSTVO • WINE TO GO u LIMENCI _________________________________________________________________________________________.

Turizam

ŠAMPIONSKE HRVATSKE KUĆE ZA ODMOR! - Vila Vista Zamask u Istri, Vila Sreser s Pelješca, Vila Falcon Rook iz Konavala i Vila Vadediji kraj Žminja proglašene su u Bruxellesu najboljima u izboru Best European Holiday Home (BEHH). Time je Hrvatska postala apsolutni pobjednik, osvojivši naj-nagrade u čak četiri od osam kategorija - najbolja obiteljska kuća (Falcon Rook), najoriginalnija kuća (Vista Zamask), najbolja kuća na obali (Pelješac Sreser) i najbolja wellness kuća (Vadediji Žminj). Čestitke!

Nagradu BEHH treću godinu zaredom organizira European Holiday Home Association.

Svečanom proglašenju su prisustvovali predstavnici najvećih europskih tvrtki koje se bave obiteljskim smještajem (poput AirBnB-a, Novasola, Interhomea i HomeAwaya).

Inače, Hrvatska je u ovome izboru imala čak 12 finalista od ukupno njih 64 u osam kategorija, i već to je odličan rezultat uzme li se u obzir da su turističke zemlje poput Francuske i Italije imale samo po dva predstavnika u finalu. Više finalista od RH imala je jedino Velika Britanija, koja je na kraju osvojila tri nagrade. U izboru je ukupno sudjelovalo 18 zemalja iz Europe.

- Ovo je sjajan uspjeh hrvatskog obiteljskog smještaja u turizmu i potvrda da se ovaj sektor razvija u pravome smjeru. Sve veća prepoznatljivost smještaja u domaćinstvima, kojih je prema posljednjim brojkama 92.000, dokazuje kolika su važni specijalizacija ponude, brendiranje destinacije i edukacija domaćina, na čemu intenzivno radi Zajednica obiteljskog turizma pri HGK - rekla je Danijela Čavlović (na slici), zamjenica predsjednika Zajednice obiteljskog turizma HGK, koja je bila uključena u odabir najboljeg europskog smještaja kao jedini hrvatski predstavnik te koja je u Bruxellesu preuzela nagrade u ime pobjednika.

ERDUT WINE & BIKE & MUSIC - Doživljaj za pamćenje! I da - to je strategija kontinentalnog turizma: dovesti goste ciljano na prag vinarija (zapravo: ne samo vinarijâ, nego i ponuđača drugih visokokvalitetnih i za neki kraj specifičnih roba, usluga, sadržaja… - prim. ur.) na nezaboravan doživljaj, ali ne i pod (vašarski) šator i (ne uvijek) s tamburicama. Valja se jače okrenuti prema urbanom turistu (i iz inozemstva!) koji želi sport, vrhunsku glazbu (u ovome slučaju riječ je bila o majstoru Leba i soli Vlatku Stefanovskome), vrhunsku domaću hranu i vino, šetnju kroz vinograd, bobu grožđa i griz mirisne vinogradarske breskve, poziv na tajnu večeru… A da bi zanimljiviji turisti odlučili poći do vinarija, mora im se pokazati da te naše čudesne vinske destinacije – postoje, a i što sve nude. Tu moramo prednjačiti mi domaći, da ih podržimo i da sâmi dođemo, da gradsku vrevu malo češće zamijenimo izletima, a onda da se dobar glas širi dalje, kako privatno, tako i preko vinskih i turističkih sajmova vani, pravom promidžbom na pravim adresama u svijetu. Sve je moguće uz malo volje, ideja, međutim i novca – kako onoga od sâmih vinara koji trebaju prepoznati važnost marketinga te i njihovog ulaganja u njega, tako i onih gore koji prepoznaju ili trebaju prepoznati vrijednost tih ideja na regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini. Lijepo je to napisala prof.

Marija Vukelić, vrlo aktivna u objavama na društvenim mrežama ali i u organizaciji različitih što poučnih što marketinški vrijednih akcija u sferi eno-gastronomije.

Hotel SANTINY

Zdenko Posavec, direktor

SANTINY iz SVETE NEDELJE – Već je prije neko vrijeme radio, i to punom parom, naime smještajni kapaciteti posve su mu popunjeni, posebice Nijemcima, Austrijancima i Talijanima, a službeno mu je otvorenje bilo sredinom rujna. Napisano te izgovoreno po tome kako je napisano vodi nas prema Francuskoj, ali inspiracija pri krštenju nije došla iz tog pravca, nego od hrvatskog naziva mjesta (Sveta Nedelja = Santa Domenica) gdje se objekt nalazi i od naše sklonosti talijanizaciji naziva, posebice kod ugostiteljskih objekata, pa i činjenici da nam stiže puno gostiju upravo iz Italije. Tako se krenulo od Santa (Domenica je bilo predviđeno za Santinyjev restoran brze prehrane u susjedstvu) čemu je prirodano Inn, u značenju svratište, ali SantaInn nije se činilo otmjetnime ni kao napisano niti kao izgovoreno. Pa je onda posljednje slovo I zamijenjeno bjelosvjetskime Y, i nastalo je Santiny, s asocijacijom Francuske, a ne - govori li se o zastupljenosti gostiju po državama - niti Italije niti Austrije ni Njemačke…

Riječ je o objektu Santiny * * * * hotelu i restoranu u Svetoj Nedelji između Zagreba i Samobora, konkretno na adresi gdje je nekad bio vrlo znani riblji restoran Babylon.

Objekt je blizu turističkog Samobora i tik uz autoput, dakle za dolazak vrlo prikladan i za Zagrepčane i za prolazne turiste, a to i činjenica da je smješten u poslovnoj zoni sa čak 165 snažnih tvrtki te da u okolici nudi mogućnost za sportsku aktivnost i rekreaciju posebice joggingom i vožnjom biciklom (popularno među poslovnjacima!) daje nadu u uspješno poslovanje, kaže veselo Zdenko Posavec, direktor, prekaljeni ugostitelj s vrlo dugačkim stažom u struci i s bogatim iskustvom stečenim u više ponajboljih hrvatskih hotelskih kuća. Postojeći prijašnji objekt potpuno je obnovljen i dobiven je moderan ambijent s puno i prirodnog osvjetljenja danju, sa 24 visokokomforne i tehnički (TV, mogućnost pristupa internet, WI FI…) odlično opremljene sobe - ukupno je 56 kreveta, zatim s restoranom s 50 mjesta s time da se pomicanjem pokretne stijene prema susjednoj prostoriji kapacitet može proširiti za 30 mjesta, te s dvije tehnički supermoderno opremljene konferencijske-kongresne dvorane za po 50 odnosno 30 osoba. Ispred hotela prostrana je ljetna terasa koja se uskoro planira premjestiti a tu gdje je ona sada niknuo bi dodatak postojećem hotelu – građevina s, u prizemlju, wellness-spa centrom (masaža, jacuzzi…; predviđena je mogućnost, po narudžbi, personalizacije prostora dakle da ga u rezerviranome vremenu koristi koji par ili mali broj međusobno poznatih i bliskih osoba), te sa slastičarnicom i kafićem. Na katu bi se uredile još dvije gostinjske sobe.

Ideja je, dodaje Posavec, da se restoran prezentira ne kao tek dio hotela nego kao posebno istaknuta jedinica. Nekad su ovamo hodočastili ljubitelji dobre papice i kapljice, pa je logično da se tradicija visoke gastronomije nastavi. Chef kuhinje je Ivica Fajt, također s iskustvom u nekoliko uglednih zagrebačkih hotela i uz više uglednih hrvatskih kuhara. Posavec veli da je restoran visoke kategorije nužan baš ovdje, kao logična premosnica između finih

restorana Zelendvor u Staroj samoborskoj, Gabreka u Samoboru i Grgosove spilje u Otruševcu kod Bregane. Vrijedno je svakako napomenuti da se Santiny glede namirnica što je god više moguće oslanja na OPG-ove, uvelike baš i lokalne, te da cijene hrani i vinu, unatoč četirima klasifikacijskim zvjezdicama, uglavnom nisu (barem zasad) pretjerane. Restoran Santiny inače dopušta da gost sa sobom u lokal donese svoju butelju, a usluga otvaranja boce te korištenja čaša i sjedenje za sa sniježno bijelim stolnjacima opremljenim stolovima naplaćuje se 100 kuna...

na PROLJEĆE u BUDIMPEŠTI - IWINETC su organizacija i vodeće svjetsko događanje vezani uz vino, kulinariku i turizam. Događanje bude u trajanju od tri dana, od kojih su dva posvećena konferencijama a treći radionicama. Cilj je pronaći nove zanimljive i atraktivne uz (lokalnu) eno-gastronomiju vezane turističke destinacije, otkriti sve adute koje ta odredišta pružaju, te širiti i unaprjeđivati edukaciju pa tako stvarati kadrove kompetentne za odgovarajuću valorizaciju dotičnog prostora a i svakog posebno od tipičnih resursa što ih taj prostor nudi. Organizacija IWINETC osnovana je 2009. u Penedésu (znanome po pjenušcu cava) u Kataloniji u Španjolskoj, a sa svojim programima gostovala je 2011. u Portu, 2012. u Peruggi, 2013. u Zagrebu, 2014. u Tbilisiju, 2015. u Champagnei, a 2016. na Siciliji. Iduće godine, s jubliarnim desetim izdanjem, bit će, od 10. do 12. travnja, u Budimpešti, u hotelu Budapest Marriott * * * * *.

Planiraju se 25 različitih predavanja i okrugli stolovi, primjerice i s Felicity Carter, glavnom urednicom časopisa Meininger’s Wine Business International ugledne njemačke izdavačke kuće Meininger Verlag, pa s Paulom Richerom, višim partnerom Genesysa - aplikacije vezane uz tehnologije putovanja, turizma i ugošćavanja, pa sa Judith Lewis, s područja marketinga (Search & Online Marketing Authority). Prilike će biti za niz tzv. B2B susreta, a i za otkrivanje Mađarske kao atraktivnog eno-gastro odredišta za turiste. Poseban naglasak dat će se na područja Etyek, Eger i Tokaj, kamo će se organizirati putovanje i obilasci, kaže direktor IWINETC-a Anthony Swift. U izlagačkome dijelu prezentirat će se i vinogradarsko/vinska odredišta iz raznih krajeva svijeta, moći će se kušati vina ne samo iz Mađarske nego i iz drugih zemalja, konkretno Armenije, Bugarske, Italije, Grčke i Španjolske.

ČARI ZAGREBAČKOG EL TORA – Španjolci imaju svoje arene, a mi svoje! U tamošnjoj areni – tlo je pijesak, a španjolski izraz za pijesak je upravo arena, čar je vezana uz borbu s bikom (el toro) kojemu se svi dive ali zapravo katarza je i gromko se plješće tek kad je kompletno svladan. U našoj španjolskoj arena - El Toro u Zagrebu poprište je pak uza stol, tanjur i čašu. Ali, i tu druga strana izgleda atraktivno i za divljenje, a također i tu je potrebno i te kako se potruditi se da je se kompletno svlada…

Chef Mario Mihelj: Quesadilla, gusta juha od kukuruza, brancin ceviche, losos . .

tiradito (lijeva slika), te zapečena hobotmnica, svinjska rebrica,BBQ beef tacos, pirjana obrazina iberico

PODUKA IZ ENOGASTRONOMIJE i UŽIVANJA – Restoran Bava hotela Bellevue u sastavu lošinjske grupacije Jadranka krenuo je s radionicama na kojima je, uz pomoć tamošnjih chefova, moguće naučiti prigotavljati određena jela, sljubljivati vino s njima i – uživati u obroku koji ste osobno prigotovili. Chefovi Bellevuea pokazuju kako prirediti npr. gastronomske specijalitete upotpunjene antičkim začinima što se rabe i danas, zatim gastro-specijalitete s mediteranskim začinima, objašnjavaju vrijednosti pojedinih namirnica, reagiranje namirnica na okolinu, postupanje s namirnicama. Broj osoba za taj trčaj minimalno su dvije, a maksimalno ih je osam. Radionica traje oko četiri sata, a početak je u podne. Jezici prezentacije su hrvatski i engleski. Cijena, koja ovisi o prijavljenome broju sudionika ali u svakom slučaju prelazi 1000 kuna, obuhvaća poduku pod stručnim vodstvom kuhara, namirmice potrebne za izradu jela, radnu odjeću, edukaciju sa sommelijerom o vinima koja se sljubljuju s pripravljenom hranom, te mogućnost uživanja u pripremljenome obroku u tri slijeda.

Berba 2017

AUSTRIJANCI ZADOVOLJNI URODOM! - Brojna nevremena praćena tučom, te ektremne vrućine i suša ljeti nisu, tvrde Austrijanci, ozbiljnije naštetili berbi 2017! Rado će se pohvaliti da su iz ovogodišnje sezone imali potpuno zrelo i zdravo grožđe! Čak i količinski situacija je, tvrde, jako dobra, pogotovu u odnosu na 2016. kad su zbog kasnih mrazeva imali dosta štete tako da su proizveli jedva dva milijuna hektolitara. Iz berbe 2017 očekuju, po riječima predsjednika Udruge vinogradara Austrije Johannesa Schmuckenschlagera, oko 2,3 milijuna hl vina.

Franz Reihardt Weninger iz gradišćanskog Horitschhona, blizu granice s Mađarskom: iz 2017. osobito dobra trebala bi biti crna vina!

Evo što je Schmuckenschlager rekao o tome kako su austrijski vinogradari parirali dugoj vrućini i suši: Dosta se koristilo navodnjavanje kap po kap, a tamo gdje nema postavljenih cijevi za

vodu skidalo se grožđe da se što više odtereti trs. Sreća je bila to što je sredinom kolovoza u nekoliko navrata kišilo, u posljednjem i pravom trenutak za vinovu lozu i grožđe, i to je bilo presudno da dozrijevanje ipak bude kako treba. Specifičnosti sezone 2017. odrazit će se na povšenom alkoholu u vinu i na nešto nižoj ukupnoj kisleosti od uobičajene, količina je tek nešto manja od všegodišnjeg prosjeka stoga što su bobice grožđa zbog perioda suše s nešto manje soka. Štajerska je, čujemo, manje patila od suše i vrućina i očekuje podjednako dobra vina i solidnu količinu. Burgenland također očekuje solidnu količinu i posebno dobra crna vina, Donja Austrija i Beč pak očekuju, kaže se, uglavnom normalnu berbu glede količina.

Feravino

TRGANJE i KAO TEAM-BUILDING - Na Goveđoj glavi, najboljem vinogradskom

položaju Feravina u Feričancima, vikend u sredini rujna bio je posebno veselo. Natjecanjem u berbi grožđa službeno je završena prva sezona atraktivne team-building-ponude. Feričanačka berba grožđa postoji kao jednodnevni turistički program koji u okruženju vinograda i šume provjereno zabavlja, opušta i puni baterije.

Druženje u vinogradu nakon odrađenog branja nastavlja se u Vincilirskoj kući, obnovljenom ugostiteljskom objektu Feravina, uz bogat slavonski stol, gostoljubive domaćine i tamburaše te dakako uz vina iz podruma Feravina. Stari podrum Feravina, sagrađen 1804. u središtu Feričanaca, najbolja je polazna točka za feričanačku vinsku pustolovinu. Tu se doznaje da je feričanačko vino kroz povijest bilo vjerni pratitelj poznatim piscima i skladateljima ovoga kraja. Česti gost ovdašnje plemenitaške obitelji Mihalović bio je i Franz Liszt, znani skladatelj koji je inspiraciju za svoja glazbena djela pronalazio upravo u vrhunskoj (i) feričanačkoj kapljici.

Feravino danas ima ukupno 125 hektara vinograda. Nakon najprije pobranih 720 tona grožđa, za kraj je ostavljeno 14 hektara frankovke i osam hektara cabernet sauvignona i cabernet franca. Plan je bio ukupno iz 2017. pobrati oko tisuću tona.

Berba je inače počela 24. kolovoza, najranije ikad u povijesti Feravina. a prvi je za branje odabran rizling rajnski, kasna sorta ali u

ovome slučaju trgana rano jer je bila predviđena za pjenušac. Inače, glavni enolog Marijan Knežević veli da je odlučeno ne samo to da se svaka pozicija bere i vinificira zasebno, nego i da se na najboljim mikrolokacijama dio grožđa, posebice od crnih sorata, ostavi i za nešto kasniju berbu, da se ostvari bolja fenolna zrelost. Kasnije, u podrumu, moguće je, dodaje, igrati se spajanjem najboljih partija iz ranije i najboljih partija iz te kasnije berbe da se dobije kompleksno, puno i čvrsto strukturirano ali istodobno i ne prealkoholno, dakle skladno i elegantno vino.

Ivan Ergović, čelna osoba Feravina, i …

Marijan Knežević, glavni enolog Feravina

– Sezona 2017. pamtit će se kao iznimno vruća i sušna. Berbe su počele čak tri tjedna ranije u odnosu na protekle godine, jer u grožđu se naglo nakupljao slador.

Zrioba nije odgovarajuće pratila tako brzo nakupljanje šećera. Strahovali smo od gubitka kiselina, a time i aroma.

Ranijim trganjem kod bijelih sorata dosta se postiglo glede očuvanja kiselina i aroma, tako da smo proizveli vina što će po svojim karakteristikama biti na tragu berbi 2009., 2011. i 2012., koje su bile odlične kvalitete. Crne sorte grožđa planirali smo brati u više navrata, neke parcele ranije nego inače, pa i mjesec dana ranije, a neke poslije, dosta kasnije, u punoj fenolnoj zrelosti. Parcele se beru i vinificiraju zasebno kako bi svaki položaj pokazao svoj potencijal u ovoj zahtjevnoj godini. Rječju: teška godina u vinograd, međutim pravodobna berba s obzirom na tip vina i primjena najboljih tehnologija u podrumarstvu trebale bi osigurati ponovno visokokvalitetna vina – kazao je Marijan Knežević.

Iz tabora Feravina novost je i prva mješavina frankovke, merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca.

Riječ je o Cuvéeu Miraz 2015., suhom vinu modernog stila, za koje je grožđe brano na trima feričanačkim položajima Srednjaci, Zoljani i Goveđa glava.

ŠAŠAVA GODINA za - POSLASTICE iz AMFORE! - Šašava vinogradarska godina

2017. Ekstremno niske temperature u zimi, mraz, tuča, nevremena, ekstremno visoke temperature ljeti, nagle promjene temperature od danas do sutra, suša, a kad je trebalo grožđe ubrati - lije, curi, pa lije, pa curi...

Kakvo vino očekivati iz takvih okolnosti?

Neki vinogradari koji su se, iako bi možda i rado bili pričekali još koji dan, odlučili za berbu u prvoj polovici rujna dok kiša nije preuzela svoj, kako vidimo na raznim područjima, kobni ples, moguće su bolje prošli (količinski) nego oni što su čekali…

Obitelj Tomac iz Jastrebarskoga kaže da je zadovoljna ubranime, a kao znak potvrde toga i u znak sjećanja na ludu godinu odlučila je iz berbe 2017. na polugodišnju maceraciju u amforu staviti traminac te, naravno posebno, i sauvignon! Obje te aromatične sorte sad su po prvi put metnuli u amforu, da vide kakav će one dati rezultat. Pionirski istraživalački duh kod Tomaca očito ne jenjava. I jednog i drugoga vina bit će po oko 2000 litara. Traminac je iz vinograda s panjevima starima 30 godina, trsova je oko 6000. Dok su sa sauvignonom izlazili kao zasebnim vinom u klasičnoj izvedbi, grožđe traminca rabili su zajedno s grožđem drugih na Plešivici tradicijskih kultivara iz njihovih starih nasada, za bazni pjenušac. Ove godine u amforu nisu išli sa kod njih uobičajenima chardonnayem i rizlingom rajnskime.

Chardonnay su uglavnom usmjerili prema pjenušcima...

Nakon što prođe maceracija, vina iz amfore sele u velike bačve, o unutarnjoj čistoći kojih inače brigu vodi Martina Tomac, i u tim bačvama dozrijevat će dvije godine.

MARKETING, i KAKO GA SVLADATI... - Još nisam naišao na ovakav sjajan marketinški pristup kod bačvara, ali

jesam kod - jaskanske vinogradarsko-vinarske obitelji Tomac... Nije čudno što su vina Tomac ne samo s tijelom, nego i s dušom...

Jaskanske vinske svečanosti 2017

POVIJESNI DOGAĐAJ ZA PLEŠIVICU? – Hoće li se to pokazati

povijesnim događajem za Plešivicu, kako je rekao jedan od sudionika skupa, i je li napokon sada doista došlo pravo vrijeme da Plešivica ozbiljno krene, kako je rekao drugi sudionik skupa, u stvaranje od sebe ozbiljne vinske i turističke destinacije?

U Jastrebarskome je za predstvnike vinskih trgovaca, ugostitelja i informativnih medija, uvodno u već tradicijsku rujansku manifestaciju Jaskanske vinske svečanosti, održana radionica Pjenušci s Plešivice koja je, rečeno je, po prvi put u tome gradu okupila izabranu šestoricu – nazvani su jaskanskom pjenušavom reprezentacijom - od čak mogućih, navodno, danas već 16 do 17 tamošnjih proizvođača pjenušaca, kategorije što je uz mirna vina od rizlinga rajnskog te chardonnaya a u novije vrijeme i od sauvignona bijeloga i pinota crnoga te narančastih vina (i iz amfore), postala jedan od zaštitnih znakova Plešivičkog vinogorja. Sklon sam vjerovati da je ta radionica, koja je okupila lijepi broj posjetitelja – više od pedesetak, što je, kažu domaćini, dosad u ovakvome obliku i opsegu neviđeno u Jaski a među publikom bili su i gradonačelnik Jastrebarskoga te direktorica gradskog Turističkog saveza i direktorica Turističkog saveza Zagrebačke županije ali i predstavnica Ministarstva poljoprivrede iz odjela za povlačenje sredstava iz europskih fondova – slijed nedavnog susreta dvojice zagrebačkih vinskih novinara s jaskanskim gradonačelnikom na temu (visokog) vinskog i turističkog potencijala Plešivice i (niskog) stupnja dosadašnje valorizacije tog potencijala. A i nadam se da, u skladu s prirodnim i ambijentalnim okolnostima ali i s pokazanom kakvoćom dijela pjenušaca i mirnih vina i vina od bijelih sorata maceriranih u amfori, zaista napokon stiže početak novog, uspješnog OPĆEG gospodarskog napretka tog teritorija na bazi eno-gastronomije i turizma.

Potrošače iz obližnjih Zagreba i Karlovca te brojne turiste koji rado idu ciljano na neke sadržaje (u ovome slučaju riječ je o vinu kao snažnome magnetu), te prolaznike Jaski blizom autocestom u potrazi za relaksom uz okusan stol treba privući u većem broju na Plešivicu iz više razloga, primjerice zato što kušanje proizvoda konkretno vina, sira, mesnih prerađevina…. na licu mjesta omogućuje bolje upoznavanje s proizvodom i s načinom nastanka dotičnog

specijaliteta te s ambijentom a to ostavlja duboki trag, zatim zato što dolazak gostiju na kućni prag omogućuje prosperitet i vrijednim i pedantnim ponuđačima koji imaju količinski premalu proizvodnju za plasman drugdje na tržištu, a i zato što pruža priliku za zaradu i onima s nekom drugom lokalnom ponudom, kao i zato što se svime time stvara dobar image teritorija.

Nužni su za cijelu priču ponajprije samoorganizacija u poslovnom smislu udarne lokalne branše - u ovome slučaju prvenstveno vinara, svakako uspostava kvalitetne suradnje udruge s lokalnim pa i regijskim društveno-političkim strukturama čiji je zadatak stvaranje odgovarajuće logistike, zatim formiranje programa djelovanja udruge i prikladan i za sve članove važeći pravilnik ponašanja u radu u vinogradu i podrumu te u komercijalizaciji radi definiranja kvalitetnog i za dotični kraj organoleptički prepoznatljivog proizvoda što bi se nudio kao zvijezda teritorija. Prijeko su potrebni i samokontrola uz povremene provjere i proizvodnog procesa i organoleptike da se postigne da se svi drže uspostavljenih regula, kao i osiguranje u dovoljnoj, ne nužno pojedinačnoj ali nužno u ukupnoj količini, stilski ujednačenog proizvoda tzv. paradnog konja područja. A tada do punog izražaja i korisno za sve sudionike dolaze dobro organizirani marketing i dakako kvalitetan prihvat gosta…

ODLAZAK KRALJICE: JASKA SE TRESE!... JER i VINO SE u VODU PRETVARA… – Jaska se trese, a kako i ne bi… Vinska kraljica, koja je iz Jastrebarskoga i kojoj upravo ističe mandat, mora prepustiti krunu novoj! Prošla su vremena abdikacije kad je kraljevska obitelj odlučivala, a eto došlo je i do toga da i aktualna hrvatska politika u ovome slučaju ipak nije sigurna može li kontrolirati kraljevsku stvar. Jednostavno, po pravilniku Zagrebačke županije, nastupilo je vrijeme da aktualna Vinska kraljica prepusti prijestolje. Potpredsjednik Hrvatskog sabora Siniša Hajdaš Dončić na otvorenju Jaskanskih vinskih svečanosti 2017 s pozornice je poručio da bi volio da Jaskanka Lucija Šember ostane kraljicom, ali… Od 13. rujna neumoljivo je Zagrebačka županija počela s primanjem prijava novih kandidatkinja, teško je da bi sam Pajdaš Dončić, ma kako bio na visokoj funkciji i poklonik Šemberovh vina a, opet, i pogotovu stoga što nije u vladajućoj stranci, uspio nešto učiniti za Lucijinu krunu i dalje…

Na slici s otvorenja Jaskanskih vinskih svečanosti na pozornici su aktualna Vinska kraljica Lucija Šember i dio političke vrhuške – potpredsjednik Sabora Siniša Hajdaš Dončić, župan Zagrebačke županije Stjepan Kožić i gradonačelnik Jastrebarskoga Zvonimir Novosel.

Ali, nije to sve: na Jaskanskim vinskim svečanostima uspieli smo saznati da se ne samo vino proizvodi od vode nego i da se vino – pretvara u vodu! Naime nekadađnji podrumar Jaskavina koje je postalo Mladina Stjepan Haramija, sada radi na poslovima – oko vode (Jana)!. U društvu proizvođača sve boljeg plešvičkog pjenušca Dominika Jagunića, Haramija moli miništranta i kapelana Pericu Kunovića da mu na martinjskim krštenjima mošta na vino kod vinskog biškupa Milana Ivančića ishodi oprost zbog profesionanog odmaka od nektara boga Bakusa… A mudri Perica obećava pozitivan ishod, ali samo ak’ bi tražitelj bil sklon tome da pruži malu ali konkretnu pomoć u skorašnjem obredu krštenja, kad bi se trebala i predstaviti knjiga (za izdavanje koje se i traži pomoć) o martinjskim običajima u jaskanskome kraju.

KUPUJMO HRVATSKO!: 20 GODINA – Kupujmo hrvatsko!, Trg bana Jelačića Zagreb:

20 godina.

Akcija Hrvatske gospodarske komore nedavnim događanjem na Trgu bana Jelačića u Zagrebu proslavila je 20. rođendan. Nazočni, dakako, gradonačelnik Milan Bandić, predsjednik HGK Luka Burilović, te Marko Jurčić, savjetnik predsjednice RH za gospodarstvo. Na pozornici, voditelji kroz program Sanja Doležal i Darko Janeš (vide se u pozadini).

Iza nas je gotovo 300 događanja u okviru akcije Kupujmo hrvatsko!, a u tim događanjima sudjelovalo je oko 2000 tvrtki. Kupujmo hrvatsko! je najuspješnija nacionalna akcija u Hrvatskoj..

Potrošači sve više traže kvalitetan domaći proizvod, a to su prepoznali i trgovci, jer nema supermarketa bez hrvatskog odjeljka (???? - prim.ur). I to je najveći uspjeh ove akcije, koja je ovoga

puta na proslavi rođendana u srcu Metropole okupila više od 300 tvrtki, istaknuo je predsjednik HGK Luka Burilović otvarajući na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića proslavu 20. rođendana akcije Kupujmo hrvatsko!.

Težak je bio put tijekom proteklih 20 godina: sjetimo se nekadašnjeg nepovjerenja prema svemu što je domaće. Celofan i lijepo pakiranje ni danas ne jamče kvalitetu. Naši proizvodi zadovoljavaju najviše svjetske standarde kvalitete, dodao je Burilović, ističući da uspjeh akcije ne bi bio moguć bez naših proizvođača (??? - prim.ur), posebno malih i srednjih tvrtki koje su pokretač hrvatskoga gospodarstva. Kupnja hrvatskoga treba postati stil života svih 365 dana u godini, i u tom duhu trebamo odgajati i generacije koje dolaze.

Gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, nakon što je zaželio svima dobrodošlicu, pozvao je sugrađane da se pridruže akciji kupujući domaće proizvode jer domaće je domaće.

Ovo je izvrsna akcija i zaslužuje svaku pohvalu jer pomaže očuvanju radnih mjesta i razvijanju hrvatskih tvrtki, naglasio je savjetnik predsjednice RH za gospodarstvo Sirarstvo Šestak Marko Jurčić. HGK radi na akciji Kupujmo hrvatsko! promičući i na međunarodnom tržištu naše tvrtke i njihove proizvode.

Tu se postavlja pitanje je li naziv Kupujmo hrvatsko najbolje rješenje kao apel. On poziva na ono što je sasvim logično i samo po sebi razumljivo! Kupujmo hrvatsko moralo bi doista funkcionirati svih 365 dana u godini, dakle da je naš stil života. Kupujmo hrvatsko! ne djeluje

kao slogan baš prikladno jer kao da sugerira da su hrvatski proizvodi samo za hrvatske korisnike. Kako ćemo se takvim apelom obraćati – bilo u Lijepoj našoj, bilo u inozemstvu strancima, koji su nam i te kako važni kao kupci i konzumenti i kao propagatori, posebice proizvoda i usluga s visokim karakterom i snažnim obilježjem kraja odakle potječu? Zar ne bi bilo bolje rabiti apel Kupovati hrvatsko!

Na reviji hrvatskih proizvoda na Jelačić-placu uglavnom hrana i pića (samo papajmo, bumo lepi debeli!), ali i - nešto za život na velikoj/visokoj nozi, i za velike Hrvate… Cipela modela Guliver, proizvedena u Borovu još 1999. godine, da li i kao optimistična projekcija budućeg blagostanja u Lijepoj našoj? Dužina 2,10 m, širina 0,85 m, visina 1,20 m, težina 80 kg. Za izradu je potrošeno 510 radnih sati.

Na mnogo štandova nudile su se mesne prerađevine, dobar dio njih za konzumaciju bez termičke obrade (šunka, slanina, salame i kobasice, čvarci…), bilo je poprilično i onih mliječnih, primjerice sireva, na dosta mjesta sve to nuđeno ne konfekcionirano u prikladnim pakiranjima nego otvoreno, sunce je upiralo, doduše ne tako jako kao u srpnju i kolovozu ali ipak do mjere da su se slanina i masniji dijelovi drugih komada i te kako vidljivo znojili. Čudno je da ponuđači tu svoju robu ne drže i rashladnim vitrinama s prozirnim staklom, da je očuvaju od degradacije.

U tijeku ljeta baš na izložbama hrane na Jelačić-placu na više mjesta vidio sam već posmeđene špek i masne dijelove drugih komada koji izvorno moraju biti bijeli k’o snijeg, pa bi se na gradskim trgovima i ulicama radi ozbiljnosti ponude i radi zaštite potrošača trebalo pobrinuti za tehnički/logistički prikladan način izlaganja i nuđenja prehrambenih proizvoda.

Lorena Raak

Stjepan Đurinski

Inače, u većem opsegu nudili su se i bučino ulje i namazi na bazi bučinih koštica ali i namazi od graha!, maslinovoga je ulja bilo malo, također i ponuda vina od grožđa bila je oskudna (možda i s obzirom na berbene dane), makar došao je zaprešićkoga kraja Stjepan Đurinski sa svojim višestruko zlatom i velikim zlatom međunarodno nagrađivanim visokim predikatima, bilo je voćnih vina, s kapljicom od aronije i crnog ribiza (Elite Dinner Wine) i od višnje (Romantic Touch) na štandu Vino Raak animirala je (bez sambe!) Brazilka Lorena, udana u Raaku u Draganiću. Ivan Tomašković iz Varaždina uz ostale svoje mesne prerađevine (on je imao hladionik!) donio je i varaždinski kulen (razlika u nazivu u odnosu na slavonski: nije kulin nego kulen, te u glavnom začinu: protagonist je papar a ne paprika…). Na štandu s licitarskim

proizvodima saznali smo da uz Maricu ne mora uvijek biti baš Ivica, a na punktu tvrtke za Juta spiza 100% kaštelansko iz Kaštela vidjeli smo da ljuti umaci ne moraju obvezno biti iz Slavonije I Baranje, nego da se u većem broju etiketa proizvode i u Dalmaciji…

PAŠKI SIR BOGATIJI ZA JOŠ DVIJE ZLATNE MEDALJE! - Paška sirana ovjenčala

se još dvjema medaljama za svoj paški sir. Nakon San Sebastiana i Super Gold medalje, prije koji dan stigla su i nova priznanja dvije zlatne medalje sa Global Cheese Awardsa u engleskom Sommersetu.

Global Cheese Awards je natjecanje sireva s najdužom tradicijom u Engleskoj.

Ove godine natjecalo se 1100 sireva iz cijelog svijeta. Među njima, najbolji ovčji sir je bio upravo paški sir. Priča o Paškoj sirani je priča ne o poslovnom uspjehu jedne obitelji nego o generacijama mnogih otočkih obitelji koje su zajedno disale slani paški zrak, strepile nad svojim stadom u hladnim zimama i sušnim ljetima, priča je to o stotinama vrijednih ruku koje su oblikovale sir unoseći u njega čežnju za nekim sporijim vremenima i toplim domaćinstvom. Otok je postao kultura, kulturna baština.

Ponosimo se time i, dakako, sa svim nagradama koje kontinuirano dobivamo, rekla je voditeljica marketinga Paške sirane Martina Pernar Škunca.

HRVATI VOLE BOMBONE! - Čak 86 posto domaćih potrošača jako rado konzumira bombone, što se smatra vrlo visokom razinom potrošnje. Svaki dan bombone jede jedan od 20 Hrvata. Toliko je naime (4,6%) onih koji su izjavili da bombone konzumiraju na dnevnoj bazi, a kako idemo prema manjoj učestalosti konzumacije tako i broj konzumenata raste. Četvrtina potrošača (25,5%) bombone jede nekoliko puta tjedno. Za nijansu više (27,1%) je onih koji kažu da ove slastice konzumiraju nekoliko puta mjesečno, a onih koji bombone jedu rijetko - samo kada im ih netko ponudi - ima 28,7 posto. Prema tome, bombone ukupno konzumira, eto, 86 posto hrvatskih potrošača, dok je samo 14% njih izjavilo da ne konzumiraju ove slastice.

Istraživanje o konzumaciji bombona proveli su magazin Ja TRGOVAC i agencija Hendal tijekom lipnja 2017. godine na nacionalno reprezentativnom uzorku od 400 građana Republike Hrvatske starijih od 15 godina. Tijekom istraživanja provedena je stratifikacija po šest regija i četiri veličine naselja uz metodu slučajnog odabira kućanstva i ispitanika unutar pojedinog kućanstva pri čemu je uzorak stanovništva uravnotežen prema spolu, dobi i obrazovnom statusu ispitanika.

Stavovi prema preferiranoj vrsti bombona: tvrdi bomboni su vodeći s obzirom da njih najviše voli jesti 36,5 posto konzumenata, a da su im draži meki bomboni izjavilo je tek nešto manjih 33,7 posto potrošača. Da podjednako vole i tvrde i meke bombone ističe 29,9 posto konzumenata. Zanimljivi su i okusi bombona. Osvježavajuće arome (od mente, anisa i sl.) najviše voli natpolovičnih 55,7 posto konzumenata bombona, voćne arome najdraže su za 27,8 posto, a karamele za njih 16,5 posto. Građani su upitani i iz kojeg razloga najčešće konzumiraju bombone, i odgovor njih 55,6 posto da konzumira ovu slasticu kako bi se zasladilo nije iznenadio. Za osvježenje daha bombone najčešće jede 30,6 posto konzumenata, zbog razbijanja dosade njih 12,4 posto, a ima i onih koji bombone jedu zbog gladi (1,4%). Gdje potrošači najčešće kupuju bombone? Daleko najčešće u supermarketima, naime u ovim formatima trgovina bombone kupuje čak 96,7 posto konzumenata, dok su mrvice pripale kioscima (2,8%) i benzinskim postajama (0,4%).

CROATIA VINO u BEČU – U drugoj polovici rujna Hrvatska je predstavila svoja vina u Beču, na poznatom tamošnjem trgu Am Hof. Kapljicu je izlagalo 11 hrvatskih vinarija, okupljenih pod brendom Vina Croatia – vina mosaica u organizaciji Udruženja vinarstva HGK. Vina su donijeli Badel 1862, Degrassi, Dvanajščak Kozol, Feravino, Iločki podrumi, Kozlović, Kutjevo d.d, PP Orahovica, Zigante, Zlatan otok i PZ Vrbnik, a delikatese Delikroat i Aura Delikatessen. Želja je bila, kažu iz HGK, podsjetiti Austrijance na okuse Hrvatske sada, u posezoni, dok su im dojmovi s ljetovanja na našoj obali još svježi, te poručiti im da proizvode koje su konzumirali u Hrvatskoj mogu kupiti i kod kuće. Cilj manifestacije je ne samo jačanje imidža hrvatskih vina i vinarija nego i jačanje cjelokupnog imidža Hrvatske na najvažnijim hrvatskim emitivnim turističkim tržištima, među kojima je Austrija vinarima osobito važna. Austrija je blisko, značajno, ali prije svega zahtjevno tržište. Ako naša kapljica bude prepoznata među Austrijancima, koji su veliki poznavatelji vina, to će nam zasigurno osigurati probitak i na šire tržište. Nadamo se uspješnom nastavku projekta. Vizija nam je da hrvatska vina promoviramo u svim europskim metropolama, rekao je tajnik Udruženja vinarstva HGK Igor Barbarić.

Iz HGK i podatak da izvoz vina na austrijsko tržište bilježi porast. U prvih pet mjeseci izvezli smo tamo 718,5 tisuća litara vina, što je više nego u cijeloj 2016. godini kada smo u Austriju izvezli ukupno 675 tisuća litara Bakhova nektara. Inače, naši vinari s kućicamaštandovima na trgu Am Hof prodavali su i na licu mjesta svoje butelje.

U nastavku očekujemo daljnji rast i plasiranje hrvatskih vina ne samo na austrijsko nego i na EU tržište, rekao je predsjednik HGK Luka Burilović koji je došao u Beč dati podršku našim vinarima.

VINAKOPER – VINAR 2017. GODINE u SLOVENIJI –

Koparski vinski podrum Vinakoper, s velikom paletom vina različitih kvalitativnih kategorija i sa već godinama iznimno dobrom kapljicom u kategorijama Capris a pogotovu Capo d'Istria, nedavno je na poljoprivredno-prehrambenom sajmu Agra u Gornjoj Radgoni, gdje je, inače, osvojio dvije titule šampiona,

jedno veliko zlato, tri zlata i sedam srebra, dobio laskavi naslov – Vinara 2017. godine u Sloveniji! Ova titula je stigla u godini kad spomenuta vinska kuća ne samo obilježava nego i slavi 70 godina postojanja. U ovoj godini Vinakoper imao je dosta uspjeha s vinima i na međunarodnoj pozornici, konkretno na ocjenjivanjima Mondial de Merlot, Muscats du Monde i Decanter World Wide Award.

Na slici su glavni enolog Vinakopra Boštjan Zidar i aktualni direktor Vinakopera Robert Fakin s trofejima.

OKUSI POSAVJA, s PJESMOM DALMACIJE! – Krško je ne tek nuklearka, kako je vjerojatno najčešće percepcija u našim glavama ovdje, nego je i simpatičan gradić uz Savu nastao od naselja rođenog u dalekoj povijesti, i ishodište je za turističke posjete vinorodnoj okolici na pejsažno-enogastronomskoj bazi. Gradski turistički djelatnici sa Ksenijom Kragl izravno u operativi odlučili su ponajbolje dobrote nedavno – prigodno, u rujansko vikend-popodne podastrijeti u staroj jezgri grada i prbližiti ih još i više široj domaćoj publici, ali, računajući, s obzirom na blizinu Hrvatske - pa i lukavo! - i na popularnost pjevača Petra Graše kojega su angažirali za koncert, i mogućim posjetiteljima iz Lijepe naše.

Vrlo decentna organizacija, atmosfera bez vašarskog kiča. Štandovi s ugostiteljima i vinarima duž ulice u središtu stare jezgre. Ugledni restorani poput Repovža, Tri lučke, Gostilne Šempeter, seosko gospodarstvo Špiler, pjenušar Istenič, zatim vinari poput Kelhara koji je ozbiljno krenuo i u vina od dugo maceriranih bijelih sorata, pa za frankovku specijalizirani Janko Kobal (jako dobre frankovke, jedna iz 2015 a druga jos mlada iz 2016) i Dular, a i KK Krško, bio je tu i aktualni Kralj cvičeka Štemberger, inače znan i po odličnim mesnim prerađevinama. Posjet - jako dobar, i to u značajnoj mjeri obiteljski…

Hrana i vino nisu se besplatno davali na kušanjeuživanje, organizator je na zadovoljstvo i ponuđača i potrošača stvar elegantno riješio žetonima. Izlagači su svaki na svom štandu imali vidno postavljenu obavijest koliko žetona je potrebno za konzumaciju nekog jela odnosno nekog vina. S obzirom na to koliko se konzumiralo, rekao bih da cijene žetonima - što su se mogli kupiti na ulazu - nisu bile (pre)visoke, i odbijajuće. Za izlagače je ovaj način bio povoljan jer se oni nisu morali brinuti oko fiskalizacije s obzirom da prema potrošačima nisu izravno radili s novcem, zatim i stoga što su ipak nešto, ne samo reklamno nego i financijski, dobili, naime izlagačko mjesto nije se naplaćivalo unaprijed i posebno, organizator je svoje troškove gledao namiriti preko prodanih žetona…

Posjet Krškome bila je i prigoda saznati nešto više od tome gradiću. Arheološki nalazi govore da je područje današnjeg Krškoga (inače neko vrijeme u bivšoj državi zvanoga Videm Krško) kontinuirano naseljeno još od brončanog i željeznog doba. Ovdje su boravili i stari Rimljani, a nakon srednjevjekovnog razdoblja predio je u rukama Habsburgovaca. Između 15. i 17. stoljeća prijetilo je Otomansko carstvo.

U drevnoj gradskoj jezgri Krškoga, gdje je dosta zelenih površina s parkovnim ozračjem, stare su simpatične kuće niskogradnje, uglavnom dobro održavana vanjskog izgleda. Na slici je Bohoričeva ulica gdje je održana manifestacija Okusi Posavja (s pjesmom Dalmacije!). Na kraju Bohoričeve vidi se župna crkva posvećena Janezu (Ivanu) Evangelistu. Ona je u sklopu rimokatoličke dioceze Novo Mesto. Riječ je o građevini iz kasnog 15. stoljeća, koja je krajem 19. stoljeća dograđena i novouređena. U Krškome uz tu crkvu postoji i ona posvećena sv.

Rupertu, sagrađena također krajem 19. stoljeća, ali u neoromanskom stilu, a u Staroj Vasi je crkva iz 17. stoljeća, posvećena sv. Mihaelu. Na desnoj obali Save je, pak, crkva posvećena Svetom Duhu, sagrađena krajem 18. stoljeća po projektu austrijskog arhitekta Johanna Nepomuka Fuchsa. Od religioznih spomenika treba spomenuti i kapucinski samostan iz sredine 17. stoljeća. Zgrada današnje Gradske vijećnice Krškoga, sagrađena 1607, bila je u zadnjim godinama njegovoga života utočište Johanna Weikharda von Valvasora, plemenitaša, člana Kraljevskog društva u Londonu, prosvjetara, povjesničara i jednog od preteča moderne slovenske historiografije. Druge značajne ličnosti iz slovenske povijesti a vezane uz Krško su Adam Bohorič, učitelj i gramatičar, te njegov učenik Jurij Dalmatin, koji je 1578. na slovenski preveo cijelu Bibliju. Jurij Dalmatin rodio se u Krškome u obitelji, kako i prezime govori, porijeklom iz Dalmacije. Postao je luterancem, piscem i prevoditejem… Iako njegovo ime i prezime to sugeriraju, ne treba ga brkati s Jurjem Dalmatincem, kiparom rođenim početkom 15. stoljeća u Zadru i umrlime u drugoj polovici 15. stoljeća u Šibeniku.

NARANČASTI KELHAR – Nisam baš očekivao to u ovoj prigodi za širu masu, ali srećom dogodilo se: na priredbi Okusi Posavja u Krškome obitelj Kelhar s Bizeljskoga (vinogradi su na brdu iznad sela), koja se ozbiljno okrenula organskoj produkciji i upravo sada, nakon isteka potrebnog vremena nadzora od strane nadležnih, očekuje i certifikat o tome, predstavila je i svoju kapljicu zasad još, izgledom, mirisom i okusom tržišno ipak bližu užem krugu ljubitelja Bakhova nektara. Kelharovi se već više godina okušavaju i na liniji tzv. narančastih vina, a u Krškome je Miha Kelhar, koji u kreacijama vina sudjeluje s ocem Marijanom, prezentirao, uz

ostale, klasične uzorke, i tri narančasta – jedno od chardonnaya, berba 2015, jedno – Cuvée Extreme 2012 - od chardonnaya (30%), pinota sivog (30 %), rizlinga rajnskog (20 %), traminca (cca 15 %) te, za začin, mrvice muškata ottonela (5 %), a treće je pjenušac – Mario Extreme (nazvan po tati Marijanu; berba je bila 2014) od baznog vina dugo maceriranih sorata koje su i u netom spomenutom Cuvéeu.

Kelharovi, proizvodi kojih na tržište izlaze pod robnom markom Keltis, su, eto, u Sloveniji, kao što je to u Hrvatskoj jaskanska obitelj Tomac, pioniri narančastog pjenušavog vina! Proizvodnja orange wina u ovome trenutku je još mala, a cijene su nešto više od drugih, klasičnih, primjerice butelja Cuvéea Extreme na posjedu stoji 20 €.

Evo, po Mihinim riječima, načina rada kod svakoga od njih: chardonnay, zamišljen kao bazno orange wine i kao prva stepenica u približavanju specifičnih narančastih vina širem krugu publike, macerirao je u nekoliko otvorenih drvenih kaca, u jednoj jedan a u drugima dva odnosno tri tjedna, potom su vina tih različitih dužina maceracije pomiješana i mješavina je ostavljena na dozrijevanju, na finom talogu, godinu dana u rabljenim barriqueima. Za Cuvée Extreme maceracija je trajala dva mjeseca u otvorenoj drvenoj kaci, uz miješanje i potapanje klobuka, potom je vino gotovo četiri godine dozrijevalo u bačvama od 500 litara. A za pjenušac Mario Extreme maceracija je išla do sedam mjeseci, također u drvu, Potom je vino 12 mjeseci dozrijevalo u rabljenom barriqueu srednje jačine paljenja (medium), slijedila je šampanjizacija, prvi pjenušci u tek nešto butelja degoržirani su, iz znatiželje, već nakon godine dana ležanja na talogu u butelji (u Krškome je Miha vrlo pažljivo točio!), debelo većinski ostatak je još na krunskome čepu. Bilo bi zanimljivo susresti se s tim pjenušcem degoržiranime za, recimo, četiri do pet godina!

Villa Istenič

Miha Istenič

Janez Istenič

Pjenušac RP Istenič, od 100 posto plavca žutoga (rumeni plavec)

20 GODINA KLUBA LJUBITELJA PENIN i ULAZAK u MEĐUNARODNI KLUB 20 VELIKIH PJENUŠACA KAO UVOD u 50. GODIŠNJICU ZNANE BIZELJSKE KUĆE MJEHURIĆA! – Popodnevni piknik po sunčanom i toplom vremenu, brojni ugledni gosti –

poslovnjaci, ugostitelji, sommelieri, vinski trgovci, enolozi, vinari, novinari, ljubitelji… - iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Španjoske, Švicarske… Bogata ponuda hrane, pjenušci kuće Istenič, ali i Movije iz Slovenije, pa Gramone iz Španjolske, Verticea iz portugalskog Doura, Diela i Raumlanda iz Njemačke, Ferrarija iz Italije, pa čak i od glasovitog Stevena Spurriera iz Engleske, glazba…

Atmosfera u dvorištu Isteničevih…

Sommelijerska krema među uzvanicima: Davorin Škarabot, Jure Tomić (Debeluh) Boris I Maruška Gašparin (Pikol), Sergij Cesar ⧫ Dolje, s Barbarom i Mihom isteničem – Mato Violić Matuško, koji je došao s dubokog juga, s Pelješca!

Velika svečanost kao uvod u veliki jubilej: na imanju obitelji Istenič u Staroj Vasi kod Bizeljskoga na samoj državnoj granici s Hrvatskom proslavljena je 20. godišnjica Kluba ljubitelja penin kojega je obitelj osnovala i koji je možda i najstariji takav klub na svijetu, a i obilježen je ulazak Hiže penin Istenič u ekskluzivni međunarodni Klub 20 velikih pjenušaca proizvedenih izvan Champagne. Sve to bilo je na određeni način uvod u proslavu 2018. - u povodu pola stoljeća neprekinutoga pjenušavoga djelovanja Isteničevih, vođenih od početka, od daleke 1968., enologom mag. Janezom Isteničem. U Sloveniji inače tradicija proizvodnje pjenušaca klasičnom metodom seže u sredinu 19. stoljeća, naime 1852. godine startao je Klenovšek u Gornjoj Radgoni, da bi proizvodnju 40 godina poslije nastavio Claude Bouvier, potom su kao glavni proizvođač u Sloveniji Radgonske gorice. Janez Istenič, koji danas gospodari s 10 vlastitih hektara vinograda a grožđe otkupljuje od oko 30 stalnih i već u kakvoći potvrđenih kooperanata i koji godišnje proizvede nekih 120.000 do 150.000 butelja, ubrzo nakon svojega debuta postaje drugi po količini slovenski proizvođač pjenušca, nakon Radgonskih gorica. Zapravo, Radgonske gorice i on dugo su u Deželi bili i jedini proizvođači pjenušca, a danas je slovenska pjenušava scena vrlo bogata, broji, navodno, 250 proizvođača pjenušavoga vina!

U novouređenoj dvorani: kušanje pjenušaca, te demonstracija posebnog načina otvaranja butelje Movijinog pjenušca Puro, kojega se oslobađa taloga ne klasičnim degoržiranjem u podrumu nego neposredno prije posluženja, uz uporabu posebne poluge za micanje čepa u vjedrici s vodom

Mario Tomeković s pjenušcem Bride Valley Stevena Spurriera

Linda Diaz Morales s cavama katalonske kuće Gramona

Klub ljubitelja pjenušaca, koji vodi Janezov sin Miha, okuplja ljubitelje bubblesa, i uz organizirana druženja s gurmanskom i edukacijskom notom nudi svojim članovima i određene pogodnosti pri kupovini pjenušaca. Kao dio tih pogodnosti ovaj put bi se mogla spomenuti i mogućnost degustacije upravo spomenutih renomiranih kuća pjenušavih vina i iz inozemstva a što su u dogovoru oko osnutka Kluba 20 velikih pjenušaca, za koju je inicijativu dala španjolska Gramona iz mjesta San Sadurni d’Anoia u Kataloniji, kuća koja postoji 130 godina, kotira kao visokokvalitetna, i znana je po tome što voli da joj pjenušci, u Kataloniji zvani cava, nakon druge fermentacije u boci na kvascima odležavaju do deset i više godina. Gramona jee od isprva markiranih 1200 proizvođača iz 36 država kao potencijalnih članova Kluba pozvala iz Slovenije dva – Isteniča i Moviju.

Od Mihe Isteniča i gošće Linde Diaz Morales, sommelijerke WSET i PRvoditelja u kući Gramona, čujem kako je Klub ponajboljih 20 izvan Champagne zamišljen da što bolje upozna svijet s pjenušavoj realnosti izvan Champagne, da snažnim marketinškim istupom s edukativnim elementima uvjeri što širi krug potrošača da se i u drugim sredinama i na svim kontinentima mogu proizvesti odlični pjenušci koji će po kvaliteti ravnpravno stati uz bok šampanjcima. Upravo zato da se u akciju uključi veći broj šampanjerija iz većeg broja zemalja na različitim zemljopisnim dužinama i širinama pošlo se s inicijalnom brojkom od 20 proizvođača. Osnutak je Kluba još u povoju, nedavno su odabranim proizvođačima poslani prvi mailovi namjere i s obrazloženjem što se želi postići te, okvirno, kako raditi. Linda Diaz Morales veli da su vlasnik Gramone i njegova ekipa izbor šampanjerija napravili konzultirajući tri relevantna izvora: uglednu britansku vinsku novinarku Jancis Robinson, zatim Parkerov Wine Advocate i knjigu Toma Stevensona Champagne & Sparkling Wine Encyclopedia. Izdvajali su proizvođače po raznim zemljama i za koje su vidjeli da imaju najviše pohvala, osvojenih medalja na raznim relevantnim ocjenjivanjima pjenušaca, te koji imaju neke posebne i karakterne pjenušave proizvode (s obzirom na lokaciju vinograda, na sortu, tehnologiju proizvodnje…), i one koji su priklonjeni dužem odležavanju pjenušaca na kvascu, do desetak i više godina, uglavnom najmanje do sedam godina. Linda Diaz dodaje da pomalo stižu novi odgovori i da su potvrdni, a dogovor među vanšampanjskim šampanjerima budućeg Kluba 20 bio bi da se iduće godine na sajmu ProWein u Düsseldorfu održi i prvi službeni i, zapravo, utemeljiteljski sastanak svih pozvanih i zainteresiranih. Drugi korak bit će donošenje pravilnika ponašanja koji bi prikladno regulirao aktivnost udruge i obveze članova te omogućio kolektivu da se dobro razvija i da ova ideja o zajedništvu tržišno i na korist svih dobro napreduje.

PJENUŠCI SVIJETA 2017 – U

Dijonu u Burgundiji od 15. do 17. studenoga bit će najjača koncentracija svjetskih pjenušaca, naime odvijat će se 15. Izdanje međunarodnog ocjenjivanja Effervescents du Monde, u organizaciji tijela Forum Oenologie. Već sad je prijavljeno 650 pjenušaca iz 25 zemalja. S obzirom da se prijave primaju do 18. listopada, očekuje se i dosta više uzoraka od spomenutoha broja. Pjenušce će ocjenjivati međunarodnih 100 stručnjaka za degustaciju i vrednovanje upravo pjenušavoga vina. Informacije na www.effervescents-du-monde.com

OTVOREN PUPITRES! – Pupitres nema veze sa stresom (to je, inače, šampanjski izraz za drveno postolje s nakošenim stranicama s rupama u koje se naopačke stavljaju boce s pjenušcem da se talog od druge fermetatcije spusti u grlić flaše i da ga se lakše riješi prije čepljenja), ali moglo bi ubuduće i imati veze sa stresom! Jer - neće biti lako… U zagrebačkoj Frankopanskoj ulici gotovo na križanju s Ilicom na mjestu prijašnjeg wine-café bara upravo je otvoren lokal Pupitres koji je sommelijerka Jelena Šimić Valentić zamislila kao wine-bar s ekskluzivnom ponudom vina, ali i sireva i kave, te kao

mjesto za susrete sa zainteresiranima da saznaju više o vinu i spremnima da pohađaju njene tečajeve i vinske radionice.

Na otvorenju se okupilo značajno mnoštvo, koje nije stalo u lokal pa je veliki dio uzvanika bio, i uz čavrljanje pijuckao, na pločniku ispred ulaza. Iz daljega promatrano izgledalo je kao da je riječ o nekom novom (mirnom!) prosvjedu na zagrebačkim ulicama… Srećom, eto, riječ je bila o veselome skupu.

Ako je suditi po tolikom broju okupljenih, moglo bi se zaključiti da će Jeleni, barem u početku, dobro ići, uostalom – zašto i ne, neka joj je sa srećom!... Jelenu sam obišao i desetak dana nakon otvorenja lokala, veli da je vrlo zadovoljna posjetom gostiju i interesom za njene programe Vinska škola.

WINE & MUSIC – TREĆA SREĆA! – Treća - sreća! Nakon dva odgađanja zbog kiše, na terasi zagrebačkog kafića Finjak napokon je održano novo događanje Wine & Music, u organizaciji tvrtke Eno-Expert, svojedobno osnovane prvenstveno s ciljem pružanja enoloških usluga proizvođačima vina ali onda, eto, sve jače zanteresirane i za akcije i na marketinškome polju. Kičma Eno-Experta Miodrag Hruškar, Jelena PuhMiloš i Krešimir Hren, koji su u posljednjih 12 mjeseci organizirali pet priredbi Wine & Music što spaja živu glazbu i vino - četiri u

Metropoli i jednu u Zadru, okupili su sada, pred publikom, na svojem šestom istupu, u Finjaku, sljedeće vinske kuće s kojima surađuju: Ilovčak, Trdenić i Florijanović iz Moslavine, pa, iz Slavonije, Josipović, Perak i PP Orahovica, iz Međimurja obitelj Lovrec, a od zagorskih vinara Kopjara, Sokača i Đurinskoga, iz Dalmacije Badel 1862/Hvar, Benkovac, Daruvar. Na slici su Mladen Zrno iz Badela 1862 s vinima Ivan Dolac 2010 (jako dobar!), Korlat cabernet sauvignon te daruvarski sauvignon (jako dobar!) i Vinska kraljica Moslavine, sa svojom pratiljom.

Za delikatese pobrinuli su se Sirela (niz raznih sireva) i Galbani (pršut), te Panona Mare PP Orahovice (sjajni dimljeni fileti šarana). Za glazbu su bili zaduženi gitarist Joe Pandur i vokalistica Jana Fabijanić. Cijena ulaznice bila je je 100 kn, a u cijenu su bili uključeni čaša i, u tijeku par sati trajanja manifestacije, neograničeno kušanje vina i delicija. Posjetitelja – poprilično. A professor Ivan Dropuljić, koji organizira festival vina i gastronomije Zagreb Vino.com krajem studenoga u Esplanadi (ovogodišnja manifestacija bit će 12. po redu!) i koji je ulaznicu za svoje događanje na 2500 četvornih metara izlagačkog prostora i sa oko 300 izlagača naplaćivao 100 pa lani 150 kuna kuna jedva se odlučio da ove godine cijenu ulaznice podigne na 200 kuna!...

Ekipa Eno Experta

Tvrtku Eno expert uz enologe Miodraga Hruškara dipl.ing., Krešimira Hrena dipl.ing, te agronomku, također vinarske struke, Jelenu Puh Miloš, dipl.ing, čini i Valentina Tuščić mag.ing.agr. Prije tri godine pokrenuli su Eno Expert Akademiju, podijeljenu na školu za vinoljupce i na specijalizirane programe. U Akademiji je najpopularniji tečaj VinoLjubac. Postoji bazni program VinoLjubac, stupanj više je Napredni vinoLjubac, i, još više, Napredni vinoLjubac – mane vina. Tu su i programi Eno Expert, Eno profesionalac i Eno exclusive. U stvaranju su novi programi o kojima će uskoro biti riječ više.

DANI OTVORENIH BUTELJA – Uspješna serija priredbi Dani otvorenih butelja s kojom su Saša Zec i njegova tvrtka Vina Mosaica te duo Pajo & Hadži započeli ovoga ljeta na zagrebačkom Gornjem gradu na platou kod Klovićevih dvora nastavlja se sada na gornjogradskome Štrosu. Predviđeno je da degustacije vina raznih vinskih kuća iz Hrvatske budu subotom – dakako, s obzirom da je riječ o otvorenome prostoru program će se odvijati samo o lijepom vremenu - s početkom u podne, nakon što pukne top s Lotrščaka. Čast da otvori novi ciklus pripala je Iločkim podrumima, i to u pravo vrijeme – naime početkom rujna na velikom svjetskom ocjenjivanju vina Mundus Vini u njemačkome gradu Neustadt an der Weinstrasse u Palatinatu Iločki podrumi osvojili su nekoliko medalja što zlatnog što srebrnog sjaja, konkretno zlatom su se zakitili Traminac 2012 izborba berba bobica i Traminac 2016 premium (vrhunski) a srebrom Graševina 2016 premium (vrhunska). U ruci kljupke Monike su nagrađeni traminac i graševina.

Posjetitelji oduševljeni i predikatnim i vrhunskim tramincem i vrhunskom graševinom, a kako smo bili još u razdoblju berbe, vrijedi prenijeti pitalicu (i odgovor) kao slijed tog oduševljenja u jednoga posjetitelja kojega smo čuli kako priča za susjednim stolom: Što je to patološka nestrpljivost! Pa to kad Zagorac krajem kolovoza i u prvoj polovici rujna pojačano jede grožđe!…

Za drugo događanje u okviru Dana otvorenih butelja planirano je bilo gostovanje koparske vinarije Brič, u vlasništvu Envera Moralića, posjednika vinske kuće Kutjevo d.d.

LYON: VIGNERONS de NATURE - Za ljubitelje vina rađenih na maksimalno moguće prirodan način: 23 proizvođača članova udruge Vignerons de Nature nastupit će 23. listopada od 10 do 18 sati u Lyonu na adresi Espace de l'Artillerie - 6 bis boulevard de l'Artillerie Lyon 7ème (lako je doći osobnim automobilom i javnim prijevozom).

Evo i tko izlaže: Domaine Les 4 vents / Crozes Hermitage; Domaine Bastien Jolivet / St Joseph; Domaine Guillot-Broux / Mâcon & Bourgogne; Domaine Charly Thévenet / Régnié; Domaine Partagé - Gilles Berlioz / Chignin & Chignon Bergeron; Château de la Selve / Coteaux de l'Ardèche, Domaine Duseigneur / Côtes-du-Rhône & Châteauneuf; Mas des Caprices / Languedoc; Domaine Fouassier / Sancerre; Domaine du

Joncier / Côtes du Rhône & Lirac; Domaine Nicolas Mariotti-Bindi / Korzika; Domaine Mouriesse Vinum / Châteauneuf-du-Pape; Château les Croisille / Cahors; Domaine DirlerCadé / Alsace; Domaine Bonnet-Huteau / Muscadet Sèvre & Maine; Domaine Louis Chenu & Filles / Bourgogne & Savigny-lès-Beaune; Château Falfas / Côtes de Bourg; Vincent Couche / Champagne ; Alcools Decroix / Cognac, Gin; Domaine Turenne / Provence; Domaine Defaix / Chablis; Domaine Jaeger-Defaix / Rully; Cascina Corte / Italija, Pijemont; Domaine de l'R / Chinon; Domaine des Miquettes / St Joseph; Domaine M&S Bouchet / Saumur; Domaine du Tunnel / Cornas, Condrieu, St Joseph.

ULAZ JE SLOBODAN, javlja mi Florence Chazallon iz udruženja Vignerons de Nature.

♣

BUĐENJE KOD GRAVNERA - Jedinstven je taj Francesco Joško Gravner, i da ga nema trebalo bi ga izmisliti! Jesam li to možda već nekad rekao? Ako jesam, ne libim se ponoviti.

Snažna ličnost, dosljedan, ne tek na riječima nego svakim svojim pokretom i akcijom pokazuje vjernost rodnoj grudi i svojemu narodnom i obiteljskom naslijeđu te istinsko poštovanje prema njima. Poklonik iskrenosti i istine te poštenja, prirode i prirodnosti, u današnje vrijeme ispada kao neki odmetnik.

Dobro ga je imati ako već ne odmah pri ruci a ono barem na kilometarski relativno dostupnoj udaljenosti, naime vrijedno se barem svako toliko podružiti s njime jer to druženje, mada uz hranu i vino, nije tek banalno nego je vrlo poučno, naime Gravner i uz vilicu i čašicu te zdravicu i smijeh one koji se lako, makar i nesvjesno i nehotice, uspavaju – a takvih je puno! - u rutini moderne svakodnevice bazirane na već i beskompromisnoj komercijali pod komandom njegovog veličanstva Novca Svemoćnoga, uspijeva probuditi i navesti da se u mislima, barem nakratko, pozabave suštinom vezanom uz domoljublje, prirodnost, zdravlje, kakvoću življenja…

Uz domaće rađenu salamu od mangulice, salatu od crvenog i bijelog zelja te graha, minestrone od pouno vrsta povrća (fižol, orzo, buča, mrkva, krumpir…) i pečene svježe kobasice domaće produkcije s restanim krumpirom i pirjanim zeljem – 12 butelja (Rebula; Bianco Breg; Rujno; Rosso; 8,9,10…), od berbi koje su sada na tržištu (Ribolla gialla i Bianco Breg iz 2009) sve do Rebule 2001, Rujnoga 1997 i Bianco Brega 1997! / Dolje: Gravnerovi vinogradi, rujna 2017

Prije kratkog vremena Joška Gravnera posjetila je grupica djelatnika grupacije Jadranka s hotelima na Lošinju, a vodio ih je korporacijski sommelier Kristijan Merkaš. Bili su tu, uz Merkaša, Dragan Drlja, voditelj HIP-a zone Čikat, Dario Krstinić, šef restorana Alfred Keller u hotelu Alhambra i David Murljačić, direktor u sektoru Nabave. Buđenje je bilo sjajno, bilo bi dobro da uspavanka prema spomenutoj suvremenoj svakodnevici na koju smo osuđeni – nastupi što kasnije…

Toscana, oblast Chianti Classico

SAVEZ PROIZVOĐAČA GAIOLE: BORBA ZA JOŠ BOLJU TRŽIŠNU POZICIJU -

Unatoč velikom međunarodnom poslovnom uspjehu udruženja Consorzio Chianti Classico s vinom istoimene toskanske apelacije, proizvođači-članovi Konzorcija u nekim zonama definiranim općinskim granicama odlučili su se i posebno samoorganizirati, s ciljem stjecanja još bolje pozicije s vinom na tržištu. Već neko vrijeme u oblasti Greve u Chiantiju vrlo je aktivna udruga proizvođača koja inzistira na eko-pristupu u trsju i u podrumu, a nedavno je u oblasti Gaiolea u Chiantiju rođeno udruženje Associazione Viticoltori Gaiole, s ciljem dodatnog promoviranja proizvođača vina unutar općine Gaiole in Chianti, promocije Bakhova nektara proizašlog sa specifičnih tala koja uvelike pridonose tome da vina budu s velikom osobnošću.

Skupa su glave zbili veliki i manji odnosno mali proizvođači, kako bi se jače istaknule komparativne prednosti teritorija i posebnosti vina iz Gaiolea u Chiantiju, bilo unutar apelacije

chianti Classico docg bilo i unutar drugih oznaka namijenjenih vinima kreiranima po ispiraciji vlasnika posjeda i bez obveze poštivanja pravilnika Konzorcija Chianti Classico za vino Chianti Classico docg. Impuls ovome novom udruživanju dali su Francesco Ricasoli, vlasnik uglednog posjeda Barone Ricasoli, i Emmanuella Stucchi Prinetti iz također vrlo ugoledne kuće Badia a Coltibuono. Njima su se pridružile najprije posjedi Capannelle, Rocca di Castagnoli, Il Palazzino, a onda su u poslovnu grupu ušli i gotovo svi ostali, tako da su unutra sada sljedeći proizvođači: Badia a Coltibuono; Barone Ricasoli; Bertinga; Borgo Casa al Vento; Cantalici; Capannelle; Casanova di Bricciano; Castello di Ama; Castello di Lucignano; Castello di Meleto; Fietri; I Sodi; Il Colombaio di Cencio; Il Palazzino; La Casa di Bricciano; Le Miccine; Matteoli agricola; Monterotondo; Podere Ciona; Poggi del Chianti; Riecine; Rietine; Rocca di Castagnoli; Rocca di Montegrossi; San Giusto a Rentennano; San Martino, Montagnani; San Vincenti.

BIONDI SANTI u RUKAMA FRANCUZA! – Glasoviti posjed Biondi Santi iz

Olivier Adnot, CEO

Montalcina, znan po osebujnom brunellu sposobnome za iznimno dugo odležavanje, sada je u rukama – Francuza! Većinu dionica kupila je grupa EPI, koju vodi Christopher Descours.

Detalji oko veličine transfera nisu otkriveni.

Direktor je sada Olivier Adnot, po profesiji enolog. Francuzi su odmah po preuzimanju krenuli u modernizaciju, prvo što su instalirali bili su uređaji za kontrolu i regulaciju temperature u vinskim posudama i suvremeni stroj za selekciju grožđa prije nego li ono ode u vinifikaciju. U planu je i izmjena etikete.

Odlučeno je i to da Biondi Santi pod svojim nazivom više ne buteljira i ne distribuira Rosso di Montalcino.

BRDSKO VINOGRADARSTVO – Nedavno je u zagrebačkoj vinoteci Vivat Fina Vina predstavljena nova akvizicija istoimenoga uvoznika plemenite kapljice u Hrvatsku: riječ je o argentinskim vinima Salentein 2015 Malbec barrel selection, Pyros 2013 Malbec barrel selected 160 te Salentein Numina 2014 Gran corte old block selection iz vinograda posjeda Bodegas Salentein (800 hektara) u dolini Uco u Mendozi, i Pyros Wines (100 hektara) u dolini Pedernal u San Juanu sjeverno od Mendoze, posebnost je između ostaloga u tome da su vinogradi u brdskom području i na visinama od 1100 do 1300 metara. Vina su se pokazala vrlo elegantnima, glede tijela i kompleksnosti uzlazno od prvog ovdje navedenoga pa prema trećemu.

Već duže vrijeme u svijetu se, a osobito u Europi, govori o brdskom vinogradarstvu kao o nečemu specijalnome, stoga jer se trsje nalazi na padinama brežuljaka i bregova - što i te kako odgovara odgovara vinovoj lozi, a odakle je u novijem vremenu u komercijalnom nastojanju da se dobije što veći rod loza spuštana u ravnicu na parcele prikladnije za druge poljoprivredne kulture. Zatim, veće nadmorske visine posebice u južnim područjima danas u svjetlu globalnog zatopljenja – koje donosi dosta problema u proizvodnji kompleksnog, elegantnog, živog te fenolima kao korisnim antioksidantima bogatog Bakhova nektara i koje je

geografsku granicu dosad klasične zone prikladne za vinogradarenje za produkciju visokokvalitetnoga vina već poprilično pomaknulo na sjever – pružaju, s obzirom na ipak nešto niže temperature i s obzirom na prilične razlike izmedju dnevnih i noćnih temperatura, na dobrim ekspozicijama rješenje za postupno i duže a time i kvalitetnije dozrijevanje grožđa i za očuvanje dragocjenih kiselina bitnih za svježinu kapljice. Treće: njegovanje - raznim oblicima pomoći društvene zajednice, od financijske do, u većoj mjeri, strukovne i marketinške - brdskog vinogradarstva može spriječiti značajan odljev stanovnika iz brdskih područja, neželjeno zapuštanje zemljišta i nepoželjne moguće socijalne probleme u (većim) urbanism sredinama kamo se nerijetko zapućuju oni što napuštaju svoje ognjište u ruralnome području gdje su radni napori i općenito uvjeti za život osjetno teži.

CERVIM - Centro di Ricerca, Studi, Salvaguardia, Coordinamento e Valorizzazione per la Viticoltura Montana / Centar za istraživanje, proučavanje, očuvanje, i vaklorizaciju brdskog vinogradarstva) Upravo da bi se išlo na ruku brdskome vinogradarstvu u Europi je nastalo tijelo CERVIM, međunarodna organizacija ustanovljena 1987. godine pod pokroviteljstvom OIV-a. Sjedište organizacije je u brdskoj talijanskoj autonomnoj pokrajini Valle d’Aosta. Cilj osnutka bio je očuvati brdsko vinogradarstvo posebice na strmim položajima, a koje je proglašeno herojskime (viticoltura eroica). Realizacija počiva na stalnim znanstvenim istraživanjima i na konferencijama na kojima se raspravlja o vinogradarstvu, te na promocijskim aktivnostima, jedna od njih je i međunarodno ocjenjivanje vina brdskih područja u Aosti. CERVIM ima svoje centre na lokacijama: Valle d'Aosta, Lombardija, Pijemont, Ligurija, Sicilija, autonomna pokrajina Bolzano, autonomna pokrajina Trento, kanton Valais u Švicarskoj, Galicija u Španjolskoj, Douro u Portugalu, Rhineland-Pfalz u Njemačkoj, a okuplja i predstavnike Abruzza u Italiji, Wachaua i austrijske Štajerske, Banyulsa i Collioure-Rhônes-Alpes u Francuskoj, Ticina in Švicarskoj i Appalachija u Sjevernoj Carolini u SAD. Što, ugrubo, obilježava brdsko ili herojsko vinogradarstvo? Orografska specifičnost koja onemogućava uporabu mehanizacije dakle komotniju obradu vinograda, mali vinogradi nerijetko u parcelicama, trsje u većini slučajeva na terasama, ne uvijek optimalne klimatske okolnosti (npr. nerijetko nedostatak vode, no tu valja reći da vinova loza lakše prihvaća sušu nego vlagu), različite zanimljive lokalne sorte grožđa, proizvodi iz niše, te, osobito s turističkog aspekta, vinogradi uklopljeni u atraktivne ambijente.

Osobito je važno u vinogradima čuvati autohtone sorte koje daju visokokvalitetno vino tipičnih organoleptičkih svojstava i kao proizvodi iz niše mogu biti značajan izvor prihoda, ali ne samo za vinogradare i vinare nego i za cijelo područje, naime zbog specifičnosti vina privlače se turisti koji onda otkrivaju i druge adute teritorija, pa poslije o svemu doživljenome šire dojmove i dobar glas u svojim sredinama, kaže predsjednik CERVIM-a Roberto Gaudio.

WINE to GO – Na tržištu se nameće i vino u limenkama, dakle konfekcionirano kao njegov silni konkurent pivo. Potrošači pokazuju priličan – u najnovije vrijeme osjetno veći nego prije nekoliko godina - interes za vinske limenke, očito iz više razloga: lako baratanje i bez straha da bi se one, kao što je to slučaj kod staklene boce, mogle, nabacane u kutiju ili vrećicu, razbiti, nema straha niti da bi mogle procuriti, lako se otvaraju – nije potreban vadičep, limenke su količinski prikladne za konzumaciju po osobi, limenka je lagana i vino u njoj lagano se prenosi, troškovi transporta s, glede težine, bitno su niži od onih kod prijevoza staklenih boca, k tome limenka je kao ambalaža i jeftinija od staklene boce. Limenke su široj publici, s obzirom na manji trošak za ambalažu i s obzirom na manju količinu punjenja, cjenovno dostupnije od klasičnih punjenja vina u staklenu ambalažu, limenka s vinom vrlo je dakle s tržišnog aspekta atraktivna kupcu i tanjeg džepa. U SAD se limenka s vinom od 0,25 l može kupiti već za jedan dolar, međutim neka se vina prodaju i skupplje – po 10 dolara za limenku volumena 0,375 l. Izračuni su pokazali da je trošak vina napunjenog u limenke u ukupnoj količini koja odgovara npr. punjenju 12 klasičnih staklenih butelja (u SAD = jedan karton vina) i do 40 posto niži!

Isprva, nakon što su se pojavile, limenke s vinom percepiralo se kao vrlo praktične za izlete, za plažu, za boravak na stadionu uz gledanje sportskih priredbi odnosno na prostorima s koncertima vedrih nota. Po izjavama iz grupacije Freedonia iz Clevelanda u američkom Ohiju, inače i izdavača specijalizirane revije World Wine Packaging: Containers, Closures, & Accessories, interes potrošača za alternativna pakiranja vina počeo je nešto jače rasti od 2005. godine, a zadnjih nekoliko godina pak značajno je u porastu, kulminacija se očekuje 2025. Konkretno: zanimanje za pakiranja za vino drukčija od staklene boce (plastične boce, tetrapak, bag-in-box, aluminijski recipijenti…) u 2005. bilo je nekih 0,6 posto, u 2015. već je dosegnulo 3,4 posto, a za 2025, predviđa se da će biti najmanje 6,7 posto. Očekuje se da će potražnja za vinom punjenome u alu-limenku do 2020. porasti to novčanog prometa od više od 50 milijuna dolara godišnje.

Inače, kao istinsko lansiranje limenke kao kontejnera za vino za ponudu potrošaču može se smatrati izlazak, 2004., pjenušca Sofia Blanc de Blanc iz podruma u vlasništvu znanog Francisa Forda Coppole. Ubrzo nakon bijelog pjenušavog vina Coppola je u limenki izašao s Roséom brut. Ovog proljeća Coppola je na tržište pustio u limenkama od 2,5 dl i svoje vino iz kategorije Diamond Collection. Dosta široku ponudu vina u limenkama sad ima i američki podrum Tualatin iz grupacije Union Wine Company iz Oregona, a koja proizvodi i u limenke puni linju vina Underwood, u količini od 0,375 l. Dva su tu pjenušca, te mirni rosé i sivi i crni pinot. Čini se da se širi sloj potrošača, barem u Americi, ne opterećuje time da (možda) vino iz limenke nije na nekoj višoj razini kakvoće. Američki vinski podrumi uvjeravaju da u alu-limenke pune isto vino kao i u staklene butelje. Naglašavaju i da su limenke iznutra premazane specijalnom smolom tako da vino ne bude u izravnom dodiru s aluminijem. Problem međutim vina iz limenke – s obzirom na način na koji smo se naviknuli kušavati i piti, a to je izravno, može biti u tome da mu se ne vidi boja, a i da je na nosu prezatvoreno pa ako ga se pije bez čaše ne pokazuje arome koje bi se razvile kad bi ga se, kao što se to radi kad je staklena boca u pitanju, prije serviranja odnosno pijenja utočilo u čašu...

COTARELLE i u ZONI BRUNELLA - Dvojica braće Cotarella odlično su se poslovno

plasirala u svijetu vina. Riccardo Cotarella na čelu je ne samo Udruženja enologa Italije nego i na čalu međunarodnog udruženja enologa Union Internationale des OEnologues, a radi i kao enosavjetnik mnogih vinskih podruma, dok je Renzo, također enolog, jedan je od stubova u proizvodnji u carstvu markiza Piera Antinorija. Njih dvojica međutim, na granici između talijanskih pokrajina Umbria i Lazio, imaju i obiteljski vinski posjed – Falesco, koji u posljednje vrijeme vode kćerke Dominga, Marta i Enrica Cotarella. No to im nije bilo dovoljno i odlučili su se proširiti s vinogradima i s proizvodnjom na području Montalcina i famoznig brunella. Na izvrsnoj lokaciji između znanih podruma Fattoria dei Barbi i Podere Salicutti kupili su šest hektara terena od čega su 3,5 zasađena trsjem, te podrum.