Ljubav s greskom 2.deo

1

greĹĄkom

Mali - tada „R je za Rainera, mog stalnog gosta, A je za aroganciju, ima je dosta. I je za idiota, da znate da je istina, N je za najljepši osmijeh s usana, E je za energičan, nema suzdržavanja, R je za razbojnika, ne gleda gdje udara.“ Rainer prevrće očima i baci mi bombon iz svojih usta u glavu. Sagnem se od smijeha i dohvaćam ga s prljavog drvenog poda, podižem i bacim natrag. Dohvaća ga i baca natrag u usta, nakon što je puhnuo u njega. „Bože, bolestan si!“ namrštim nos. „Mogla sam dirati bilo što sa svojim rukama...“ Podignem prste i pomičem ih, a Rainer mi namigne. „Ništa gore nego što sam već doživio od tebe, Emy.“ „Pa, imaš pravo.“ Zamahne nogama i skoči s moje kućice na drvetu, bacajući pogled prema meni kada dotakne tlo. Nasmiješim mu se, bacajući mu opet komad bombona u glavu. Dohvati ga, strpa u džep, a zatim mi namigne. „Kamo ćeš, Rai Rai?“ Slegne ramenima. „Da uzrokujem probleme. Dolaziš li?“ „Hm, dovraga da.“ Skočim s kućice na drvetu i trčim za njim, udarajući ga u rame kad dođem do njega.

Rainer i ja smo bili najbolji prijatelji od naše dvanaeste godine. Sada mi je sedamnaest, njemu osamnaest, ali još smo uvijek bliski kao i onog dana kad smo se upoznali. Bila je to tipična priča o dječacima i djevojčicama - samo umjesto da smo se samo „upoznali“, zajedno smo izvršili epsko šutiranje. Branila sam uplašenog dječaka 2

iz našeg razreda od dvojice nasilnika koji su ga gurali okolo. Rainer je vidio što se događa i uključio se, pomogavši mi. Postali smo prijatelji i to je bilo to. Mi smo polarne suprotnosti. On je zgodan i najpopularniji dječak u školi. Ja sam potpuno muškobanjasta, a svi moji prijatelji su dečki. Uglavnom nervozni dečki. Mi smo najnevjerojatniji dvojac, ali to je upravo ono što nas čvrsto povezuje. On je posljednja godina srednje škole. Rainer živi u istoj ulici, dvije kuće dalje od moje, tako da je naše prijateljstvo procvjetalo i raslo tijekom godina, pogotovo imajući u vidu da se zauvijek zajedno spremamo izazivati nevolje.

Rainerov je otac pijanac, a majka je otišla kad je bio jako malen, tako da mislim da sam jedino što ima. Moja je obitelj tipična bogataška - umišljena i uštogljena. Moj otac posjeduje veliku pravnu tvrtku, a moja majka koristi prednosti novca koji on donosi. Živimo u ogromnoj kući s lijepim stvarima, ali ne želim ništa od toga. Mojoj sestri, Evangeline, međutim, nikad nije dovoljno i razmažena je kao i moja majka. „Idemo opet ukrasti sladoled od ludog starca u parku“, sugerira Rainer. „Moraš li biti takav buntovnik?“ Ismijavam se. „Osim toga, ne želim sladoled.“ „Što nije u redu s tobom? Svi vole sladoled.“ „Nije za cool frajericu poput mene.“ „Otprilike si cool poput bazena punog lave.“ Smijem se. „To je bilo nekako zločesto, Rai Rai.“ „Prestani me tako zvati. Uništit ćeš mi reputaciju.“ Pružim ruku i povučem ga za uho. „Kakvu reputaciju?“ „Nemoj vrijeđati moj epitet.“ Prevrnem očima. „U redu, Rainer.“ Osmjehnem se. „Idemo ukrasti sladoled.“ „Znao sam da postoji razlog zašto smo prijatelji.“ Smijem se, a on prebaci ruku preko mojih ramena. Doista epsko prijateljstvo, bez sumnje.

3

Mali - sada „O, moj Bože, Mali, odakle ti ove cipele?“ Prevrćem očima na vrisku svoje cimerice. Trenutak kasnije ona se pojavljuje na mojim vratima, držeći crne kožne platforme koje sam ukrala od sestre Eve kada sam sinoć posjetila roditelje. Naravno da Eva ne zna, to je najbolji dio toga. „Evine su.“ Osmjehnem se. „Ali što se nje tiče, još su u njenom ormaru...“ „Oh, ti si loša. Mogu li ih nositi večeras?“ Slegnem ramenima. „Ako želiš...“ Drži ih na grudima i gladi kao da su dragocjenost. „O moj Bože, tako sam uzbuđena. Kakvu haljinu da obučem?“ Mogla je nositi vreću i izgledati sjajno. Jemima „Mimi“ Watson diva je, princeza i frajerica. Sve u jednom. Sitna je, čak niža od mene, s dugom platinastom plavom kosom - naravno, lažnom - i najljepšim licem koje sam vidjela na djevojci... ikad. Ima velike, plave oči, pune ružičaste usne i trepavice zbog kojih muškarci sline.

Ona ima i stav koji ide ruku pod ruku s njenim izgledom. „Bilo koja od tvojih haljina će biti sasvim u redu“, kažem joj. „Jesi li sigurna da želiš doći večeras?“ „Upravo si saznala da se čovjek kojeg si poznavala, kojeg si obožavala, koji ti je oduzeo nevinost i bio najbolji prijatelj, vratio u grad… hmmm... da, želim doći!“

4

„Očito je da je već neko vrijeme u gradu, naletjela sam na našeg starog prijatelja iz srednje škole i rekao mi je da se Rainer vratio. I kupio bar. Ne znam kako to nisam prije saznala.”

Ona sliježe ramenima. „Nisi se raspitivala, a i mnogo je vremena prošlo. Kada si ga posljednji put vidjela?“ „Prije više od deset godina. Ne znam ni kamo je otišao.“ „Onda bi to trebao biti epski susret.“ Okrenem se i zagledam se u ogledalo. „Misliš li da će me prepoznati?“ „Naravno.“ Frknem. „Nemaš pojma kako sam izgledala. Iskreno, bila sam kao mini dječak.

Totalno muškobanjasta.“ Ona se smije. „Ne mogu to zamisliti, ali vjerujem ti.“ Proučavam svoje lice. Sigurno nisam djevojka koje se Rainer sjeća. Imala sam kratku plavu kosu, nosila naočale i bila takva da me ne bi uhvatili ni mrtvu u haljini.

Samo traperice, vrećaste majice i tenisice. Sada... Bože, sada sam potpuna suprotnost.

Kosa mi je tamno čokoladno smeđa i duga, pada mi po leđima u velikim kovrčama. I nosim puno haljina.

Plus - više nemam naočale. Ipak, moje lice mora biti isto… zar ne? Frknem u sebi. Nije isto, čak ni blizu. Linije su postale finije, usne punije, a oči, kunem se, veće.

Ipak su i dalje ista zelena nijansa. „Paničariš. Mogu ti to vidjeti na licu”, kaže Mimi i stane pokraj mene. „Što ako me ne želi vidjeti? Posljednji put kad smo se vidjeli…” Zatvaram oči, prisjećajući se. Nije bilo lijepo. Bila su teška vremena, a Rainer se jako promijenio. Činio je loše stvari o kojima mi nije htio govoriti, a situacija među nama se pogoršala.

Boljelo je, nastavili smo se boriti, ali jednog dana je samo nestao. Nikad ga više nisam vidjela. Nikad mi nije rekao kamo ide.

5

Boli kao pakao. „Prošlost je prošlost. Sigurna sam da se nije tako dugo ljutio.“ Nervozno kimnem glavom. „Ma daj, obucimo te da ga oboriš s nogu!“ Mimi pretražuje moj ormar dok ne nađe savršenu haljinu za mene, ili barem tako tvrdi. Zatim izvuče par seksi crnih cipela visokih potpetica i uvijač. Navlači moju kosu, četka je i uvija, a zatim prođe s malo ulja kroz nju tako da zasja. Haljina koju je odabrala slatka je, ali seksi. Uža je oko poprsja, pokazuje dobro dekolte, ali i ističe struk. Crna je s čipkom.

Mimi nosi upadljivu malu crvenu haljinicu i spaja ju s cipelama koje je ukrala od mene, a koje sam ja ukrala od sestre. Svoju plavu kosu ostavlja raspuštenu, samo ju pegla dok ne postane savršeno ravna. Lagano završavamo šminkanje i uzimamo torbice.

Spremne smo za odlazak, i što se više bližim ponovnom susretu s Rainerom, to me više lovi mučnina.

Ali, jednom je bio moj prijatelj - sigurno se ništa nije promijenilo.

~~~ Rainerov je bar krcat. Postoje ljudi koji stoje vani u redu koji se proteže gotovo oko zgrade, a kad uđemo, pun je. Ljudi plešu, sjede za stolovima, a da ne spominjemo gomilu oko stolova za biljar. Mimi počinje mahati guzom onog trenutka kad smo prošli ispred ulaza, a ja ju pratim, sa srcem u grlu dok pogledom skeniram prostor.

Ne vidim ga. Idemo do bara i naručimo piće. I dalje ga ne vidim. Možda smo došli na pogrešno mjesto? Eksiram svoje piće i uzmem još jedno, a zatim se pridružim Mimi na plesnom podiju da ubijem vrijeme. Pokušavam zamisliti Rainera kojeg se sjećam u glavi, ali teško je misliti na njega kao na muškarca. Kad sam ga posljednji put vidjela, imao je dvadeset i tek se počeo mijenjati iz tinejdžera u muškarca.

6

Sada će mu biti više od trideset. Zamišljam ga, s tamno smeđim očima i dugom, tamnom kosom. Uvijek je kosu imao do ramena, poput pravog buntovnika. Bio je visok i velik, jak i razvijen, čak i kao dječak. Imao je najčudesniju brončanu kožu, što mu je dalo tajanstveni, egzotični izgled. Rainer je bio lijep, takav čovjek koji će vas upropastiti za bilo kojeg drugog muškarca. „Možeš li ga vidjeti?“ Mimi mi vikne u uho. „Ne“, uzvraćam. „Plesat ćemo dok se on ne pojavi. Bar je sjajan.“ Kimnem glavom i plešemo, i plešemo, i plešemo. Čini se da prolaze sati, a još uvijek ni traga Raineru. Popila sam tri pića i dvije boce vode, jer me ovaj plesni podij čini ludo žednom. Mahnem Mimi i pokažem na prazan stol. Ona kimne glavom i podigne mi palac, a ja krenem prema njemu. Spustivši se na dupe, uzdahnem s olakšanjem. Ovdje je puno ugodnije, nije toliko vruće.

Sjedim za stolom još sat vremena, kad se napokon pojavi čovjek u šanku.

Predaleko sam da vidim je li Rainer ili ne, ali tko god to bio, on je ogroman. Ustajem i guram se kroz gomilu gledajući momka kako zagrljajem pozdravlja lijepu plavokosu ženu koja sama sjedi na šanku. Srce mi počinje tući kao ludo pitajući se je li to on.

Neizvjesnost me ubija. Kada se približim dovoljno da proučim njegovo lice, zaledim se na mjestu. Gledam ga, i znam, jednostavno znam. Ubrzano dišem jer on je tako... ah. Rainer je uvijek odlično izgledao, ali sada... Bože, sada je seksi kao grijeh. Što ga više proučavam, više mi kuca srce.

On je očaravajuć.

Njegove oči, koje su uvijek bile tamno smeđe, na ovom se svjetlu čine gotovo crne.

Kosa mu je kraća nego što se sjećam da je ikad imao i sada je duga samo nekoliko centimetara i uvija se oko ovratnika. Neuredan je i seksi. Ima dvodnevnu bradu, a lice mu je toliko muževno da ga je gotovo bolno gledati.

7

Njegovo je tijelo, o Bože, njegovo tijelo je dvostruko veće od onog iz mog sjećanja. On je viši i mnogo veći. On je velika mišićna kugla. Njegov biceps izviruje iz crne majice, a podlaktice su mu vjerojatno veće od mojih bedara. On je predivan. Ni ne shvaćam da mi teku suze dok ne osjetim peckanje očiju. Duboko, drhtavo udahnem, obrišem lice, saberem se i odlazim do šanka, zaustavljajući se pored plavuše s kojom je upravo razgovarao.

Ona me promatra, ali ja sam previše zauzeta pokušajem da se dovedem u red.

Drhtavih usana i širom otvorenih očiju gledam jedinu osobu s kojom sam dijelila dušu.

Bože, toliko sam toga prošla s tim čovjekom i iskreno sam mislila da ga više nikada neću vidjeti, a ipak sam ovdje, pred njim.

Gurne djevojci piće, smiješeći joj se, pokazujući dvije rupice kojih se tako dobro sjećam. Zatim okrene pogled prema meni. Čekam, srce mi udara, koža se zategne, a oči raširim do krajnjih granica. Čekam da me prepozna, ali... ništa. Samo pogleda u mene, praznog lica, apsolutno me ne prepoznajući. „Mogu li vam nešto donijeti?“ Osjećam se kao da me je netko snažno pljusnuo. On ne zna tko sam. Više od sedam godina bila sam mu najbolji prijatelj, uzeo mi je djevičanstvo i ne zna tko sam.

Moje lice mora izgledati užasnuto, ali on kao da ne primjećuje. Ne znam što da radim, što da kažem ili kako da se osjećam. Samo promucam „Ne, ah, ne. U redu sam.“ Tada se slomljenim srcem i tijelom punim sramote okrećem i žurim van.

Djevojka koja je sjedila za šankom me prati i hvata me na ulazu. Možda je ona njegova djevojka - tko zna? „Hej, jesi li dobro?“ pita, plave oči su joj pune brige. „Ah, oprosti, poznajemo li se?“ Odmahne glavom. „Upravo sam vidjela da si se uznemirila zbog Rainera. Htjela sam vidjeti jesi li dobro?“ Bila sam u pravu, ona poznaje Rainera, ali što to znači za mene, nemam pojma.

Ipak ju pitam, „Znaš li Rainera?“ 8

Ona kimne glavom. „Da, a ti?“ Pogledam prema njemu, već razgovara s drugom osobom, kao da me nikad nije ni bilo. Ništa me nije pripremilo za ovo. Mislila sam da je ljut, možda čak i uzbuđen, ali nikad za milijun godina nisam pomislila da će me zaboraviti. „Mislila sam da poznajem.“ Tada se okrenem i istrčim van.

9

Mali - tada „Povezi me, kretenu“, pljesnem po Rainerovom kamionu. „Kvragu ne. Ubit ćeš moje raspoloženje, ženo.“ Prekrižim ruke i dodirnem stopalo. Rainer mi se samo nasmije. „Ozbiljno ćeš me natjerati da pješačim kući?“ kažem naginjući se kroz prozor.

Stavlja mi ruku na čelo i gura me van. „Pakao, da. Vodim Missy kući.” „Missy je kurva.“ Namigne mi. „Tada je dobra za mene.“ „Ti si prase. Hajde, Rai, ne želim hodati! Možeš se zabavljat s Missy bilo kad. „On frkne. „Izlazi, tigrice. Moram brinuti o poslu.“ Zamahnem i skočim s njegovog kamiona, okrećući se upravo na vrijeme da vidim kako se Missy približava. Ona je najljepša djevojka u školi, tako da je naravno zaljubljena u Rainera, smatrajući da je on najljepši momak u školi. Barem svima drugima, osim meni, svejedno. U redu, to je vrsta laži; moram priznati da je dobro izgledao.

Strašno je. Proklet bio. Što je stariji i popularniji, to se više osjećam kao ružan mali dječak pokraj njega.

Nisam Missy

10

Je li njezina kosa uopće stvarna? Mislim da nije. Izgleda lažno plava, ali dugačka je i prozračna. Njeno tijelo i lice osvajaju muškarce. Ona ima velike sise koje su zasigurno lažne. Čula sam glasinu da su joj roditelji platili za njih. Ona je sve dupe i sise. Lice joj je bujno, velikih usana i divovskih smeđih očiju. Ona je poput malenog psića s velikim očima, a zapravo je napaljeno pseto. „Brže hodaj, štreberice.“ Ona mi se nasmiješi dok se penje u Rainerov kamion. „Kišit će.“ „Najbolje je da uskočiš u kamion, Plastičnjačo. Ne bih htjela da se rastopiš.“ Rainer frkne iz kamiona, a ona napući usne i pogleda me blistavim pogledom.

Otvori vrata i ja dobacim Raineru dramatičan poljubac. Namigne mi, i ja se okrenem prije nego što ga vidim kako se susreće s Missy. Hodam kući. Dobro za mene.

Vjerojatno mi treba vježba nakon osam krafni koje sam danas pojela. Prokleto njihovo prefino tijesto.

Krećem glavnom ulicom, ruksak mi visi preko ramena. Danas nosim svoje tenisice, hvala Bogu, jer ne mogu tako daleko prošetati ni u čemu drugom. Traperice su najstariji par koji imam, a košulja je ona koju sam ukrala Raineru kad ju je prerastao.

Sada ima mega mišiće, divovski pastuh. Kosa mu je kraća nego što bih željela, ali hej, tko se žali? Jeftina je za održavanje.

Ja za razliku od Missy imam pravu plavu kosu. „Yo, Ems.“ Okrenem se i vidim jednog svog bliskog prijatelja, Kennyja, kako trči prema meni. Ima ruksak preko ramena koji skakuće svakim korakom. Njegova duga plava kosa leti na vjetru i on stalno gura naočale na nos jer klize dolje. Predivno je smotan. „Što ima, K-pas?“ Zaustavlja se kad mi priđe, spusti ruke na koljena i duboko diše. „Čovječe, stvarno nisi u formi. Upravo si trčao, što, pet metara?“ 11

„Ugrizi me, Em“, progunđa on uspravljajući se. „Zbog čega me dovraga gnjaviš?

Gdje je Rainer?“ „Bavi se dobivanjem seksualno prenosivih bolesti od Missy.“ Nabere nos. „Jebeno odvratno.“ Frknem. „Da, točno moje misli. Hodam kući, pa ako se želiš pridružiti, bolje prestani dahtati.“ „Dovraga, imaš moj telefon. U protivnom ne bih podnosio ovaj pakao.“ Prebacim ruku kroz njegovu. „Nemoj me mrziti. Kako je bilo u školi?“ Slegne ramenima, proučavajući moj profil svojim svijetlo zelenim očima. „Nosiš li šminku?“ „Ne“, trepnem i trljam oko.

Nosim maskaru, ali nisam je mogla nanijeti kako treba, pa sam je stavila samo na jedno oko. To nije bio moj najbolji trenutak. Ne znam ni zašto ju nosim.

Pretpostavljam... pa, tu je jedan momak... ma, koga zavaravam, većina ljudi misli da sam frajer. „Stvarno nosiš“, zadirkuje me. „Koga pokušavaš impresionirati?“ „Stavila sam ju na jedno oko. Bio je to eksperiment.”

Gura me ramenom.

Uzdahnem. „Fino. Mogla bih se srušiti.“ Glasno zavija. „Još imamo nade.“ „Pojedi me, kretenu.“ „Nemoj biti tako mrzovoljna.“ On se nasmije. „Sada pričaj. Koga odmjeravaš?“ Kennyju mogu reći bilo što. Bio mi je prijatelj kroz cijelu srednju školu. Ne onakav kao Rainer, ali blizak je.

12

„To je Jack.“ Maše obrvama. „Ne seri?“ „Da, ali nikad me neće primijetiti.“ Zaustavlja me i zamahuje okolo dugim, koščatim prstima. „Zašto ne? Ti si lijepa.“ Trepnem. „Jesi li me to nazvao lijepom?“ Slegne ramenima. „Kad jesi. Pa što?“ „Izgledam kao muškarac.“ „Jer želiš. Ako bi nosila haljinu, i ponašala se kao cura, izgledala bi kao vrlo lijepa djevojka. Ljepša od Missy.“ „Sad si samo zločest.“ On se nasmije i baci mi ruke oko ramena, opet hodajući pored mene. „Dakle, reci mi o Jacku. Jesi li razgovarala s njim?“ „Ne“, promrmljam. „Ne mislim ni da on zna da postojim.“ „Onda mu daj do znanja da postojiš!“ „To nije moguće.“ „Je. Nosi nešto seksi.“ Nasmijem se. „Nemam ništa seksi.“ Nagnuo je glavu prema nebu i prevrnuo očima. „Onda pronađi nešto. Ajde, ako želiš da te primijeti, onda se moraš potruditi. Želiš li umrijeti kao djevica?“ „Umukni, budalo. Vjerojatnije je da ćeš ti umrijeti kao djevica nego ja.”

On gunđa. „Vjerojatno.“

13

„Bilo kako bilo, nemojmo o tome razgovarati. Jack me nikada neće primijetiti kraj priče.“ „Ako tako kažeš“, pjeva.

Prokleti Kenny.

~~~ Moj se prozor otvara i vidim jedno stopalo, a zatim i drugo, i onda Rainerovo veliko tijelo. Na krevetu sam, jedem kokice i gledam Top Gun. Pogledam prema njemu i vidim kako se okreće zatvoriti prozor. Zatim odbaci čizme i skoči na moj krevet.

Uzima malo kokica, zavuče neke jastuke iza glave i ušuška se. „Ako si mokar ili prljav ili s tragovima seksa, razbit ću ti dupe, Rainer Torrence.“ On me gleda poprijeko „Tragovima seksa?“ „Da, od one kurve. Mislim, Missy.“ On mi se nasmije. „Jesi li ljubomorna, Emy?“ „Jesam li ljubomoran što nemam banku spolnih bolesti?“ On se nasmije. „Da baš. Shvaćam te.“ „Zašto si ovdje? Mislila sam da cijelu noć jašeš ponija.”

Smije se, bacajući na mene kokicu. „Nisam tip za maženje.“ „Dakle, imaš snage za samo jedan krug? Tužna sam zbog tebe, Rai.“ Omota mi ruku oko vrata i omota me. „Imam dosta rundi, pametnjakovićko.“ „Smrdiš. Pusti me!“ „Ne“, kaže on, trljajući pazuh uz moje lice. „Rainer, razbit ću ti kurac. Pusti me!“ 14

Pustio me je smijući se, dok sam ja prigovarala naslanjajući se natrag u jastuke. „Tvoj je krevet bolji od mog“, mrmlja on. „Ovdje više ne spavaš. Hrčeš.“ „Ne možeš me natjerati da odem“, kaže, mašući plahtama. „Mogu i hoću. Koristit ću silu i škare.“ Podiže čelo. „Ne želim ni znati.“ „Ne, ne želiš. Idi kući i muči nekog drugog.” „Voliš kad sam ovdje, Emy. Priznaj.” Gunđam. Šutimo i oboje se fokusiramo na televizor. Pogledam ga nakon desetak minuta naše šutnje i odlučim postaviti pitanje, znajući da će mi izravno dati odgovor. Ne postoji puno toga što ne kažem Raineru. „Hej, Rai?“ Pogleda prema meni. „Da?“ „Misliš li da sam lijepa?“ Trepće prema meni. „Što si rekla?“ Dovraga, nisam to rekla točno. „Mislim... misliš li da sam dovoljno lijepa da ikad izađem na spoj?“ Proučava moje lice, a kad shvati da sam ozbiljna, odgovara. „Ne vidim te takvu, mala, ali da ti iskreno odgovorim, da, lijepa si.“ „Prilično dovoljno za sastanak.“ „Da, sigurno. Zašto?“ Odvraćam pogled i slegnem ramenima. „Bez razloga.“

15

„Ma daj, sad mi moraš reći. Netko ti se sviđa?“ Smijem se. „Nitko to više ne govori, čovječe.“ „Ispljuni, Emalie.“ „Ohhh, koristiš se mojim punim imenom. Sranje je postalo stvarno.“ Pruži ruku i opet mi stavi ruku oko vrata. „Koristit ću silu.“ „U redu, da. Ja.... Možda bih htjela pitati Jacka za spoj.“ Predugo je šutio. „Jesi li me čuo?“ „Jack Vreća?“ Odvalila sam od smijeha. „O, Bože, to je tako zlobno.” „Hej, ti zoveš Missy Plastičnjačom.“ „U pravu si. Ali Jack nije vreća.“ „On je jebeni kurac.“ „Takav si i ti pa mi se sviđaš.“ Nježno stegne ruku oko mog vrata. „Ja sam dobar kurac. On je loša vrsta.“ „Kako to?“ „On iskorištava.“ „A to znači?“, pitala sam odmah. „On jednostavno voli šarmirati i jebati.“ „I to je loše jer...?”

Pusti me da zurim i zuri u mene. „Jer se ti ne jebeš, Emy.“

16

„Zašto ne?“ Škljocnem, prekriživši ruke. „Ja sam djevojka, imam sedamnaest godina. Morala bih se moći pojebati ako želim.“ Oči mu se šire. „Ne. Jednostavno ne.“ Auch, ovo je zaboljelo i odmah sam se nakostriješila. „Što, jer nisam lažna i plastična kao što je Missy pa to znači da ne mogu biti zainteresirana za seks?“ „Da, jebeno točno“, odbrusi on. „Zato što nisi lažna, zaslužuješ bolje od muškaraca poput Jacka.“ „Oh, misliš kao štreber, koji svoj kurac vjerojatno naziva penisom, koji kaže stvari poput Sada ću penetrirati?“ Usne mu se trzaju. „Ne ali...“ „Agh!“ Plačem, penjući se iz kreveta. „Razljutio si me, Rainer. Možeš li ići?“ „Ne“, kaže, ustajući iz kreveta. „Ne odlazim jer histeriziraš. Samo govorim istinu. Muškarci poput Jacka se ne druže s djevojkama poput tebe.“ „Onda, tko ide s djevojkom poput mene?“ Slegne ramenima. „Ne znam... Kenny?” „Jebeno si ozbiljan? Dakle, drugim riječima, ne misliš da sam lijepa.

Jednostavno me pokušavaš utješiti.“ „On je dobar momak.“ „On muca kad razgovara, ako je nervozan. Ima masnu kosu. Što dovraga, Rainer?“ „Dobro, možda nije Kenny, ali...“ „Samo prestani“, plačem i dignem ruke. „Kopaš veliku jebenu rupu za sebe.“ Trepće prema meni. „Jesi li ti to mene opsovala?“ „Da, da, jesam.“ 17

„O, dijete.“ „Gledaj“, kažem, okrećući se i ugledajući se u ogledalu, „umorna sam. Možeš li krenuti?”

Rainer hoda iza mene, a u ogledalu vidim što on vidi. Sama, mogla bih biti lijepa, ali s nekim tko je upečatljiv kao Rainer iza mene, ja sam jednostavno prosječna.

To boli.

Više nego što sam ikada mogla zamisliti.

18

Mali - sada Bol me steže u prsima dok sjedim na svom krevetu i buljim u zid. Ne znam ni je li Mimi u redu - upravo sam pobjegla iz bara kao pretučeno štene. Ne mogu vjerovati da me se Rainer nije sjetio. Kako je mogao gledati moje lice i ne vidjeti djevojku kakva sam bila? Bili smo najbolji prijatelji; proveli smo sve svoje vrijeme zajedno. Bože, prošli smo toliko. Nikad neću zaboraviti njegovo lice, ni za milijun godina. „Mali?”

Zvuk Miminog glasa putuje kroz kuću, a ja povlačim koljena bliže prsima. Ne znam kako da objasnim što se dogodilo noćas ili da joj kažem zašto sam je ostavila samu. Ne znam čak ni mogu li formirati riječi. Moj najbolji prijatelji iz mladosti gledao je ravno kroz mene. „Hej.” Podignem pogled i vidim je kako stoji na vratima, suženih očiju. „Ah, hej.“ „Otišla si. Bila sam zabrinuta. Jesi li dobro?“ Ona sleti na moj krevet i prouči moje lice. „Ne baš“, šapnem promatrajući ruke. „Je li bilo loše s Rainerom?“ „To čak nije ni stiglo postati“, mrmljam. „Nije me prepoznao.“ Ona šuti na trenutak. „Oh, Mali.“ 19

„Samo je gledao ravno kroz mene, kao da me nikad nije vidio.“ Omotava mi ruku oko ramena i pomiče se pored mene. „Možda je bio zauzet i jedva te primijetio.“ „Pogledao me ravno u lice i proučio me.“ „Možda ste se puno promijenili.“ „Nikad mu ne bih zaboravila lice, Mimi. Nikada. Kako je mogao zaboraviti moje?“ Stisne me bliže. „Rekla si da se s tobom dogodila velika promjena. Možda si zaista toliko različita da te nije prepoznao.“ „Možda“, promrmljam. „Pokaži mi vašu sliku kad ste se poznavali i ja ću odlučiti. Moći ću ti reći je li to velika razlika, i onda možemo smisliti kuda krenuti.“ „U redu.“ Uzdahnem, popnem se iz kreveta i otvorim ladicu stola. Kopam po njoj dok ne nađem staru sliku Rainera i sebe.

Uzimam ju i predajem joj je. Uzme mi je iz ruke i prouči je, širom otvorenih očiju. „To si ti?“, vrisne ona. „Da.“ „Sranje, jesi li ozbiljna?“ „Što?“ Kažem, penjući se natrag u krevet i gledajući sliku.

Rainer na njoj izgleda toliko mlađe, više nego što sam shvatila dok ga večeras nisam vidjela. On je sada čovjek - na ovoj slici još uvijek ima dječački izgled. On se nasmijao, ruka mu je stegnuta oko mojih ramena. Nosim svoje uobičajene traperice i vrećast top, a moja plava kosa je u pixie frizuri. Nosim i naočale.

20

„Ne, ozbiljno.“ „Što, Mimi?“ Okreće se prema meni. „Dušo, mrzim biti nositelj loših vijesti, ali ta djevojka ne sliči na tebe.“ „Sliči!“ protestiram. „Ah, ne, ne, ne.“ „Da. Pogledaj mi oči.“ „Teško je vidjeti oči; prekrivene su masivnim naočalama. Što si mislila? Goleme su.“ „Bile su cool.“ „Možda za gorilu.“ Frknem. „Ali ipak, pogledaj mi lice. Ja sam.“ „Ne, tu si bucka.“ „Nisam bila bucmasta!“ Ona se smije. „Ne strašno, ali sada si stvarno vitka.“ „Dobro, ali ipak.“ „Kosa ti je plava.“ „Da, i?“ „Kratka i plava. Sada je duga, smeđa i potpuno drugačija.“ „Znam“, protestiram. „Ali Rainer je mogao nositi narančastu periku i naočale i još uvijek bih ga prepoznala.“ „Zaista?“ kaže uzdignutih obrva.

21

„Da, ja bih. Prepoznala bih te oči bilo gdje.“ Protegne se po mene uzimajući mi ruku: „Mrzim donositi loše vijesti, ali je li moguće da si više pažnje posvetila tim stvarima jer si ga voljela?“ Njezine su me riječi udarale kao šamar u lice. „Misliš da zato što me nije volio, nije obraćao toliko pažnje?“ Tužno se smiješi.

Ima smisla. „Da ali vjeruj mi, izgledaš sto posto drugačije. Ne bih te prepoznala.“ „Dobro, ali ...“ „Gledaj, ne znaš što se dogodilo u njegovom životu u posljednjih deset ili više godina. Moglo se srušiti sve, a mogao je imati i amneziju i ničega se ne sjeća.“ Podignem obrve. „Ozbiljno?“ Ona sliježe ramenima. „Nikad ne znaš.“ „Pa što misliš, što bih trebala učiniti?“ „Možda se vratiti, pokušati ponovo. Pričaj s njim. Reci mu tko si.“ „Ja ne... Samo ne znam da mogu podnijeti ako se me se ne sjeća.“ Stisne usne. „Onda se samo jednu večer druži u baru, razgovaraj s njim i vidjet ćeš kako se osjećaš nakon toga. Odluči ako mu želiš reći nakon što razgovaraš s njim.“ „Znači, pretvaram se da je stranac?“ Ona sliježe ramenima. „Ne može naškodit; samo vidi kako se on osjeća, vidi kako se ti osjećaš. Ne postoji pravilo koje kaže da trebate uskočiti i kopirati prošlost. Živjela si deset godina bez njega, dušo“ kaže, tapšući me po ramenu. „Što je još nekoliko dana?“ U pravu je.

22

Možda je to najbolji način da to riješim.

~~~ Postoji velika vjerojatnost da ću povraćati.

Opet sam u baru, subotnja je noć, a posljednji tjedan sam razmišljala samo o Raineru i tome kako ću odigrati. Odlučila sam da uđem sama i vidim mogu li razgovarati s njim. Možda će mi dati neki znak da se sjeća - dovraga, možda ga mogu pitati o njegovoj prošlosti i on će mi spomenuti ime…

Bilo što da mi kaže da se želi sjećati Emalie.

Večeras sam samo obukla haljinu. Lijepa je, ali nije seksi. Toliko sam živčana da je priprema bila luda. Raspustila sam jutros kosu nakon posla u kafiću i samo prošla četkom kroz nju. Šminku sam ostavila onakvu kakva je bila. Želudac mi se iskrivi dok skeniram kafić pitajući se nisam li napravila pogrešan izbor. Bože, što ako još nije ovdje? „Mogu li vam donijeti piće?“ Pogledam prema prekrasnoj plavuši koja stoji za šankom i promatra me uzdignutih obrva. Ovo večeras nije gužva, kao što je to bila ona prošla noć, što možda i nije sjajna stvar. Masa ljudi mogla je biti velika smetnja. Umjesto toga, nervozno grizem nokte i pitam se kad će Rainer ući unutra. „Svakako“, odgovorim djevojci koja nestrpljivo tapka prstima. „Tekila, čista.“ Podigne obrvu, ali pripremi mi žesticu. Pijem, šištajući dok mi tekućina peče grlo. To mi mora smiriti živce. Poplava topline koja se širi kroz moje tijelo me malo smiruje, ali ne ni približno dovoljno. „Još jedna“, kažem ja kad prođe.

23

Ne protestira, doda još jednu. Bolno progutam, a zatim izvadim telefon. Vibrira u džepu zadnjih pola sata. To je vjerojatno Mimi. Čitam njezine poruke, osjećajući toplinu kako putuje mojim venama.

Mimi: Je li tamo?

Mimi: Gdje si?

Mimi: Jebeš li ga?

Okrenem očima i, pomalo napižđena, odgovorim.

Emallie: Još nije ovdje. Pijem. „Treba ti još jedno piće, draga?“ Glatki, prhki, seksi glas čini da mi se cijelo tijelo smrzne. Sveto sranje. To je on.

To je on, i on razgovara sa mnom.

Ne mogu se prisilit da dignem glavu. Kao da je lakše i ne pogledati njega. „Hej?” Duboko udahnem, podižući glavu. Srećem najljepše crne oči koje sam ikad vidjela. Više nisu smeđe; to je gotovo kao da su se zamračile tijekom godina da predstave kako mu je život išao. Proučavam te oči, čekajući, da se sjeti. Mora me prepoznati? „Želiš li još jedno piće?“, pita, proučavajući moje lice.

Nema prepoznavanja.

Ni najmanjeg.

Valjda su mi oči sada više zelene nego plave. Bože, kome ja to govorim? Ne sjeća me se. Nijedan patetični izgovor u svijetu to neće promijeniti. „Svakako“, upravljam čvrsto glasom.

Stalno me gleda. Ravno u mene. Želi znati što pijem.

24

„Tekila.”

Obrve mu se podižu. Bože, njegovo lice, toliko je ljepše nego što sam se ikad sjećala. Nestala je ležernost koju je običavao nositi uokolo. Sada je robusniji i definitivno smrtonosniji. „Zašto mala djevojčica poput tebe pije tekilu?“ Ja frknem „Mala?“ Pogled mu klizi niz moje tijelo. „Nema te puno, dušo.“ Mrzim tu riječ. Ako bi to rekao na određen način, mogao bi mi se svidjeti. Ali nije. „To ne znači da ne podnosim piće“, promrmljam u ruke. „Sama si?“ „Ne. Imam Billa i Johna uz sebe.“ Pogledam ga, a on se smiješi. „Sviđaju mi se djevojke sa stavom.“ Znam. „Hoćeš li mi uliti tu tekilu, zgodni, ili trebam naći drugog da me posluži?“ Podigne pogled. „Puna si samopouzdanja za nekoga tako malog.“ „I opet ti s tim, mala.“ Zvučim ogorčeno i nije me briga. On razgovora sa mnom, on doslovno nema pojma tko sam. Nisam mislila da će me to tako prokleto povrijediti, ali jest. Moram otupiti bol. Brzo.

Ne raspravlja dalje i daje mi tekilu. Uzima i zatim gurnem čašu prema njemu, ponovno klimajući glavom. „Imaš li nekoga da te odvede kući?“, pita, dodajući mi još jednu.

25

„Je li ti to stvarno važno?“ Namršti se. „Ne volim da djevojke u mom baru budu u opasnosti.“ „Dobro sam“, uvjeravam ga, vraćajući čašicu.

U glavi mi se sad lijepo vrti, hvala Bogu. Osjećam toliko manje boli. „Imaš muškarca?“ Zurim u njega. „Muškarca?“ On se nasmije, a ja sam zaboravila kako su lijepe te rupice. „Znaš? Netko koga jebeš?“ „Ne. Da bar.“ „Znači, ovdje si da njeguješ slomljeno srce?“ Prekrižim ruke. „Ne.” „Zašto si onda tu?“ „Paaa imala sam prijatelja kad sam bila mlađa, došla sam u grad da ga vidim, a on se mene jebeno ne može sjetiti.“ „Kakva pička.“ Trepnem prema njemu. „Da“, uspijevam reći. „Da.“ „Bio bi budala da zaboravi lice kao tvoje.“ Želim posegnuti prema njemu i tresnut ga. Jako, ravno u nos. „Da, baš tako. „Moram nastavit radit. Ostani tamo gdje te mogu vidjeti, ok?“ Ozbiljno? On je zabrinut za mene? Nećemo tako. „Ne, hvala.“ 26

Silazim sa stolca i pokrenem se, ali idem na plesni podij. Pronađem podij i počnem se njihati. Nekoliko muškaraca se zaustavlja, stavljajući ruke na mene, a ja ih puštam da se kreću dok alkohol prolazi kroz moje tijelo. Pijana sam, daleko od pijanog.

Ne zanima me. Jebi se, Rainer. Jebi se. „Hej, dušo“, promrmlja lik i zgrabi me za bokove. „Prekrasna si.“ Oh, jebeno sranje.

Okrenem se i pogledam zgodnog muškarca koji me drži za bokove. „To je laž, kretenu“, promrmljam. „Samo reci ono što stvarno želiš.“ Gleda u mene, raširenih očiju. „Mislim to.“ „Ne misliš to! To nikad ne misle.“ Sad podiže obrve. „Dobro, onda te želim pojebati.“ „Ne zanima me, hvala.“ „Zašto se onda maziš guzom po mojim mudima?“ Nisam!

Zgrabi kurac. „Nisam ovo dobio bez razloga.“ Uh. Svinja. „Pusti me.“ „Ne. Djevojke poput tebe me izluđuju. Trljaš se o mene i onda plačeš kad uzmem ono što zaslužujem.“ O moj Bože. Kreten. „Pusti me!“ Guram ga. „Neće se dogoditi, mala.“

27

Opet ga probam gurnuti, ali odjednom ga netko makne od mene i baci u stranu.

Rainer stoji nad njim, velikog napetog tijela. „Izlazi iz mojeg bara. Nitko ne diže ruku na djevojku ako ona to ne želi.“ Ne gledam ovo. Okrenem se i žurim van. Ne mogu to sad podnijeti. Gledati kako me Rainer brani. Ne. Samo to ne. Pronađem stražnja vrata nakon što se proguram kroz gomilu i otvorim ih i zakoračim u svježi noćni zrak. U glavi mi se vrti, ne strašno, ali dovoljno da znam da ću teško sama otići kući. Stanem nekoliko puta, pokušavajući shvatiti kojim putem dalje. „Hej ti tamo. Moraš usporiti.“ Velika ruka se omota oko moje nadlaktice i odgurnem ju, okrećući se da vidim Rainera koji stoji kraj mene. Slijedio me. Zašto? Zašto bi to učinio? „Dobro sam“, siknem pokušavajući odgurnuti njegovu ruku s moje ruke. „Ne nisi. Silovat će te ili još nešto gore dok pokušavaš sama doći kući.“ „Pozvat ću taksi ili nešto slično“, promrmljam. „Samo sjedni, može? Popij malo vode pa ću te odvesti kući. Završio sam za ovu noć.“ Gurne bocu vode prema meni. Ne znam gdje ju je nabavio, ali ne želim ju. „Ne želim se voziti s tobom!“ Proučava me. „Žao mi je. Jesam li te na neki način razljutio?“ Kučka sam, znam to, ali povrijeđena sam. Nisam željela puno, nisam očekivala puno - pakao, pripremila sam se da me mrzi, ali nikad nisam očekivala da će zaboraviti tko sam. „Ne“, promrmljam. „Oprosti.“ „Gle, pila si. Dopusti da te odvezem kući.“ „U redu“, kažem, pružajući ruku. „U redu.“ Kimne glavom i pruži ruku. „Zovem se Rainer. Ti si?“ 28

Nikad nisam razmišljala o svom imenu. O Bože. Ako kažem Emalie, sigurno će kliknuti, i iz nekog čudnog razloga, ne želim mu to dati. Moj ponos je prejak. Uvijek me zvao Emy, tako da mi daje samo jednu mogućnost. „Mali“, kažem, uzimam mu ruku i uzvratim drhtavicom dok me toplina preplavljuje. „Mali“, promrmlja on, valjajući jezikom. „To je zanimljivo ime.“ „Tako je i Rainer.“ Daje mi seksi, lijen, polu osmijeh. „Tako je. ” O Bože.

Natjeram se nasmiješit i pratim ga do velikog, crnog kamioneta. Sliči onom kojeg je davno vozio. Otvara mi vrata i ja se popnem unutra. Obiđe onu drugu stranu i pokrene ga, uključujući hlađenje. Sigurna sam da bi većina ljudi dovodila u pitanje moju razumnost, ulazeći u kamionet s njim, ali on nije stranac. Ali ja sam jedina koja to zna. „Pa, dugo živiš ovdje, Mali?“, pita. „Ne“, lažem. „Ne dugo.“ „Ti radiš?“ „Da, u kafiću u centru grada.“ „Lijepo.“ „A ti? Živiš ovdje cijeli život?“ Stani, Mali. Stani sada.

Izraz lica mu malo otvrdne. „Neko vrijeme jesam, ali tada sam otišao na nekoliko godina. Vratio sam se prije dvije godine.“ „Kamo si otišao?“ Gleda ravno ispred sebe. „Ne negdje o čemu bi željela čuti.“

29

O moj Bože. Je li išao u zatvor? Što ako se dogodilo nešto stvarno grozno, i on je blokirao svoju prošlost? Može li biti tako jednostavno? Je li moguće da ga je put odveo u neka sranja? Možda bi to objasnilo zašto je otišao. To bi objasnilo i zašto me zaboravio. „Dobra sam u slušanju“, ističem.

On se nasmije. „Siguran sam da jesi.“ Neće mi reći.

To je u redu.

Saznat ću što mu se dogodilo i možda tada mogu smisliti kako to ispraviti.

30

Mali - tada „On te gleda. Totalno te gleda!” Kenny mi šapne na uho, stvarno, jako glasno. „Čovječe, to nije suptilno. Mislim da te je čitav kafić čuo!“ „Ne“, šapće on. „Šapućem.“ „Vrištiš, samo tihim tonom“, odvratim. „Sad prestani.“ „Nema šanse; on te promatra. Totalno promatra.“ „I sad vjerojatno misli da sam luda, jer šapućeš!“ Ne želim se okretati jer se bojim da je Kenny možda u pravu. Možda me Jack gleda. Srce mi leprša, a znam da su mi obrazi crveniji nego inače. „Pogledaj ga. Nasmiješi mu se; učini nešto prije nego što se on okrene“, nagovara Kenny lupkajući mi ruku. „Jesi ti mene uštipnuo?“ Cvilim i odmaknem ruku. „Bože, nemaš pojma, zar ne? Okreni se i zabljesni ga svojim prokletim osmijehom, djevojko!“ Namrštim se Kennyju, ali okrenem se i pogledam Jacka. Stoji s druge strane kafića i definitivno me promatra. Jack je netipično zgodan. On nije tako grub i divan kao Rainer, ali ima nešto prekrasno u njemu. Kosa mu je pješčano plava i razbarušena, oči su sive, a on ima besprijekornu maslinastu kožu. Visok je i mišićav, ali vitak.

31

Nasmijem se. Napravim to prije nego sam svjesna. Jackove obrve se dižu. On me skenira, i onda se nasmiješi.

Sranje! Nasmiješio mi se. Zračila sam dok ga gledam kako se okreće i izlazi s prijateljima. „Sranje!“, šapne Kenny. „Samo ti se nasmiješio.“ „Tko joj se smiješio?“ Trznem se i okrećem se kako vidim Rainera koji stoji iza mene, suženih očiju. „Jack. On ju je samo pojebao pogledom!” Kenny sretno plješće. „Bio je to smiješak, Kenny, a ne seks“, podsmjehnem se. „Bilo je dovoljno blizu.“ „Rekao sam ti da je kreten“, gunđa Rainer. „I ti si, ali evo nas.“ Pogled mu bljesne prema meni i njegov bljesak me izaziva. Držim se svoga i ne odustajem. Rainer ne bira s kim izlazim. Ja svakako ne komentiram s kim se on zabavlja. „Mislio sam da sam te upozorio na njega“, kaže, prilazeći bliže, prekriženih ruku na velikim prsima. „Dobro, pećinski čovječe“, promrmljam, gledajući ga. „Bez uvrede, ali ja ne govorim ništa o tome s kime ti izlaziš, pa…

Drži ruke i dalje prekrižene.

Uzdahnem. „Što god. Ma daj, Kenny, moramo ići na predavanje.“ „Ne čini to, Emy“, upozorava Rainer dok odlazim. „Vidimo se, Rai Rai. Nazovem te kasnije.“

32

Promrmlja nešto prema meni, ali ja ne stajem, izlazim iz kafića s Kennyjem i krećemo prema razredu. Sljedeći sat imamo zajedno, ali nakon toga sam sama. Lutam po hodnicima, u svom malom svijetu. Toliko da ne shvaćam da je Jack odmah iza mene sve dok mu topla ruka ne zavije oko moje nadlaktice. Okrenem se i uzdahnem od iznenađenja. Nikad nisam mislila da će mi zapravo prići. „Hej.“ On se smiješi. „Emalie, je li?“ Oh Bože. „Ah.“ Sranje, sranje, sranje. Sredi se. „Da.“ „Ja sam Jack.“ „Znam“, zamuckujem, a onda mi obrazi počnu gorjeti.

Bože, mnogo sam bolja od ovoga. Što je dovraga sa mnom? Jack nabaci ubojiti osmijeh, rupice i sve. Bože, on izgleda tako dobro. „Samo sam se pitao želiš li izaći sa mnom?“ Što reći? Je li ozbiljan? Želi izaći sa mnom? Ovdje bi mogao imati bilo koju djevojku. Zašto bi dovraga želio izaći sa mnom? „Ah, je li ovo šala?“ kažem, sužavajući oči.

Prekriži ruke, zapravo izgleda uvrijeđeno. „Zašto bi to bila šala?“ „Jesi li vidio sebe? A jesi li vidio mene?“ „Da i da.“ „Ja… mogao bi imati bilo koga,“ prosvjedujem, pomalo odvratno. „Zovem te na spoj.“ Srdačno se smiješi. „Nije brak.“ Nervozno se nasmijem. „Pa, da, onda dobro.“ Osmijeh mu postaje veći. „Imaš li telefonski broj?“ Zamahnem ruksakom oko sebe, umalo ga udarim u lice. Opet se nervozno nasmijem i izvadim mobitel. Recitiram broj, a on mi daje svoj.

33

„Nazvat ću te. Nešto ćemo napraviti.“ „U redu“, dišem. „Kasnije, Emily.“ Emily. Nitko me ne zove Emily. Moje ime je ili skraćeno na Emy ili je ostavljeno kao Emalie, ali nikad nije drugačije napisano. Nekako je lijepo. Zarumenim se. „Kasnije.“ Jupiii.

~~~ Smješkam se svom telefonu dok mi prsti klize po tipkama kao odgovor na Jackovu najnoviju poruku. Protekli smo si tjedan slali poruke, a što više razgovaram s njim, više ga volim. On je smiješan, pametan i tako je lako s njim razgovarati. Sutra idemo na spoj, a ja sam totalno uzbuđena zbog toga. Ne mogu čekati. „Kome, jebiga, ti stalno šalješ poruke?“ Podignem pogled s telefona i prebacim ga na Rainera, koji me vozi kući.

Pokušava vidjeti, ali to ne može učiniti sve dok je usredotočen na put. „Jacku.” „Ozbiljno?“ gunđa. „Upozorio sam te na njega.“ „Dobar je tip, Rainer.“ „On je kreten.“ Uzdahnem i pogledam prema njemu. „Mi smo prijatelji, zar ne? Bili smo prijatelji dugi niz godina. Nisam ti djevojka, ali poštujem ono što imamo dovoljno da te saslušam. Međutim, ovaj put nisi u pravu. Možeš li to pustiti, molim te?“ „Što god. I koji kurac to nosiš?“ 34

Pogledam prema novom paru uskih traperica, molila sam mamu da mi ih kupi.

Ne znam, pretpostavljam da želim lijepo izgledati za Jacka. „Ovo su traperice. Pomiri se s novim vremenom, čovječe.“ „Oslikane su.“ Bacam telefon u torbicu i okrenem se, prekriživši ruke. „Što dovraga, Rai? Ti si kreten. Možemo ne raditi ovo? Izaći ću s kime god želim.“ Naglo zaustavi kamion i okrene se prema meni. „Ja sam tvoj prijatelj. Znam te duže od bilo kojeg od ovih jebenih kretena. Neću dopustiti da te zajebava i napusti slomljenog srca.“ „A ja te volim zbog toga“, kažem, sada mi je već glas mekši. „Ali imam sedamnaest, Rainer. Znam što je ispravno, a što pogrešno. Neću mu samo dopustiti da zaroni na prvom sastanku.“ „On nije dobar.“ „Tako je i s Missy, ali ne kažem ti da prestaneš.“ Gunđa. „Ja sam muškarac. Mogu paziti na sebe.“ „Da, pa, mogu i ja paziti. Vjerovao ili ne. Znam da bi radije da se družim s nekim poput Kennyja, ali zaslužujem i bolje, a meni se sviđa Jack.“ „Nisam mislio ono što sam rekao one noći.“ Uzdahne. „Samo sam pokušavao paziti na tebe.“ „Rekavši da je najbolje što mogu dobiti nervozni štreber? I nemoj me krivo shvatiti, obožavam Kennyja, ali to boli, Rai.“ Provodi ruku kroz kosu. „Jebote. Gledaj, samo pazi, u redu? I ne mijenjaj se.“ „To tko sam ja nikad se neće promijeniti.“ Pokaže na traperice.

35

„Dopuštena mi je briga o tome kako izgledam.“ „Da“, kaže, povlačeći se na cestu. „Baš tako.“ Ljut je na mene, a ja doista ne znam zašto. Ne kažem ništa dok se približava mojoj kući i gleda ravno ispred sebe dok otvaram vrata i izlazim van. „Želiš se družiti večeras?“ pitam. „Ne“, gunđa.

Uzdahnem. „Dobro, Rai.“ Tada sam zatvorila vrata i on je ubrzao. K vragu.

Sada se osjećam loše… a uopće ne znam zašto.

36

Mali - sada „To je to?“ Pita Rainer kimnuvši prema mom stanu. „Da“, šapnem, zureći kroz prozor.

Još uvijek sam pijana, neću lagati. Da nisam, ja bih se trenutno izvukla iz auta.

Okrenem se i bacam pogled prema Raineru koji me proždire pogledom. Oh. Moj. Bože.

Gleda me kao da želi, ma nee, nije valjda? Oči mu se polako pomiču gore i susreću moje, a ja gutam gustu kvrgu koja se formirala u mom grlu. Rainer me trenutno gleda kao da me želi pojebati.

Jebi me.

Tijelo mi pucketa u malim vatrometom dok gledam njegove usne i zaključim da sam previše pijana da bih se brinula želi li me jebati ili ne. Ja želim njega poševiti.

Učinila bih sve da okusim te usne, da prođem ustima preko tog vrata, da ponovo osjetim njegov kurac u sebi. Bilo je tako davno, a ja sam tada bila tinejdžer. Sad sam žena, a on je sve što mi treba. On je sve što mi je oduvijek bilo potrebno. „Trebala bi otići“, kaže, hrapavim glasom. „Nisam dobar tip čovjeka, Mali.“ Ugrizla sam donju usnicu.

Nekoliko minuta sjedimo u tišini. „Kako to misliš?“ napokon kažem.

37

„Ne ulazim u veze; samo ševa za jednu noć. Jebem se. Ne želim imena. Ako me i dalje tako gledaš, biti ćeš jedna od njih, a previše si slatka da bi bila nečija jednokratna ševa.“ On nije u pravu. Želim noćas biti njegova. „Zbog čega misliš da se razlikujem od tebe?“ kažem, otkopčavajući sigurnosni pojas i naginjući se nad njega. „Zašto misliš da ne želim samo jednu noć?“ Oči mu bljesnu i on posegne prema gore, uvijajući šaku u moju kosu. Lagano trza, a ja uzdahnem. Grleni zvuk mu pobjegne s usana. „Iz automobila. Odmah, malena.“ „Ne“, udahnem, kliznuvši preko sjedala i prelazeći na njegovo krilo.

On je ogroman, toliko veći nego što se sjećam. Njegov kurac pritisne se između mojih nogu, trljajući se o moju toplinu tek toliko da uzrokuje savršeno trenje. Ugledam njegove oči i vidim da se ne želi svađati. „Nisam dobar čovjek. Čuješ li me?“ „A ja nisam dobra žena.“ Čujem bolni, grleni zvuk i pritisne čelo uz moje. „Samo želim noć zabave, Rainer. Ako si mi to voljan dati, spremna sam ga uzeti.“ „Mrzim što ovo radim.“ „Ne“, kažem, posegnuvši između nas i zgrabivši gornji gumb njegovih traperica. „Ne mrziš. Ponudio si mi vožnju kući s razlogom, a oboje znamo koji je to bio.“ „Ti si lijepa“, kaže on, proučavajući moje lice. „Jebote, osjećam se kao da te nekako poznajem.“

38

Zamrznem se i odvratim pogled. On me poznaje; samo se toga ne sjeća. Možda mu se stvarno dogodilo nešto tragično, a to bi objasnilo njegov nedostatak pamćenja.

Ili možda mu jednostavno nikada nisam toliko značila koliko sam mislila da jesam. „Zašto me više ne gledaš?“, pita on. „Samo se želim poševiti. Možemo li ne komplicirati?“ Kažem, i glas mi je malo drhtao.

Posegnem u njegove traperice i uvijam prste oko njegovog kurca. Sikne kroz zube, a rukom posegne u pretinac za rukavice i izvadi kondom. Fiksira me pogledom, uzima penis iz moje ruke i polako ga izvadi. Veliki je, debeo i savršen. Baš kao što je uvijek bio. Znam kako se nevjerojatno dobro osjećam kad je taj kurac u meni.

Nikad neću zaboraviti.

Pruži ruku prema meni i klizi niz moju haljinu, grubim prstima opaše mi bedra dok se haljina kreće na gore. Zatim posegne za mojim gaćicama. Neće ih biti lako povući s obzirom na to da sam ga zajahala. Gleda u njih, zatim u mene, i jednim čvrstim trzajem, materijal se raspara, a ja ostanem bez gaćica. Protestiram, ali zvuk se brzo stiša kad njegovi prsti pronađu moju pičkicu.

Naginjem se naprijed, želeći ga okusiti, želeći se sjetiti kako su mu uske mekane, ali on okreće glavu. „Ne ljubim se, Mali.“ „Imaš neku bolest ili nešto slično?“ „Ne, ja to jednostavno ne radim.“ U redu. Dobro. Čudak.

Okrenem lice u stranu i umjesto toga usredotočim se na njegove prste koji klize u moju pičku. Obrađuje me mekano, sporo i precizno. Njegovi prsti, lagano grubi, rade to s takvom lakoćom. Maže moju vlagu oko klitorisa. Zatim koristi slobodnu ruku da mi podigne bok kako bi mogao postaviti svoj kurac na moj ulaz.

Zadržavam dah.

39

Počnem kliziti po njemu. Uzdah mi napusti usne i brzo se pretvori u grleno stenjanje dok me ispunjava, protežući me, otvarajući me prema njemu. Od Rainera sam imala samo nekoliko muškaraca, a većinom su to bila ševe za jednu noć. Prošlo je dosta vremena od kad su me ovako napunili. Rainer primijeti i otpusti muževno režanje. „Ti si jebeno tijesna“, gunđa. „Isuse.“ „Prošlo je neko vrijeme“, šapnem, nadimajući se nad njega. „Mislio sam da si rekla da voliš ležerni seks?“ Uzdahnem dok on podiže kukove i ispunjava me u potpunosti. „Znam“, udahnem. „O Bože. Jebote. Jesam. Prošlo je neko vrijeme.“ „Nemoj jebeno reći“, odbrusi stisnutim zubima. „Jebote. Tako jebeno dobro.“ „Dobro. Smatram da se osjećaš dobro.“ Stavila sam ruke na njegova ramena, osjećajući kako mu se mišići nakupljaju ispod mojih dlanova. Želim ih masirati, lutati rukama po njegovom velikom tijelu dok se ne oporavim. Udahnem ga i pokušavam utisnuti njegov miris u sjećanje, na mjesto koje nikad neću zaboraviti. Nikad ne želim zaboraviti ništa što se događa između Rainera i mene.

Koristi moje bokove kako bi me pomicao gore-dolje na svom kurcu, a zadovoljstvo mi prodire kroz tijelo. Pljesnem rukom po prozoru kamiona i pustim glavu da padne natrag, kosa se prospe dolje da mu dodirnem bedra. Oslobađa jednu ruku i hvata mi grudi, kotrljajući mi bradavicu između palca i kažiprsta kroz tkaninu moje haljine. Uzdišem od zadovoljstva i počnem se ljuljati jače i brže, dok ga ne jebem tako snažno da škljocne sjedalo. „Jebote,“ promuca. „Uskoro sam gotov. Jebote, jašeš me vrhunski.“ „Tako sam blizu“, poviknem jače, jače stežući kukove uz njegov penis, grleći se dok ne osjetim orgazam koji visi o niti.

40

Rainer posegne dolje i pronalazi moj klitoris, dajući mu nekoliko tvrdih trljanja i ja eksplodiram oko njega. Njegovo ime klizne mi s usana i čak ne shvaćam da mi je ruka uvijena u njegovu kosu dok drhtaji ne prestanu i vid mi se ne razriješi. Rainer i dalje gura bokove prema gore, tako da držim tempo sve dok ne osjetim da se stvrdnuo u meni, a onda svrši s glasnim gunđanjem.

Oslobađam se njegove kose i maknem ruku s prozora, ugledavši oznaku u pari koja brzo blijedi. Nekoliko trenutaka hvatam dah, a zatim kliznem s njega, vraćajući se natrag u sjedalo. Nagnem se unatrag i zatvorim oči, stavljajući ruku preko svog galopirajućeg srca i ostajem tako dok se ne smiri. „Jesi li dobro?“ Pita on i moje se oči naglo otvore. „Aha“, uspijevam. „Da.“ Kimne glavom, vezujući kondom i gurajući ga u plastičnu vrećicu koju nalazi na podu ispod mojih nogu. Zatim povuče traperice na svoje mjesto i zakopča ih, pazeći da me ne pogleda. On stvarno ne zna kako se povezati. Odjednom su stvari čudne i činilo se da želi da izađem, tako da nema težak zadatak da me to pita.

Boli me, ali nabacim osmijeh na lice i nagnem se dolje, hvatajući gaćice. „U redu“, kažem povlačeći svoju haljinu. „Hvala na vožnji.“ On nešto frkne, a ja ne mogu da se ne nasmijem. „Mislila sam na vožnju kući“, kažem, otvorivši vrata. Izađem i pogledam ga, a on me pažljivo promatra. „Ali i druga je vožnja bila sjajna. Vidimo se, Rainer.“ Otvara usta da nešto kaže, ali ja zalupim vratima.

Pojma nemam u što sam se upustila, ali imam osjećaj da to nije pravi put.

~~~

41

„Čekaj malo“, kaže Mimi i krene po sobi s prekriženim rukama. „Znači, razgovarao je s tobom, odvezao te kući, a zatim ste se pojebali u njegovom kamionu?“ Podignem noge do prsa i uvijem ih oko njih. „Da.“ „Jebala si ga?“ Kimnem glavom. „U njegovom kamionu?“ Ponovno kimnem glavom. „Baš izvan kuće?“ Prevrćem očima. „Što ti je dovraga prošlo kroz glavu?“ vrisne ona.

Uzdahnem. „Pila sam, i, Ja samo... Bože, toliko mi je nedostajalo.“ „Znači, dopustila si mu da te iskoristi?“ „Ne. Trebala sam to koliko i on.“ „Ne“, kaže ona, mahnuvši prstom u moje lice, „ono što ti je trebalo bilo je da mu kažeš istinu. Da ne iskopaš veću jebenu rupu iz koje se trebaš izvući.“ Dignem ruke gore. „Koja je jebena stvar govoriti mu istinu, Mimi? Ne sjeća me se i očito postoji razlog za to. Ako mu kažem tko sam, još uvijek postoji dobra šansa da me se ne sjeća. Što je još gore, on će se možda isključiti i nikad neću shvatiti što mu se dogodilo.“ „Pa što? Samo ćeš mu biti prijateljica za jebanje?“ Slegnem ramenima. „Ne znam ni hoće li on opet otići tamo sa mnom.“ „Otvoreno je priznao da je igrač, a ti si ga svejedno pustila?“

42

Namrštila sam se na nju. „On nije igrač, on je iskren. On nema veze i bilo što drugo. Niti ja.“ „Igraš se vatrom, Mali, i opeći ćeš se“, upozorava ona. „Možda i hoću, ali na ovaj način bih jednostavno mogla saznati više o njemu.“ „Što bi vjerojatno mogla napraviti i da si mu samo rekla tko si!“, viče ona bijesno. „Razišli smo se grubo, Mimi. Mogao bi se potpuno isključiti ako mu kažem tko sam. Bože, zar ne vidiš? To je najbolji način. Bit ćemo povremeni jebači pa možda uspijem proći.“ „Ti si luda!“, pljuje ona. „Zašto misliš da će ti sve reći?“ „Jer ga poznajem; Znam što ga natjera da govori. Ne mogu drugačije raditi s njim. Moram to učiniti, Mimi.“ Ona uzdahne i spušta se na moj krevet pored mene. „Mislim da radiš veliku grešku, ali neću te zaustaviti.“ „Nešto mu je pošlo po zlu i želim znati što je to. Jedini način na koji mogu saznati je provodeći vrijeme s njim. Možda ću upoznati njegove prijatelje... možda netko ima trag.“ „A ako se više ne želi jebat?“ „Tada ću pokušati biti mu barem prijatelj.“ Odmahne glavom. „Budi oprezna, Mali. Ovo bi moglo poći loše.“ „Da“, kažem, zureći u zid. „Ali moram pokušati.“ On je moj prijatelj.

Moram učiniti sve što mogu.

43

Mali - tada Noga mi klizi i ispuštam divlje psovke. Dovraga, zašto je Rainer morao odabrati sobu na prvom katu? Mogao je odabrati veliku u prizemlju, ali mrzi svog oca pa je odlučio da neće, radije će biti što dalje od njega. Zato se pokušavam popeti uz lagani odvod koji ima potpornu mrežu, a meni to ne ide baš najbolje.

Ali moram ga vidjeti. Uznemirio me je, a ja ne volim ostavljati takve stvari.

Uspijevam se probiti do vrha. Nekad sam to mogla napravit puno lakše, ali u zadnje vrijeme Rainer dolazi kod mene, pa nemam naviku visjeti kod njega. Ne voli biti ovdje. Gurnem svoje tijelo do vrha njegovog malog balkona i popnem se preko ograde.

Njegova dvostruka vrata širom su otvorena i zaustavljam se kao mrtva kad ga vidim na vratima njegove spavaće sobe, a nosio je samo par labavih pamučnih gaćica.

On ljubi Missy. Njeno tijelo je pritisnuto uz njegovo, a on ima ruku oko njenog vrata. Poljubac je dug i mekan, a iz nekih mi se čudnih razloga prsa stisnu. Neobičan osjećaj prođe mi kroz tijelo i brzo ga odgurnem. Kako čudno. Odmahnem glavom i čekam da prođe. On joj se nasmiješi, a zatim je pusti kroz vrata. Nekoliko minuta kasnije ulazna vrata zalupiše i ona izlazi do svog automobila.

Okrenem se unatrag i vidim Rainera kako stoji na otvorenim vratima i bulji u mene. Ima prekrižene ruke preko širokih, golih prsa. Bože, nisam shvatila koliko je velik. Kosa mu je neuredna i ima definitivno izgled 'upravo sam se poševio'. Kao da ne znam što njih dvoje rade.

Opet mi se gradi onaj neobični teret u grudima.

44

„To je izgledalo prilično ozbiljno“, kažem, prelazeći palcem preko ramena u pravcu u kojem je Missy upravo otišla. „Nisam mislila da si ti za ljubav.“ „Što radiš ovdje, Em?“ Uzdahnem. „Hoćeš li me pustiti unutra?“ Ostaje na vratima. „Htjela sam te vidjeti... možeš li me pustiti unutra?“ „Upravo sam pojebao žensku u svom krevetu. Jesi sigurna da želiš ući?“ „Nije me briga. Pusti me da uđem kako bih mogla razgovarati s tobom.“ Makne se s vrata i uđem unutra. Bože, ovdje miriše na seks. Barem tako pretpostavljam da seks miriše. Prilazim kauču i spustim se na njega, zagledana u njegovu sobu. Drži ju uglavnom urednom. Vidim samo nekoliko komada odjeće.

Promatram kako odbacuje plahte s kreveta i baca ih u košaricu kraj svoje kupaonice, a zatim iz ormara izvlači čiste. „Dječak koji u sobi drži rezervne plahte. Impresivno.“ Ne govori ništa.

Uzdahnem. „Ljut si na mene“, kažem ja. To nije pitanje. „A ti si jebeni genij.“ „Isuse, Rainer, prestani. Reci mi koji je problem, dovraga.“ Ne odgovara mi. Znam da je zabrinut i pretpostavljam da razumijem zašto, ali ne mogu to prolaziti svaki put kad se odlučim izlaziti s muškarcem. „U čemu je stvar?“ šapnem.

45

Zaustavlja se, prekriži ruku i okreće se i bulji u mene. „Najbolji smo prijatelji.

Stalo mi je do tebe. Nije me briga za druge cure, ali ti si mi kao sestra. Pa da, jebeno me briga što će se dogoditi.“ Sestra?

Prsa mi se stežu. Ne znam zašto me to muči. „Shvaćam to i volim te, ali moram napraviti vlastite pogreške. Ne možeš me zaštititi – moraš me pustiti da živim.“ Baci plahtu u stranu i zareži. „Ti si jedina djevojka koju imam u životu. Moj je otac sjeban. Moja majka je mrtva. Nemam braće i sestre. Ti si jedino zbog čega se osjećam…“ „Kao što?“ „Kao da imam nešto vrijedno borbe.“ Srce mi se slomi i hodam naprijed, zaustavljajući se pred njim. „Uvijek ćeš se moći boriti za mene, Rai Rai, ali ovo je meni važno. Moram to učiniti. Obećavam da ću ti ispričati sve što se događa, a ti ćeš prvi znati ako nešto pođe po zlu, ali molim te.“ Položim mu ruku na prsa. „Molim te, dopusti mi da to učinim.“ Okreće se prema meni, pogledom skenirajući moje lice. „Ako te povrijedi, Em, ubit ću ga.“ „I dopustit ću ti.“ „To obećavaš?“ Osmjehnem se, zakoračim bliže do njega. Omotava ruke oko mene i oboje uzdišemo. „Obećajem.“ Drži me duže nego ikad prije, i osjećam se lijepo. Koža mu je meka, mišići čvrsti.

Pritisnem obraz na njegova prsa i samo trenutak da ga udahnem. „Želiš li ostati večeras?“ 46

Pustila sam ga i klimnula glavom. „Naravno, zašto, dovraga, ne?“

~~~

„Glupo je, o, Bože, isključi to!“, vrisnem, pritišćući jastuk u lice.

Rainer se smije. „Ne, to je epsko.“ „Samo on.... on samo.“ „Reže mu nogu, da.“ „Ne mogu!“ Plačem, dublje ulazeći u krevet. „Pičkice.“ Glasno lupanje po vratima natjera Rainera da se ukoči pored mene. „Rainer, stišaj to jebeno sranje. Nisi jedina jebena osoba u ovoj kući!“ Urla njegov otac. „Da, u redu“, vikne Rainer. „Ti si to drzak prema meni, dečko?“ Pogledam ispod pokrivača i Rainerovo je tijelo toliko ukočeno da me brine. Šake su mu stisnute i gleda u vrata koja su, srećom, zaključana. „Ne“, vikne Rainer. „Molim?“ „Ne, gospodine.“ Jadni Rainer. Srce me boli zbog njega. Kao da se njegov ponos razbija svaki put kad razgovara s ocem. Otac mu je šupak. Ne volim ga i pokušavam ga izbjeći pod svaku cijenu. Čujemo udarac, kao da je udario u vrata, a zatim podne ploče glasno škripe dok on odlazi. Rainer zaustavlja film i oboje sjedimo u tišini, kao i uvijek kad se to dogodi.

47

„Jesi li dobro?“ pitam, isto pitanje koje uvijek postavljam. „Da“, kaže, isti odgovor koji uvijek daje. „Želiš li da idem?“ „Ne“, kaže on, isključujući televizor i skliznuvši dolje na pokrivač. „Lezi.“ Radim kako kaže, prevrćući se na svoju stranu. „Hej, Rai?“ „Hmmmm?” „Misliš li da je ovo prijateljstvo neprirodno?”

To je vrlo slučajna misao, ali sada kada se čini da Rainer i ja nalazimo svoje ljubavne interese, sve više razmišljam o našem prijateljstvu i kako to može izgledati drugoj osobi. Čini mi se normalno, ali ne znam druge ljude koji imaju prijateljstvo poput našeg. Šutjeli smo minutu „Ne.“ „Spavamo zajedno.“ „ Pa?“ „Ne znam. Valjda neki to ne shvaćaju.“ „Djevojke svako malo prespavaju jedna kod druge. Koja je razlika?“ „Mazimo se.“ Gunđa. „Nije to maženje.“ Tiho se smijem. „Dobro, čovječe, što god kažeš.“ Ne odmiče ruku s mene - to samo pokazuje da ne puši to sranje i da će ovako spavati, ma koliko mu se ja rugala. „Obećaj mi nešto, Em“, kaže on tek kad mi se oči počnu sklapati. „Što?”

48

„Obećaj mi da ćeš zaštititi svoje djevičanstvo svime što imaš. Odustani samo kad znaš svom dušom da je vrijeme.“ Pružim ruku i uhvatim ga za ruku, stisnuvši je. „Obećajem.“ Iskreno, ne znam što bih bez Rainera neke dane. I ta me misao plaši.

49

Mali - sada „Narudžba!“ Uzimam pladanj s kavom i nosim ju do grupe djevojčica koje sjede za stolom i čekaju. Naručile su stvari s menija koje ne mogu ni izgovoriti i s nestrpljenjem me gledaju dok koračam prema njima. Nabacim najbolji osmijeh i odložim kave dolje, nemam pojma koja je čija. Srećom, čini se da znaju i posegnu svaka za svojom. „Voljela bih zaslađivač“, kaže lijepa plavokosa djevojka, mahnuvši prstom kao da je previše lijena da mahne cijelom rukom. „Dobro“, kažem, okrenem se i dohvatim nekoliko vrećica sa stola pored nas.

Gurnem ih njoj, a zatim se vratim svom poslu.

Zvono iznad vrata zazvoni i ja ugledam drugu grupu djevojaka kako ulaze.

Prepoznajem jednu. Ona je djevojka koja je bila u Rainerovom baru one noći kad sam prvi put ušla tamo. Zaista je lijepa, s plavom kosom i najplavijim očima koje sam ikad vidjela. S njom su još tri djevojke - jedna ima tamnu kosu i tamne oči, druga je malena i plava, a jedna ima lude ljubičaste pruge na kosi.

Nasmiješim im se i djevojka koju sam upoznala one noći nasmiješi mi se i mahne. „Oh, hej!“ ona reče, prilazeći bliže. „Vidjela sam te neku noć.“ Kimnem smiješeći se. „Da, oprosti, nisam zapamtila tvoje ime.“ „Ja sam Belle. Ovo su moji prijatelji Pippa, Santana i Jaylah.“ Mahnem im i sve se nasmiješe. „Ja sam Mali. Što vas dovodi ovdje?”

50

„Čule smo da je kava odlična.“ Belle se nasmije.

Mahnem prema praznom separeu. „Sjednite. Vidjet ćemo je li to istinita izjava.“ Sve se nasmijaše i sjednu, a ja izvlačim bilježnicu kako bih preuzela njihove narudžbe. „Pa, kako si dospjela u Rainerov bar?“ Pita Belle pregledavajući jelovnik. „Poznaješ li ga?“ Gledam u bilježnicu, ne mogu odgovoriti jer me uhvatila nespremnu za takva pitanja.

Plavokosa djevojka, koju je predstavila kao Pippa, upita: „Oh, znaš Rainera?“ Pogledam ju u oči i odgovorim „Ah, nekako. Oprosti, znaš li ga i ti?“ „On je moj najbolji prijatelj.“ Pippa se smiješi, a meni se čini kao da me je netko udario po licu. Dobio je novu najbolju prijateljicu. Novu. I zaboravio je na mene. Toliko boli. „Oh“, kažem, forsirajući osmijeh, ali sigurna sam da mi usne podrhtavaju. „To je odlično. Ne poznajem ga dobro. Ja hmmm, mi mmm...“ Belline se oči proširuju dok shvaća. „Aha“, kaže ona, klimnuvši glavom. Pippa sužava oči, gotovo kao da joj se ono što joj je upravo prošlo kroz glavu ne sviđa, ali ne govori ništa. „Znači, kažeš da ti je najbolji prijatelj“, nastavim. „Koliko dugo ste prijatelji?“ Lice joj se malo uznemiri - na isti način kao i Rainerovo prošle noći. „Dugo vremena.“ Ne tako dugo. „To je dobro. Drago mi je. On je dobar momak.“ Ona se opet nasmiješi. Doista je slatka - dobrota joj je ispisana po cijelom licu.

Mislim da nikada ne bi mogla biti zlobna. Ona mi je potpuna suprotnost. „Da“, kaže ona. „On stvarno jest.“ 51

„Hej, večeras idemo u klub moga muža. Trebala bi doći? Rainer i on se bore“, uzbuđeno govori Belle.

Borba? Rainer se bori? „Rainer se bori?“ pitam. „Da, ali ne brini, stvarno je divno gledati“, dodaje Santana. „Da“, kaže Pippa. „Zabavno je. Trebala bi doći.“ Jaylah i Belle kimaju glavom. „Ali vi me ne poznajete“, ističem. „Pa, možemo te upoznati“, ohrabruje me Belle. „Što kažeš?“ „U redu.“ Smijem se. „Ja sam za.“ Ako ove djevojke poznaju Rainera, možda sada imam priliku saznati što se dovraga dogodilo s njim. I kladim se da Pippa ima nešto s tim - ne pitajte me zašto, ali u njenim očima ima nešto, neka bol koja odgovara Rainerovoj i mislim da bi ona sigurno mogla znati njegovu priču.

Ako budem imala sreće, možda nešto i saznam.

~~~ Glazba trešti kroz vrata kluba nazvanog House Of Obsidian. To je ogromno mjesto, s ogromnim redom na prednjem ulazu. Veliki crni ulaz vidi se sa strane i gužva je do točke kad više ne znam kako ljudi tamo uopće stoje. Belle mi gurne ruku i usredotočim se na probijanje kroz gužvu da uđemo. Nismo čekale u redu jer njezin suprug Max posjeduje klub. Kada smo unutra, zadivim se veličinom prostora. Ogroman je, moderan i gladak. Boje su vrlo oštre, crno-bijele, s mrljama srebra. Izgleda nevjerojatno.

52

Pratim djevojke do šanka, a lijepa plavokosa poslužuje nas prije drugih.

Naručimo rundu Cosmopolitana, a zatim se Belle naginje i govori mi da ćemo gledati borbu.

Provlačimo se kroz gomilu s pićem u ruci, a ja prtljam po svojoj kratkoj, crvenoj haljini. Posudila sam ju od Mimi, koja je rekla da ju moram nositi. I ona bi nam se pridružila, ali morala je raditi. Uparila sam haljinu s cipelama s visokim potpeticama koje sam posudila od sestre Eve, a kosu sam ostavila u debelim kovrčama. Lagano sam našminkana, ali iskreno, haljina je dovoljna pozivnica. Bože, osjećam da je užasno kratka i tako je tijesna i stalno se povlači prema gore. Gurnem rub dok dođemo do vrata koja vode prema onome za što pretpostavljam da je podrum. „Hajde, ovdje dolje“, vikne Belle, a svi ju pratimo dolje. To je najveći prokleti podrum koji sam ikad vidjela. Prostor se otvara prema masivnoj sobi koja sadrži borbeni ring. Ljudi udaraju po nogama i urlaju u podnožju, skačući i potičući borce da izađu.

Držim Bellinu ruku dok nas vodi prema svlačionici.

Belle otvara vrata i ulazimo. Čujem zvuk muškog smijeha i prepoznajem da jedan od glasova pripada Raineru. Pomaknem se malo iza Belle jer ovo bi moglo izgledati kao da ga uhodim. Nikad nisam razmišljala o tome i sada sam nervozna.

Mislim da će se iznenaditi, iako će vjerojatno misliti da sam bezveze. „Hej dušo“, čujem muški glas kako govori. „Hej, zgodni“, kaže Belle i krupni se par ruku omota oko njenog struka. „Povela si prijateljice“, kaže on.

Odmaknem se i stanem kraj Jaylah, Santane i još jedne djevojke koju sam večeras upoznala, Ash. Pippa se požuri naprijed, a srce mi se kida u grudima dok se baca u Rainerove ruke. „Hej ljepotice“, reče joj nježno. Nisam sasvim sigurna mogu li to podnijeti.

Drago mi je što je ona njegova prijateljica, ali Bože, nikad nisam bila spremna na to da će ovoliko boljeti.

53

„Hej Rainer“, kaže, glasom nježnim i slatkim. „Dugo se nismo vidjeli. Kako si?“ „Dobro, ti?“ Ostajem iza, osjećajući se poput ribe van vode. „Povele smo našu novu prijateljicu Mali“, kaže Belle svom suprugu kojeg sada napokon mogu u potpunosti vidjeti. On je divan. On je velik i jak, širokih ramena, lica vrlo sličnog Rainerovom, samo je njegovo daleko hrapavije. Ima ožiljke, blago iskrivljen nos i kraću tamnu kosu, ali oči su mu tamne smeđe nijanse, toliko tamne da mislite da su crne. Nema toliko tetovaža kao Rainer, ali izuzetno dobro izgleda. „Ovo je moj muž, Max.“ Belle se smiješi. „Max, ovo je Mali.“ Koraknem naprijed i ispružim ruku. „Drago mi je.“ On mi stiska ruku i osmijehne mi se. „I meni.“ Izbjegavam pogledati Rainera, ali ne propuštam činjenicu da je prestao razgovarati. „Mali“, kaže on, a ja pogledam prema njemu. „Oh, hej Rainer.“ Da, to je zvučalo stvarno uvjerljivo. Proučava me, a ja dajem sve od sebe da ne zurim u njegova gola široka prsa. Želim proučavati njegove tetovaže, samo želim posegnuti i oviti se oko njega. Umjesto toga, pogledam ga i usredotočujući se na njegove velike, smeđe oči. „Nisam znao da poznaješ djevojke.“ „Upoznala sam ih nedavno“, kažem ležerno. „Pozvale su me. Oprosti, nisam mislila da je to problem.“ Oči su mu skliznule do moje kratke haljine. „Nije“, kaže on.

Drhtim. Zatim se promeškoljim i pogledam prema Maxu. „Ovo je stvarno lijep klub.“ 54

Zagleda se u Rainera, a zatim u mene i nasmiješi se. „Da, jest.“ Osmjehnem se i otpijem svoje piće kako bih prikrila nervozu. „Kada počinje borba?“ pita Ash. „Za oko petnaest minuta. Djevojke, imate vremena za još jedno piće“, kaže Max. „Odlično! Djevojke dolazite? pita Belle. „Naravno“, promucam. „Zapravo“, kaže Rainer, stojeći tako da mogu vidjeti njegovo veliko, lijepo tijelo, „Možemo li porazgovarati, Mali?“ On želi razgovor. Sa mnom. Zašto? „Naravno“, kažem. „Donijet ću ti piće.“ Belle kimne i nasmiješi se.

Pippa nas znatiželjno promatra, a ostale se djevojke trude mi pokazati palčeve gore koji nisu tako suptilni. Dobri Bože. Rainer hoda prema stražnjem dijelu svlačionice i ulazi u mali prostor poput ureda. Ulazim, a on zatvara vrata za mnom. „Molim te, nemoj me pitati nisam li došla ovdje s njima da te vidim, jer nisam.

Nisam ni znala da te poznaju i...“ Okreće se i proučava me. „Nisam to mislio.“ „Dobro“, kažem, gledajući u moje ruke. „Pa zašto smo ovdje?“ Gleda me i govori „Bio sam kreten onu noć.“ Šokirano pogledam u njega. „Ne, nisi.“ „Jebeno jesam, Mali. Jebao sam te i potom te izbacio iz automobila.“

55

Slegnem ramenima. „Bez uvrede, Rainer, ali mislila sam da smo se tako dogovorili.“ On sužava oči. „Stvarno si u redu s tim?“ Ne. Apsolutno NE. „Da. Zašto ne bih bila?“ „Većina cura... nije... Primam stalne telefonske pozive i slijede me svuda. Iako seks obično ne vrijedi gnjavaže.“ Slegnem ramenima. „Nisam većina cura. Želim prijatelje, volim se seksati - to je jednostavno tako. Jesi li mi spreman dati te stvari, Rainer?“ Totalna sam lažljivica, grozna lažljivica. Proučava me i ja počinjem vrpoljiti. „Nemam mnogo prijatelja.“ Široko se nasmiješim. „Pa, onda imaš mjesta za još jednog.“ „Situacije poput ove... završe loše. Zar ne?“ „Stvari završe loše samo kad se netko zaljubi. Vjeruj mi kad ti kažem da se to neće dogoditi.“ Jer sam već zaljubljena. Zaljubljena sam od svoje sedamnaeste godine. „Ljudi to uvijek kažu“, napominje on, trljajući bradu. „U pravu si, kažu. Čuj, Rainer, zabavili smo se i bilo bi mi drago da nastavimo u istom stilu.“ Lažljivica. Lažljivica. Lažljivica. „Ali imamo iste prijatelje, pa ćemo se vjerojatno često sretati. Uvijek sam za nove prijatelje...“ Pogled mu se susretne s mojim. „Da, možemo pokušati tako.“ „Tada je riješeno.“

56

Oči su mu sužene i čini se da mi skenira lice, dovoljno neugodno da odvratim pogled. „Kunem se da sam već vidio tvoje lice.“ Progutam i ukočeno slegnem ramenima. „Možda samo ličim na nekoga koga poznaješ.“ Čini se da se od toga ukočio. „Vjerojatno. Ne sjećam se puno svog djetinjstva.“ On se ne sjeća? To je neobično. „Kako to? Jesi li imao nezgodu ili nešto slično?“ On skreće pogled. „Ili nešto slično.“ Radoznalost me ubija, ali pustila sam ga. „Rainer, vrijeme je za borbu“, zovne ga Max. „Točno“, promrmlja Rainer. „Pa, vidimo se kasnije.“ „Ja ću biti ona u crvenom, ako se odlučiš za prijatelja.“ Namignem mu i okrenem se, izlazeći. „Sretno, Rainer.“ Srce me boli, ali napredujem uzdignutih ramena. Bit ću jaka, čak i ako me to ubije.

57

Mali - tada „Pa što voliš raditi, Emily?“ Pita Jack dok pijemo sok i grickamo pomfrit. „Iskreno, ovih dana nemam mnogo vremena za bilo što. Toliko sam zaokupljena školom i učenjem da izgleda da nikad neću imati vremena za uživanje u životu.“ Smijem se.

On se nasmije. Bože, tako je zgodan. „Da, znam kakav je osjećaj.“ „A koji je tvoj hobi, što ti voliš raditi?“ Naginje se blizu. „Možeš li čuvati tajnu?“ „Apsolutno.“ „Slikam.“ Oči mi se rašire. „Zaista? Što slikaš?“ „Uglavnom krajolike, to mi je najdraže.“ „To je odlično“, kažem kimnuvši glavom. „Otkad slikaš?“ „Otkako sam imao sedam godina, ali većina ljudi ne zna. To bi mi uništilo ugled.“ Namrštim se. „Ne znam zašto. Mislim da je to zaista nevjerojatno.“ On se nasmije. „Da, pa, moji prijatelji ne bi mislili tako.“ „Koga briga što drugi misle.“ Slegnem ramenima i uzmem gutljaj soka.

58

On se smije. „Kad bi samo život bio tako jednostavan.“ „Zar ne?“ On zagrize svoj hamburger, a pogledom mi prelazi preko lica. „Dakle, ti i Rainer ste prijatelji, je li?“ Iznenađeno ga pogledam. „Ah, naravno, da.“ „Nisam mislio da netko poput njega ima mnogo prijatelja.“ „Netko poput njega?“ Podigne ruku kao da se brani. „Ne na loš način“, kaže brzo. „Samo mislim da se čini tako… teškom osobom.“ „Zna biti, ali slažemo se. Ne mogu točno objasniti zašto.“ „Jeste li već dugo prijatelji?“ Toliko pitanja. Čudno. „Već oko četiri godine. Poznaješ li ga?“ Slegne ramenima. „Prije jesam. Sada više ne.“ „On je dobar momak.“ Oči mu bljesnu i na trenutak mi se učini da se podsmjehuje. „Da, naravno. Živite li u blizu ili nešto slično? Vidim da te vozi u školu.“ Nemam pojma zašto želi toliko znati o Raineru, ali zanimljivo je da je on Raineru problem, a čini se da on ima puno pitanja o Raineru. „Da, živi dvije kuće dalje od mene. Tako smo postali prijatelji.“ On kimne. „Super“, odgovori i nastavi jesti u tišini. Kada smo oboje pojeli, upita: „Želiš li ići?“ „Naravno.“ Smiješim se ustajući.

59

Dugo smo se šetali plažom prije nego što me odvezao kući. Moja kuća je osvijetljena kao da je dan nezavisnosti. To je jedan od fetiša moje mame. Voli da je vani sve osvijetljeno i da svi koji prolaze mogu vidjeti koliko je ona bogata. Iskreno, to smatram groznim, a i spavanje noću može se pokazati teškim. „Kuća ti je stvarno cool“, kaže Jack, zureći u nju. „Oh, hvala.“ Pogledam prema Rainerovoj maloj dvokatnici, koju jasno vidim odavde. Primjećujem ga kako stoji ispred s grupom ljudi. Čini se da ima party. On to često radi kad mu otac nije doma. Ne znam kamo je otišao ovaj put, ali očito nije kod kuće. Jack prati moj pogled i čini se da mu oči potamne kad ugleda Rainera koji drži Missy oko struka.

Moja prsa opet čine ono neobično. „Ima party.“ Jack gunđa. Slegnem ramenima, ali prsa me stežu od boli. Rainer mi nije rekao da ima party. Ne znam zašto me to muči, ali eto. Ipak, pravim se jaka, kao da me to ne muči. Jer ne bi trebalo, zar ne? „On to često radi“, promrmljam, „Želiš li ući?“ „Naravno.“ Izlazimo iz automobila i ne propuštam Rainerove oči koje nas prate dok koračamo stazom. Mahnem mu, ali mi ne uzvrati. Gleda u mene. Vjerojatno je šokiran haljinom koju sam posudila od Eve. Kad stignemo do ulaznih vrata, otključam i ulazimo. Televizija trešti iz dnevnog boravka, ali nikoga ne vidim u blizini. Mamu nije briga koga ćemo dovesti kući, sve dok njezina kuća izgleda savršeno. Tata uvijek radi i iskreno, ponekad zaboravim kako izgleda. Moja sestra dolazi i odlazi kad god poželi, obično se vraća kući kasnije od mene, pa nemam pojma je li trenutno ovdje ili ne. „Kuća ti je sjajna“, kaže Jack, zureći unaokolo. „Sranje, ogromna je.“ „Da“, promrmljam, prolazeći masivnim dnevnim boravkom koji je opremljen najskupljim namještajem. „Želiš li ići u moju sobu?“

60

U očima mu bljesne požuda i on kimne. Primi me za ruku i koža mi se naježi dok se uspinjem vijugavim stubištem do svoje sobe. Čim stignemo do vrata, Eva gurne glavu kroz svoja vrata da mi kaže nešto, ali se zaustavi kad ugleda Jacka. Oči mu se šire, kao i svim muškarcima kad vide moju sestru.

Ona je predivna. Duga plava kosa, noge do neba, velike grudi, pune usne i predivne plave oči. Nisam srela čovjeka koji ne misli da je predivna. Osim Rainera. Ne podnosi ju, a i ona isto osjeća prema njemu. Njih dvoje se neprestano svađaju poput mačke i psa.

Prelazim rukom preko vrata kao da režem grlo i dajem joj do znanja da ne otvara svoja velika usta i sramoti me. Oči joj se šire. „Ah“, kaže, „samo sam provjeravala jesi li kod kuće. Nastavi.“ To je vjerojatno najmanje kučkasto što mi je ikad rekla. Gurnem Jacka u rame, a on me pogleda i oboje nestajemo u mojoj sobi. Upalim svjetlo i zaključavam vrata.

Jack zuri uokolo i znam da je impresioniran. Moja je soba ogromna. Imam kraljevski krevet, kupaonicu i wc, plus mjesto za sjedenje jer u sobi ima mjesta. Da ne spominjem svoj ogromni tv koji ni ne gledam. „Sranje, je li ovo sve tvoje?“ on pita. „Da.“ Sjedim na rubu kreveta i gledam kako proučava moju sobu. Kad je završio, okrene se i nasmiješi se. Priđe mi i spusti se na krevet pored mene, te neko vrijeme sjedimo u tišini. „Dakle, hvala za večeras“, kažem čisto da razbijem tišinu.

Okreće se prema meni. „Emily, je li prerano pitati mogu li te poljubiti?“ Oči mi se šire, jer je to nešto najdirektnije što mi je itko ikad rekao. Očekivala sam mlaki, nategnuti razgovor, neugodne tišine i da on pobjegne glavom bez obzira. Činilo se vjerojatnijim razvojem situacije. Ali ne, želi me poljubiti. Jack me želi poljubiti. Ne znam ni kako reagirati na to. Mislim, naravno da želim da me poljubi.

61

„Ah, ne, uopće ne.“ Progutam. „Možeš. Mislim, u redu je, da, možeš.“ O Bože, sada se ponavljam.

Osmjehne se, posegne prema meni i stavi ruku na moj obraz. Drhtim, jer je nevjerojatno. Naginje se naprijed i čini se da je to onaj trenutak koji ostaje zauvijek.

Prestajem disati, a njegov topao dah tapka po mojoj koži. Bože, tako je lijepo biti nekome tako blizak. Neposredno prije nego što mu usne dotaknu moje, čuje se glasan prasak na mom prozoru. Jack i ja poskočimo unatrag. Okrenem se i vidim kako Rainer ulazi kroz prozor.

O ne. Ne. Ne. „Rainer“, šištim kad se popeo unutra, stao ispred mene i prekrižio ruke. „Što dovraga radiš ovdje?“ Jack se nelagodno odmiče od mene. „Samo provjeravam što namjeravate“, kaže on, zureći u Jacka. Čizme su mu otkopčane i vezice su se raširile po podu. Poderane traperice stoje mu odlično, košulja mu je uska i crna i... Bože, izgleda opasno, muževno i sexy. Mislim da nikada nisam vidjela Rainera da izgleda tako sexy. Srce me zaboli u grudima. „To te se ne tiče”, procijedim. „Možeš li otići?“ „Ne. Otac me je zamolio da pazim na tebe i mislim da ne želi da budeš ovdje s njim.“ Pokaže prstom prema Jacku.

On je totalni lažljivac. Moj otac uopće ne voli Rainera i to zna. Isto tako, mog oca nije briga što radim jer je kreten bez emocija. „Mislim da bih trebao krenuti“, kaže Jack, ustajući. „I ja mislim da bi trebao.“ Rainer gunđa. „Rainer!” Puknem. „Možeš li, molim te, otići?“

62

„Ne.“ Drži ruke prekrižene na prsima. Grizem usnu, želeći ga ugušiti. Jack se okrene prema meni i nasmiješi se. „Neka se ponaša kao kreten ako želi. Dobro smo se proveli i sada mrzi što to ne može kontrolirati. Nazvat ću te, ok?“ „Što si jebeno rekao?“ Rainer vikne.

Skočim i stavljam ruku na njegova prsa. „Dosta“, procijedim.

Jack ga pogleda, a zatim se nagne i poljubi me u obraz. „Laku noć ljepotice.“ Odahnem. „Noć, Jack.“ Prilazi mojim vratima i odlazi. Čim su se vrata zatvorila, okomila sam se na Rainera „Što si, dovraga, mislio?“ „Ja?“ viče on. „Što si ti mislila? Prvi sastanak, a dolazite k tebi u sobu i dozvoljavaš mu da te drpa?“ „Nije me drpao, konju. Poljubili bi se, ali nikad nismo stigli toliko daleko jer si uskočio ovdje i ponašao se kao kreten.“ „On ne bi trebao biti ovdje, Emy.“ „Znaš što?“ Vrisnem. Dosta mi je toga. „Zajebi s tim, Rainer. Završila sam s tobom. Nećeš odlučivati s kime što radim, dosta mi je toga da se ponašaš kao šupak.

Izađi.“ „Isuse, ja sam samo...“ „Izlazi!“ Vrištim. „Dosta mi te više! Izlazi. Jebeno. Van.“ Oči mu se šire jer nikad prije nisam vrisnula na njega. „Isuse, Emy, nisam shvatio da ti to toliko znači.“ „Naravno da ne shvaćaš“, viknem, a glas mi na puca. „Ljubio si se, bio si s curama, vodio si ljubav, ja to nisam učinila, jer nitko to ne želi učiniti sa mnom. Nitko ne želi...“ Promuklo jecam i on prilazi bliže. „Nikome se ne sviđam. Nisam dovoljno lijepa. Nedovoljno dobra. Nisam dovoljno popularna. Bio je voljan poljubiti me. Bio mi 63

je spreman dati to što mi nitko drugi neće i TI si mi to oduzeo. To nije pošteno. To bi mi mogla biti jedina šansa. A ti si ju o-o-o-oduzeo.“ Napravi još jedan korak naprijed i nagne se tako da su mu oči u ravni s mojima. „Nisi ti kriva zbog toga. Ti si i više nego dobra za sve te stvari, i više. Isuse, Emy, ti si bolja od svih koje poznajem. I ako misliš da je on jedini koji će ti to ikada htjeti dati, griješiš. Ali shvaćam. Ti si to htjela, a ja sam ti upropastio. Dakle, jedino što mogu učiniti jest da ti to nadoknadim.“ „Ne možeš ništa učiniti“, šapnem, spustivši glavu.

Stavlja ruku ispod moje brade i podiže mi lice tako da moje oči susretnu njegove. „Naravno da mogu. Mogu ti dati ono što sam ti oduzeo.“ Prije nego što mogu bilo što reći ili protestirati, on se nagne naprijed i spusti usne na moje. Ostala sam tako zapanjena da samo stojim ondje, potpuno šokirana. Usta su mu vruća, stvarno vruća, a on nevjerojatno miriše. Odgovaram bez razmišljanja, otvarajući usta da pustim njegov jezik. Nikad se prije nisam poljubila, a osjećaj je stran.

Jezik mu je mekan, a usne su tople, ali blago grube.

Lijep je osjećaj. Stvarno je dobro. Povlači se prije nego što sam dobila priliku uživati u tome barem još koju sekundu duže. Oboje smo zadihani, a kad nam se pogledi susretnu, osjećam kako mi se nešto steže u srcu. To je vjerojatno samo naklonost.

Obožavam Rainera. Uvijek hoću. Da, to je to.

Slabo se osmjehnem, a on mi zauzvrat daje lijeni poluosmjeh. Zatim me iznenadi poljupcem u čelo prije nego što se okrene i ode prema prozoru. „Neću ti ponovno zeznuti stvar, Emy“, kaže on, pomičući ga. „Zaslužuješ što god poželiš.“ S tim riječima on skoči kroz otvor i nestane niz ulicu.

A srce mi stegne još jedan neobičan osjećaj.

~~~ 64

„Dakle, dopusti mi da rezimiram“, kaže Kenny, poskakujući pokraj mene dok u ponedjeljak hodamo u školu. „Jack te je htio poljubiti, ali Rainer se umiješao i na kraju te on poljubio?“ Slegnem ramenima. „Nešto tako. Samo se htio iskupiti jer je upropastio moj prvi poljubac.“ „Uh-huh“, kaže on. „Ili te možda želio poljubiti.“ „Čovječe, ne. Rainer i ja smo prijatelji. Vjeruj mi, to je bio prijateljski poljubac.“ Osim jezika. Bože, nisam uspjela prestati razmišljati o jeziku. „Ili...“ on kaže. „mu se sviđaš.“ „Vjeruj mi, znam ga. Ne sviđam. On je s Missy.“ Kenny frkne. „Drolja.“ „Zar ne?“ Osmjehnem se. Dolazimo do školskog terena i Kenny se odvaja, krenuvši do svoje grupe prijatelja koji igraju šah prije nastave. Idem u suprotnom smjeru, preko parkirališta. Provlačim se između automobila i krećem prema ulaznim vratima. Skoro sam stigla kada me netko zgrabi za ruku, uvije zglob i povlači me unatrag. Vičem i okrenem se unatrag, odmahujući rukom, pa vidim Missy i grupu njenih prijatelja koji stoje pored jarko žutog automobila. „Mogu li vam pomoći?“ promrmljam, zureći u nju. „Da, možeš“, kaže, stavivši ruke na bokove. „Želim znati kakva je tvoja veza s mojim dečkom.“ „Tvojim dečkom?“ Frknem.

Prebaci savršenu kosu preko savršenog prokletog ramena. „Da, Rainer. Moj dečko.“ Prevrnem očima. Rainer bi volio znati da ga tako zove. „Rainer je moj najbolji prijatelj. Pomiri se s tim.“ 65

„Da“, kaže ona, podlo se smijući. „Vidiš, to predstavlja problem. Ne sviđa mi se što moj muškarac ima prijateljice, pogotovo kad me ostavi da se popne kroz njen prozor usred noći...“ „Često se penje kroz moj prozor“, kažem zadirkujući ju. „Zapravo, provodi i puno vremena spavajući u mom krevetu sa mnom.“ Lice joj postaje jarko crveno i kimne velikoj prijateljici koja me neodoljivo podsjeća na ogromnog mesara. Ta prijateljica istupi naprijed i prije nego što shvatim što se događa, gurne me prema najbližem automobilu tako da mi glava odskoči natrag i udari u njega. Missy mi se unosi u lice, dok me njezina prijateljica drži. „Slušaj, čupava, ružna mala glupačo. Rainer je moj. Ne sviđa mi se tvoja uloga u njegovom životu i neću ti dvaput govoriti da nestaneš. Ovo će ti biti jedina šansa. Skloni se od njega, prekini prijateljstvo s njim ili ću te prebiti.“ „Ti?“ Upitam. „Misliš, ova tvoja velika prijateljica? Jer, prošli put kad sam provjerila, nisi imala muda prići mi i morala si unajmiti gorilu iz lokalnog zoološkog vrta da obavlja tvoj prljavi posao.“ Okej, vjerojatno sam sama kriva za udarac koji je kučka uputila u moj trbuh nakon mojih grubih komentara. Bolni jauk mi napušta usta i bol puca kroz moj trbuh i rebra. Oštra i intenzivna. To ne može biti dobro. „Što si rekla o meni?“ gorila zareži. „Samo istinu“, procijedim između bolnih uzdaha.

Ponovo me udara, ovaj put jače. Noge mi popuštaju, padam na tlo čim me pusti da. Užasna bol prođe kroz moj trbuh te mi krenu suze.

Missy se nagne i vikne: „Ostani dalje od njega, ili će biti gore!“ Potom okupi svoje prijatelje i nestaje u školi.

Sjajno. Baš odlično.

~~~ 66

Ne mogu ustati jer previše boli. Zvono je već zvonilo i svi su se otišli unutra, tako da sam vani ostala samo ja, pritisnuta uz neznančev automobil, dahćući da bi uhvatila zrak. Boli me trbuh i mislim da mi se formira modrica ili dvije. Možda mi je jedno rebro slomljeno. Ta djevojka baš zna udarati. Moram ustati, otići kući i odmoriti.

Tako mi i treba kad imam velika usta.

Zvuk tutnjave automobila plijeni moju pažnju, a kada sam podignula glavu, vidim Rainera kako ulazi na parkiralište. Kasno, kao i uvijek. Naravno da ću ga sresti danas, kad mi stvarno ne treba da me vidi. Pokušavam se pomaknuti, ali boli stvarno previše. Možda ću se ponašati nehajno, kao da sjedim ovdje kao pobunjenik i preskačem sat.

Gledam kako iskače iz automobila, nekoliko njegovih prijatelja izlazi iza njega.

Smiju se i puše, ne primjećujući me. Nadam se da će tako i ostati. Oni počinju hodati prema školi kad jedan od njegovih prijatelja, mislim da se zove Jimmy, kaže: „nije li to tvoja prijateljica, Rainer?“ Rainer se okreće i usmjerava pogled prema meni, a ja gledam kako mu se oči sužavaju. Sjajno. Stvarno. Sjajno. Mahne prijateljima, a zatim baca svoj ruksak na stražnje sjedalo svog automobila prije nego prijeđe na moju stranu. Kad se zaustavi ispred mene, njegove smeđe oči me skeniraju, prije nego što upita: „Što radiš ovdje, Emy? Sat je počeo.“ „Ah“, kažem i moj glas izlazi bolan. „Ja sam samo… na hlađenju.“ Ja sam loša lažljivica. On sužava oči. „Hlađenju? Ne izgleda baš tako. Znam te bolje od toga. Što zapravo radiš?“ Sranje. „Ja, ah, upravo sam pala. Boli me gležanj.“ „Sranje“, kaže, klečeći. „Trebala si me nazvati.“ Podiže mi gležanj i pregledava ga, namrštivši se jer nema nikakvih oteklina.

Spušta ga i podiže drugog, tjerajući moje tijelo da se malo trzne. Bolno stenjanje mi napušta grlo i pritišćem ruku na trbuh bez razmišljanja. Spusti mi gležanj i posegne za 67

mnom, hvatajući me za majicu. Pokušavam mu gurnuti ruku, ali on je prebrz. Podiže je i oči mu bljesnu od bijesa kad vidi kako se tamne modrice počinju oblikovati na mom trbuhu. „Što ti se dovraga dogodilo?“ Mahnem rukom. „Pala sam.“ „Sranje. Misliš da sam glup? Otac me udario dovoljno puta da znam kad je nešto od šake i znam koliko boli. Tko ti je ovo napravio?“ „Rainer, hajde, u redu je.“ Oči mu bljesnu od bijesa i on vikne: „Tko je to učinio, Emalie?“ „Ne znam.“ „Lažeš!“ „Rainer molim te“, kažem i na moj užas suza mi klizne niz obraz. „Jebote“, kaže, nagnuvši se i uhvativši me u naručje. „Oprosti.“ „Zašto me nosiš?“ Uspijevam upitati kroz suze. „Jer si ozlijeđena. Vodim te u bolnicu.“ „Ne treba mi bolnica“, protestiram. „Samo mi treba spavanje.“ Namršti se. „Mogla bi imati unutarnje ozljede.“ „Dobro sam. Molim te, Rainer. Samo me odvedi kući.“ Gleda u moje lice i vilica mu se trzne. „Nećeš mi reći tko je to učinio, zar ne?“ Odmahnem glavom i skrenem pogled. „Ne sviđa mi se to, Emy. Ni najmanje mi se ne sviđa.“ „Znam“, kažem tiho.

68

Lagano me smješta u svoj auto, a ja se trzam od boli na svaki pomak tijela.

Oboje šutimo, ali znam koliko ga to muči.

Jednostavno mu ne mogu reći tko je to učinio.

69

Mali - sada Ne mogu skinuti pogled s njega, ma koliko se trudila - a vjerujte mi, trudim se.

Ima neka aura oko njega koju jednostavno ne možete ne vidjeti. Kreće se po ringu graciozno, svoje veliko tijelo savija i povlači. Max se kreće odlučnije, žestoko i agresivno, ali Rainer… Kao da je rođen za to. Njih dvojica plešu jedan oko drugoga poput lavova, naginjući se jedan prema drugome. Iskreno ne znam kako se mogu boriti kada su dobri prijatelji izvan ringa. „Kako izgledaju?“ pita Belle, nagnuvši se tako da mi može govoriti u uho kako bi nadglasala vrisak gomile.

Kimnem glavom. „Opako su sexy. Ne mogu vjerovati s kojom lakoćom se kreću.“ „Vjeruješ li da su se Rainer i Max prije samo nekoliko tjedana mrzili? Jedne noći su se ozbiljno posvađali jer je Max mislio da spavam s Rainerom, što očito nije bila istina. Uostalom, nakon svađe, Max je odlučio prihvatiti Rainera, jer se tako dobro borio.“ Podignem obrve. „Ozbiljno?“ „Da.“ „Nikad nisam mislila da će Rainer biti borac. Ne mislim da on to ne može, jer očito može, ali obično se tako jako trudi da bude smiren.“ Ona se smiješi. „Mislim da je to način na koji izbacuje energiju. Rainer je miran samo zato što ne zna nijedan drugi način ponašanja.“ 70

„Znaš li ga dobro?“ Pitam.

Odmahne glavom. „Ne dobro. Samo znam da on i Pippa znaju odavno i da imaju zajedničku prošlost koja nije nimalo lijepa. Pippa mi nije rekla detalje, ali njih dvoje su se zbližili zbog zajedničkog životnog iskustva. Mislim da će mi ona to reći jednog dana kad bude spremna.“ Tako sam bila u pravu. Pippa i Rainer povezali su se oko nečega. Samo želim znati što je to nešto. Nisam sigurna da će Pippa lako dati te informacije. Mislim, ako nije rekla Belle, sumnjam da će ikome reći. Što bi moglo otežati stvari. Ona ima odgovore na sva moja pitanja, ali nemam pojma kako ih izvući iz nje.

Usredotočim se na ring upravo na vrijeme da vidim Rainera kako brzo udara Maxa u lice. Uzdahnula sam, stavljajući ruku preko usta, užasnuta, ali istovremeno fascinirana. Max mu vraća, sagnuvši se i zabivši šaku u Rainerov trbuh. Njih se dvojica tada žestoko potuku, šake lete, zamahuju nogama, a tijela se savijaju.

I to je očaravajuće. Dok gledam kako se Rainerrovo veliko tijelo miče, postaje mi sve toplije i toplije. On je tako lijep, tako graciozan i još tako smrtonosan. Lice mu je kao tvrda maska, a mišići se savijaju i povlače dok se kreće po ringu kao da se rodio spreman za to. Položim ruku preko srca dok se borba bliži kraju, a Rainer pobjeđuje.

Rulja vrišti i zvuk je zaglušujući. „Sranje, da ne volim svog muža toliko, voljela bih da sam sretnica koja će večeras potrošiti s njim svu tu energiju“, kaže Belle gledajući u Rainera.

Da, pitam se kako bi bilo izgledalo da se jebemo sada, dok je tako zadihan i nabrijan. „Doista će biti sretna“, slažem se, držeći pogled na njemu. Pljune nešto krvi iz usta, a očima pregledava gomilu. Srce mi treperi. Traži li me? Pogled mu prolazi ravno pokraj mene i usredotočuje se na Pipu, i vidim da je to to. Tamo je mekoća, duboka, intenzivna mekoća koja može značiti samo jedno. Rainer je zaljubljen u nju.

Ne mogu vjerovati da to nisam vidjela ranije. Shvaćanje situacije je nešto prelomilo u meni.

71

Nikad ga nisam vidjela takvog. O kvragu, što ja radim ovdje? Što pokušavam dokazati? „Treba mi malo svježeg zraka“, kažem Belle, prije nego što sam se okrenula i provukla kroz gomilu. Guram se prema stepenicama i provlačim se putem pomičući osobu po osobu, očajnički želeći izaći. Probada me žestoka bol u grudima za koju nisam ni shvatila da je postala toliko intenzivna. Bilo je u redu kad je Rainer bio samo Rainer, bilo je u redu da ne znam njegovu prošlost, a bilo je u redu i da me se ne sjeća. Ali ono što nije u redu je ideja da je zaljubljen u drugu ženu. I on je. Totalno. Očima je izrazio toliko emocija, da bih ubila samo za djelić toga...

Suze mi krenu i nastavim se gurati kroz gomilu dok ne dođem do ulaznih vrata.

Onog trenutka kada mi hladan proljetni povjetarac udari u lice, uzdahnem uzimajući veliki, bolno veliki udah sve dok mi ruke ne prestanu drhtati. Ne mogu zaustaviti suze.

Zaljuljam se na petama i ogromna bol obruši se na moje srce svom snagom prijeteći da će me ugušiti. Mrmljam „oprostite” mnoštvu ljudi dok se ne probijem na cestu.

Gledam lijevo, a potom desno. Ne vidim taksi. Izgleda da ću morati nazvati jednog. Posegnem za telefonom kada osjetim nečiju prisutnost. Osjećam ju tako snažno i znam prije nego što progovori da je to on. Zašto bi dovraga pošao za mnom? On se uopće ne sjeća mog lica, pa zašto bi ga, dovraga, trebalo brinuti što mi se događa? Tijelo mi se ukoči, ali držim pogled usredotočen na cestu. „Sve je uredu?“ pita, tiho i promuklo. „Vidio sam te kako juriš. Jesi li dobro?“ Samo je dobar građanin. Naravno da jest. Zašto dovraga, ne bi bio ljubazan i pobrinuo se da sam u redu i sigurna? Želim vrisnuti od frustracije, ali samo držim oči na cesti. „Dobro sam“, kažem, ali glas mi je tih i slomljen. „Samo moram doći kući.“ Uvija prste oko moje ruke i okreće me prema sebi. Još je bez majice, i naizgled ne primjećuje grupu djevojaka koje ga proždiru očima. Znoj mu se slijeva po grudima, na lice mu je modrica, a oko usne ima malo krvi. Miriše nevjerojatno. Onako kako čovjek miriše odmah nakon seksa. Divljeg seksa.

72

„Plačeš“, kaže, proučavajući moje lice, gledajući me tim prekrasnim smeđim očima kao da ga zaista zanima. „I?“ Obrve mu se brazdaju. „Nešto te uznemirilo.“ „Da, ali u redu je. Idem kući. Odlična borba.“ Ne pušta me da odem. „Nešto skrivaš, zar ne?“ Trepnem. „Molim?“ „Ti... imaš nešto u očima. Bol. Ne znam od čega, ali nekako mi se čini da sam ja dio toga.“ Bože, on je previše pametan za svoje dobro. Uvijek je bio. Mogao me je čitati kao knjigu, a činilo se da je to sada isto. Pogledam u stranu, jer ako ga pogledam u oči, bojim se da će vidjeti bol koju skrivam. Pravu bol. Bol zbog saznanja da je muškarac kojeg toliko volim zaljubljen u drugu ženu. „Podsjećaš me na nekoga koga sam ja… voljela.”

On šuti na trenutak „Je li mu se nešto dogodilo?“ „Tako nešto“, šapnem. „Žao mi je što ti vraćam bolna sjećanja.“ Pogled mi bljesne prema njegovim. „Ne, uopće nije tako. Vjerovao ili ne, uživala sam provoditi vrijeme s tobom.“ Proučava moje lice, a na usnama mu se pojavi tek neznatan smiješak. „Da“, napokon kaže. „I ja se osjećam ugodno s tobom.“ „U svakom slučaju“, kažem, tjerajući se na osmijeh. „Trebala bih ići kući.“ „Imaš li auto?“ Odmahnem glavom. „Nazvat ću taksi.“ „Ne“, kaže on. „Ja ću te odvesti.“ „Ne Rainer, u redu je. Nema potrebe, mogu...“ 73

Podigne ruku. „Najmanje što mogu.“ „Ne želim ti biti obveza“, protestiram dok vadi mobitel iz džepa. Nemam pojma kako se tamo našao. Sigurno nije imao mobitel dok se borio. Morao ga je zgrabiti na putu za mnom. „Ti i ja… složili smo se da ćemo se ponašati opušteno oko svega ovoga, i ne želim da se osjećaš kao da zahtjevam više ili da je bilo što od toga gluma...“ „Govoriš li uvijek toliko, Mali?“ kaže, a oči mu blistaju od zabave. To svjetlucanje nisam vidjela otkad smo bili klinci.

Srce mi malo nabrekne. „Ne“, kažem posramljeno. Stavi telefon na uho i sekundu kasnije kaže, „Pip, hej, ima li šanse da mi učiniš veliku uslugu?“ Srce mi se stisne. K vragu. „Da, moram odvesti Mali kući, ali moji su ključevi u ormariću. Jeste li još uvijek tamo dolje?“ Osmjehuje se, a oči su mu tako sjajne, kao da zablistaju na svaku riječ koju ona izgovori. „Hvala ljepotice.“ Ljepotice. Oh, Bože, to boli. „Ispred.“ Spusti slušalicu i okrene se prema meni, a ja se prisilim na još jedan osmijeh dok čekamo. Manje od pet minuta kasnije, pojavljuje se Pippa, izgleda poput palog anđela. Nasmiješi se i priđe nam, predajući Raineru ključeve. „Hvala, ljepoto“, kaže on, grleći je i ljubeći je u čelo. „Nema problema.“ Ona se smiješi. „Je li sve u redu, Mali?“ „Mislim da sam malo prebrzo popila taj Cosmo. Imam bolove u trbuhu,“ lažem.

Na licu joj se pojavi istinska zabrinutost. Dovraga, tako sam ljubomorna na nju, ali vidim zašto ju obožava. Ima lijepu osobnost. „O, ne“, kaže ona. „Nadam se da će ti biti dobro?“ Kimnem glavom. „Biti ću dobro. Hvala za večeras, Pippa. Zabavila sam se.“

74

Izađe iz Rainerovog zagrljaja i uz osmijeh mi priđe, zagrlivši i mene. Tako je sićušna, čak pored nekoga sitnog poput mene. Zagrlim je i zatim gledam kako ona uputi Raineru topao, simpatičan pogled, prije nego što je nestala u klubu. „Spremna?“ on pita.

Najviše što ću ikada biti.

~~~ „Zaljubljen si u Pippu?“ To kažem dok putujemo dugom, mračnom cestom natrag prema središtu grada.

Rainerovi prsti čvrsto se stisnu na upravljaču. „Zbog čega to misliš?“ Tiho se nasmijem. „Vidjela sam zaljubljene ljude, Rainer. Vidjela sam način na koji si je gledao.“ „Nije važno kako sam je pogledao. Zaljubljena je u drugog muškarca.“ „To pitanje nisam postavila“, pažljivo kažem. „Da, zaljubljen sam u nju. Ja sam godinama zaljubljen u nju.“ Iako sam to očekivala, te riječi me peku. Zahvalna sam što je u autu mrak, tako da ne vidi bol kako mi bljesne preko lica. „Kako to da se ništa nikada nije dogodilo?“ Nastavljam, želeći više informacija, ali bojim se i onoga što bih mogla čuti. „Bili smo u lošoj situaciji, a kada sam ju ponovno pronašao, bila je zaljubljena u Tykea.“ „Je li ikad osjećala isto?“ On šuti neko vrijeme. Zatim kaže: „Ne.“ „Žao mi je“, kažem, jer zaista jest. Točno znam kako se to osjeća.

75

„Neka ti ne bude. To je prošlost.“ „Zbog toga ne želiš ništa trajnije s ostalim ženama?“ „Mislio sam da smo samo prijatelji, Mali?“ Niz leđa mi prođu žmarci. „Jesmo. Ne pitam jer sam zainteresirana za nešto više.

Samo sam znatiželjna.“ Opet ušuti. „Oprosti. To je bilo nepristojno.“ I sada ja šutim, i vozimo se tako dok se ne dođemo pred moj stan. Unutra je mrak, što znači da Mimi spava ili je nema. Vjerojatno spava. Obožava san. „Pa“, kažem, posegnuvši za kvakom, „hvala, Rainer.“ Ne govori ništa, a ja krenem otvoriti vrata kad mi postavi pitanje koje me zaustavi točno na sredini. „Mogu li doći gore?“ O Bože. Okrenem se i pogledam ga, a on me proučava. Želim postaviti tisuću pitanja, poput zašto dovraga želi doći, i kada dođe, što želi učiniti? Ali ne pitam nijedno, ne zato jer ne želim odgovore, već zato što, koliko znam, Rainer ne spava dva puta s istom ženom. A to znači da sam ipak malo drugačija.

Mogu to podnijeti. „Da“, kažem tiho.

Zatim izađem iz automobila.

On me prati.

76

Mali - tada „Molim te, Eva, samo neka bude lijepo“ protisnem molbu sestri koja stoji iza mene, a pogledi nam se susreću u zrcalu. „Zar mi ne vjeruješ, Emalie?“ Ona se nasmije, a oči joj bljesnu od zabave. „Da, ali želim izgledati lijepo na ovaj dan, a ne kao klaun...“ Ona promrda obrve. „Ne bih to učinila.“ „Molim te, možeš li mi biti samo sestra barem jednom?“ Oči joj malo bljesnu i ona kimne. „Neću te unakaziti, Mali. Obećajem.“ Kimnem glavom i obje pogledamo prema zrcalu. Uzima moju kosu u ruke i prolazi prstima po svijetlo plavim kovrčama. „Nema mnogo načina da ovo oblikujem, ali mogu ti dati stila.“ Kosa mi je kratka, pada do vrhova mojih ramena. Kratka je zato jer je lakše za održavati, a i ne volim dugu kosu. Previše sam lijena za to. „Dobro“, kažem oprezno. „Vjeruj mi. Izgledat će sjajno.“ „Nadam se, jer mi ovo ne ide dobro.“ Izvadi peglu za kosu i uključi ju. Stavi mi hrpu proizvoda u kosu i počne govoriti dok radi. „Ovaj Jack, je li on onaj koji je bio ovdje prošli tjedan?“ Kimnem glavom.

77

„Onaj kojeg je Rainer isprašio van?“ „A čula si, ha?“ Uzdahnem.

Ona kimne glavom. „Bilo je teško propustiti.“ „Da, pretpostavljam da jest.“ Ona povlači peglu po mojoj kosi, a toplina me tjera da se ošišam skroz. „Zašto to radi?“ pitala je. „Rainer?” „Da.“ Slegnem ramenima. „Nemam pojma. Rekao je da me čuva.“ „Ponekad trebaš vjerovati momcima, Mali. Možda zna o čemu govori.“ „Da, možda, ali neću samo uskočiti u Jackov krevet. Nisam glupa.“ Ne kaže ništa, ali vidim kako klimne glavom. Usredotoči se na moju kosu, a naša majka promoli glavom kroz vrata, zureći u nas s šokiranim izrazom na licu. Eva i ja se ne slažemo često jer smo dvije potpuno različite osobe. Jedini razlog zašto je Eva pristala da me sredi je taj što voli modu, a što je bolje od makeovera? Mislim da je ovo najduže vrijeme koje smo provele zajedno otkad smo bile djeca. „Što ste naumile, djevojke?“ pita mama, izgledajući nevjerojatno u bluzi boje breskve preko koje je obukla krem sako. „Emalie ide na spoj“, ističe Eva. Mamine oči se rašire. „Zaista?“ Vjerojatno je mislila da sam lezbijka. Ne bih je krivila. Nikad nisam pokazivala veliko zanimanje za dečke, ne zato što nisam bila zainteresirana, već samo zato što nisam znala kako se nositi s njima. Bilo mi je lakše ponašati se kao jedan od njih, a sada idem na spoj... „Da. Ništa važno“, kažem, crveneći.

78

„Pa, trebat će ti nešto za obući“, kaže, a oči joj zasvijetle.

Sranje, evo je. „Ne, mama“, stenjem. „Obući ću traperice.“ „Ne možeš na spoj nositi traperice!“ ona vrisne. „Zašto ne?“ Njeno lice, o Bože njeno lice. Potpuno sam ju šokirala. To je presmiješno. „Večeras ćeš mi dopustiti da ti pomognem, htjela to ili ne. Ako želiš impresionirati tog mladog gospodina, onda moraš izgledati lijepo.“ Mladi gospodin. Bože. Ubij me sada. „Dobro, mama.“ Uzdahnem jer znam da je ne mogu zaustaviti kad utuvi nešto u glavi, a osim toga, lijepo je da je napokon obratila pažnju na mene. „Imam savršenu haljinu“, kaže Eva dovršavajući mi frizuru. „Donijeti ću.“ Mama zamijeni Evu kad ona nestane i nastavi mi slagati frizuru. „Imaš prekrasnu kosu, Emalie. Trebala bi pustiti da naraste.“ Gledam svoju kosu u ogledalo i zapravo lijepo izgleda. Uglavnom ju bacim u niski konjski rep, ali sada mi lijepo pada oko ramena, s malim valovima na kraju. Lijepo je. Šiške su mi pomaknute u stranu, lagano padaju blizu jednog oka. Jedva prepoznajem sebe. „Okreni se. Stavit ću ti malo šminke.“ Oh čovječe. Mrzim šminku. Mama mi vrti stolicu i kopa po Evinim ladicama dok ne nađe skupu šminku bez koje moja sestra ne želi napustiti kuću. Pronalazi stolicu i donosi je ispred mene. Sjedne na nju i počne stavljati pudere i kreme, te rumenila na mom licu. Držim oči zatvorene sve dok ona ne zatraži da ih otvorim da mi stavi maskaru. „To“, kaže ona nakon dvadesetak minuta. „Oh Emalie… izgledaš tako lijepo.“ Pogledam prema Evi, čije se oči šire. „Sranje, sestro. Izgledaš jako dobro.“

79

Nešto mi se steže u prsima dok se okrećem prema ogledalu. Dahnem kad vidim svoj odraz. Teško bih prepoznala sebe da nisam znala da sam to ja. Trepnem nekoliko puta, sigurna da ne vidim dobro. Ipak je to to... To sam ja.

Jer ovako, izgledam lijepo kao Eva, možda čak i ljepše. To nije nešto što sam ikada smatrala mogućim.

Moje oči, koje su zeleno plave, izgledaju svjetlije obojane mekim brončanim i sivim tonovima kraj mojih očiju. Maskara čini da moje trepavice izgledaju dugo i bujno.

Obrazi su mi lagano pocrvenili, a usne imaju premaz ružičastog ruža. Izgledam... prilično dobro. Eva gurne haljinu ispred mene, a ja skidam pogled s ogledala i pogledam je. „Ah“, kažem drhtavim glasom, jer mrzim haljine i još gore, mrzim kratke. „Vjeruj mi, ako ga želiš impresionirati, ovo moraš nositi.“ Zurim u crnu haljinu i progutam. Vidjela sam Evu u njoj i da, izgleda nevjerojatno, ali ja... Ne znam Nemam krivulja po tijelu kao ona. „Uzmi i cipele“, naredi mama. Eva nestaje u svom ormaru, a ja drhtavih prstiju uzimam haljinu, podižući je. „Ne znam.“ „Vjeruj mi“, kaže mama. „Tvoja sestra i ja znamo o čemu govorimo.“ Duboko udahnem, a zatim nestajem u kupaonici da se presvučem. Spuštam traperice i vrećastu košulju i kliznem u haljinu. Na vrhu je uska, tako da mi se grudi previše uzdižu. Crna haljina je tijesna do mojega struka, a zatim se širi. Iznad koljena je i čini mi se kao plesna haljina u stilu 50.-ih, ali je lijepa.

Duboko udahnem, okrećem se i pogledam u ogledalo. Gubim dah. Ta djevojka, ona nije ja. Ne... ta djevojka je u rangu s Missy i Evom. Ona je vrsta djevojke koja može uhvatiti muškarčev pogled. To jednostavno ne mogu biti ja. „Evo“, govori Eva, ulazeći unutra. Zaustavlja se kad me ugleda. „Sveta... pogledaj se.“ 80

„Ne znam“, uzdišem.

Uzima me za ramena i vrti me. „Hajde, tvoj pratioc je upravo stigao.“ Srce mi počinje kucati. „Ne znam, to je samo zabava i...“ „Vjeruj mi, sve ćeš ih oboriti s nogu.“ Progutam i uzmem cipele koje mi je bacila. Oni su srebrne s remenčićima, ali na sreću, ne previsoke. Brzo ih nabacim, a onda uzmem odgovarajući torbicu koju mi Eva pruža. „Nemoj da mi uništiš stvari, ili ću te razbiti“, upozorava ona dok žurim van. Tu je. To je moja prava sestra. Mahnem joj i jurnem niz stepenice pokušavajući ne sletjeti dolje. Stižem do dna i zaustavljam se kad vidim Jacka kako stoji, zgodan u trapericama i uskoj crnoj majici. Osmjehuje se široko i kad me vidi, nešto se dogodi u njegovim očima. Nešto nevjerojatno. One bljesnu od šoka, zatim iznenađenja, a zatim se rašire u čudu. „Emalie“, dahne. „Wow. Samo... wow.“ Sramežljivo se nasmiješim i prvi put u životu iskreno ne znam što bih.

Promeškoljim se i on primjećuje, pa prilazi s toplim osmijehom i nježno spusti ruke na moja ramena, nagnuvši se naprijed i usnama dotičući moje čelo. „Izgledaš odlično.“ „Hvala“, šapnem. „Krenimo.“ Okreće me i uhvatim mamu kako mi se s ponosom smiješi. To nikad ranije nije radila. Dobar osjećaj. Prsa mi nabreknu i smiješim joj se prije nego što pustim Jacku da me izvede. Odvodi me do malog, crvenog kabrioleta i otvara mi vrata. „Moja damo.“ On se nasmije. „Hvala, ljubazni gospodine.“ Penjem se unutra, a on ide okolo, skačući u auto.

Izlazi na cestu i ja se smijem od radosti dok mi vjetar mrsi kosu. Jack se nasmije i pruži ruku, uzimajući moju. Prsa mi nabreknu od sreće i zaključim da je ovo možda najbolji

81

trenutak u mom životu. Vozimo se, razgovaramo i smijemo se cijelim putem do zabave koja se održava u bratstvu. „Spremna?“ pita Jack, izlazeći iz automobila. „Da.“ Nervozna sam, tako užasno nervozna. Što ako me netko zadirkuje? Što ako misle da je sve jedna velika šala? Bože. To je zastrašujuće i uzbudljivo u isto vrijeme.

Jack mi otvori vrata, a zatim priđe, pružajući ruku. „Jesi li spremna?“ „Zaista ne znam.“ Smiješi se. „Drži se uz mene. Ja ću se pobrinuti za tebe.“ Bože, nadam se.

~~~ „Kuća je ogromna“, kažem Jacku, držeći ga za ruku dok prolazimo. „Da. Ne mogu čekati da krenem na fakultet zbog ovakvih stvari.“ „Ja isto.“ Osmjehnem se, ispijajući pivo iz plastične crvene čaše koju mi je dao. „Hej“, kaže, okrećući se i stavljajući ruke na moj bok. „Hvala što si došla večeras.“ „Hvala što si me pozvao“, kažem, zureći mu u oči. „Sviđaš mi se, Emalie“, kaže on, hrapavim glasom. „I ti se meni sviđaš.“ „Znam da smo bili samo na par spojeva, ali ima nešto u tebi... Pitao sam se ako bi... Ne znam… možda bi htjela biti moja cura?“ Oh. Moj. Bože. Jack želi da mu budem djevojka. „Mogla bih to razmotriti.“ Osmjehnem se.

82

„Znaš“, kaže, prilazeći bliže. „Nismo se poljubili one noći“ „Dakle, nismo“, uzdahnem. Srce mi lupa. Uglavnom zato što će me poljubiti, ali i zato što mi je Rainer dao poljubac koji je trebao Jack. Ipak, želim poljubiti Jacka.

Totalno. Njegovi prsti odlaze od mojih bokova pa kliznu prema mojim leđima i zadrhtim. Nisam naviknuta na takvu pažnju, a prestraši me na uzbudljiv način. „Mogu li te sada poljubiti?“ šapne, posežući gore i milujući prstom moj obraz. „M-m-m-m-možeš.” On priđe bliže dok mu tijelo nije priljubljeno uz moje i prstima mi prijeđe preko bokova. Drhtim u njegovom naručju i dižem ruke da ga uhvatim za košulju. Dok on naginje glavu, pustim oči da se zatvore.

Na prvi dodir njegovih usana, ja sam… razočarana. Događaji su do ovog trenutka bili intenzivni, ali nešto nedostaje u njegovom poljupcu. Moje srce ne udara. Nema taj intenzivan miris koji mi pojačava sva osjetila…

O Bože. Kao Rainer. Jackov jezik klizi i izvija se s mojim, a ja mu odgovaram.

Ali znam da to nije isto. Da me Rainer nikad nije poljubio, to bi vjerojatno bio nevjerojatan trenutak, ali umjesto toga, ja sam imala očekivanja i oni ih nije ispunio.

Nije da se Jack ne zna ljubiti. Zna. Usne su mu meke. Njegov je jezik nježan. On radi sve kako treba, ali najvažnije nedostaje.

Iskra. Možda mu samo trebam dati vremena. Sviđa mi se Jack. Stvarno... Želi da mu budem djevojka i ja to želim. Ljubljenje će biti bolje što više vremena provodim s njim, sigurna sam u to. „Hej, jebaču!“ Jack mi je istrgnut iz naručja prije nego što shvatim što se događa.

Brzo se okrenem i vidim Rainera kako udara Jacka. Opa. Čekaj. „Kog vraga radiš ovdje, ljubiš neku curu kad bi trebao biti na spoju s Emalie?“ Oh. Moj. Bože. On ne zna da Jack ljubi mene. „Rainer“, kažem, drhtavog glasa. Zaustavlja se usred udarca i tijelo mu se smrzava. Ispusti Jacka kojem sada krvari usna i guši se od bijesa, i okreće se prema 83

meni. Cijelo mu se tijelo grči dok mu pogled prelazi preko mene. On nema nježni izgled koji je Jack imao; umjesto toga, on je... užasnut. Gleda u mene kao da me ne poznaje. „Emalie?”

Progutam. „Što si jebote učinila svom licu?“ Oči mi bljeskaju od bola, znam, ali on to ne vidi. Previše je ljut. „Na spoju sam“, šapnem, pokušavajući ugušiti bijes. „Spoju?“ On se naruga kroz smijeh. „Izgledaš kao jeftinija verzija tvoje sestre.

Koji ti je kurac?“ Ne mogu to podnijeti Ja samo… ne mogu. Koraknem naprijed, podignem ruku i ošamarim ga. Glava mu se pomiče u stranu i od boli jaukne. „Jebi se, Rainer“, pljunula sam. „Jebi se s tim sranjem. Kako se usuđuješ? Kako…“ Glas mi se prekida i suze krenu. Rainerove se oči proširuju. „Večeras“, šmrcnem. „Večeras je moja mama bila ponosna na mene, moja sestra je razgovarala sa mnom, a taj čovjek“, upućujem na Jacka „je mislio sam da izgledam odlično. Tada ti, uvijek ti, uđeš ovdje i sve upropastiš. Ti i tvoja glupa plavuša. Gotova sam.“ Okrenem se i istrčim van, čuvši ga kako zove moje ime. Trčim kroz gužvu i na ulicu, suze mi teku niz obraze. Rainer me hvata tek kad prijeđem cestu prema velikom, zelenom parku. Tamo neki par leži, ljubi se i razgovara. „Prestani, Emy“, kaže on, vrteći me oko sebe. „Odjebi“, vrisnem. Ljudi se zaustavljaju i okreću se da nas promatraju. „Hej, pusti je,“ odvrati Jack, trčeći za nama.

Rainer se okrene prema njemu. „Ako ne želiš slomljeni nos, jebeno ćeš se vratiti odakle si došao.“ „Pusti je, jebeni kretenu!“ „Odjebii!“ Rainer urla, povlačeći me bliže.

84

Jack me gleda. „Emalie, ne moraš mu dopustiti da se ovako ponaša.“ „Ono što mi radimo nije tvoj posao. Odjebi.“ Jack odmahne glavom, a onda me pogleda. Bila sam zaprepaštena, više nisam imala što reći. Željela sam otrčati do Jacka, želim povrijediti Rainera, ali sve što mogu učiniti je stajati, toliko mi je muka od svega u mom životu. „Vidimo se kasnije“, Jack pljune i okreće se, odlazeći. Prokletstvo, povrijedila sam ga. Odgurnem se iz Rainerovog stiska i krenem za Jackom, ali Rainer me obavija oko struka i povlači me natrag. „Nemoj“, upozorava, glasom blizu mog uha. „Moraš me saslušati.“ „Ne“, kažem ravnodušno. „Više ne. Pusti me, Rainer. Završila sam s tobom.“ On me ignorira i doslovno me podiže u naručje i odvodi u sigurnost i tamu drveća, gdje nas nitko ne može čuti. Spušta me, ali drži mi ruku oko zapešća pa ne mogu pobjeći. „Moramo razgovarati, Emy, upravo sada.“ „Ne“, kažem, odgurnuvši ga. „Završila sam jebeni razgovor.“ „Bila je Missy, zar ne? Ona te udarila?“ „Ne, Rai“, prasnem. „To je bila njezina jebena prijateljica dok se ona odmarala prijeteći mi da se držim podalje od tebe. Sljedeće pitanje.“ Ne bih to smjela reći, ali ljuta sam i umorna od svega. On zareži nisko ispod daha, ali nastavlja dalje. „Zašto si to napravila? Zašto dopuštaš da te kreten promijeni?“ „Promijeni me?“ Gorko se nasmijem. „Oh, misliš na činjenicu da sam se pobrinula za svoj izgled večeras?“ „To nisi ti.“ „Ne“, frknem. „Naravno da nisam, Rainer. Želiš da ostanem žena dječačkog izgleda koja jebe štrebere jer je to najbolje što misliš da mogu učiniti.“ 85

„Prestani“, zareži on. „To uopće ne mislim.“ „Večeras su me učinili lijepom,“ kažem i glas mi zavija. „Učinili su da se osjećam kao nikad u životu... a ti si došao i samo…“ „Samo što?“ „Sve uništio! Nazvao me ružnom!“ Usisava dah. „Znaš da to ne mislim.“ „U osnovi si me nazvao droljom.“ Ne odgovara. „Zaista te toliko muči što se mijenjam?“ Još ne odgovara. „Je li to pitanje kontrole, Rainer? Sviđa li ti se osoba kojoj možeš šefovati?“ „Jebote, Emalie, znaš da to nije tako.” „U čemu je onda problem? Ponašaš se kao psiho otac.“ On šuti. „Isuse, Rainer, ako ćeš me vrijeđati i tjerati da se osjećam ružnom, onda mi barem jebeno reci u čemu je problem, kvragu!“ „Gubim te“, urla on, šokirajući me. „Š-š-š-što?” „Gubim te. On te mijenja. Prokletstvo, Emalie, ti si jedina dobra stvar u mom životu. Ovo?“ Mahne prema mojoj odjeći. „Jebeno je sexy, ali nisi ti. Ti si djevojka kojoj je svejedno što netko misli. Ti si moj partner u kriminalu. Ti si jedina koja me razumije. Ti si moj najbolji jebeni prijatelj i gubim te. Ja nisam...“ „Što?“ kažem tihim glasom.

86

„Nisam spreman za to.“ „Rainer...“ „U trenutku kad nađeš muškarca i zaljubiš se, izgubit ću te. A Emalie, jebeno mi trebaš. Ne znam što bih trebao raditi bez tebe u životu. Ti si... jebote… jebeš ovo...“ Pusti me i sruši se na tlo. Toliko sam šokirana njegovim ispadom da ne mogu govoriti; Samo stojim tamo. Diže se, ode do stabla, psuje, a onda se okreće i dolazi natrag prema meni. Kad me dosegne, stavi ruku oko stražnjeg dijela mog vrata i prisloni usne na moje čelo.

Zatvaram oči. „Ti si jebeno lijepa. Upravo ovdje, upravo sada, oduzimaš mi dah. Trebao sam ti to reći.“ S tim se okrene i ode.

Ostavljajući me više zbunjenu nego ikad.

87

Mali - sada Zurim u Rainera i promatram kako proučava moju sobu, a njegove tamne oči polako kruže po njoj. Sjedim na rubu kreveta i drago mi je što nemam izloženih naših slika. Nakon što me nije prepoznao, stavila sam ih u kutiju i sakrila, odlučna da ih više neću pogledati dok ne sredim vlastitu glavu. Trenutno sam zahvalna. To bi bio neugodan razgovor.

Kad Rainerove oči napokon ponovno pronađu moje, ne mogu si pomoći, jezikom prijeđem preko usne. Zbog njega mi srce brže kuca, i na dobar i na loš način. Rainer je sve što sam ikada mogla poželjeti i više od toga. Da sam samo ranije shvatila. Da sam se barem jače borila za nas. Prihvatila sam slomljeno srce i nastavila živjeti s tim. Nisam ga tražila. A trebala sam. Zbog njega sam trebala prihvatiti prošlost i stisnuti zube. „Zašto sam baš ja sretnica koja je dobila i drugu rundu?“ pitam, prilazeći i sjedajući kraj njega na krevet. „Jer mi se sviđaš.“ „Sviđam ti se?“ pitam, lukavo se smiješeći.

On se nasmije, a pogled mu padne na moje usne. „Da, sviđaš.“ „Trebam li biti počašćena? Nećeš me oteti i odvesti u tvoju pećinu da bih bila tvoja seksualna robinja?“ On se nasmije. „Ne, odmah ću uzeti ono što mi treba.“ Progutam. Pruži ruku, uzima pramen moje kose i omota ga oko prsta. Miriše nevjerojatno. Kao svađa, i seks, i Rainer. On je savršenstvo. Mrzim to, ali ne mogu ga 88

se zasititi. Trebam sve što mi je voljan dati. Čak i ako on nema pojma tko sam. Dovoljno mi je i samo to što je tu. Imati Rainera kraj sebe uvijek će biti dovoljno.

Nagne se naprijed i usnama dotakne moj vrat. Više od svega na svijetu želim okrenuti lice i utisnuti usne u njegove. Ali ne mogu jer on ima pravilo ljubljenja koje stvarno jako, jako mrzim. Sjećam se kakav je osjećaj ljubiti Rainera kao dječaka.

Zamišljam kako bi bilo poljubiti Rainera kao muškarca.

Stenjem sve dok mu se usta kreću niz vrat, grickajući i lickajući put do mog ramena. Ostajem sjediti, ne diram ga, ne radim ništa već uživam u nevjerojatnom osjećaju. Pomiče tijelo i obavija me rukom oko struka, povlačeći me dok me ne prisili da ga zajašem. Ostaje sjediti na krevetu, stopala mu dodiruju pod, a mene drži rukom preko leđa da ne padnem.

Mogu osjetiti kako njegov penis raste i bubri ispod mene, a ja se napnem dok pritišće moju vruću i mokru jezgru. Bože, ovo je nevjerojatno. „Rainer“, uzdišem dok ruke stavlja pod rub moje haljine i prstima klizi prema gore. Njegovi prsti dodiruju moje kukove i trbuh, dok mi skida haljinu preko glave. Ostala sam u grudnjaku i gaćama.

Pruži ruku i pomiče palac po mojim grudima. Ne kažem ništa. „Koliko prljava voliš biti djevojčice?“ upita podižući lice tako da mu oči gledaju moje. Želi biti siguran da ga neću slagati.

Njegovo pitanje me šokira, pa na trenutak samo sjedim u njegovom krilu i gledam u njega. Palac mu i dalje prelazi preko mojih grudi i to me dekoncentrira.

Ozbiljno razmišljam o njegovom pitanju - pa, bar se trudim. Nisam sasvim sigurna što on smatra prljavim. Govori li o samom seksu ili erotskim igricama? Nemam pojma, ali želim saznati. „Ne znam točno što pitaš, Rainer,“ udahnem. „Jesi li ikad tu bila jebana?“ pita spajajući mi grudi. „N-n-n-ne“, kažem tihim, drhtavim glasom. „Je li ikad muškarac svršio na njih?“ Moja bedra se stežu. „Ne.“ 89

„Što je s jebanjem u dupe?“ Trepnem. „Ne.“ „Jesi li ikad gledala u ogledalu kako muškarčev penis ulazi i izlazi iz tebe?“ Sranje, Rainer stvarno ima prljav um. „Ne.“ „Je li ikad muškarac stavio led duboko u pičku i onda te jebao?“ Drhtim. Led? O moj Bože. „Ne“, šapnem. „Što je s lizanjem piva iz tvoje slatke pičke?“ Progutam. „N-n-n-ne.” „Javni seks?“ „Otprilike“, kažem. „S tobom.“ On se nasmije. „Sve te stvari, bi li ih isprobala?“ Proučavam njegovo lice. S njim... sve! Istog trena kimnula bih i uzela ga sve što bi mi htio dati, ali ne želim zvučati previše očajno, zato samo liznem donju usnu i kimnem glavom. On proizvede nizak, režeći zvuk u grudima, a onda me primi za bokove i nabije ih preko svog penisa. „Mislila sam da smo usputni seks partneri. Ono, opušteno“, usuđujem se reći. „A ti zvučiš kao da imaš popis.“ „Iza riječi opušteno stoji mnoštvo značenja. Još nisam završio s tobom, a ako si zainteresirana, volio bih ti sve te stvari učiniti.“ Dahnem malo. „U redu.“ „Počevši sa stavljanjem mog kurca između tih slatkih sisa.“ Kimnem glavom, a on ustaje, dižući me sa sobom. Nosi me s rukom na guzi do ruba kreveta. Klekne, a zatim mi stavlja ruku na sredinu prsa i gura me natrag. Legnem, a on nježno pomiče moje tijelo natrag sve dok moja glava nije naslonjena na uzglavlje.

90

Lagano mi skida grudnjak i gaćice, a moji obrazi plamte kad se zagleda u moje golo tijelo. „Ti si lijepa, Mali“, promrmlja on, skidajući bokserice. On nema stida.

Zabrinjava me, jer se pitam koliko je puta to učinio ispred drugih žena. Koliko ih je bilo? Deseci? Stotine? Usudim li se reći tisuće? Zatvorim oči da otjeram ružne misli. „I ti si divan“, šapnem, dižući ruku i prolazeći mu prstom po prsima.

Ne govori ništa, a tijelo mu se malo ukruti. Ali me ne zaustavlja, niti traži da stanem. Duboko udahne, a zatim se naginje i svlači bokserice do kraja, te je sada potpuno gol iznad mene. Njegova usta pronađu moju bradavicu, a ja stenjem dok ju usisava i vrti jezikom oko vrha. On to čini i na drugoj, a ja potiskujem kukove prema njegovim, osjećajući tvrdu, vruću dužinu penisa povremeno uz svoju pičku.

Oslobađa mi bradavice i saginje se, te progovori. „Lizat ću ti pičku, i jebat ću je, ali svršit ću upravo ovamo, s kurcem pritisnutim između tih divnih sisa.“ Drhtim. Sranje! Zvuči tako erotično i intenzivno. Ne mogu čekati pa sve što mogu učiniti je kimnuti glavom. Ne kažem Raineru da nikada nisam imala oralni seks.

Ne znam zašto, jednostavno mi se nije sviđala ideja da to radim s nekim koga ne volim. Čini se tako osobnim. One noći kad me Rainer jebao, koristio je prste, ali nikad usta.

Sada će mi biti prvi put.

Nervozna sam. On poljupcima prati put niz moje tijelo, a njegova oštra brada prelazi preko moje glatke kože. Kad dosegne moju stidnu kost, pritisne ju licem i val užitka udara ravno u moje središte. Spušta se s kraja kreveta i hvata mi noge, povlačeći me prema naprijed. Zatim ih podigne i raširi. Tiho šištanje napušta njegova usta, a ja stavljam ruku preko očiju, nervozna i uzbuđena u isto vrijeme.

Rainer spusti glavu prema mojoj izloženoj pički i duboko udahne. Oh. Moj. Bože. Tako je slobodan, kao da ga apsolutno ništa ne muči. Koža mi se naježi od srama i molim se da mu se moj miris svidi. Režanje koje čujem daje mi potvrdu da mu se sviđa. Pomiče ruku prema gore i klizi prstom po mojem tijelu, tjerajući me da zastenjem od užitka. Volim njegove ruke na sebi.

91

„Imaš slatku pičkicu, Mali“, promrmlja on, okrećući lice prema meni. „H-hv-hvala“, udahnem. „Lizat ću te, dušo. Drži se.“ Dušo. Dušo. Oh čovječe. Moje misli bježe kad mu jezik klizne i polako se povuče s mog ulaza na klitoris. Zacvilim i prste zapletem u plahtu. Ovo je najčudesnija, najčudnija, najnevjerojatnija stvar koju sam ikad osjetila. Užitak eksplodira kroz moju jezgru i ja počnem čeznuti za još. Još malo od onoga što nudi. Oblizuje se i nastavlja, a jezik mu radi osmice oko mog klitorisa. Ne znam kako ga pokreće tako brzo, ali osjećaj je nevjerojatan. „Rainer“, dahnem. „O moj Bože.“ Jezik mu se kreće brzo, leprša i vibrira, na što mi klitoris nabubri i oživi. Izvikujem njegovo ime i ne zanima me apsolutno ništa. Sve što želim je zamrznuti ovaj trenutak. Nikad ne želim da završi. Želim Rainerov jezik u sebi do kraja života. Svaki dan. Moja bedra podrhtavaju oko njegove glave i gurnem bokove gore, želeći ga dublje.

Spušta glavu niže i odjednom me jebe jezikom. Oh. Moj. Gospode. Vrištim od oduševljenja dok mu jezik divlje lupa, jureći unutra i van mog središta. Izvijam leđa u luk, guram ga i trzam, treba mi više, treba mi manje, ne znam. Drži jezik zabijen u meni dok prstom počinje masirati moj klitoris i ja svršavam. Bože, kako samo svršavam „Rainer“, dahnem i oči mi se okrenu u svim mogućim i nemogućim smjerovima.

Orgazam kakvog nikada u životu nisam osjetila eksplodira kroz moje tijelo, koje se ne prestaje tresti. Noge mi drhte, bokovi se izvijaju i moja pičkica se grči dok Rainer izvlači posljednje drhtaje iz mene. Ne vidim ga kako se naginje i uzima kondom, ni kako ga stavlja. Osjećam samo kako se njegovo snažno, moćno tijelo pomiče nad mojim, a onda je on u meni.

On ne čeka. Ne upozorava me. On samo uranja svoj penis u moju spremnu, željnu pičku. Stenjem, a on reži dok me ispunjava, rastežući me. Uvijam noge oko njegovih bokova i stisnem ga nogama, potičući ga da me jače jebe.

92

„Uspori, dušo“, gunđa mi na vrat. „Jebi me onda jače“, kažem. „Pohlepnice“, zareži. „Sviđa mi se.“ Gurnem pete u njegovo dupe i on se grči, ali me jebe jače. Njegovi kukovi udaraju moje i njegov penis me ispunjava tako savršeno da mogu osjetiti još jedan orgazam koji dolazi. Podižem se, stavljajući ruke na njegova ramena, ukopavajući nokte u njegovu kožu. Zašišti i hvata me za grudi stisnuvši ih grubo.

Obožavam to. „Hajde, Mali“, uzdahne mi u vrat. „Svrši!”

Zatvaram oči i izvijem leđa u luk, pritišćući grudi o njegova prsa. Naginje bokove i tada svršavam brzo, agresivno i kao nikad do sad. Vrištim njegovo ime da me svi čuju, i baš me briga. On je zapalio moje tijelo, pali vatru u meni koju nijedna voda ne može ugasiti. Rainer Torrence oduvijek ima moje srce, a sada ima i moje tijelo.

U trenutku kad mi se smirilo drhtanje, on izvadi svoj penis iz mene, mahnito skidajući kondom. Kurac mu je natečen i crven, ali ne mogu skinuti pogled s njega dok se penje po mom tijelu, stišćući moj struk. Uzima moje grudi u ruke i znam da vjerojatno nisu dovoljno velike za ono što je planirao, ali spremna sam mu dopustiti da proba. „H-h-hoće li to boljeti?“ pitam drhtavim glasom dok mi pritišće grudi. „Ne bi trebalo“, procijedi on, kao da bi ga ubilo da odustane. „Ali ako bude, reci mi.“ „U redu.“ Stisne mi grudi sve dok se ne spoje, a zatim gurne svoj penis između njih.

Napaljujuće je, žestoko i vruće, i ne mogu zaustaviti uzdahe koji mi napuštaju grlo.

Pomiče bokove, uzrokujući malo trenja, a oči kao da mu preplavljuje požuda. Njegovo tvrdo tijelo pumpa iznad moga poput snažnog stroja, bokovima malo brže provlači kako bi stvorio dovoljan pritisak.

93

Vidim kako mu glavić izlazi između grudi i želim se nagnuti naprijed i sisati, ali nisam sigurna da mogu doći do njega. Nagnem bradu i izvučem jezik, dodirujući ga kad ga gurne unutra. „To je moja djevojka“, promuca on, postajući sve brži. Očito je zadovoljan, pa to činim opet kad njegov penis probije put. Bože, tako je dobrog okusa. „Blizu sam“, dahne. „Reci mi ako ne želiš ovo.“ Oh, želim ga. Više od svega. Prljavo je, ali sviđa mi se prljavo. „Želim to“, udahnem, očiju fiksiranih na njegov penis koji se zabija između mojih grudi. „J… j... Jebote!“ on vikne i oslobodi se.

Kurac mu nabubri, a bijela tekućina u valovima krene s vrha. Zadovoljno zajecam dok udara u različite dijelove mojeg tijela, ali ono što me najviše uzbudi je gledanje izbliza. Zadovoljstvo koje mu donosim je zadivljujuće. Zadovoljstvo koje dolazi od mog tijela. Ničijeg nego samo mog. Oči su mu napola spuštene, a čeljust mu je stisnuta dok oslobađa moje grudi i rukom primi penis pomičući ju teškim, kratkim rafalima dok ne iscijedi i zadnju kap.

Oči nam se susreću. Veza. Tu je. Kratka, ali postoji. „Wow“, šapnem, ližući kapljicu sperme s donje usne. „Jebote“, kaže, očima prateći radnju. Polako odmiče svoje tijelo od mog i spušta se s kreveta, nestajući u mojoj kupaonici i trenutak kasnije vraća se s krpom. Nastojim ne buljiti u njegovo golo tijelo, ali teško je. To je najnevjerojatnija stvar koju sam ikad vidjela. Oči mi putuju preko njegovih tetovaža i fascinirana sam zamršenim dizajnom koji obilježava njegovu kožu. Oči mi završe na njegovim prsima, a tada mi se čini da svijet staje.

Sigurno ne vidim dobro. Mora biti. Ili se podvijest poigrava sa mnom. Trepnem nekoliko puta, a donja usna mi počne drhtati, jer među crnom tintom je ime. Jedva ga možete vidjeti tamo zbog silnih dizajna koji ga okružuju, ali to je sigurno ime. Tri mala slova. Emy. Ima moje ime na prsima, točno preko srca. Odvraćam pogled prije nego što

94

vidi suze koje prijete da će eksplodirati. Zatvaram oči i držim ih tako dok on čisti moje tijelo. „Jesi dobro?“ upita.

Duboko udahnem. „Ah, da.“ „Jesi li sigurna?“ „Da.“ Slabo se nasmiješim.

Očekujem da će otići, ali umjesto toga, spusti se na krevet pored mene, uzimajući me za ruku. To je sićušna gesta, ali meni znači sve.

Kad bi samo on to znao.

~~~ „Dosta si išaran“, kažem Raineru dok ležimo jedno pored drugog, zureći u strop. „Da. Sviđa mi se to.“ „Uvijek sam se previše bojala da bih to probala.“ Smijem se. „To je vjerojatno dobra stvar“, promrmlja on, pomičući se tako da nam se noge dodiruju. „Jednom kada počneš, teško je stati.“ „Imaju li neka posebna značenja?“ nervozno ga pitam, pitajući se otkud moje ime na njegovim prsima i nadam se da će odgovoriti na to. „Svaka od njih.“ „Želiš podijeliti?“ Ponudim i on se prevrne na bok tako da me gleda, laktom pridržavajući glavu. „One na leđima prekrivaju ožiljke.“ Oči mi se šire. „Ožiljke?”

95

„Da, ožiljci. Imam ih puno.“ U prošlosti nije imao ožiljke. Što bi mu se, dovraga, moglo dogoditi da dobije toliko ožiljaka da ih je morao pokriti? Zbog toga i zbog njegove nejasnoće u vezi s prošlošću mislim da je mogao biti u nekoj nesreći. „Jesi li imao prometnu nesreću ili nešto slično?“ upitam. „Nešto slično.“ Isti odgovor. Uvijek isti odgovor. „U redu je. Ne moraš mi reći. Shvaćam i poštujem to.“ Ne. Ne znam. Stvarno ne znam. „Hvala“, promrmlja. „Ali još uvijek sam znatiželjna oko tetovaža. Što znače ostale?“ Pokazujem na njegov trbuh, dugačak, lijepo iscrtan lanac koji je na kraju puknut. „To znači biti uhvaćen i slobodan.“ Prelazim prstima preko toga, a on zadrhti, ali ne kaže da stanem. „A to?“ pitam, zaustavljajući se kod jarko crvene ruže koja visi na kraju lanca, kao da joj o tome ovisi život. „To je za Pippu.“ Nadam se da ne shvaća kako mi srce tuče. „Što to znači?“ Prisiljavam se pitati normalnim tonom. „Ista stvar. Samo ljepše.“ O Bože. „Što je s ovim?“ Pokazujem na ime preko njegova srca, moje ime. „Ime ili dizajn koji ga okružuje?“ „Oboje“, kažem. „Ime je djevojka koju sam poznavao.“ „Poznavao?“ Ispitujem ležerno.

96

„Da, bila mi je najbolja prijateljica u odrastanju. Znam to. Ostalo mi je nejasno.“ „Ne sjećaš se?“ Slegne ramenima. „Neke stvari su se dogodile i sjećanja mi nisu onakva kakva bi trebala biti, ali znam da je ona za mene bila važnija od bilo koga na svijetu.“ Grudi mi se stežu i želim ga zagrliti i reći mu da će sve biti u redu. Želim da zna da nije sam. Da on još uvijek ima tu djevojku, a da ni ne zna. „Sigurno je bila posebna kako bi dobila mjesto nad tvojim srcem.“ Nasmiješi se i prstom dotakne tetovažu, pogladivši je. „Da“, kaže on, odsutnog pogleda. „Definitivno je bila.” „Kako to da ste prestali biti prijatelji?“ „Upao sam u neko loše sranje, ružne stvari su se desile i...“ I. I. I. Bože, molim te odgovori, „I?“ Ispalim. „I više nisam bio isti čovjek. Prošlost je najbolje ostaviti tamo gdje joj je mjesto.“ Bože. Želim vrisnuti i protestirati, reći mu da bih učinila sve da mi se vrati, samo da znam da je dobro. Pomogla bih mu. Božeee. Dala bih život za njega. „Mislim da to ne bi bilo važno nekome tko je pravi prijatelj“, usudim se reći. „Ne, to njoj ne bi bilo bitno, ali znaš što bi ju povrijedilo? To što se ničega ne sjećam dobro. Sve mi je mutno. Ne mogu joj se čak ni sjetiti lica - samo se sjećam nekoga koga sam obožavao. Imam nejasna sjećanja na vrijeme koje sam proveo s njom, ali cijeli je moj život užasan magloviti nered.“ „Žao mi je“, kažem, jer to je sve što mogu izustiti. Ali jedno je sigurno - Rainer nije prepoznao moje lice jer se ne sjeća mnogo iz toga vremena.

To mi daje neku nadu. Neku.

97

Mali - tada Ovo je jadno.

Mrzit će me. Zašto ovo radim? Stojim na travnjaku ispred Rainerove kuće, zahvalna što mu očev automobil nije tu jer bi vjerojatno izašao i izgubio živce zbog onoga što ću učiniti. Ipak, moram to učiniti. Rainer se osjeća kao da je izgubio najboljeg prijatelja, a to nije istina. Želim da zna da me nikad neće izgubiti. Djevojka koja sam sinoć bila... ona nije ono što želim biti, a on je bio u pravu. Možda sam se tada osjećala lijepo, ali nisam zbog pravih razloga. O tome se radi. Podignem ruku i pritisnem gumb za reprodukciju na ogromnom kasetofonu kojeg držim na ramenu, poput scene iz filma „Reci bilo što“. Trebao mi je cijeli dan da ga pronađem, ali ispostavilo se da je Kennyev tata imao jedan stari u svojoj garaži, i baš cool od njega što mi ga je posudio.

Sada stojim kao budala dok mi odmara na ramenu, jer ne postoji drugi način da ga držim u zraku, i molim se da Rainer bude u svojoj sobi. Glazba se pali čim moj prst pritisne gumb i ja brzo pojačam glasnoću Rainerove najdraže pjesme, one iz filma Top Gun „Highway to the Danger Zone“. Uslijedi izlijevanje iz zvučnika, teški, seksi ritam koji mi stvara trnce na koži. U redu, to nije romantično, ali to je on, i upravo u tome je stvar.

Glazba trešti čini mi se satima, a rame me boli. Možda nije kod kuće. To bi bilo potpuno sranje, jer moj plan uključuje da on bude ovdje. Taman prije nego izgubim živce, njegov se prozor pomakne prema gore i vidim ga kako izvlači van svoj goli torzo.

Treba mu trenutak da shvati da sam to ja, a onda mu se oči rašire. „Emy, koji kurac?“ vikne.

98

„Neću prestati dok mi ne oprostiš što sam kompletna budala. Žao mi je, Rai Rai. Ponašala sam se poput totalnog idiota i u pravu si, to nisam ja. Dakle, šarmirat ću te dok mi ne oprostiš.“ Gleda u mene, a zatim se veliki osmijeh širi njegovim licem i shvaćam da sam ga osvojila. „Dođi, mala.“ S velikim osmijehom spuštam zvijer s ramena i trčim prema ulaznim vratima koliko me noge nose. Trenutak kasnije, Rainer ih otvori i zgrabi me u naručje. Moje sićušno tijelo poleti gore, a noge mi se odlijepe od poda dok me drži čvrsto i stišće svom snagom. Napokon ga uspijevam uhvatiti za vrat i objesim se na njega kao da mi je posljednja slamka spasa u životu. „Žao mi je što sam bila kraljica drame“, mrmljam.

Popusti stisak i zuri u mene. „Da, i meni isto. Bio sam kreten.“ „Kreten sa srcem na pravom mjestu.“ On se nasmije i pođe prema kasetofonu. „Gdje si nabavila ovu bebicu?“ „Kennyjev otac. Čovjek ima sve.“ „Super je.” Uzima ga, ulazi i nogom zatvara ulazna vrata, a ja ga pratim do njegove sobe. Otvorim mu vrata, uđem, zatvorim ih i zaključam iza njega. Odlaže kasetofon i oboje se spustimo na njegov krevet i pogledamo prema stropu. „Dakle, jesi li nogirala Jacka?“ upita. „Ne, ali nisam mu ni uzvratila poziv. Mislim da je ljut na mene.“ „Zbog mene?“ „Vjerojatno. Pretpostavljam da je naše prijateljstvo jedna od onih stvari koje mnogi ljudi jednostavno ne mogu razumjeti.“ „Ne, u pravu si u vezi s tim.“ „Jesi li vidio Missy?“ 99

On kimne. „Da. Rekao sam joj da ikad više napravi nešto takvo, izrezat ću joj lažne plastične sise i nabiti ih u guzicu.“ „Rainer!” Smijem se. „To je tako zločesto.“ „Isto kao i nahuškati neku divovsku zvijer da udara moju najbolju prijateljicu u trbuh. To je jadno i kukavički i nemam tolerancije prema tome.“ „Znači, još uvijek ćeš se viđati s njom?“ „Ne, jebote. Glupa kuja ionako ne zna pušiti kurac sve i da joj život ovisi o tome.“ „Rainer“, vrisnem. „Malo si ogavan.“ „Ona to zaslužuje.“ „Što ćeš sada raditi?“ pitam kotrljajući se prema njemu. „S kime ćeš se sada seksati?“ Pogled mu pretražuje moje lice i on sliježe ramenima. „Imam ruku.“ Namrštim nos. „Uh, ne, zabranjena tema, molim lijepo.“ On se nasmije. „Ma daj! Idemo van, u ovoj kući ću postati lud kao šišmiš“ „Kamo želiš ići?“ pitam, sjedeći.

Sjeda kraj mene. „Imam skrivenu bocu alkohola, a plaža zvuči prilično dobro.

Ideš?”

Skočim na noge. „Imao si me već s alkoholom.“ On se nasmije.

Hvala Bogu.

Opet imam svog prijatelja.

~~~ 100

„O moj Bože!“ Davim se od smijeha i bacam šaku pijeska Raineru u krilo. „Ti si takav luđak.“ On se glasno smije. „Pa, jebeno si pitala, mala.“ „Ne treba mi grafički opis. Nikad više neću spavati.“ Pruža mi polupraznu bocu viskija, a ja uzimam još jedan gutljaj prije nego što je gurnem natrag. Sjedimo na plaži u mraku, smijemo se i šalimo na račun Rainerova i Missynog bivšeg seksualnog života. Priča mi horor priče zbog kojih se nikada ne želim seksati. Apsolutno nikad. „Nikad nisam rekao da mi je lijepo u vezi. Sve što ona ima je izgled, vjeruj mi.“ „Uh. Sad si me uplašio. Stvarno me strah da konačno raširim noge.“ Gurne me ramenom. „Ne govori tako. Ti si potpuno drugačija osoba. Neće to biti samo širenje nogu.“ „Znam, ali uskoro će doći vrijeme i za to, Rai.“ „Da, nemoj me podsjećati“, gunđa.

Nešto mi zatreperi u grudima i bojim se priznati sebi da mi se sviđa njegova briga za mene. Čudan osjećaj, nešto što nikad ranije nisam doživjela. Ne mogu točno shvatiti što to znači, ali svakom sekundom koju provedem s Rainerom, čini se da jača. „Zašto ti se ne sviđa ideja da to radim?“ „Jer… Ne znam… samo se čini pogrešnim. Kao da nitko nikada neće biti dovoljno dobar da ti bude prvi.“ „Pa, osim ako se ne ponudiš da ubereš moju trešnju, Rai, onda će netko to učiniti.“ On šuti. Okrenem se, ali ne vidim ga jasno na mjesečini. „Rai?”

101

Još uvijek ništa. „Šalila sam se, čovječe.“ „A što ako to želim?“ napokon kaže, tihog glasa.

Smijem se. „Ne želiš to. To bi bilo čudno.“ „Kako znaš da ne želim?“ „Zato što si mi rekao da sam ti kao sestra i da si odabrao mog savršenog partnera Kennyja.“ On frkne. „Da, pa, vidio sam te u onoj haljini...“ Obrazi mi gore i zahvalna sam što on to ne može vidjeti. „I rekao mi da izgledam kao jeftina drolja.“ „Jer sam bio bijesan, nisam htio da te drugi jebači takvu vide. Nikad te nisam vidio takvu, Emy, a kada sam te vidio, stvarno te vidio i jebote... lijepa si.“ Nešto toplo mi eksplodira u trbuhu, putuje ravno u moje srce i ugnijezdi se tamo. „To nije dovoljan razlog za mene da zamaglim crte našeg prijateljstva, Rai.“ „Misliš da bi se to desilo?“ pita ozbiljno. „Iskreno, ne znam. Ljubili smo se i bilo je lijepo, i to nije utjecalo ni na što između nas, ali seks... to je veza, povezanost, povjerenje…“ „Misliš da nemamo sve to?“ „Imamo sve to, ali nismo si privlačni. Ne misliš li da je to bitno?“ „Ti si lijepa. Zašto mora biti nešto više toga?“ On misli da sam lijepa. Sviđa mi se to više nego što sam ikad očekivala i to me plaši. „Jer imamo više od većine ljudi. Imamo vezu i prijateljstvo. Da riskiramo i stvari krenu loše, nikada si ne bih oprostila.“ „Ili se samo bojiš pustiti me toliko blizu.“ 102

Trgnem se. Bojim se. Bojim se da ako pustim da se granice prijateljstva gurnu, shvatit ću da mi je stalo do Rainera više nego što sam voljna priznati. I strašno me strah da za njega imam emociju koju guram natrag jer se bojim što bi to značilo. „Ne voliš me, Rai.“ „Volim te više od jebenog Jacka.“ „A upravo to vas razlikuje. S njim bih mogla krenuti dalje ako stvari krenu loše… a s tobom… ubilo bi me.“ „Razumijem, mala. Vjeruj mi. Ne želim ni uništiti ovo što imamo, ali.. Ne znam, izgleda mi logično, jer jedno drugom vjerujemo.“ Pružim ruku i uzmem njegovu. „Znaš, ne sumnjam da bi bilo nevjerojatno. Znam da me poštuješ dovoljno da bi učinio sve da mi bude predivno, ali Rai, previše te volim da bih riskirala da nešto krene loše ili još gore.“ „Imaš pravo“, kaže tihim glasom. „Da“, potvrdim. „Bojiš li se da ćeš se zaljubiti u mene?“ Stisnem mu ruku. „Iskreno, ne znam. Već te volim, Rainer, ali ako bi uključili i romantiku, ne znam koliko brzo bih prešla od ljubavi prema prijatelju do ljubavi kao nešto više. Imaš mjesto u mom srcu - prokleto veliko mjesto.“ „Shvaćam, jer je kod mene isto.” „Ponekad bih voljela da nismo prijatelji. Voljela bih da smo se jednostavno upoznali i zaljubili prije svega ovoga.“ On se nasmije. „Sve to samo da bi se mogli jebati?“ Smijem se. „Ne, da upoznam tebe takvog. Sada to ne mogu, a čak i ne znam želim li. Sviđa mi se naše prijateljstvo. Sviđamo mi se mi. Osim toga, izludio bi me...“ „Ha!“ on frkne. „Mislim da bi bilo obrnuto. Ponekad si totalni trn u guzici, ženo.“ 103

„Ali svejedno me voliš.“ Nasmiješim se, gnijezdeći se na njemu.

Baci ruku oko mojih ramena. „Jebote, da. Značiš mi više od ikoga u životu.“ „Želiš nešto saznati?“ Stisne me potvrdno. „Rekao si da se plašiš da me ne izgubiš zbog nekog muškarca. Pa, moram priznati da sam prestravljena od dana kada ćeš se zaljubiti, Rainer Torrence. Jer me užasava život bez tebe.“ „To se nikada neće dogoditi.“ „Ali je moguće.“ „Svaka žena koju bih zavolio morala bi prihvatiti tvoju ulogu u mom životu.“ „Ali nikad ne bi bilo isto. Nikada ne bi radili ono što sada radimo.“ „Ali bi bili prijatelji, to je sve što će mi ikad trebati.“ „To kažeš sada jer se još nisi zaljubio, ali kada budeš, ona će biti jedino što ćeš vidjeti.“ Stisne mi ramena. „Nisi u pravu, mala.“ „Moguće je.“ Oboje šutimo. „Rainer?” „Hmmm?” „Ako se to ne dogodi ili ne pronađem pravog čovjeka, dopustit ću da to budeš ti.

Dat ću ti i taj dio sebe. Kunem se.“ „Dobro, mala.“

104

Smijem se. Zato što se dio mene zaista nada da neću naći ljubavnika, jer mi je sada u mislima usađena misao i ne mogu se prestati pitati kako bi bilo voditi ljubav s Rainerom.

Mislim da sam tek tako prešla liniju prijateljstva, a da toga nisam ni svjesna.

105

Mali - sada Ostao je prenoćiti.

Stojim i buljim u usnulog čovjeka u svom krevetu i šokirana sam. Očekivala sam da će otići, očekivala sam da će razgovor postati neugodan, ali nije. Zaspao je pored mene i tako smo ostali cijelu noć. Ne mislim da je to što on čini mnogo, i nisam sigurna trebam li više razmišljati o tome. Dovraga, možda se iscrpio i nije ni shvatio da je zaspao.

Bilo kako bilo, oblačim se i žurim iz sobe. Trebam kavu i Mimi, hitno. Stižem u kuhinju i čujem Mimi kako pjeva. Hvala Bogu da je ovdje. Kad me čuje, okreće se i oči joj se rašire. Zatim krene prema meni s prstom u zrak i ljutitim izrazom na licu. „Ženo, ti i ja ćemo sada razgovarati!“ „Shhh“, kažem i stavim prst na usta. „Još spava.“ Oči joj postaju veće. „Prespavao je! O moj Bože!“ „Znam“, kažem ja dok koračam prema njoj i ukradem joj šalicu kave. Ponaša se kao da ne primjećuje i toči sebi drugu. „Što dovraga radiš, Mali?“ pita ona stojeći kraj mene. „Ovo je opasna igra.“ Uzdahnem. „Znam, ali ne mogu se zaustaviti... ima tetovirano moje ime, Mimi.“ „Zaista?“ ona dahne.

Pogledam preko ramena kako bih bila sigurna da nije ušao u sobu. „Da“, šapnem. „Rekao je da se ne sjeća puno - samo zna da sam mu bila važna.“ 106

„Znači, rekla si mu?“ „Ne, ali pitala sam ga o tetoviranom imenu.“ „Emalie, moraš mu reći.“ Trgnem se. „Ja… Ja samo... on je zaljubljen u drugu ženu.“ Oči joj postaju tužne. „O ne.“ „Da, i ona je zauzeta. Gledao ju je… o Bože… s takvom ljubavlju. Prestravljena sam, što ako mu sada kažem tko sam, a on ode i...“ Mimi zakorači naprijed i stavlja ruke na moja ramena. „Nećeš saznati ako mu ne kažeš.“ „Jednostavno ne mogu.“ „Pa što ćeš učiniti? Nastaviti se pretvarati da si neki stranac? Što ako padne na tebe, ako se zaljubi, što ćeš onda učiniti?“ „To se neće dogoditi.“ „Prenoćio je“, prosikta ona. „Da, to još uvijek ništa ne znači.“ „Mali, moraš ovo zaustaviti. Kopaš veću rupu i uskoro ćeš upasti u nju. Reci mu tko si.“ Trebala bih, Bože, znam da bih trebala, ali… samo... ne mogu! Moram znati što mu se dogodilo u životu, moram sve to shvatiti kako bih našla najbolji način da tome pristupim. „Hoću, kunem se. Samo ne sada. Trebam još nekoliko tjedana.“ „Igraš se vatrom“, upozorava ona. „Da, znam.“

107

Ona uzdahne i obje neko vrijeme stojimo u tišini. Na vratima se začuje kucanje, a ja ju pogledam znatiželjno. „Tko bi dovraga to bio?“ Ona sliježe ramenima. „Otvori, nemam hlače.“ Gledam dolje i shvaćam da nema hlače, već samo gaćice s dugom muškom majicom. Koju ne prepoznajem. Stisnem usne i pokažem prema njoj. „Razgovarat ćemo odakle ta majica dolazi.“ Ona se nasmije. Okrenem se i priđem vratima. Kada ugledam tko je na vratima, oči mi se rašire od šoka. Pippa stoji na vratima, a iza nje stoji divovski, sexy bajker.

Otvaram usta, ali ne progovaram. Pretpostavljam da je muškarac s crvenom kosom Tyke, ali dovraga, nisam očekivala da će tako izgledati. On je jebeno zgodan. Nervozno provlačim ruku kroz kosu znajući da vjerojatno izgleda kao da sam imala žestok seks. „Ah, Pippa, hej.“ „Hej Mali. Samo sam htjela doći i vidjeti jesi li dobro. Sinoć ti je bilo loše.“ Sranje. Zaboravila sam da sam im svima dala adresu prije nego što smo otišli sinoć, kako bi mogle svratiti na kavu. To mi se trenutno ne čini kao najbolji izbor. „Da, osjećam se puno bolje. Hvala.“ „Žao mi je što smetam, ali samo sam htjela znati jesi li se čula s Rainerom. Znam da te sinoć odbacio kući. Zvala sam ga jutros više puta, ne javlja se. Bojim se da mu se nešto dogodilo.“ Oh. Čovječe. Ne mogu joj lagati, ali, ako joj kažem da je Rainer ovdje, znat će da sam lagala sinoć. Sranje. „A...“ „Pippa?” Trepnem na zvuk Rainerovog hrapavog, pospanog glasa. Sranje. K vragu. Odabrao je najgore vrijeme za pojavljivanje.

Vidim kako Pippa izgleda iznenađeno, a onda bljesak ljubomore prelazi preko njenog lica. Oči su joj uprte u mene, a zatim pogleda natrag prema Raineru. Okrećem

108

se i ugledam ga kako stoji u kratkim hlačama koje je imao sinoć i ničem drugom. Jer u biti i nema ništa drugo sa sobom. „Rainer?” Pippa kaže, a glas joj je bio šokiran i pomalo bolan. „Što radiš ovdje?“ Rainerove oči pogledaju prema meni, a zatim se vrate na nju. „Ostao sam prespavati. Bio sam umoran i Mali je bila dovoljno dobra da mi dopusti da ostanem na kauču umjesto da moram voziti kući.“ O moj Bože. Laže joj, otvoreno laže, iako zna da bih ga mogla razotkriti. Srce mi eksplodira od bola, jačeg od bilo čega što sam ikad osjetila. Sram ga je priznati da je spavao sa mnom. Sramio me se. Susretnem njegove oči i gotovo vidim kako moli da potvrdim njegovu priču. Toliko boli, i znam da on to može vidjeti. Znam da može.

Okrenem se i pogledam Pippu, forsirajući osmijeh. „Da. Oprosti što te nismo obavijestili.“ Ona se smiješi. „Drago mi je što nije vozio kući u tom stanju. Zabrinula sam se da nije ozlijeđen nakon borbe.“ „Dobro sam, dušo“, kaže Rainer i kimne Tykeu, koji je sve prešutno pratio. „Tyke.“ „Rainer. Dobro je vidjeti te.“ „Oh, kako sam nepristojna. Mali, ovo je moj dečko, Tyke.“ Tyke mi se nasmiješi i moram se prisiliti da se i ja nasmiješim njemu. Pruži ruku i ja je primim. On je veliki čovjek, ne poput Rainera, ali dovoljno da mu ruka proguta moju. „Drago mi je što smo se upoznali, Mali.“ „Također. U svakom slučaju, moram se na posao, pa se vidimo drugi put?“ Kažem Pippi.

Lice joj se ozari. „Voljela bih. Možda popodne svratim da popijemo kavu?“ Kimnem, dajući joj pravi osmijeh. „To bi bilo sjajno.“ Okrenem se i prođem pored Rainera, odbijajući ga pogledati. Mimi mi daje suosjećajan pogled, onaj koji mi 109

govori da točno zna kako se osjećam. Bolno se osmjehnem, te ona ispruži ruku, kao da me želi zagrliti, ali brzo spusti ruku. „Samo ću se oprostiti“, Rainer kaže Pippi. „Tada sam sav tvoje, ljepotice.“ „Hoćemo li na doručak?“ pita ga. „Tyke se mora vratiti u klub.“ „Da“, gunđa Tyke. „Izvedi je van. Kod kuće ruši zidove od dosade.“ Rainer se nasmije. „Hoću. Čekajte me vani.“ Potrčim uz stepenice, nadajući se da ću doći do svoje sobe i zaključati vrata prije nego što Rainer dođe, ali on me uspijeva uloviti tren prije nego dođem do tamo. „Mali.” Stanem s rukom na kvaki, a bol i agonija probijaju kroz mene. „Žao mi je. Nisam je želio povrijediti.“ Da on nju povrijedi? Ona je s drugim jebenim muškarcem. „Izlazi, Rainer“, kažem, obavijajući kvaku. „Jebote, Mali, nemoj biti ljuta na mene.“ Okrećem se. „Izlazi iz mog stana.“ „Rekli smo ležerno“, kaže on tihog i gotovo nježnog glasa. „Ležerno, da, ali nikad nisam očekivala da ću se osjećati bezvrijedno. Je li stvarno tako grozno priznati da si spavao sa mnom? Jesam li zaista tako jebeno grozna?“ „Isuse, ne.“ „Nagađam - nisi htio povrijediti jadnu Pippu. Jesi li se ikad pomislio da bih ja mogla biti povrijeđena?“ Vičem. „O, čekaj, ne, naravno da ne. Samo sam jeftina jebaljka, zar ne? Znaš, ako si toliko zabrinut što će ona pomisliti, razmisli o tome da zadržiš kurac u gaćama.“ „Mali…”

110

„Ne“, kažem, gurajući vrata. „U životu sam upoznala puno ljudi, ali nijedan nikad nije učinio da se osjećam jadno i jeftino kao ti upravo. Izlazi iz mog jebenog stana, Rainer.“ Tada uđem u sobu i zalupim vratima, te pustim suze da krenu u potocima.

~~~ Radni dan mi prolazi sporo, i znam da je to zato što me boli srce. Trebala sam to očekivati. Rainer mi je od početka rekao da se ne veže, ali prespavao je i pretpostavljala sam da će me poštovati dovoljno i da me se ne srami. Mimi je pokušala razgovarati sa mnom, ali nisam bila spremna. Obukla sam se i izjurila iz kuće, slomljena srca i poražena. „Mali, narudžba“, viče moj šef Jake. „Stižem“, uzvikujem. Prilazim, uzimam kavu i poslužim ju mladom paru koji se zaljubljeno smiješkaju jedan drugom. Povraća mi se. „Mali, hej.“ Trepnem uz zvuk Pipinog glasa, okrenem se i vidim kako mi se smiješi. Prokletstvo, savršena je. Zašto ne mogu biti slična njoj? Tako divna. Tako lijepa. Srce me boli, ali joj se nasmiješim, jer ona je slatka, nevjerojatna djevojka, i nije ona kriva što Rainer radi ono što radi. „Hej, Pipp.“ „Mislila sam da ovdje popijemo tu kavu.“ Smijem se. „Naravno, naravno. Upravo završavam.“ „Čekat ću.“ Ona se nasmije i sjedne u prazan separe. Završavam smjenu i Jake me pušta pa se pridružim Pippi koja sada pije kavu. Kliznem na sjedalo, a ona se zagleda u mene, proučavajući moje lice. „Kako si?“ upita me.

111

Znam da nije ovdje da me to pita. Pippa želi znati sve o meni i Raineru, i drago mi je da brine za njega, ali činjenica je da joj ne mogu reći sve. Tako da, reći ću joj... dio. „Gle, Pipp, i ti i ja znamo zašto si stvarno ovdje, zato samo pitaj. Ne smeta mi.“ Lice joj omekša. „Jesam li tako očita?“ Slegnem ramenima. „Brine te Rainer. Učinila bih isto.“ „Sviđaš mi se, Mali. Molim te nemoj misliti da sam ovdje samo zbog njega.“ Smiješim joj se. „Znam.“ „Ja samo... Brinem za njega, a situacija između vas dvoje me zanima. Gledaš ga drugačije, a ja nikad nisam vidjela… da provodi vrijeme s bilo kojom ženom osim sa mnom.“ „Ono što Rainer i ja imamo povremeni je seks, Pippa. To mi je jasno rekao.“ „Zašto je onda ostao kod tebe noćas?“ Uzdahnem. „On ti je već odgovorio.“ „I lagao je, što nikad ne čini.“ Provalila ga je. To me ne iznenađuje. „Sigurno možeš vidjeti da je zaljubljen u tebe, Pippa. Misliš da nema smisla što je lagao? Pokušava te zaštititi.“ Oči joj bljesnu od boli. „Ne očekujem da će me više štititi. Želim da se Rainer zaljubi, da bude sretan.“ Više? Što ono više znači? „Pa očito mu je stalo do tebe i mislim da se jedan dio njega nada da bi mogla biti ljubomorna na druge žene. Ne znam. Sve što znam je da je lagao jer te nije htio povrijediti.“ „A umjesto toga je povrijedio tebe.“ Susrećem njene oči. „Samo sam privremena, Pippa, i u redu sam s tim.“ 112

„Misliš da stvarno vjerujem u to? Vidim kako ga gledaš, Mali. Ima nešto u tvojim očima, duboka bol, gotovo žaljenje. Da ne znam bolje, rekla bih da ga poznaješ već duže vrijeme.“ I znam. „Ja… Jednostavno osjećam vezu s njim, to je sve. Razumijem ga. Znam što sam mu, Pippa.“ „Ali ti to ne odgovara.“ Slegnem ramenima. „Nemam izbora.“ „Bila sam malo ljubomorna, znaš. Nikad ga nisam vidjela s drugom ženom i, iako znam da to radi, ali kada sam vidjela kako te gleda? Nešto se pomaklo u meni.“ „Bez uvrede, Pippa, stvarno, ali ti si ta koja je zauzeta...“ Osmjehuje se toplo. „Znam da jesam, ali volim Rainera. Ne istim načinom na koji volim Tykea, ali… Volim ga, Mali. Zaista.“ „Vidim.“ „Smeta mi što ponekad postanem ljubomorna, jer znam da mu mora biti teško gledati me s Tykeom, ali Rainer i ja imamo vezu različitu od svega što sam ikada imala u životu. Okolnosti su nas na to prisilile, ali ne žalim zbog toga.“ „Okolnosti?“ Oči joj postanu tamne. „Rainer ti nije pričao o tome kako smo se upoznali?“ „Ležeran odnos, sjećaš se?“ Ona kimne glavom. „Pa, nije bilo lijepo, ali ako ti nije rekao, nije na meni da ti kažem. Oprosti, Mali.“ Kimnem glavom. „Razumijem. Ja samo... Toliko toga vidim u njegovim očima, toliko boli.“ „Ima je puno, priđi mu polako. Nikad nije bio u vezi.“

113

„Nije?“ pitam sužavajući oči. „Čak ni jednom?“ Odmahne glavom. „Pa, ne otkad ga poznajem.“ Oh, Rainer. „A što je s tetovažom na prsima?“ Kažem, znajući da bih se ovdje mogla igrati vatrom. „Djevojčino ime?“ Odmahne glavom, zbunjena. „Nisam ju vidjela. Sigurno ga je napravio u posljednjih nekoliko godina.“ Nije to vidjela... tako da je nedavno. Zašto bi to stavio tamo, ako me se stvarno ne sjeća? ”Ok.“ „Što piše?“ pita, proučavajući me. „Emy.” „Oh“, kaže ona. „Da, pričao mi je o njoj. Bila mu je prijateljica iz djetinjstva.“ „Ok.“ „Rekao je da se zapravo ne sjeća puno, ali zna da je ona bila važna. Borio se s gubitkom pamćenja nakon…“ Želim pitati nakon čega, ali znam da mi neće reći. „Nije ju ponovno vidio?“ Ona sliježe ramenima. „Iskreno ne znam. Mislim da je trenutno izgubljen. Ne zna kamo usmjeriti svoj život.“ „Shvaćam“, priznajem. „Gle, Mali, znam da ti je stalo do njega, vidim to. Samo... molim te, budi oprezna s njegovim srcem. Rainer je slomljen čovjek, više nego što bi ikada mogla zamisliti.

Znam da prihvaćaš ono što nudi, ali ako ne možeš i osjećaš da ti treba više, udalji se.

Molim te. Dat će ti samo ono što može, a trebat će mnogo snage da to prihvatiš. Ti si dobra žena, Mali, i zaslužuješ ljubav. Ne može ti to dati. Ako si s tim u redu, onda vam neću stajati na putu, ali ako nisi...“

114

„Shvaćam ono što govoriš, Pippa.“ Gledam u njene oči kako bih vidjela da sam iskrena. „Ali moraš shvatiti nešto o meni - vjerujem u druge šanse. Vjerujem da se bilo što može popraviti pravom vrstom ljubavi. Neću mu nauditi, obećavam ti to, ali neću ni odustati.“ Ona se smiješi. „Nisam ni mislila da hoćeš.“

115

Mali - tada Ovo je ludilo!

Mi smo na zabavi na plaži i apsolutno je krcato. Posljednji je semestar škole, na jesen svi krećemo na fakultete, a ljudi postaju sve uzbuđeniji svakim danom. Svi smo spremni za veliki, opaki svijet. Rainer i ja planiramo ići na isti fakultet, što je super, jer ne mislim da bih mogla dugo bez njega. Ne bi bilo isto bez njega. „Vidi onu drolju kako te gleda“, kaže mi Kenny na uho, pokazujući očima prema Missy koja sjedi na trupcu pored nekog zgodnog momka i bulji u mene.

Mahnem joj s ogromnim osmijehom na licu i gotovo mogu vidjeti paru kako joj izlazi kroz uši od bijesa. „Ti si zlo, i ja to volim.“ Kenny se nasmije, gurajući pivu u moju ruku. „Ne mogu si pomoći. To mi je krvi.“ „O, nove cipele. Jesi ih danas kupila?“ Pogledam prema svojim novim gležnjačama koje sam uparila s trapericama i crno-bijelom širokom majicom. To je moj stil, to sam ja, i sviđa mi se. „Da, mama mi ih je kupila. Mislim da je to bio poklon jer je presretna što sam napokon izašla s nekim dečkom.“ „Iznenađen sam što je dozvolila da ju vide kako kupuje takve cipele.“ Smijem se. „Mogu joj zamisliti izraz lica kad je ušla u tu trgovinu. Sigurno je bila užasnuta.“ 116

Oboje se nasmijemo. ”Hajde, prošećimo. Je li Rainer večeras tu?“ Slegnem ramenima. „Mislim da da.“ „Missy je očajna jer ju više ne servisira.“ „A jadna plastika fantastika. Nikad nije znala zadržati čovjeka.“ Kenny se nasmije i krenemo prema mekom pijesku. Ima ljudi svugdje, pa je teško prepoznati bilo koga. Ali prepoznajem jedno lice. Vidim Jacka. Stoji s prekrasnom plavušom, ruke su mu oko nje, usne na njenom vratu. Ukopam se u mjestu. Nisam očekivala da će me Jack proganjati nakon našeg posljednjeg susreta, ali… Mislim, mi smo izlazili… Zamolio me da mu budem djevojka i nikad mi nije rekao da je među nama gotovo.

Možda sam oprostila Raineru, ali još me uvijek zanimao Jack, pa mi je ovo bolno za gledati. Baš bolno. Mislila sam da mu samo treba vremena, možda da sredi misli, ali očekivala sam da će barem imati pristojnosti da mi kaže da ga više ne zanimam. „Sranje“, kaže Kenny, shvativši što sam upravo vidjela. „On... Mislila sam...“ „On je kreten“, kaže Kenny, uhvativši me za ruku. „Ne dopusti da te uznemirava.“ „Nikada nije prekinuo sa mnom. Mislim, znam da je bio bijesan zbog onoga što je učinio Rainer…“ „On je kreten“, ponavlja Kenny. „Vrijediš više.“ „Ne“, kažem tiho. Ne vrijedim. Nikad neću biti dovoljno dobra.“ „Emalie“, kaže on, ali ja mu pružim svoje pivo. „Meni je dosta zabave.“ Okrenem se i odlazim prema automobilima, povrijeđena i zbunjena. Shvaćam da su stvari bile pomalo napete između Jacka i mene, ali mislila 117

sam da smo u vezi. Mislila sam da se nešto događa između nas. Očito nisam bila u pravu. Kao i uvijek, sve što ja mislim je upravo suprotno od istine. Glupe, bijesne suze mi gore pod kapcima i želim vrisnuti i počupati si kosu od frustracije. „Emalie?”

Ukočila sam se na Jackov glas. Nastavljam hodati. Prolazim pored automobila i uspinjem se među gusta stabla koja razdvajaju plažu od ceste. Park je, ali trenutno je mrak pa ne vidim kuda idem. „Čekaj!“ vikne. Kenny mu je zacijelo rekao nešto. Ne treba mi njegovo sažaljenje. Hodam bez stajanja, ali Jack me brzo sustiže, uzima za ruku i okreće prema sebi. Ošamarim ga, ali me ne pušta. „Nisam znao da si ovdje“, kaže. „Oh, zar nisi htio biti uhvaćen s drugom?“ „Bez uvrede, ali nismo čak ni zajedno.“ „Pitao si me da ti budem djevojka“, zajecam. „Da, i onda si dopustila svom idiotskom prijatelju da sve uništi.“ „Bila je to loša noć. Bila sam zbunjena, ali htjela sam biti s tobom, Jack.“ Slegne ramenima. „Pa, nisam to znao, zar ne?“ „Očito nisam bila u pravu u vezi s tobom. Sve je u redu, sada znam na čemu sam.“ Ne pušta me da odem. „Ne možeš očekivati od muškarca da čeka kada si očito zagrijana za najboljeg prijatelja.“ „Nisam zagrijana! Bila sam zagrijana za tebe. Isuse, čak sam razmišljala o spavanju s tobom!”

Odgurnem mu ruku, ali on i dalje hoda za mnom. „Što?“

118

„Nema veze.“ „Emalie, čekaj.“ Opet me uhvati i povuče me u zagrljaj. „Nisam znao. Žao mi je. Daj mi drugu priliku.“ Otimam se, ali stanem kad mi rukom dotakne lice. „Žao mi je, pogrešno sam sve protumačio. Dopusti mi da sve ispravim.“ „Poljubio si drugu djevojku.“ „Ali želio sam tebe ljubiti.“ „M-m-m-mene?“ šapnem. „Da. Zapravo, mislim da je došlo vrijeme da te opet poljubim.“ Naginje prije nego što mogu prosvjedovati i pritisne usne uz moje. Dopuštam mu, jer mu želim vjerovati. Želim vjerovati da govori istinu, da je samo pogrešno sve shvatio, da me stvarno želi, ali osjećam da nešto nije u redu. Shvaćam što je to nešto njegova ruka na mojoj guzi. I to mu dopuštam, jer toliko očajno želim biti prihvaćena. Tražena. Da me netko treba. „Tako si lijepa“, mrmlja on, pritišćući tijelo uz moje. Misli da sam lijepa? Srce mi zaigra. Ruka mu se pomiče i mazi mi grudi, na što trznem i povučem se. Ruka na guzi jedna je stvar, ali grudi...tu je već otišao predaleko. „Jack“ viknem. „Nisam spremna.“ „Upravo si rekla da ćeš spavati sa mnom.“ Oh. Moj. Bože. „Ne ovdje“, protestiram, ali on mi i dalje miluje i stišće grudi. „Zašto ne ovdje? Da je Rainer na mom mjestu, siguran sam da bi mu dala.“ „Prestani“, molim, udarajući ga u ruku. Njegova druga ruka putuje da moje guze i čvrsto me stisne, uranjajući mi prste u meso. Pomiče ruku s mojih grudi do mojih hlača i stišće mi međunožje. Povraća mi se. „Nemoj“, jecam „Molim te.“ „Kladim se da si vlažna...“ 119

„Nisam. Ne želim to raditi ovdje. Molim te, pusti me.“ „Ti si igračica, Emalie. Igrala si se sa mnom od početka, izazivajući me s tim kretenom. Natjerala me da se borim za tebe. Zato ću te imati prije njega i to ću mu nabiti u facu.“ „Pusti me!“ Plačem dok on trlja dlan po mom međunožju. „Ne.“ Duboko udahnem, a zatim udarim glavom u njegovu. Dovoljno je da me pusti i posrne korak unatrag. Vrti mi se i treba mi nekoliko sekundi da dođem sebi. Saberem se, podignem koljeno i udarim ga u prepone. Pada, a ja se okrećem i trčim. Um mi je zamagljen, vrti mi se, a vid mi se povremeno gubi. Na čelu mi je modrica i osjećam lupkanje sa svakim korakom.

Majica mi zapne za granu i podere se. Jače zaplačem, potpuno posramljena.

Kako sam mogla biti tako glupa? Naravno da je Jack samo želio sek. U trenutku kad sam rekla da sam razmišljala o spavanju s njim, odlučio je da sam mu opet dovoljno dobra. Kako sam mogla biti tako slijepa? Vjerojatno me nikad nije ni želio. Sigurno je sve to bila neka oklada ili okrutna šala između prijatelja. Tko može odvesti glupaču u krevet?

Shvatim da sam kraj svog automobila, a ljudi zure u mene. Ne zanima me. Samo želim doći kući. Gospode, nisam u stanju voziti, ali toliko sam očajna da me nije briga.

Prtljam oko ključa i koliko god se trudila, ne mogu pogoditi bravu. Vid mi je previše zamagljen, što od suza, što od vrtoglavice. „Emalie!” čujem Kennyja kako viče. „Emalie, o Bože, što se dogodilo?“ „Ništa. Moram i-i-ići.“ „Sranje. Je li...“ „Samo me pusti, Kenny!“

120

„Gdje je Rainer?“ Kenny vikne negdje iza mene i ja se ukočim, te se okrenem prema njemu. „Ne!“ Viknem. „Ne zovi ga.“ „Netko te povrijedio i neće se izvući s tim.“ „Kenny, molim te.“ On odjuri, a ja se slomim. Ispuštam ključeve i glasno plačem. Majica mi se jače podere dok klečim i pokušavam ih dohvatiti. Osjećam hladan noćni zrak na svojoj koži i znam da su mi leđa gola. „Emalie!” Ne. „Kvragu, Emalie!“ Molim te ne. Tople ruke me stežu oko struka i povučena sam u Rainerov snažni zagrljaj. „Rainer“, promucala sam. „Što se dogodilo? Sranje, Emy, tko ti je to učinio?“ „Jack joj je to učinio“, kaže Kenny. „Što?“ Rainer zareži, ledenog glasa. „Vidjeli smo ga s drugom djevojkom i Emalie je otišla. Rekao sam mu da ga je vidjela, a on ju je slijedio...“ Rainer me okreće prema sebi i detaljno skenira pogledom. Njegove tamne oči putuju niz moju poderanu odjeću i vidim bijes koji mu ispunjava pogled. „Što ti je učinio? Nemoj mi lagati, Emalie.“ „Slijedio me prema drveću. Pričali smo. Rekla sam mu da sam t-t-tužna zbog toga što nam nije dao ni šansu. Spomenula sam da ne mogu vjerovati da sam mislila ss-s-spavati s njim i odjednom on...“ „On što?“ Rainer zareži. „Počeo me ljubiti i dirati.“ 121

„Gdje te je dotaknuo?“ Gledam mu u oči. „Rainer, molim te...“ „Gdje?“ on zaurla. „Moje g-g-g-grudi i...“ Raineru više ne treba. Prebacuje me u Kennyjeve ruke i pojuri prema drveću. „Rainer!” Vrištim odgurujući Kennyja. Već je pola ljudi sa zabave oko nas, i dok trčim prema drveću, trče i svi oni. Rainer hvata Jacka baš dok izlazi iz parka, a Jack uopće nema priliku otvoriti usta jer mu Rainer unese šaku u lice. Obojica u trenu završe na podu, a ja s užasom hipnotizirano gledam kako Rainer udara Jacka iznova i iznova.

Zvuk lomljenja kostiju vraća me u stvarnost. „Rainer, stani!“ zajecam i potrčim naprijed.

Ponovo udara Jacka. „Jebeno govno. Ubit ću te.“ „Rainer“, urlala sam pokušavajući doprijeti do njega. „Kako se usuđuješ dodirnuti ju?“ „Rainer!” Vrisnem tako glasno da stane sa šakom u zraku. Okreće se i pogleda me. Nikada nisam vidjela toliko bijesa u njegovim očima. Zadihan je, mišića napetih od ljutnje. „Molim te“, šapnem. „Ako ga ubiješ... ostat ću bez tebe, Rai… Molim te.“ Usta su mu otvorena i čujem njegove bijesne uzdahe. „Molim te.“ Okrene se natrag prema Jacku, koji leži na zemlji krvavog lica. Nagnuvši se, Rainer zgrabi Jacka za majicu. „Možeš joj zahvaliti što nisi jebeno mrtav.“ Zatim ga gurne i okrene se, ispruživši ruku prema meni. Potrčim prema njemu. Ima krvavu usnu.

Ne znam kada se to dogodilo. Jack je morao zadati jedan udarac - sigurno ne više. Rainer me zagrli i prolazimo kroz mnoštvo ljudi koji zure u nas. Rainerova ruka zaštitnički je

122

omotana oko mene, a na pola puta shvaća koliko sam ogoljena i zaustavlja se, skida košulju i oblači mi je, navukavši mi je preko glave.

Mislim da je to bio upravo taj trenutak kada sam se nepovratno zaljubila u Rainera Torrencea.

~~~ „Samo budi miran“, šapnem tapkajući alkoholnom maramicom po Rainerovoj rasječenoj usni. „Malo je teško kada mi nanosiš to sranje na lice.“ „Imaš rasječenu usnu. Ne želim da se upali. Dosta sam toga skrivila, ne treba mi još i to...“ kažem, gledajući svuda okolo samo ne u njegove oči.

U spavaćoj smo sobi i pokušavam očistiti njegovo lice, ali zrak između nas pun je neizrečenih istina koje oboje pokušavamo izbjeći. „Emalie“, kaže, posegnuvši i uhvativši me za zapešće. „Pogledaj me.“ „Rainer, molim te“, preklinjem. „Sada, Emalie.“ Pogledam prema njemu, a u njegovim smeđim dubinama ima nešto drugo, nešto što nikada prije nisam vidjela. Gleda me sa suosjećanjem, ali i u dubini njegovog pogleda vidim iskru zaštitnika. „Nisi ništa učinila. Nisi ništa tražila. Nisi zaslužila ništa što ti se večeras dogodilo.“ „Nisam li?“ Zajecam. „Jebote, Emy, ne.“

123

„Promijenila sam sebe zbog njega. Nosila sam tu haljinu i pustila ga da me dodirne. Onda sam mu večeras rekla da sam željela spavati s njim. Ne mogu ga kriviti što je tako bijesan. Možda sam to zaslužila. Možda...“ „Nemoj“, upozorava me Rainer, držeći rukom moju čeljust. „Nemoj više nikad ni u zajebanciji to opet reći. Nije te imao pravo dirati. Ne zanima me jesi li i plesala gola pred njim. Nije imao pravo.“ „Možda me jednostavno ne poštuje jer sam takva. Rekao si mi i ti Rainer. Nikada se neću nikome svidjeti...“ „Dosta“, zareži. „Nemoj, Emy. Bio sam u krivu. Ti si lijepa, zabavna si i svaki bi muškarac bio sretan da te dobije.“ „Prestani to govoriti“, kažem, drhtavog glasa „Znam da to ne misliš, Rainer.

Govoriš to jer moraš.“ „Kad sam ikad rekao nešto što ne mislim?“ Suze mi se slijevaju, a on ih obriše. Moje se oči zaključaju s njegovima i nešto prolazi među nama, nešto što nikad nismo vidjeli jedno drugom u očima. To je požuda.

Obožavam Rainera, dovraga, mislim da ga volim, ali nikad nisam imala tako snažne emocije kada bih ga gledala. „Rainer“, šapnem.

Približavamo se jedno drugom i dah mi zastaje. Poljubit će me. Ne zato da mi ukrade prvi poljubac, već zato što želi. Mogu to vidjeti u njegovim očima. Mogu to vidjeti na način na koji me drži. Rainer Torrence će me poljubiti i on to želi. Mislim da i ja njega jednako toliko želim.

Tijelom mi prođu trnci i ono postaje budno i spremno za njega. Kako se približava, razmišljam o osjećaju koji će me prožeti kada nam se usne ponovno spoje.

O njegovim usnama na svojima. Tako mekano. Tako intenzivno. Progutam i usne mi se razdvajaju dok mi oči putuju njegovim licem. Bože, usne su mu malo vlažne, blistave i spremne za mene. Otkucaji srca su mi ubrzani i ne želim duže čekati.

124

Želim da me poljubi. Želim to više od svog sljedećeg daha. Usne mu se napokon povezuju s mojim, a vatromet eksplodira u mom tijelu, vatromet koji sam tako očajnički tražila s Jackom.

Uzdahne i ruke omota oko mog tijela, vukući me prema sebi, u sebe. Idem voljno, obavijajući noge oko njegovog struka. On dijeli moje usne svojim jezikom, a zatim ga gurne unutra. Trzaj mi potrese tijelo i pritišćem se bliže njemu, uvlačeći prste u njegovu kosu. Ustaje, diže me sa sobom, i odlazi do kreveta te nas spusti na njega.

Poljubac postaje intenzivan i tako prokleto strastven da jedva dišem. Nikada do ovog trenutka nisam shvaćala koliko će ljubljenje s Rainerom utjecati na moj život.

Znala sam da se brinem za njega i znala sam da je on najvažnija stvar u mom životu, ali nikad nisam pomislila da će on biti osoba u koju bih se zaljubila. Ipak ovdje sam, želeći od njega koliko god je voljan dati.

Njegova ruka ide prema mojoj majici, a on je gurne ispod, istražujući moju kožu.

Trznem se i uvijam nogu oko njegovih bokova. On stenje i protrljajući svoju tvrdu izbočinu o moje međunožje.

O Bože. To je nešto najnevjerojatnije što sam ikad osjetila. Usne mi gore, ali nije me briga. Ljubiti Rainera je više nego što sam ikada mogla zamisliti. Ne želim da ikada završi.

Ali sudbina ima druge ideje. Tek što mu ruka dopire do mojih grudi, zazvoni telefon na noćnom ormariću. Prvi put ga ignoriramo, ljubimo se jače, dublje, a naši jezici plešu. Ali onda opet zazvoni. I opet. Sa psovkom, Rainer se odgurnuo od mene, pritišćući dlan o svoju erekciju, pokušavajući ga prilagoditi. Oči mi zasjaje od pogleda na to, iako izgleda nelagodno. „Što je?“ vikne, javljajući se na telefon, držeći svoje oči na meni. On sluša trenutak, a zatim nešto prijeđe njegovim licem. To je mješavina boli, šoka i užasa. „Što?“ upita ponovno.

125

Čini se da mu se tijelo steže i ramena mu padaju, a zatim kaže: „Stižem uskoro.“ Spusti slušalicu i pogleda prema meni. Nešto je slomljeno u njegovom pogledu.

Dogodilo se nešto grozno. Napisano mu je preko cijelog lica. „Rainer?” Šapnem, skočivši na noge. „Što je?“ „Moj je otac mrtav.“ O Bože. Ne.

126

Mali - sada O Bože, otpadaju mi stopala. Smjena na poslu večeras je bila duga. U kafiću je bila proslava, tako da smo imali pripreme i posluživanje, a do trenutka kad je sve završilo, bila sam tamo cijeli dan i veći dio noći. Prilazim svojoj kući s ključevima koji mi vise s prstiju, ali stanem kada ugledam muškarca kako sjedi na mojim prednjim stubama s glavom na rukama. Trepnem.

Rainer. Prestajem hodati i samo buljim u njega, ne znajući zapravo što bih rekla.

Ne znam ni zašto je ovdje. Jučer je moj razgovor s Pippom malo osvijetlio situaciju, ali na kraju još uvijek nemam odgovore. Moji ključevi zazveckaju, a on podiže pogled, smeđim očima tražeći moje. „Što radiš ovdje, Rainer?“ pitam.

Ustaje i prilazi mi. „Hoćeš li prošetati sa mnom?“ Uzdahnem. „Ne mislim da je to pametno.“ „Molim te, Mali.“ Slegnem ramenima. „Dobro, ali ne daleko, stopala me ubijaju.“ Proučava me, a zatim pogleda oko nas. Ima park preko puta, sa starim zahrđalim igralištem koje više nitko ne koristi. Rainer pokaže prema njemu. „Je li to predaleko?“ Odmahnem glavom. „Ne.“ Prelazimo cestu i kada dođemo do trave, sagnem se i skinem cipele. Nosim ih u ruci uzdahnuvši jer hladna trava donosi olakšanje umornim, bolnim nogama. Stižemo 127

do ljuljačke i sjednem na jednu. Vjerojatno je spremna raspasti se, ali riskiram. Rainer sjedi na drugoj i oboje šutimo. „Žao mi je zbog onoga što sam ti učinio, Mali.“ Slegnem ramenima. „Sranja se događaju.“ „Ne čini to“, kaže on. „Bio sam jebeni kreten, a to nisi zaslužila. Znam da sam rekao da smo samo povremeni i to je istina, ali ti si žena i zaslužuješ poštovanje. Trebao sam reći Pippi istinu.“ „Ona je već znala, Rainer, tako da si samo povrijedio sebe i mene.“ On sužava oči. „Razgovarala si s njom.“ To nije pitanje „Da, razgovarala sam s njom. Željela je razgovarati sa mnom o onome što se dogodilo. Nije glupa i brine o tebi, Rainer.“ Pogled mu se susretne s mojim. „Bilo kako bilo, nisam trebao raditi ono što sam učinio. Ne sramim te se, Mali. Zapravo...“ On skreće pogled, a ja zurim u njega, čekajući da nastavi. „Zapravo?“ pitam. „Ti si najbolja ševa koji sam imao… još od… Ne mogu se ni sjetiti.“ Trepnem. Najbolja... ševa. „Ševa?“ kažem, raširenih očiju.

Zatvara oči psujući. „Evo me opet, razjebem stvari.“ „U redu je“, kažem mahnuvši rukom. „Polaskana sam… Mislim.“ Usne mu trznu. „U svakom slučaju, žao mi je. Ne znam što do vraga radimo ovdje, ali iz nekog čudnog razloga ne želim prestati. Ne mogu ti ništa obećati, jer ti nemam što dati, ali želim nastaviti…“ „Jebati se?“ Pogled mu bljesne. „Da.“

128

„Pa, danas je tvoj sretan dan, frajeru”, kažem ljuljajući se na zahrđaloj ljuljačci. „I sama bih rado nastavila to raditi.“ Smiješim mu se. „Da.“

~~~ „Dakle, reci mi nešto što nikada nikome drugome nisi rekao“, kažem Raineru, te noći u mom krevetu. On me je jebao, dugo i sporo, a sada ležimo zarobljeni u naručju, sretno iscrpljeni. Ne bježi. Ne traži nikakvu izliku da ode. Izgleda da želi ostati, i zbog toga sam i ja sretna. „Bojim se pauka.“ Zahihoćem se. „Ozbiljno?“ Zagunđa. „Jebote, da. Oni su grozni.“ „Vrištiš li i trčiš uokolo s rukama u zraku?“ Lagano me uštipne za ruku. „Ne, ali ne sviđa mi se kada su mi bili blizu.“ „Smiješan si.“ On frkne. „Drago mi je što te zabavljam.“ „Čini mi se kao da ti se jednostavno ne bojiš ničega.“ Utihne na trenutak.. „Iznenadila bi se.“ „Mislim da bih“, priznajem. „Izgledaš tako snažno izvana, ali postoji velika priča iza tvojih očiju, Rainer. Jednog dana možda ćeš mi htjeti reći nešto o tome.“ Pomiče se i mislim da će opet otići, ali počne govoriti. „Prodan sam kao rob.“ Cijelo tijelo mi se trzne u njegovom naručju, jer sam smislila tisuću različitih scenarija, ali nikad, ni u najluđim snovima nisam pomislila da mu se dogodilo nešto takvo. Krv mi se sledi. Rob? On ne misli valjda... „Nije seksualni rob“, kaže on, kao da čita moje misli. „Bio sam radni rob.“ 129

„Rainer“, udahnem. „Tako sam upoznao Pippu.“ O ne. „Pippa je također bila rob?“ Dahnem. „Da“, kaže teškim glasom. „Upoznali smo se i postali bliski dok smo bili tamo.“ „Žao mi je. Ja… nikad... kako ste završili tamo?“ Počne se odsutno igrati pramenom moje kose. „Upao sam u posao s drogom.

Zakačio sam se s pogrešnim ljudima, a kao otplatu duga, prodan sam na duhansku farmu negdje u Meksiku. Bio sam tamo više od pet godina.“ O Bože. Jadni Rainer. Moj jadni, predivni Rainer. „A Pippa?“ „Imala je stvarno težak život i prodana je iz istog razloga. Bili smo tamo skupa i tijekom godina postali smo jedno drugom sve na svijetu jer drugih osoba u životu nismo imali. Ožiljci na leđima su od dana kad sam bičevan skoro do smrti da bih je zaštitio.“ Sada su suze počele teći i ne mogu ih zaustaviti. Nikad nisam shvatila da je Rainer vodio tako težak život. Nikad nisam shvatila da je prošao kroz takav pakao.

Kakav je užas proživio? Kakvu je bol morao podnijeti? „Odveli su me prije nje, i bio je to najgori dan u mom životu. Nedavno sam je ponovno našao.“ „Baš mi je žao“, prozborim u suzama. „Nisam... Nisam mogla...“ „Vidjeli smo puno loših stvari - ne mogu čak ni početi objašnjavati koliko.

Morali smo očistiti ženski mozak rukama, kad se čovjek koji nas posjeduje razljutio i ustrijelio ju u glavu. To je bio naš život.”

Tijelo mi podrhtava i žuč mi se diže u grlu. Čini se da Rainer to osjeća jer steže ruke oko mene. „Ali sada sam slobodan, a isto tako i Pippa. Pokušavam se oporaviti.

Da krenem dalje. Pijem više nego što bih trebao i ne mogu održavati veze jer se moja raspoloženja jako brzo mijenjaju.“

130

„Jesi li tako izgubio pamćenje?“ Šapnem. „Da. Nisam zaista izgubio sjećanje kao takvo, ali traumatični događaji uzrokovali su da se sve zamagli. Ponekad me jebeno frustrira jer se ne mogu sjetiti najjednostavnijih stvari.“ „Nisi ti kriv, Rainer. Jača si osoba od većine.“ „Ponekad je uklapanje u stvarni svijet tako jebeno teško, pitam se kako ću uspjeti. Znaš, nisam to rekao apsolutno ni jednoj osobi. Ne znam što je s tobom, Mali, ali...“ „Drago mi je što mi dovoljno vjeruješ. Ponekad je ispričati svoju priču početak najvećeg puta ka oporavku.“ Pomiče me prema sebi, a njegov pogled proučava moje lice. „Ne mogu ti ništa obećati, Mali, ali znam da želim biti u tvojoj blizini.“ „Također“, kažem, proučavajući njegovo lice. „I sve dok želiš, Rainer, ostat ću.“ „Zašto?“ šapne on. „Jer ti to zaslužuješ.“ Naginje se naprijed i ljubi me, a ja mu dopuštam.

Mora znati da vrijedi, čak i ako sada u to ne vjeruje.

131

Mali - tada Rainer i ja se držimo za ruke dok spuštaju lijes u zemlju. Nema puno ljudi. To je zato što Rainerov otac nije imao nikoga kome je stalo do njega. Bio je pijanica i okrutan čovjek i zbog toga nitko nije želio biti u njegovom životu. Samo smo mi i stari, gotovo mrtvi svećenik, i mrmljamo te riječi posljednjeg pozdrava. Skupa smo skupljali novac kako bismo s poštovanjem zakopali Rainerovog oca. Iako to poštovanje vjerojatno ne zaslužuje.

Rekli su nam da je poginuo u prometnoj nesreći, da je bio pijan i skrenuo s puta.

Ne znam koliko je tu istine ili ima još priče iza toga, ali nije me pretjerano ni briga. Bio je mrtav, švorc i ostavio je Raineru jedno veliko ništa, osim dugova, naravno. Rainer je morao napustiti školu i naći posao u lokalnoj radionici kako bi pokušao zadržati kuću.

Pitala sam ga zašto inzistira na kući i ne proda ju, ali samo je odmahnuo rukom i rekao da neću razumjeti. Možda i ne bih, stvari su samo odjednom krenule loše. Imao je budućnost, trebao je krenuti na fakultet, a sad nema ništa osim boli.

Dok bacaju zemlju preko jeftinog lijesa, kažem tiho zbogom. Rainer ne govori ništa; on gleda u grob, a zatim me uzme za ruku. Prilazimo njegovom automobilu, a ni jedno od nas ne zna što reći. Hladan je dan, a preko nas padaju meke, sitne kapljice kiše.

Nedovoljno da nas smoči, samo ono frustrirajuće roskarenje koja s vremenom postaje iritantno. Ulazimo na parkiralište i vidim četiri muškarca kako stoje kraj Rainerrovog automobila.

Rainer naglo zastaje. „Emy, čekaj me ovdje“, naredi, ne skidajući pogled sa njih. „Tko su oni, Rai?“ šapnem.

132

„Ne brini. Čekaj ovdje.“ Pusti mi ruku i prilazi muškarcima. Zurim dok razgovaraju. Nekoliko trenutaka mi se čini da se situacija zagrijava, a onda Rainer kimne i odstupi. Muškarci odlaze, a ja žurim k njemu. Nešto se ne čini u redu, a znam da to što su ti muškarci željeli nije bilo dobro. „Tko su bili oni?“ pitam dok mi Rainer otvara vrata. „Nemaš se zbog čega brinuti.“ „Rai, nisam glupa. Tko su oni?“ On uzdahne. „Moj otac je imao dugove. Moram ih otplatiti.“ Odmahnem glavom, zbunjena. „Dugove? Kakve dugove?“ „To nije važno. Samo trebaš znati da radim na tome. Bit će sve u redu.“ „Rainer...“ Pogled mu bljesne na mene. „Ulazi u auto, Emy.“ „Rainer molim te...“ „Sada“, povikne.

Spustivši glavu, kliznem u auto.

Kako su stvari tako brzo prešle u toliko loše?

~~~ Rainera nisam vidjela čitav tjedan. Jednostavno je nestao. Čekala sam u njegovoj kući nekoliko dana nakon škole, ali ništa se nije mijenjalo. On nije tamo, i to me plaši.

Upleo se u nešto loše, osjećam to u kostima. Rekao je da njegov otac ima dugove, a ja se brinem kako će ih otplaćivati. Imam loš osjećaj da je to ilegalno.

133

Danas je osmi dan i odlučila sam provaliti. Zavirivala sam do sada kroz prozore, ali danas ću ući.

Koristim neke očeve alate i provalim bočni prozor, onaj koji je oduvijek bio slomljen. Uspnem se kroz njega i u mračni, vlažni i zagušljivi prostor. Ovdje nema nikoga i sigurna sam da nije ni bilo danima. Srce me boli od straha. Što ako se nešto dogodilo Raineru i on je u opasnosti? Što ako je još gore? Suze mi padaju niz lice dok palim svjetlo i počnem kopati po ladicama pokušavajući pronaći tragove. Pronalazim nekoliko računa i nekoliko zbrkanih brojeva, ali ništa što nešto znači ili ima smisla. Požurim do Rainerove sobe i otvorim vrata. Njegov je krevet neuredan, a na podu je razbacana odjeća. Ulazim i počnem pretraživati njegove stvari, pokušavajući pronaći odgovore. „Šta to radiš, Emy?“ Trgnula sam se i bacila predmete koje sam imala u rukama, te se okrenula i vidjela Rainera na vratima. Gleda u mene i izgleda jako ljutito. Također izgleda kao da je živio na smetlištu prošli tjedan. Kosa mu je u neredu, odjeća prljava, a izgleda iscrpljeno. Oči su mu crveno obrubljene i zamagljene, a na obrazima su mu vidljive modrice. „Pokušavala sam pronaći način da te pronađem“, kažem, ispravljajući se. „Gdje si dovraga bio, Rainer?“ Prekriži svoje velike ruke na prsima. „To te se jebeno ne tiče“ „Ja sam ti prijateljica!“ viknem. „To me se tiče.“ „Ne“, zareži on. „Učini si uslugu i kloni se mojih sranja. Idi u školu, uživaj u svom životu i ostavi me samog.“ Progutam bol koja mi se uzdiže u grudima od njegovih riječi. „Hoćeš li me ozbiljno odgurnuti?“ šapnem. „Isuse, Rainer. Mislila sam da više značimo jedno drugom...“ Ulazi u sobu i prolazi kraj mene, skidajući majicu i bacajući je. „Nekoliko smo se puta poljubili. To ništa nije značilo.“ 134

Kao da me je netko udario u lice. Mislila sam da to znači puno više od ničega, čak i njemu. „Ne misliš tako...“ Pogleda me preko ramena. „Mislim. Moraš nastaviti sa svojim životom.“ „Rainer“, šapnem. „Ti si moj prijatelj.“ „Da, i sranje se dogodilo i moj život više nije isti. To moraš prihvatiti. Ne moraš uništiti i svoj. Možeš li otići? Zauzet sam.“ „Rainer“, graknem, a glas mi je drhtav od emocija. „Noć, Mali“, promrmlja on, ulazeći u kupaonicu i zalupivši vratima.

Ispustila sam jecaj, omotala ruke oko sebe i otišla.

~~~ Ne mogu spavati cijelu noć.

Ne znam što se, dovraga, događa u Rainerovom životu, ali znam da to nije dobro. Što god se dogodilo, promijenilo ga je pred mojim očima. Znam da osjeća gubitak svog oca, iako to neće priznati. Tuguje i osjeća se kao da je sam na svijetu. Nema braću i sestre na koje se ne može osloniti.

Zbog toga ne želim da me gura od sebe. Ja sam mu jedina obitelj, a ostavio me je i dosta mi je više toga. Želim da točno zna kako se osjećam, bez obzira na cijenu.

Prevrćem se i uzimam telefon. Zatim mu šaljem poruku. Nije to način na koji sam to željela učiniti, ali ne znam drugi način da me sasluša. Volim Rainera, to nisam shvatila do prošlog tjedna, ali eto, sada znam. Ne želim da bude povrijeđen. Ne želim da mu je srce slomljeno. Želim da zna da nije sam.

Emalie: Pokušavaš me odgurnuti i shvaćam te. Trenutno, Rai Rai, nemaš nikoga više na svijetu i to mora biti osjećaj kao da ti je istrgnuta duša. Ne znam što se događa 135

i ako mi ne želiš reći, to je tvoj izbor, ali moraš znati nekoliko stvari. Volim te, Rainer Torrence. Više nego što bih trebala. Ne znam zašto to nisam shvatila ranije, ali eto.

Moraš to znati, ne zato što želim da me oboriš s nogu, već zato što moraš shvatiti da, iako u svom svijetu možda nemaš nikoga, u mom svijetu ti si sve. Uvijek ću biti tu za tebe.

Odlažem telefon i prebacim se na bok, puštajući da mi suze padaju dok ne namoče jastuk. Plačem i jecam, ne mogu to zaustaviti. Razorena sam zbog njega i osjećam se bespomoćno. Kao da mu ne mogu pomoći, bez obzira na to što učinila ili rekla. Znam da ga boli, a isključuje me. Život bez Rainera me užasava, a ne znam što bih učinila ako on odluči da me jednostavno više ne želi u svom svijetu.

Još uvijek teško plačem, tako da ne čujem kako se prozor spušta. Ne čujem korake preko poda. Shvaćam samo da je on u mojoj sobi kad mi povuče pokrivače, a pokraj mene legne veliko tvrdo tijelo. Ne trzam se i ne bojim se, jer znam da je to on.

On je jedina osoba koja je ušla u moju sobu i ušla u moj krevet.

I dalje plačem. Omotava ruke oko mene i privuče me blizu, utiskujući moje tijelo u svoje. Ležimo tako dugo, dovoljno dugo da prestanem jecati. Drži ruke oko mene, tako čvrsto, tako sigurno, i s vremena na vrijeme gurne lice u moju kosu i udahne.

Provučem prste kroz njegove i samo ga osjetim, želeći zapamtiti svaku sekundu našeg dodira. „I ja tebe volim, Emalie“, mrmlja u moju kosu. „Od onog dana kada si mi ušla u život.“ Oči su mi se otvorile i srce mi je počelo lupati kao ludo. „Voliš me?“ „Da. Mislio sam da je to samo normalna prijateljska ljubav, sve dok te nisam prvi put poljubio. Tada sam shvatio da je to puno više. Tako mi je žao što sam maloprije bio pička. Ja sam... Želim da budeš sada sigurna.“ „Rainer, plašiš me“, kažem, okrećući se tako da gledamo jedno drugo. „Da, znam, malena, ali možeš li mi vjerovati da znam što radim?“ 136

„Hoćeš li biti ozlijeđen?“ On šuti. „Rainer“, šapnem, a glas mi drhti. „Potrudit ću se da ne budem, obećajem.“ „Koliko dugo će stvari biti takve?“ „Ne još dugo.“ Pomaknem se naprijed i pritisnem čelo uz njegovo. Osjećam njegov vrući dah na ustima i mojim tijelom prolaze tisuće sićušnih trnaca. Pomiče se prema naprijed i njegova donja usna dodiruje moje. Bože. Miriše nevjerojatno i želim ga. Ne želim više čekati. Želim biti s njim. Ne bih htjela ništa više u životu „Rainer?” mrmljam mu na usnama. „Da, malena?“ „Tražio si od mene da obećam da ću se čuvati za pravu osobu - da ću se suzdržati dok ne budem znala da je to ono pravo. To je ono pravo, Rainer... s tobom, to je to. Želim da to budeš ti.“ Tako dugo ne govori ništa da se pitam se je li me čuo ili možda ne zna kako bi odgovorio. „Emalie“, kaže on hrapavim tonom. „Moraš biti sigurna.“ „Sigurna sam. Bio si mi dugo prijatelj i ne znam što to raste između nas, ali znam da ti vjerujem više nego ikome.“ „Ne želim da požališ zbog ovoga.“ „Nikad, vjeruj mi.“ „Još ti nije osamnaest...“ „I ne radimo ništa loše, Rainer.“ Uzdahne i vrati usne na moje, nježno me poljubivši. Čini se kao da je to sve što će učiniti, a pitam se da možda on to jednostavno ne želi. Njegova su usta meka na

137

mojima, a jezik me nježno miluje, ali želim još. Želim da me dodirne. Želim osjetiti sve.

Posegnem za njegovom rukom i pritisnem je na svoju dojku i on je stegne. „Emalie...“ „Molim te, Rainer.“ „Ne mogu ti obećati da će biti nešto više od ovoga, a ti zaslužuješ toliko više.

Jebeno te volim, voljet ću te cijeli život, ali ne znam hoćemo ikada imati više od ovoga.“ „Ne zanima me. Baš me briga za sve, zanima me samo ovdje i sada.“ „Dušo“, promrmlja. „Molim te, Rainer, želim da to budeš ti.“ Opet stisne usne o moje, a pretpostavljam da je to njegov odgovor. Hvala Bogu.

Ne želim ništa više. Pružam ruku i uvlačim prste u njegovu gustu, bujnu kosu. On zareži, a naši jezici plešu nepristojno, ali senzualnim tempom dok se naša tijela stišću zajedno.

Rainer me nježno prebacuje na leđa i polegne tijelo preko mog, ljubeći mi lice niz čeljust. Zatvaram oči, voleći svaku sekundu. Lagano mi skida odjeću, a ja sam zahvalna što je mrak i što on ne vidi kako crvenim od srama. Što ako nisam ono što on voli? Jesu li moje grudi dovoljno velike? Jesam li previše zaobljena, ili nedovoljno?

Rainerove ruke pronalaze moja ramena i polako me počne milovati po koži. „Tako si jebeno lijepa, Emalie“, dobaci on, posegnuvši za mojim grudima i nježno ih stežući. „Stvarno to misliš?“ Dahnem. „Jebote, da.“ Drhtavo se smiješim, ali brzo mi se otme uzdah kad Rainer počne prelaziti prstima po mojim bradavicama. O Bože. Nikad se tijekom cijelog života nisam osjećala tako nevjerojatno. „Rainer“, dahnem.

138

„Predivna si.“ Čini to sve dok se moje tijelo ne savije u luk i dotakne njegovo, a onda polako nastavlja svoj put niz moje tijelo. Osjećam kako mu erekcija pritišće moja bedra dok me ljubi niz trbuh. Moja je koža živa i budna, potpuno svjesna njega. Svaki dodir, svaki poljubac - to je kao da moje tijelo zna tko mu ga pruža. Čitav moj svijet stane kad dođe do mog najprivatnijeg mjesta. „Rainer“, udahnem, vijugajući ispod njega. „Jebote. Nevjerojatno mirišeš.“ Njegovi prsti klize po mom mesu, čineći da mi cijelo tijelo oživi. Stvara mi zadovoljstvo kakvo nikada nisam mogla ni zamisliti dok mi miluje i zadirkuje međunožje, ohrabrujući me, obožavajući moje tijelo, pripremajući ga. Kad mu usta dotaknu moja, toplina eksplodira unutar mog tijela. Mogu se čuti kako cvilim od zadovoljstva, ali ne pokušavam se zaustaviti. Rainer ne prestaje dok se ne tresem od svog prvog orgazma u životu. Nikad nisam osjetila nešto tako nevjerojatno u životu želim to iznova i iznova.

On sjedne na krevet i skine odjeću, zatim pomiče svoje veliko tijelo iznad moga, koža mu je meka i topla. Tijelo mu je tako tvrdo, tako mišićavo i tako muževno. Prsti mi prelaze preko njegovih ruku, leđa i zaustavljaju se na njegovom vratu gdje ga povlačim da me poljubi me dok smješta tijelo među moje noge.

Osjećam ga tamo, vrućeg i spremnog, a strah mi buja u grudima. Hoće li to boljeti? Ako je odgovor da, hoće li dugo trajati? Hoće li biti brzo gotovo? Hoću li uživati?

Rainer je sigurno primijetio moju paniku, jer zaustavlja meko sisanje na mom vratu i uhvati mi lice rukama. „Jesi li dobro, dušo?“ „D-d-d-da. Nervozna sam, Rai.“ „Nemoj biti. Neću te povrijediti.“

139

„Možda nećeš moći utjecati na to.“ Stisne čelo uz moje. „Tada ću učiniti sve što mogu da te ne povrijedim.“ „U redu.“ „Vjeruješ li mi?“ „Ne bih bila ovdje da nije tako.“ Lagano me poljubi u usne, a onda se pomakne, uzevši traperice i izvadi kondom.

Progutati i počnem drhtati dok otvara paket i stavlja ga. Srce mi tuče kada se on ponovno nagne preko mene. Ne znam kako ću se osjećati. Želim da bude nevjerojatno, ali znam da rijetko prvi puta bude. „Opusti se, Emy“, promrmlja on i susretne mi oči. „Moraš se opustiti za mene.“ „Bojim se.“ Pomiče dio kose s mog lica. „Nikad te nisam povrijedio. Ako bude boljelo, odmah ću prestati.“ Kimnem glavom, a on nježno dovodi usne prema meni dok nježno širi moje noge dalje. Pritisne svoju erekciju do mog ulaza, a ja drhtim od nervoze. Nježno ga gura naprijed. U početku se to ne čini se previše bolno, ali tada osjetim odjednom bol kako mi eksplodira u tijelu. „Rainer“, zavapim i stavim ruke preko lica. „Isuse, oprosti“, kaže, zaustavivši se kako je i obećao da hoće. „Žao mi je“, šapućem između drhtavih jecaja. „Nisam znala da će to toliko boljeti.“ „Imam ideju. Čekaj.“ On se malo povuče natrag i pruži ruku dolje između nas, položivši prst preko tog bolnog čvora. Rotira lagano prstom i užitak prolazi kroz moju jezgru. Zatvaram oči, zaboravljajući na bol i usredotočujući se samo na zadovoljstvo. Nastavlja s tim, a istodobno se gura u mene. I dalje je neugodno, ali manje kada to radi.

140

„Rainer“, dahnem kad je kliznuo u mene, ravno u mene. „Bože, Emy, osjećaj je tako jebeno nevjerojatan.“ „Ja...“ Moje se tijelo savija dok on trlja malo jače. „O Bože.“ Eksplodiram oko njega i dok to radim, on počinje prodirati. Ja sam mokra i spremna za njega, tako da s lakoćom ulazi i izlazi. Uzdah mi pobjegne iz grla pri osjećaju punoće, ali to brzo prelazi u lagane trnce zadovoljstva. Nije dovoljno da me prebaci preko ruba, ali je ugodno, i dobro za prvi put Ono na što sam se najviše fokusirala je Rainer. Njegovo se veliko tijelo pomiče nad mojim poput gracioznog lava. Njegovi glatki mišići se povlače i savijaju dok se pomiče. Radi bokovima polako, ne gura prejako, ne ide prebrzo. Pružam ruke prema njemu i povlačim mu lice, a mi se ljubimo za vrijeme svakog lijepog potiska. On zastenje na moja usta i ja zadrhtim, znajući da se zbog mene trenutno osjeća tako dobro.

To je nevjerojatno. „Rainer“, uzdahnem mu usta. „Je li dobro?“ „Bože, da, dušo“, zavapi „Nevjerojatno.”

Malo ubrza tempo i prste mi uplete u kosu. Stisne usne na moje opet, i ovaj put se njegovo tijelo naglo zaustavi, a na usne mi ispusti uzdrmani povik i znam, samo znam, svršava. Za mene. U meni. Tijelo mi se zagrijava, a srce nabubri od ponosa i sreće. Dok se on spušta nad mene, ljubi mi vrat i miluje kosu...znam da sam ga napokon pronašla.

Svoje sretno mjesto.

141

Mali - sada „Rainer“, uzdahnem, udarajući šakom o opeke iznova i iznova dok se zabijao u mene.

Nalazimo se iza njegovog šanka, u mraku, i pritisnuo me je o zid. Prednjom stranom sam okrenuta prema zidu, a on me jebe s leđa, njegovo veliko tijelo protiv mog, njegov penis klizi unutra i van iz mog središta. Osjećaj je nevjerojatan, tako prokleto nevjerojatan. Svršila sam već jednom, ali večeras, on je nezasitan. Ne želi prestati, a ni ja ne želim. Izvlači iz mene orgazam za orgazmom.

Mislio je raditi, ali je prestao čim sam ušla u bar. Naše su se oči susrele i prije nego što sam znala što se događa, bio mi je iza leđa, a njegove vruće usne su nasrnule na moje, krupnim rukama dižući mi haljinu. Nikada u životu nisam bila tako temeljito pojebna, ali još mi nije dovoljno. Želim još - želim sve, a potom još malo. „Tako jebeno slatka“, gunđa, nabijajući svoj penis u moje tijelo kao da je to posljednje što će u životu učiniti.

Rainer i ja smo se jebali već više od dva tjedna, a sa svakom pojedinom minutom sve je bolje i bolje. Nakon što se otvorio i rekao mi što mu se dogodilo, bili smo sve bliži. On provodi noći sa mnom, a ja dolazim u bar da se družim s njim. Razgovaramo tako lako, bez napora i to je nevjerojatno. „Ne mogu više, dušo“, udahnem i još jednom udarim o zid. „Daj mi još jedan, dušo“, zabije se on, bacajući bokove u moje. „Još jedan.“ „Molim te“, kažem.

142

Zgrabi šakom moju guzu i snažno je stisne. Trznem se i odvratim: „Pljusni ju.“ Prestaje gurati sekundu, kao da sam ga šokirala, ali to ne traje dugo. Uskoro je opet jebeno duboko, samo ovaj put on spusti ruku preko moje guze. Dahćem i stenjem, nisko i duboko i on to ponovi opet, i opet, i opet, sve dok ne vrištim njegovo ime, eksplodirajući oko njegovog penisa. Vikne moje ime, a onda pumpa svoj penis jače i dublje dok pronalazi svoje oslobođenje.

Sranje! Seks s njim postaje sve žešći i žešći.

Kad se smiri, polako se izvlači iz mene i povuče moju haljinu prema dolje. Zatim me okrene i velikom rukom pomazi moj obraz. Pogledam ga u oči. Bože, volim ga. Više nego što bih trebala. Još me nije poljubio i to mi smeta, ali ne forsiram. Trebala bih mu sada sve reći, trebala bih priznati tko sam, ali što više vremena provodim s njim, to je teže. Samo ga želim voljeti, a možda želim da me voli i ne znajući tko sam. Glupo je, znam, ali to je sve što imam za izgovor. „Završavam za dva sata. Želiš li na večeru, a zatim idemo kod mene?“ Večera? Kod njega? Nikada me nije odveo u svoj stan. Nikad me nije pitao za spoj. Moje srce preplavljuju valovi uzbuđenja i sreće. „Želiš me izvesti na večeru?“ Kimne glavom i pritisne usne na moje čelo. „Je li to takav šok?“ „Ja samo… mislila da smo povremeni.“ „Možda se predomišljam“, promrmlja on zureći u moje oči. „Možda želim vidjeti kuda to može ići. Kamo će nas dovesti“ Oh. Moj. Bože. U sebi tiho vrištim, ali držim se cool i smiješim se. „Pa, onda imamo spoj!“ Nasmiješim se i on namigne, prije nego što namjesti odjeću i osigura da je moja na mjestu. Zatim krećemo natrag unutra. Vraća se u bar, stavlja šarmantan osmijeh i

143

nastavlja raditi. Gledam ga, srce mi lupa od ponosa dok ga promatram kako komunicira sa svim tim ljudima. On je stvoren za to, iako još uvijek nije toga svjestan. „Znaš ga?“ Trepnem i okrenem se vidjevši prekrasnog čovjeka s najnevjerojatnijim jantarnim očima koje sam ikad vidjela kako sjedi pored mene u baru. „O da. A ti?“ On se nasmije. Bože, on izgleda stvarno dobro. I ogromno. Toliko mišića. „Da, borio sam se s njim jednom. Prolazim kroz grad, pa sam odlučio doći i pozdraviti ga.“ „Oh, dobro, ja sam... umm... njegova...“ Pratim korak jer ne znam odgovoriti na to. Čovjek se nasmije i pruža mi ruku.

“Super je, shvaćam. Ja sam Raide.“ Raide. Super ime. „Mali.” Osmjehnem se, ispružim i primim njegovu ruku, stisnuvši ju. „Drago mi je što smo se upoznali, Mali. Bilo koji Rainerov prijatelj je moj prijatelj.“ „Znači, ti se boriš s Maxom?“ Slegne ramenima. „Jesam prije. To je jako zabavno. Sada prolazim kroz grad pa neću ostati dovoljno dugo kako bih ugovorio borbu.“ „Zabavno?“ Smijem se. „Borba je zabavna?“ Osmijeh mu postane veći i pokažu mu se jamice na obrazima. Sranje! Jamice na obrazima! „Da, mislim da je.“ „Voliš da te prebijaju?“ On se nasmije. „Ne, ali sviđa mi se adrenalin. Dobro je za ublažavanje stresa.“ „Kako god ti kažeš, čovječe.“ 144

„Raide?”

Oboje smo se okrenuli i vidjeli Rainera kako se približava, s ručnikom za suđe prebačenim preko ramena, te bocom viskija ispod ruke. Izgleda nevjerojatno. „Što ima, Rainer?“ kaže Raide, prilazeći i ispruživši ruku. „Nisam te vidio dosta dugo. Kamo si otišao?“ „Morao sam otići iz grada, znaš? Samo prolazim. Otići ću za nekoliko sati.“ „Sjedni. Daj da ti natočim viski.“ Raide sjedne natrag i Rainer mu priđe s viskijem, čisteći kristalnu čašu pred sobom. „Kako idu stvari, druže?“ pita Raide, a ja se smiješim, slušajući ih kako razgovaraju.

Lijepo je. „Mali!” Okrenem se na zvuk glasa i vidim Pippu i Belle kako ulaze. Belle mahne, držeći ruke visoko u zraku, sretna i nasmijana, ali Pippa izgleda tužno. Ne smiješi se, teške sjene prekrile su joj oči i nešto definitivno nije u redu. Ustajem i prilazim grleći Belle, a zatim se okrećem Pippi. „Hej, Pipp, jesi li u redu?“ Podigne pogled i osmjehne se. „Naravno“, procijedi ona.

Stavila sam joj ruku oko ramena. „Jesi li sigurna?“ „Ona i Tyke su se jako posvađali. Dovela sam je ovdje da ne misli na to toliko.“ „Pa, rado ću ti pomoći s tim“, kažem, smiješeći se Belle. „Pipp?”

Okrenem se i vidim kako nam Rainer prilazi zabrinutog izraza lica. Sklonim ruku s Pipinih ramena i ona odmah potrči prema njemu, bacivši mu ruke oko vrata i počne plakati. Srce me boli zbog nje; jasno mi je, svađa je bila užasna. Susrećem se s 145

Rainerovim očima dok joj nježno trljaja leđa. On je tako... zabrinut za nju. „Hajde, nađimo neko mjesto za razgovor.“ Vodi je i promatram kako odlaze, a srce mi malo boluje. Toliko mu je stalo do nje, tako prokleto mnogo. Sad razumijem, ali još uvijek boli, jer se pitam hoće li ikad više voljeti nekoga. Čak i ako se odlučio biti sa mnom, bi li to ikada bilo dovoljno? „Idemo po piće“, kaže Belle i odvuče me do šanka.

Dolazimo do šanka i ona primjećuje Raidea i odmah joj se oči šire. „Raide, što radiš ovdje?“ Valjda se poznaju. „Došao sam samo popiti piće. Kako si, ženo?“ Ona se nasmije i klizine na stolicu pored njega. „Super sam. Je li te zakon već dohvatio?“ On se nasmije. „Ne još, dušo.“ „Kažem ti, poslat će ženskog lovca na glave na tvoju guzicu. Nikad ne znaš. To bi mogla biti i Mali.“ Frknem. „Ne bih mogla uhvatiti odraslog čovjekom ni da mi život ovisi o tome.

Oprosti, stari, a nisam ni sigurna da želim znati zašto za vratom imaš lovca na glave.“ Raide se smiješi. „Duga priča.“ Sljedećih sat vremena razgovaram s Raideom i Belle i za to vrijeme bacam pogled da vidim je li se Rainer vratio, ali nema ga. Trebam piškiti, pa ustajem i krećem prema zahodima, probijajući se kroz gomile ljudi kako bih stigla do stražnjih vrata.

Koristim one na otvorenom - ne pada mi na pamet stajati u redu za one unutra.

Dok izlazim van, primjećujem da Pippa i Rainer stoje kraj ciglenog zida na kojem me je maloprije jebao, zagrljeni oboje, oboje nesvjesni da sam tu. Ne mogu si pomoći; zaustavljam se i slušam. „Doći će ovamo, Pipp“, govori joj Rainer i miluje je po kosi.

146

„Možda, ali što ako on to ne učini, Rainer? Što ću učiniti ako odluči da je između nas gotovo?“ ona zaplače. „Tada ćeš imati mene. Uvijek ću se brinuti za tebe.“ „Ne mogu to tražiti od tebe. Ne mogu.“ „Pippa, uvijek ćes biti najvažnija osoba u mom životu. Čuvat ću ti leđa ako ga nema. Ja ću uvijek biti ovdje.“ Srce me boli zbog njegovih riječi i ne mogu natjerati noge da se pokrenu. Moram se odgurnuti i hodati unutra, ali jednostavno ne mogu. „Ne možeš me stalno čekati, Rainer“, kaže ona, gledajući ga u oči. „Imaš Mali sad. Ona brine za tebe.“ „Mali nije ništa više od zabave. Ti si jedina koji mi nešto znači, dušo.“ Osjećam se kao da me je netko udario posred lica. Ne razumijem. Rekao je da ćemo pokušati produbiti vezu, a sada kaže da mu nisam ništa više od zabave. Kao uvijek, on štiti Pippu i uvijek će zaštititi Pippu. Bože, što sam mislila? Kako sam mogla i pomisliti da će se to promijeniti?

Okrenem se i pojurim unutra, ljute suze mi teku niz obraze. Naletim na Raidea koji se provlači kroz gužvu, a on me hvata za ruku, zaustavljajući me. „Hej ti, što nije u redu?“ „Pusti me. Moram izaći odavde“, plačem užasnuta.

Ne značim mu ništa. Uopće ništa. Ja sam mu samo seksualna igračka. Tako sam glupa. Tako slijepa. „Smiri se, ne ideš nikuda ovakva. Reci mi što nije u redu?“ „Čak mu nije ni stalo do mene“, ljutito sam progovorila gurajući Raideova prsa. „On me jebe već mjesec dana, a nije mu ni stalo. Kako sam mislila da mu išta značim?

Nisam mu važna.“

147

„Govorimo o Raineru?“ „Da“, odvratila sam, odustajući od borbe. „Stalo mu je do tebe.“ „O ne, nije. Čula sam ga kako govori Pippi da sam samo zabava. Malo zabave!“ Riječi uzrokuju bol u mojim prsima, pogađaju ravno u moje slomljeno srce. „Gleda te kao da si puno više od toga.“ „Slijep si. Pusti me, Raide. Trebam otići.“ „Znam da me ne poznaješ, ali vjeruješ li mi?“ Prestajem se boriti i gledam u njega, a oči mi se zamagljuju od suza. Pruži ruku i povuče me. „Ja. .. Pretpostavljam da vjerujem.“ „Ponekad čovjek ne shvati što mu nedostaje dok mu se ne uzme ispred nosa.“ „Ne razumijem.“ Raide gleda po prostoriji, a pogled mu se usredotočuje na nešto. „Upravo je ušao.

Ti tvrdiš da mu nije stalo do tebe. Upravo ćemo sada saznati.“ Raide zakrivi prste oko moje glave i spusti usne preko mojih. Ja sam tako šokirana da se na trenutak ne mogu ni pomaknuti - samo stojim ondje smrznuta. Tada shvatim što on radi. Odgovaram, pomičući usta uz njegova. On se jebeno dobro ljubi usne su mu mekane, jezik mu je vješt, a ima i nevjerojatno veliko i sexy tijelo koje odlično ide sa svim tim u paketu. Zapravo zaboravim svijet na sekundu.

Povuče se natrag i nasmije mi se. „Molim, i drugi put.“ S tim riječima nestaje u gomili.

Pametan čovjek.

148

~~~ „Kog vraga radiš?“ Rainer vikne, uzimajući me za ruku i vuče me kroz gomilu.

Kog vraga ja radim? Je li ozbiljan? Upravo je rekao ženi koju voli da mu nisam ništa više od igračke, ali uzrujan je zbog poljupca? E pa neće moći. Umorna sam od laži, igre, patetične praznine u mom srcu. Zaslužila sam više od ovoga. Zaslužila sam biti voljena ili u najmanju ruku, uvažena. Osoba, ne igračka. „Poljubila sam Raidea“, kažem jednostavno, prekriživši ruke kad me odvuče u stražnju ostavu. „Jesi li jebeno ozbiljna? Upravo sam te jebao.“ „Da, Rainer, jesam. Ozbiljna sam. Također si mi rekao da je to među nama ležerno.“ Stisnuo je šake. „Htio sam te izvesti na spoj.“ Tek sada poludim. Kako se usuđuje pretvarati se nakon onoga što sam čula?

Umorna sam od tajni; vrijeme je da Rainer sazna istinu. „Da“, vrisnem. „I upravo sam te čula kako govoriš Pippi da ti ne značim ništa, i da je ona jedina do koje će ti ikada biti stalo, zato se nemoj ni usuditi reći da se ne mogu zabavljati s drugim ljudima.“ Lice mu se mijenja od šoka, a onda otvara usta da progovori, ali ga prekinem. „Ne želim izgovore, Rainer. Tebi nije stalo do mene. Stalo ti je do nje. To nije njena krivnja. Nije ni tvoja. Ali ne možeš se ponašati kao da si ljubomoran zbog činjenice da sam bila s drugim muškarcem kad ti se iskreno jebe za mene.“ „To nije jebeno istina“, zaurla. „O sranje. Bože, Rainer, tako mi je muka od ovoga. Muka mi je više od pretvaranja.“ 149

„Od početka sam bio iskren“, vikne on. „Da, jesi, ali ja nisam.“ On trzne i zakorači unatrag. „O čemu govoriš?“ „Znaš da sam našla toliko izgovora zašto se ne sjećaš. Mislila sam da ti se desila neka nesreća, da si možda izgubio pamćenje, a zatim sam saznala što ti se dogodilo, i nastavila sam vjerovati da još uvijek imam mjesto u tvom srcu.“ „O čemu, jebote, pričaš?“ „Stvarno ne vidiš, zar ne, Rainer? Ne vidiš, koliko god se trudio.“ Izgleda zbunjeno i pogledom mi pretražuje lice kao da će odgovor skočiti na njega. Ne mogu više, uzimam narukvicu koju stalno nosim u torbici, i bacam je na njega.

To je narukvica koju mi je dao za moj osamnaesti rođendan. Uhvati ju, zureći u natpis, a zatim vidim kako mu sve počinje imati smisla. „Rekao si da me voliš“, šapnem dok su mu se oči raširile. „Ali da jesi, ne bi mogao zaboraviti moje lice tako lako. Zar ne, Rai Rai?“ Cijelo mu se tijelo trza natrag, a oči šire, a onda odjednom me pogleda, stvarno pogleda. Njegove me oči luđački skeniraju, prelaze preko mog lica, gledaju u moje oči, prelaze preko mog tijela. „Emalie?” zajeca on.

Kimnem glavom, a suza mi se skotrlja niz obraz. „Da, i meni je drago što te vidim, prijatelju.“ Tada se okrenem i istrčim van prije nego me uspije zaustaviti.

150

Mali - tada Rainerovi prsti prelaze preko mojih leđa klizeći niz moju kožu. Odmaram glavu na prekriženom rukama, zureći u njega. Podignuo se na laktat i nasmiješio mi se. Vodio je ljubav sa mnom dva puta, a drugi je put bio toliko eksplozivniji od prvog. Nešto se povezalo između nas, nešto što već dulje vrijeme čeka da izađe na površinu. „Jesi li dobro?” upita kliznuvši prstima preko mog ramena. „Da“, uspavano kažem. „Dobro sam.“ „Ništa te ne boli?“ Pomaknem se malo, i među nogama me lagano boli, ali nije previše strašno. „Ne previše.“ Nasmiješi se i nagne iznad mene, pritišćući usne na moje. „Rainer?” pitam.

Povlači se i susreće moje oči. „Da?“ „Gdje smo mi sada?“ „Kako to misliš?“ Pomaknem se tako da sam na svojoj strani, okrenuta prema njemu. „Bili smo tako sjajni prijatelji i, iskreno, nikada nisam ni pomislila da bi bili išta više od toga.

Osjećaj je odličan, ali i pomalo čudan. Mislim, prije samo mjesec dana bio si s drugom djevojkom, i svađali smo se oko gluposti i sitnica.“

151

Proučava moje lice. „Znaš, mislim da sam uvijek znao da ćeš ti biti ta. Samo to nisam vidio sve dok nisi počela izlaziti s Jackom. Nisam mogao razumjeti potrebu da te držim podalje od njega. Rekao sam si da je to zato što si bila jedina obitelj koju sam imao i da sam te samo želio zaštititi, ali kad sam te one noći vidio u haljini, i njega kako te ljubi, ljubomora mi je eksplodirala u grudima. Odjednom, nisam želio nikoga u tvojoj blizini.“ „Misliš li da je to sudbina? Da je tako moralo biti?“ Slegne ramenima. „Ne znam. Iskreno, nisam to osjetio prije. Brinuo sam se za tebe, ali to nikad nisam doživljavao nikako drugačije nego kao prijateljstvo. Osjećaj je došao kao veliki šok. Bio sam tako ljubomoran i borio se s tim tjednima, pokušavajući objasniti sebi, ali na kraju je to bila činjenica. Ljubomoran sam.“ „I to, između nas.“ Pokažem mu na prsa, a zatim na moja. „Misliš li da će to trajati? Što smo mi sada?“ Oči mu postanu tamne. „Moram riješiti puno stvari i dok to ne učinim, moram te držati na distanci. Nemoj me krivo shvatiti, želim biti s tobom više od sljedećeg daha, ali moram te zaštititi.“ „Nećeš mi reći što se događa? Zabrinuta sam.“ On uzdahne. „Ne mogu ti reći, ali ne zato što ti ne vjerujem, već da te zaštitim.

Samo znaj da ću se ja nositi s tim. Otac je ostavio nered iza sebe i ja to čistim.“ „Hoćeš li se vratiti u školu nakon što završiš?“ Slegne ramenima. „Iskreno, ne znam.“ „Tako je žalosno da si morao odustati, Rai. Volio si školu. Mogao si mnogo postići.“ „Da, mogao sam, ali ponekad se dogodi život. Nisam ogorčen, Emy mogu prihvatiti svoju sudbinu.“ Mislim da on ne razumije.

152

Sudbina sigurno ima bolje stvari za njega.

Previše je nepovjerljiv.

~~~

Podižem torbu preko ramena i mršteći se hodam pločnikom. Nisam raspoložena za školu danas. Bez Rainera tamo, jednostavno mi se ne da. Par smo već mjesec dana pa čak iako ga ne vidim često, to je sjajno. Provodi sa mnom dosta vremena, ali znam da se nešto događa. Mislima je daleko, stalno telefonira i surađuje s ljudima čiji mi se izgled ni najmanje ne sviđa. Ne sumnjam da to ima veze s drogom, ali svaki put kad ga pitam, on me isključi.

Nema ga već tri dana, i iako me zove, brinem se za njega. Zabrinuta sam kakve je to dugove ostavio njegov otac kada se povezao s kriminalcima. Je li se njegov otac bavio drogom? Isplaćuje li te dugove? Jednostavno ne znam i ne sviđa mi se. Ni najmanje. Bojim se za njega, ali uglavnom se prestravim od pomisli da može biti povrijeđen ili, još gore, ubijen.

Toliko sam zauzeta u svojim mislima da ne čujem kako mi osoba prilazi s leđa.

Odjednom me zgrabe čvrste ruke i zavrte oko osi. Vrištim od straha i šoka, ali onda me okrene i osjetim tvrda prsa i odmah znam kome ta prsa pripadaju. Ispuštam sretni cijuk i omotam ruke oko Rainerovog struka, pritišćući obraz uz njega, udišući ga. „Vratio si se.“ „Vratio sam se dušo“, mrmlja mi u kosu. „Jebeno si mi nedostajala.“ Odmaknem se i pogledam prema njemu. Nasmije se i odjednom sve izgleda normalno. On ne izgleda povrijeđeno ili iscrpljeno, i to mora biti dobra stvar, zar ne? „Gdje si bio?“ pitam. „Bila sam zabrinuta.“ „Zvao sam te.“ Namršti se.

153

„Znam, ali mrzim kad ne znam što radiš.“ „Da, znam, ali vjeruj mi, skoro je gotovo.“ Ugrizla sam donju usnicu i zabrinuto ga pogledala. Poseže prema meni i gladi palcem moj obraz. „Vjeruj mi, ok?“ „Dobro Rai.“ „Reci mi sada što se događa. Vodim te večeras van, zato bolje da nemaš planove.“ Uhvatim ga ispod ruke i krenemo prema školi. „Ništa se novo nije dogodilo. Sve je isto.“ „Nema nikakva nova zanimljivost u školi?“ Odmahnem glavom. „Ne.“ „Jack se drži na distanci?“ „S obzirom da je vjerojatno morao ići na plastičnu operaciju, rekla bih da.“ Rainer se nasmije. „Pa, to je ono što dobije kada dira ono što nije njegovo.“ „Mogao si za to biti optužen. Imaš sreće, Rai.“ On me stisne. „Da me optužio, naplatio bih mu i on to zna. Nije vrijedno toga.“ „Pa, mislim da je naučio lekciju.“ Rainer gunđa. „Jebeno se nadam. Gnjavi li te ono govno od Missy?“ Gorko se nasmijem. „Ne, Missy je previše zauzeta s novim tipom. Zgodan je, ne mogu ju kriviti što mu se maksimalno posvećuje.“ Rainer posegne i poškaklja me po boku, a ja se zgrcnem od smijeha. „Oprezno, mala. Ja sam ljubomorna osoba.“

154

„Ne seri? Nikad ne bih rekla.“ On se smije. „Jebote, nedostajala si mi.“ Da, i on je meni nedostajao.

Više nego što zna.

155

Mali - sada Suze mi teku u potocima. Na krevetu sam, koljena privijenih na prsa.

Mimi je sjedila sa mnom, ali ništa nije izvukla iz mene, pa je odlučila donijeti mi čaj. Čujem je kako lupa u kuhinji, bez sumnje je frustrirana. Želim joj reći što se dogodilo, ali ne mogu prestati plakati dovoljno dugo da to izvedem.

Plačem kao kišna godina i bez obzira na sve što radim, to ne prestaje. Plačem zbog godina gubitka i boli. Telefon mi je zazvonio više od trideset puta i konačno sam ga isključila. Pozivi su bili od Rainera, i Pippe, pa čak i nekoliko od Belle. Ne želim razgovarati ni s kim od njih. Ne znam kako objasniti što sam učinila. Ne krivim samo Rainera, krivim sebe što nisam bila iskrena od početka.

Sve je to samo jedna velika zbrka. „Ne želi te vidjeti!“ Mimi vikne. „E pa jebeno hoće!“ Rainer vikne, a ja čujem korake.

O Bože. U mojoj je kući. Zašto je on u mojoj kući? „Ako ne staneš, nazvat ću policiju“, viče Mimi. „Ma samo daj. Idem je vidjeti.“ „Rainer!” vrišti ona.

Spuštam se s kreveta, posrćući do vrata da ih zaključam, ali nisam dovoljno brza.

Otvaraju se širom i veliki, bijesni Rainer uđe unutra i zalupi ih iza sebe, ravno u Mimino

156

lice. On se okrene i zaključa ih, a onda stane i zuri u mene. Tijelo mu se trese od snažnih udaha, a on izgleda divlje. „Zašto mi nisi rekla?“ zahtijeva. „Mislila sam da ćeš znati. Ušla sam tamo tako uzbuđena jer si ti u gradu, sretna jer mi se vratio prijatelj, ljubavnik, ali kad si me pogledao i nisi me prepoznao, slomilo mi se srce.“ „Imam problema s pamćenjem, Emy. Jebote! Znam tko si, ali tvoje lice mi je nejasno.“ Nazvao me Emy. Srce mi eksplodira i ja ponovno počinjem jecati. „Shvaćam, ali mislila sam da ćeš znati, Rainer. Mislila sam da ćeš se sjetiti i što sam više vremena provodila s tobom, više sam shvaćala da se to neće dogoditi. Znam da sam trebala nešto reći, ali bila sam tako povrijeđena. Bože, kako je samo boljelo...“ Napravi korak naprijed, ali ja podignem ruku. „Molim te, nemoj“, preklinjem. „Nikada ne bih učinio ništa od toga da sam znao“, zajeca on. „Ne bi li?“ plačem. „Bože, Rainer, više ti nije stalo do mene i to je u redu. Nisam ni očekivala to, ali... Samo sam mislila… nakon načina na koji si otišao...“ „Neke stvari su mi se dogodile u životu... Ne misliš li da sam te se mogao sjetiti da ne bih bio presretan što te vidim?“ Jače plačem. „Žao mi je“, zakukam.

On priđe bliže, a ja ga pustim. Zurim u njegove čizme, jer ne znam što bih rekla. „Nikad nisam pomislio da ću te opet vidjeti“, reče on. „Jebiga, Emy, nikad nisam…“ „Boljelo je“, odsjekla sam ga. „Toliko je boljelo kad si pogledao ravno kroz mene. Bila sam tako sigurna da me se sjećaš i osjećala sam se kao da mi je netko iščupao i razbio srce.“ 157

On ne govori ništa, a ja ga ne gledam. „Tada sam saznala što se dogodilo i da si zaljubljen u Pippu, i shvatila sam da sam zaglibila dublje nego što sam mislila. Kad sam te čula kako ono večeras govoriš, to me uništilo. Voljela sam te od dana kada si vodio ljubav sa mnom i svake godine od kada si me upropastio.“ „Emy.“ „A ti mene nisi ni zapamtio.“ Glas mi se slomio. „Nisi me se sjećao. O Bože...“ „Malena.“ „A to boli, Rai“, plačem bijesno. „Jebeno boli.“ „Emalie.“ „A sada voliš drugu ženu, i boli, tako jako boli. To nije tvoja krivnja, znam.“ „Pogledaj me“, zahtijeva, glasom prepunim emocija. Podignem oči i uzdahnem kada ga vidim. On ima crvene oči i niz obraze mu teku suze. Oh Bože, pa i njega boli.

On je... slomljen. „Nemaš pojma kako je boljelo što sam te ostavio.“ „Zašto si onda to učinio?“ Slomila sam se. „Jer sam te štitio, a onda sam upao u još lošije sranje i prodali su me. Nakon toga, moj um je postao totalni nered.“ Glasno štucnem i omotam ruke oko sebe. „Prije nego što sam upoznao Pippu, sve o čemu sam mislio na toj farmi robova bila si ti. Svake sekunde svakog dana, molio sam se da si ti zaštićena.“ „Rainer“, zazovem ga drhtavog glasa.

Suze mu se slijevaju niz obraze. „Volio sam te. Morala si to znati.“ Pritisnem ruku na srce. „Ostavio si me.“ 158

„Spasio sam te.“ „Rainer.“ On priđe bliže. „Žao mi je, Emalie, tako mi je žao.“ „Jednostavno - ne znam odakle odavde. Činjenica da znaš ne mijenja to što je voliš.“ „Ne, Emy, ne mijenja, ali to mijenja neke druge stvari.“ Počinjem se tresti. „Ne možeš doći i dati mi lažnu nadu...“ „Volim Pippu, da, ali Emalie... jebote... tvoje je ime tetovirano preko mog srca.

Ne misliš valjda da ne želim vidjeti kako će se ovo između nas sada razvijati.“ „Rainer, molim te. Nemoj me uvjeravati u nešto što je mrtvo.“ On zakorači naprijed, uhvativši me u naručje. „Nije jebeno mrtvo.“ „Samo si me jebao.“ „Nije mrtvo, Emalie.“ „Nisi me ni poljubio.“ „Nije mrtvo.“ Ne daje mi više da odgovorim jer spušta usta na moja i onda me ljubi.

To je eksplozivni, divlji poljubac. Počinje polako i očajno, a zatim postaje duboko i mahnito. Posegnem gore, zapetljam prste u njegovu kosu i očajnički je povlačim jecajući mu ime na njegovim natečenim usnama. On me stegne i okreće se, pritišćući moje tijelo o zid.

Ne prestaje me ljubiti. „Emy“, dahne mi na usnama. „Ne mogu vjerovati da si ovdje.“ „Ovo je san“, šapnem mu. „Mora biti.“ 159

„Kad bih mogao objasniti svoj život i sve što se dogodilo, shvatila bi što to znači za mene. Imati djelić čovjeka kojeg sam izgubio, daje mi osjećaj kao da postoji nada.“ „Uvijek ima nade, Rai Rai. Sada sam ovdje.“ I nikad neću otići. Što god se desilo, nikada više.

~~~ „Što ti se dogodilo?“ pitam kasnije te večeri, zapetljana u Rainerove ruke. „Znam da si se bavio lošim stvarima, ali tada si jednostavno nestao. Slomio si mi srce.“ Rainer me stisne za ramena i približi me na svoja prsa. „Kao što znaš, moj otac je ostavio neke velike dugove. Mislio sam da ih mogu lako riješiti pomažući nekim ljudima izvana.“ „Droga?” šapnem.

On kimne. „Da. Znao sam nekoliko ljudi i zaključio sam da će biti dovoljno jednostavno obaviti nekoliko poslova i otplati dugove, ali to nije bilo tako lako.“ „Nikad nije“, promrmljam. „Ulazio sam sve dublje i dublje i jedne sam noći napravio kobnu grešku prodajući drogu krivoj osobi jer mi je ponudio više novca. Uzeo sam novac i zaključio da mogu platiti tatin dug i otići s tobom. Bio sam mlad i jebeno naivan. Imao sam posla s većim narko bossom nego sam mislio i on me je uhvatio. Dao mi je vremenski okvir da platim pogrešku ili bi došao po tebe.“ Dahnem. „Nisam znala.“ „Naravno da nisi, nisam ni želio da znaš. Znao sam da te moram zaštititi pa sam se počeo povlačiti od tebe. Smatrao sam da ako nisam više s tobom, ne bi te povrijedio da mi napakosti. Kad je došlo vrijeme naplate, a ja još uvijek nisam imao novac, rekao 160

mi je da će te pozvati da izađete da ti otplatiš dug. Rekao sam mu da nismo više zajedno i da ću mu vratiti novac. Odlučio je tada da ima veće planove. Valjda je shvatio da drugačije neće vratiti svoj novac.“ „Znači, on te je prodao?“ On kimne. „Da, je. Natjerao je sve ljude da me odvedu i drogirali su me. Kad sam se probudio, bio sam u rukama čudovišta.“ „Tu si upoznao Pippu.“ „Da. Kao što znaš, bili smo upareni. Emy, to je bio pakao, ne mogu to ni objasniti. To me promijenilo. Kad sam pobjegao, mislio sam da će mi život biti bolji, ali nije. Pippa je još uvijek bila tamo negdje, i nisam je mogao pronaći. Potonuo sam u depresiju i počeo puno piti. Završio sam na rehabilitaciji.“ „Oh, Rai, tako mi je žao.“ „Kupnja kafića me je prizemljila; pomoglo mi je u borbi protiv demona. Kad mi je jedne noći došla i vidio sam da je živa i slobodna, stvari su konačno krenule na bolje za mene. Nemogućnost da je pronađem je bila moj osobni pakao.“ „Razumijem to“, priznajem, jer samo mogu zamisliti koliko bi bilo teško, znajući da je ona ostala tamo. „Imao sam problema s pamćenjem nakon povratka i tada sam počeo piti. Znam tko si, Emy, ali ni sada se ne sjećam tvog lica od tada. Nisam imao fotografije - ništa.

Kuća moga oca je ispražnjena i prodana kad sam nestao.“ „Znam“, kažem. „Gledala sam kako se prodaje na aukciji.“ „Žao mi je, malena. Molim te, shvati.“ „Kad me pogledaš sada, vidiš li išta poznato?“ Šuti minutu. „Ako se zaista potrudim, nečega se sjetim, ali moj um je zbrčkani nered. Znam određene stvari poput toga da si imala plavu kosu, ali sada nemaš, tako da time ne postižem ništa. Kad pogledam u tvoje oči, postoji nešto poznato u njima.“ 161

„Pa kako onda znaš da nisam varalica, da te ne lažem tko sam?“ On se nasmije. „Zato što si jedina osoba na svijetu koja me je ikada zvala Rai Rai.“ Smiješim se i gnijezdim se prema njemu. „Da, to je točno.“ Ušutimo. „Što ćemo dalje, Rainer?“ „Iskreno, ne znam.“ „Voliš drugu ženu. Mislim da ne mogu samo tako prijeći preko toga.“ „Znam, i ne mogu jednostavno isključiti ono što osjećam prema njoj, ali mogu ti reći da želim nastaviti ovo između nas. Deset godina moj život je u neredu, što god sam učinio nije bilo dobro. Ne mogu biti u vezi; imam samo nekoliko prijatelja. Sad kada si se vratila, osjećam kao da postoji nada.“ „Ima nade, Rai Rai. Samo ju moramo pronaći.“ „Jedno je sto posto sigurno“, kaže, pritiskajući mi poljubac u ruku. „Drago mi je što si ovdje.“ „I meni isto.“ Namješta pokrivač oko mene, a zatim kaže: „Reci mi kakav je tvoj život. Želim znati.“ „Išla sam na fakultet“, kažem. „Nisam završila. Bio sam slomljena nakon što si otišao i jednostavno nisam funkcionirala. Koliko god se trudila, nisam mogla krenuti dalje.“ „Šteta. Tako si jebeno pametna.“ „Inače sam malo putovala, malo izlazila, ali na kraju sam bila nemirna deset godina. Ništa nije bilo kako treba. Tada sam čula da si opet u gradu, i Bože, toliko sam

162

se uplašila ponovnog susreta. Nikad nisam znala zašto si otišao, nisam znala jesam li kriva ja ili se dogodilo nešto grozno. Ponekad sam čak mislila da si mrtav.“ Glas mi postaje piskutav i on me čvršće stisne. „Kad sam ušla u tvoj bar, bila sam toliko sigurna da znaš tko sam i onda si me onako pogledao.“ „Žao mi je, Emalie.“ „Znam da jest.“ „Ne mogu promijeniti ono što se tada dogodilo, ali možemo li pokušati vidjeti što se sada događa?“ „Naravno“, šapnem.

Nadam se da ću moći, jer to što znam da i dalje voli Pippu mi je veliki problem.

Jer sam totalno zaljubljena u njega.

163

Mali - tada „Rekao si da je to gotovo završeno!“ Plačem, zureći u Rainerovu modricu na oku. „Emy, moraš mi vjerovati“, zareži on. „Iskreno, trudim se najbolje što mogu.“ „Pretučen si. Što slijedi, Rainer? Hoće li te ubiti?“ On odmahne glavom, ali ne kaže ne. To stvori nešto u meni - neki čudan osjećaj koji mi prođe grudima.

U opasnosti je više nego što priznaje. Strah mi se penje uz kralježnicu i počnem drhtati. „Rainer? Stvarno si u velikoj nevolji.“ Pogled mu bljesne i znam, jednostavno znam da je. „Je li vrijedno svega?“ vrištim. „Bože, Rainer, je li?“ „Moram riješiti ovaj nered, ili će se on vratiti ovdje i upropastiti moj i tvoj život.

Vjeruj mi, Emalie. Kad bih barem mogao samo izaći iz toga, odmah bih, ali ne mogu.

Previše sam duboko zaglibio.“ „Znači, sve će to biti vrijedno kada te ubiju?“ zajecam. „Neću biti ubijen, ja...“ „Ne možeš mi to obećati, zar ne?“ On korakne naprijed, pružajući ruku prema meni. „Ne!“ viknem, udarajući ga. „Ne diraj me, Rainer. Ne diraj me.“ „Žao mi je, malena. Činim sve što mogu.“ 164

„Što je sa mnom?“ šapnem, drhtavog glasa. „A što je s tim kako se ja osjećam u vezi toga?“ „Znam i žao mi je...“ „Jedva te vidim ovih dana; razboljela sam se od brige. Zašto si to učinio, Rainer?

Zašto si započeo vezu sa mnom ako nisi htio biti ovdje?“ On krene naprijed, s rukama u kosi. „Zato što te jebeno volim i želim te čuvati.“ „Nisam sigurna bez tebe“, promucam. „Ja sam ništa bez tebe. Zar to ne vidiš?“ „Sve će uskoro biti gotovo“, šapuće on.

Suze mi teku niz obraze dok ga gledam u oči. „To si rekao i prije tri mjeseca.“ „Emalie...“ „Sutra je moj osamnaesti rođendan,“ šapnem, „a ti čak nećeš ni doći, zar ne?“ Oči mu bljesnu od boli. „Kada bih mogao...“ „Ne dovršavaj tu rečenicu.“ Štucnem. „Nemoj. Odlazi, Rainer.“ „Dušo, slušaj me...“ „Odlazi!“ vrisnem.

Spušta glavu i okreće se, izlazeći i ostavljajući me u agoniji.

~~~ „Sretan rođendan!“ svi čestitaju, dižu ruke u vis i plješću.

Slabašno se osmjehnem, ali osmijeh mi ne dolazi do očiju. Ipak, nitko to ne primjećuje. Ne, tu su svi ljudi iz škole koji su došli zbog sebe, da bi se pretvarali da su moji prijatelji kako bi mogli vidjeti moju kuću i uživati u novcu mojih roditelja. Nije me briga za to. Ja ne želim ništa osim Rainera, dio mene se nadao da će ipak biti ovdje, ali nije.

165

„Kako ti se sviđa tvoja epska zabava?“ Pita Kenny prebacivši ruku oko mojih ramena. „U redu je“, promrmljam, uzmem nož i razrežem tortu.

Ljudi opet plješću i navijaju, a lenta s natpisom sretan osamnaesti rođendan bačena mi je preko ramena. Nasmijem se za nekoliko fotki i onda nestanem kroz gomilu van u svoje dvorište Srećom, nitko nije tu. Svi favoriziraju bazen. Spuštam se na klupu i stavljam lice na ruke. „Hej“, kaže Kenny, sjedajući kraj mene. „Jesi li dobro?“ „On nije ovdje, Kenny“, kažem i glas mi pukne. „Upao je u nešto loše i nije ovdje. Nikad ne znam hoće li se vratiti ili ću dobiti poziv koji mi govori da je mrtav.“ „Tako je loše?“ pita Kenny gledajući me zabrinutim pogledom.

Opet spuštam glavu. „Da, mislim da jest. Nešto grozno bi mu se moglo dogoditi, a ne znam kako to sve zaustaviti, kako mu pomoći.“ „Jesi li razmišljala o razgovoru s policijom?“ „Ne“, šapnem i trljam lice rukama. Razmišljala sam o tome milijun puta, ali kada sam saznala s kojom vrstom ljudi ima posla, shvatila sam da ga tako mogu dovesti u još veću opasnost jer to bi moglo završiti pogubno za njega.“ „Možda mu moraš samo vjerovati.“ Tijelo mi zadrhti od muke. „Ne znam više što da radim. Volim ga, ali koliko toga još trebam podnijeti? Meni je osamnaesti rođendan, Kenny, a on nije ovdje.“ Kenny šuti i samo sjedi pored mene, trljajući mi leđa. Prestajem plakati, ali mi je glava još uvijek spuštena. Oko petnaestak minuta poslije prestaje trljati i ispušta glasan uzdah. Zatim me potapše po ramenu. „Imaš posjetitelja.“

166

Podignem glavu i uzdahnem kad vidim Rainera kako stoji na ulazu u dvorište.

Nosi izblijedjele traperice, crnu majicu i čizme. Kosa mu je savršeno neuredna, a oči tople. U rukama ima cvijeće i poklone. Ljudi stoje iza njega, djevojke uzdišu i šapuću očarano kako je divan i romantičan.

Kenny ustaje i prilazi Raineru, tapšući ga po ramenu prije nego što mahne rukama prema gomili koja gleda. „Iš, ajmo, razlaz!“ kaže, tjerajući ih sve.

Kada odu, ustajem i gledam u Rainera. Očima prelazi preko nove haljine koju mi je majka poklonila, crna sa sjajnim šljokicama. Nije uska i kratka, već se elegantno spušta do mojih stopala. Kosa mi je raspuštena i ravna i blago sam našminkana. „Izgledaš prelijepo, Emy“, dahne Rainer, koraknuvši naprijed. „Nisam mislila da dolaziš“, kažem.

Okreće se i stavlja hrpu stvari na obližnji stol, a zatim se ispravlja, proučavajući moje lice. Priđe mi i pomiluje suzu prije nego što mi počne padati niz obraz. „Dušo, žao mi je“, mrmlja on, priđe još bliže i omota mi ruku oko struka. „Žao mi je.“ „Ne znam koliko više mogu podnijeti“, kažem drhtavim glasom. „Daj mi ovu noć; o ostalom možemo razgovarati sutra. Možeš li to učiniti za mene?“ Gledam mu u oči i onda klimnem glavom, jer naravno to mogu učiniti za njega.

Volim ga. „Imam nešto za tebe“, kaže, okrećući se i uzimajući kutijicu iz gomile stvari koje je donio.

Pruža mi ju, a ja ju uzimam drhtavim rukama. Otvaram papir polako i kada dođem do kutije, vidim da je jednostavna i crna. Nježno podignem poklopac i uzdahnem kada vidim prelijepu narukvicu koja leži na posteljini od satena. Izvadim ju i vidim da je narukvica s imenom. Zlatni lanac se povezuje s pločicom na kojoj je natpis. Pročitam. „Rainer i Emy.“ Srce me boli i opet mi suza klizi niz obraze.

167

„Divna je, Rainer“, šmrcam. „Okreni.“ Preokrećem je i kroz suze se nasmijem riječima na poleđini: „Highway to the danger zone“. (autocesta u zonu opasnosti) Ne mogu drugo nego se nasmijati. To nam je najdraža pjesma. Pruži ruku i uzima mi je iz ruke, te mi ju nježno pričvrsti oko zgloba. „Te nas riječi upravo opisuju.

Nalazimo se na autoputu i idemo u opasnu zonu, ali svjetlo je s druge strane. Možeš li vjerovati u to, Emy?” Pogledam ga u oči i kimnem glavom.

Smiješi se. „Dobro. Sad pleši sa mnom jer te trebam u naručju.“ Kao naručena, počinje svirati lagana pjesma. Gledam unutra i vidim Kennyja kako mi diže palac i nasmijem se. Rainer omota ruke oko mog tijela, a ja svoje podignem oko njegovog vrata. Zatim se lagano ljuljamo uz glazbu, stvarajući sjećanje koje nije uprljano strahotom naših života. To je uspomena za koju ću se držati cijeli svoj život.

Jer je posljednja lijepa uspomena koju ću imati.

168

Mali - sada „Čekaj, da razjasnimo. Ti si Emy?“ Belle dahne.

Stavim kavu pred nju i kimnem glavom. Tada pogledam prema Pippi koja bulji u svoje ruke. „Žao mi je, Pippa“, kažem. „Znam da sam trebala nešto reći, ali bojala sam se.“ Podiže pogled prema meni i izgleda umorno. Čula sam da su se Tyke i ona pomirili, ali ona i dalje izgleda iscrpljeno. Mogu ju razumjeti. Bila je to luda noć. „Ne, meni je žao. Mora da te je jako povrijedilo što si nas vidjela zajedno i čula ono što sam rekla.“ Slegnem ramenima. „Rekla si istinu.“ I još uvijek je tako.

Oči nam se susreću i znam da ona to zna. Zna da je Rainer zaljubljen u nju, a suosjećajnim pogledom daje mi do znanja da joj je sve jasno. „Kako ćeš sada dalje?“ Odvraćam pogled. „Iskreno, ne znam. Rainer želi biti u mom životu, ali moramo puno toga prevladati prije nego što uspijemo krenuti dalje.“ „Da“, složi se Pippa. „Bit će mu teško, ali drago mi je što te ponovno ima u životu.“

169

„Nekako je romantično“, kaže Belle, smiješeći mi se. „I sad potpuno ima smisla zašto si izgledala tako povrijeđeno one noći kad sam te upoznala.“ „Nije me prepoznao“, kažem joj. „Nije bilo nimalo ugodno.“ „Žao mi je“, opet kaže Pippa. „Moralo je boljeti.“ Slegnem ramenima. „Nema veze. Što je bilo, bilo je.“ „Ideš li večeras na njegovu borbu?“ pita Belle pijuckajući svoju kavu. „Da.“ Kimnem glavom. „Idem. Pozvao me. „ „Mogla bi biti dobra za njega, Emalie“, kaže Pippa. „Nadam se da je to shvatio.

Rainer zaslužuje nekoga tko ga toliko voli.“ „I volim ga.“ Uzdahnem. „Bez obzira koliko teško bilo. U svakom slučaju, bolje da se vratim na posao. Vidimo se večeras.“ „Vidimo se!“ obje odgovore.

Okrenem se i vratim se na posao. Pippa i Belle odlaze oko sat vremena kasnije, a ja idem na pauzu. Danas radim cijeli dan, a onda navečer gledam Rainera kako se bori.

Nisam se čula s njim od sinoć, ali sam sigurna da će me kontaktirati. Ne znam kamo će krenuti naša veza, ali znam da me Rainer želi u svom životu.

Samo nisam sigurna mogu li mu biti samo prijateljica.

~~~ Rainer spušta udarac za udarcem po suparničkom licu. On je vatren večeras, izgleda kao bog unutar ringa. Cijelo tijelo mu je napeto, znojno i on je poput pantere koja lovi svoj plijen. Kreće se po ringu s lakoćom koja toliko nedostaje drugim borcima.

On je precizan i pažljiv pri svakom potezu. Njegov protivnik je manji od njega, ali puno brži. To, međutim, ne zaustavlja Rainera. Bori se kao da je rođen za to.

Možda i je.

170

Cijelo mi se tijelo sve brže i brže zagrijava, što duže stojim ovdje i promatram ga. Želim ga odvući iza da se jebemo ga tako jako da oboje vrištimo. On je tek u drugoj rundi, a imaju ih još nekoliko. Osjećam kao da će to trajati zauvijek, a ja ga želim upravo sada. Trčim na svoje mjesto u vrištećoj gomili, a znam da su mi gaćice mokre. Cijedim se za njega.

Nakon što mi čini se da se bore satima, Rainer ga napokon nokautira. Gomilom se prolomi erupcija vriskova, a ja držim pogled na Raineru dok se okreće i podiže ruku.

Zatim mu oči pregledavaju gužvu. Očekujem da će pogledati ravno pokraj mene, kao i prošli put, ali umjesto toga, zaustavlja pogled na meni i požuda koja gori u njegovim dubinama prisiljava me da odem u svlačionicu brzinom munje.

Stižem i otvorim vrata upravo na vrijeme da vidim Rainera kako se okreće prema meni. Naše se oči susreću, prsa mu se dižu i spuštaju od teških uzdaha, a ja ne čekam.

Trčim prema njemu. On me hvata kada se bacim na njega i naša se usta sudare. Zareži i nabije mi leđa o zid. Tijelo mu je napeto, mišići veliki i ispupčeni, prekriveni sjajnim znojem i ne mogu ga se zasititi.

Poljubim mu znojna usta, i nije me briga. Volim njegov okus. Tako muževan, tako opojan. Hvata me za dupe i trlja moju mokru pičku o svoj trbuh. Bože, tako sam spremna za njega, spremna za njegov kurac u sebi. „Rainer“, uzdahnem, nagnuvši se i grizući ga za rame.

On zareži, nisko i duboko, i pomakne moju haljinu u stranu, tako da može posegnuti između nas i staviti svoj prst u moje gaćice. „Ti si natopljena“, šapće mi uz usne. „Vidjevši te gore u ringu, o Bože, tako sam postala napaljena.“ „Jebote. Da.“ Hvata me za bokove i povlači mi gaćice u stranu, a zatim mi počne trljati pičku.

171

Mišići mu se stežu i opuštaju, a ja osjećam njegovu toplinu na svom golom mesu.

Osjećaj je nevjerojatan. Mogu vidjeti kako mi uzbuđenje klizi po njegovom trbuhu, a zatim fascinirano gledam kako skuplja tekućinu prstom i stavlja ju u usta.“ Imaš najslađu pičku”, zareži on. „Pogledaj koliko si mokra.“ Očajnički ga želim okusiti, da stavim usta na njegovu kožu. Opuštam noge, puštam ih da padnu pored mene i on me pusti. Kad sam na nogama, uhvatim mu kratke hlače i skinem ih spuštajući se na koljena. Čujem mu tihi zvuk u prsima dok mu ja diram kurac, milujući ga jednom rukom. Bože, želim ovo grublje. Treba mi grublje.

Naginjem se prema naprijed i ugrizem područje upravo ispod njegovog pupka.

Gunđa od boli i rukama pronalazi moju kosu, zaplete prste u nju i snažno povuče. Stalno grizem, volim kako se njegovi mišići napinju ispod mojih usta. Njegovo gunđanje preobrati se na užitak i umjesto da se povuče, on mi pritisne lice uz trbuh, očajnički stežući moju kosu. „Jebote“, promuca on dok ja grizem i ližem mu kožu.

Totalno smo napaljeni i kad se nagnem i uhvatim njegov kurac u usta, on glasno zareži. On gurne bokove, jebe mi usta, a ja postajem toliko vlažna da mogu osjetiti kako mi uzbuđenje prekriva pičku. Trebam ovaj kurac u sebi, ali prvo mi treba više tog pritiska. Treba mi više ove grube predstave.

Rainer mi drži kosu i jebe mi usta poput luđaka, a ja posegnem iza njega, uhvatim mu tvrdu guzu i zabijem nokte u njegovu kožu. „Jebote“, urla, odgurujući me. „Okreni se na ruke i koljena.“ Radim po naredbi, prevrćem se i predstavljam mu svoje dupe. Podiže mi haljinu još više i njegova ruka mi mazi guzicu. On mi masira dupe i prije nego što mogu previše razmišljati, zabija svoj kurac u moju vrelinu. Toliko sam mokra da lako ulazi. Glasno stenjem, hvatajući se za tlo kad me počne jebati istom snagom koju je upravo koristio mojim ustima. Opaka, divlja jebačina. Čuju se udarci kože o kožu i oboje stenjemo i jecamo. Intenzivno je.

172

„Tako uska. Tako jebeno mokra“, zareži on, čvrsto mi zabijajući prste u bokove. „Rainer, Bože, da“, vrisnem, gurajući guzicu prema njemu. „Svršit ću svuda po toj slatkoj guzi. Jesi li spremna?“ „Da“, zadihano odgovaram, osjećajući vlastiti orgazam. „Da, da, da!“ Orgazam me pogađa i vrištim. Ruke mi popuštaju, a lice mi oštro udara u pod.

Malo mi se vrti, ali od toliko užitka i ne osjećam bol. Rainer urla svoje oslobođenje i izvadi svoj penis baš na vrijeme da me vrući mlazovi pogode u dupe. Osjećam toplinu i mogu čuti kako cijedi svoj penis dok izvlači iz njega i posljednje kapi.

Dok se spuštamo s te nevjerojatne visine, shvaćam da me lice zapravo boli.

Rainer me povlači gore i njegova ruka odmah odlazi tamo gdje sam se udarila, gladeći me po obrazu. „Sranje“, kaže, povlačeći me u zagrljaj. „Nastat će ti modrica. Zašto mi nisi rekla da si se udarila?” „Bilo je predobro“, priznajem, stenjući od boli, dok ponovno rukom gladim svoj osjetljivi obraz. „Dođi. Donijet ću ti malo leda.“ Oboje ustajemo, a ja ravnam svoju haljinu dok on vuče hlače gore. Prolazi prstima kroz kosu, cijelo vrijeme zadržavajući moj pogled, a onda se on nagne i poljubi me dugo i duboko. Prekinuti smo kad se otvore vrata i uđe Max, a slijede ga Belle i Pippa. Trznem se i povučem natrag od Rainera, ali oboje smo zadihani i nema sumnje u ono što smo ovdje radili. „Isuse, što ste dovraga radili vas dvoje?“ pita Max, raširenih očiju. „Zar to nije očito?“ Belle se nasmije.

Max joj se nasmije i klimne prema mom licu. „Što se dogodilo?“ Dotaknem obraz i jače zacrvenim.

Maxove oči postaju još veće i bljesne prema Raineru „Jebao si je tako jako da si joj napravio modricu na oku?“ 173

Rainer gunđa. „Nisam je udario, čovječe. Pala je naprijed.“ Belle sada razograči oči i ona se počne smijati. „O, Bože, životinje.“ „Oprostite“, tiho kaže Pippa. „Trebam zraka.“ Okrene se i izlazi. To je vjerojatno bio bezosjećajan razgovor pred njom, ali ona mora znati da Rainer i ja radimo takve stvari. Okrećem se Raineru, ali on već trči van za njom.

Pritisnem prste na modri obraz.

Još jednom, Pippa dolazi na prvo mjesto.

174

Mali - tada On je nervozan, vidim, ali ne znam što se događa. Sjedimo u njegovoj sobi i on gleda kroz prozor, zuri u daljinu kao da će mu netko prići i ubiti ga u sekundi. Posegnem prema njemu i uhvatim ga za ruku, ali on se odmakne. Nešto definitivno nije u redu.

Mogu mu to pročitati na licu. Okreće se i gleda u mene, ali oči su mu prazne. „Rainer?” Opet pokušam posegnuti za njim i dotaknuti mu ruku. „Moraš otići, Emalie“, kaže on tihim glasom. „Ali…” „Neću više ponavljati. Moraš otići.“ Ustajem i hodam po sobi te zastanem ispred njega. Ne podiže pogled kako bih mu vidjela oči. Pružam ruke i dodirujem mu lice te on napokon digne pogled prema meni. Na licu mu je neobičan izraz, izgleda kao da se pokušava boriti s nečim. Zadržava emocije, vidim to, ali ne znam zašto. Došli smo tako daleko - zašto me, dovraga, sada pokušava odgurnuti? „Rainer, znaš da te neću napustiti. Volim te.“ Pruža ruku i uzima mi zapešća, skidajući ih s lica. „Moraš ići, Emalie. Ja sam ovdje završio. Preteško je.“ „Ne, to radiš, jer me pokušavaš zaštititi, shvaćam, ali ne možeš.“

175

„Ne mogu što?“ zareži i skoči s kreveta. „Zaštititi te? Jebeno loše misliš, jer moram. Dok se to ne riješi, ne želim te vidjeti. Ako to znači da ću te izgubiti, u redu, ali moraš ići, moraš me prestati zvati i jebeno me moraš ostaviti na miru.“ „Rainer“, šapnem, a bol se širi mojim grudima.

On kreće naprijed gledajući me u oči, žestokog izraza lica. „Emalie, ovo trebaš učiniti za nas.“ „Ali ja te volim i...“ Glas mi se gubi.

Miluje mi lice. „I ja tebe volim, ok? Jebeno mnogo. Zbog toga moraš otići. Pusti me. Ne zovi. Ne pokušavaj me vidjeti. Ako me voliš, učinit ćeš to za mene.“ „Rainer, uplašena sam. Ne želim te izgubiti.“ „Tada je odlazak najbolje što možeš učiniti za mene.“ „Molim te“, šapnem.

Naginje se i ljubi mi usne. Zatim odstupi i pogleda me u oči. „Dajem ti izbor. Idi i pusti me da se borim s tim ili ostani i gledaj kako odlazim.“ „Rainer...“ „Nemam vremena čekati da se odlučiš.“ „Ne želim te izgubiti!“ plačem. „Onda izađi kroz ta vrata.“ Odmaknem se, ruke mi se tresu. Uhvati moj pogled i vidim da je smrtno ozbiljan.

Suze mi se spuštaju niz obraze dok gledam u oči muškarca kojeg volim. On je predivan, i želim da ostane takav, ali ako mu sada u životu predstavljam opasnost, tada ću učiniti ono što kaže. Otići ću. „Volim te“, šapnem. „I ja tebe volim, malena.“ 176

Zatim zakoračim naprijed, nježno mu ljubeći usne prije nego što se okrenem i izađem.

Srce mi se lomi.

~~~ Prošlo je dvanaest dana.

Nije se vratio.

On nije bio u kući, nije me zvao - nestao je. Zamolio me je da se držim dalje od njega, da ga ne zovem, ali danas sam pokušala. Telefon mu je isključen. Ne mogu više podnijeti, zovem policiju. Obišli su njegovu kuću, ali nisu našli ništa. Rekli su da ne mogu poduzeti ništa u vezi potrage ako nemaju čvrste dokaze,. Što se njih tiče, on je samo mladić koji je pobjegao.

Rainer mi to ne bi učinio.

Ne bi samo otišao.

Ili bi?

~~~

Dvadeset i jedan dan.

Osjećam kao da je mnogo duže.

Većinu tih dana jedva ustajem iz kreveta. Samo buljim u prozor, čekajući da se on vrati. U glavi vrtim naš posljednji razgovor i sve što mi donosi je bol u mom srcu.

Narukvica visi oko mog zgloba i to je jedino što mi je ostalo od njega. Ne jedem. Ne spavam, jedva se družim. Moji roditelji su zabrinuti, ali nedovoljno da bi išta poduzeli.

To je samo slomljeno srce, kažu.

177

Ona će to prevladati, kažu.

Nikad neću preboljeti Rainera Torrencea.

Sve do dana kad umrem.

178

Mali - sada Pritisnem hladan led na oko i uzdahnem od olakšanja. Počelo je modriti već sada.

Nisam ni shvatila da sam se toliko udarila kada sam pala. Mislim, boljelo je, ali nisam mislila da će doći tolika modrica. Ali bilo je vrijedno toga; to je bio najbolji seks u mom životu. Rainera nisam ni vidjela ni čula nakon što je otrčao za Pippom.

Prošla je ponoć, a srce mi je pomalo slomljeno. Želim da mu trebam više nego ona, ali dio mene samo shvaća da se to neće dogoditi. Ne mogu ga mrziti jer ju voli. Ne mogu nju mrziti jer joj je stalo do njega, a ima dečka kojeg voli i kojeg je ona izabrala, ali ipak nije voljna pustiti Rainera da bira sam, da živi dalje. Ne razumijem, ali ne razumijem ni povezanost koju imaju, pa kako mogu prosuditi? „Hej“, kaže Mimi, ulazeći u moju sobu, još uvijek u radnoj uniformi. „Hej Mimi.“ Smijem se. „Što se dogodilo s tvojim licem?“ „Seksualna ozljeda.“ Oči joj se šire i tada se glasno nasmije „Ne želim ni znati.“ „Ne, vjerojatno ne želiš“, odvratim smijehom „Gdje je Rainer?“ Odvraćam pogled i snuždim se, a ona odmah priđe i sjedne kraj mene. „Dušo, što je bilo?“ „Pippa je postala ljubomorna i istrčao je za njom.“ 179

„Nakon što ti je napravio modricu?“ Dobacujem joj. „Nije on, ja sam.“ „Ipak...“ Shvaćam što cilja, ali svejedno mahnem rukom, pokušavajući je zaustaviti. „Oni su prijatelji...“ „Dušo“, kaže ona nježno. „Ne znam što da radim, Mimi.“ Uzdahnem, spustivši glavu. „Kako se mogu ljutiti na njega kad je on potpuno iskren prema meni?“ „Ne trebaš se ljutiti na njega, ali dušo, zaslužuješ više od toga da si druga.“ „Volim ga.“ Ona uzdahne. „I zaslužuješ da i on tebe voli.“ „Što bih trebao učiniti? Natjerati ga da bira između nas dvije?“ Ona sliježe ramenima. „Možda.“ „Ne mogu to učiniti i to znaš.“ „Zašto ne?“ ona potiče. „Zašto ne možeš od njega tražiti da odabere? Ne tražiš od njega da prestane biti njezin prijatelj, ali zaslužuješ biti prva u njegovim očima.“ „Ne znam“, šapnem. „Pogledaj me!“ ona zahtijeva i ja podignem glavu susrećući se s njenim pogledom. „Nemoj da vidim kako sumnjaš u sebe, Emalie. Zaslužuješ biti prva, a razumijem da on ne može jednostavno ugasiti svoje osjećaje, ali to je njegov problem, ne tvoj. Moraš čvrsto odlučiti što želiš i pustiti ga da sam odluči što će učiniti.“ „Znam.“ Uzdahnem. „Ali upravo sam ga vratila, i sama pomisao da ga izgubim ponovno me plaši.“

180

„Možda, ali zar ne bi radije znala na čemu si nego da se stalno pitaš jesi li druga?“ U pravu je. Znam da je u pravu.

A to samo još više boli.

~~~ „Hej.” Podižem pogled s kreveta i vidim Rainera kako stoji na mojim vratima. Nosi traperice i duksericu; izgleda opasno i seksi. Srce me boli i iskreno ne znam mogu li ga jednostavno pustiti da ode. Kad ga pogledam, znam da je u mom srcu i ne mogu ga nikako zaboraviti. Čak i da ne izabere mene, bih li mogla samo otići? „Hej“, šapnem.

Ulazi unutra i drži vrećicu s hranom, iako je rano jutro. „Gladna?“ „Naravno.“ Ulazi i sjeda kraj mog kreveta, proučavajući moje lice. Gleda u moje oko i pogled mu se smrači. „Kako ti je oko? Izgleda bolno.“ Slegnem ramenima. „Smrznula sam ga pa je u redu.“ Odlaže vrećicu i proučava moje lice. „Ja sam trebao to učiniti. Žao mi je, mala.“ „Imao si i drugih stvari oko kojih si trebao brinuti.“ Trudim se ne dopustiti da vidi koliko me to boli, ali ne mogu samo isključiti osjećaje. „Da, ali bih trebao paziti i na tebe.“ Slegnem ramenima i buljim u ruke. „Kako je Pippa?“ „Ona je dobro.“ „Jesmo li je mi uznemirili?“

181

„Da“, kaže, otvarajući vrećicu. „Mislim da je bila ljubomorna.“ „Ona zapravo nema pravo biti ljubomorna“, kažem prije nego što razmislim.

Glava mu se uspravi i suzi pogled. „Zašto to misliš?“ „Odabrala je drugog muškarca, Rainer. S njim stalno spava. Nije baš pošteno da bude ljubomorna kad se radi o tebi.“ Trzne se, ali nisam sigurna je li to zato što sam rekla da spava s drugim muškarcem ili sam ga uvrijedila govoreći o Pippi. „Naš je odnos kompliciran. Ne bi razumjela kako je to.“ To zaboli, toliko da se trznem. „Ne, u pravu si, ne bih. Slušaj, umorna sam.

Možemo li se družiti drugi put?“ Zbunjeno me pogleda. „Vrijeđaju li te moje riječi?“ „Da“, kažem prebacujući noge na svoju stranu kreveta. „Ti razumiješ vaš odnos.. ja ne, i neću se pokušati pretvarati da shvaćam, ali razumijem svoj odnos s tobom. Ne sviđa mi se kako si se večeras ponio prema meni, a ne sviđa mi se ni što je ona ljubomorna. Ne zato što je ne volim, jer mi je draga, nego zato što je ona napravila svoj izbor i zbog nekog svog razloga još uvijek želi tebe u rezervi.“ „Izgovaraš to jer ne razumiješ“, procijedi kroz zube. „Znam!“ vrisnem. „Bože, Rainer, znam da ne razumijem, ali ti mi odbijaš objasniti pa sam stvaram vlastite pretpostavke.“ „Ne znam kako to objasniti“, poviče, dižući ruke uvis. „Znam samo da ona razumije mene, ona razumije moju bol i imamo vezu. Teško je objasniti vrstu ljubomore koju osjećamo. Ne mislim da bih mogao ikad jebati Pippu, ali kada je u pitanju da to netko drugi radi, mrzim to. Posesivan sam zbog nje, jer je ona bila jedina stvar koja me je gurala naprijed. Isto je i s njom. Voli Tykea, znam da ga voli, ali nešto je između nas i uvijek će biti tu.“

182

Suze mi teku niz obraze i klimnem glavom. „U redu.“ Okrenem se i krenem prema svojoj kupaonici. „Isuse, Emalie...“ kaže skačući s kreveta.

Obraćam mu se. „Rainer, volim te, znaš da te volim, ali upravo sada moram sve ovo obraditi. U redu? Nisam ljuta na tebe. Zahvalna sam što si mi rekao bez okolišanja kako stvari stoje, ali sada moraš otići i pustiti me da sve posložim.“ „Emy...“ Glas mu je sada mekši i to me zaboli. „Vidimo se kasnije.“ Ulazim u kupaonicu i zatvaram vrata.

Zatim kliznem niz njih i padnem, stavim glavu na ruke i briznem u plač.

183

Rainer - tada „Pusti me!“ Trzam se, izvijam i borim dok me trojica stražara vuku niz hodnik prema onome što znam da će biti hladna, mračna soba. „Kreteni, pustite me.“ „Umukni ili ću te opet drogirati, malo kopile“, čuvar me drži. „Samo daj!“ viknem i udaram ga.

Podiže pištolj i snažno me udara preko sljepoočnice. Zaboli me i vid mi se zamagli.

Jebote, kako sam dovraga završio ovdje? Ukrao sam drogu, zajebavao se s pogrešnim ljudima i učinio sve što sam mogao da zaštitim Emy, ali tada me kreten kojem sam ukrao uhvatio i odlučio prodati.

Prodati. Mene. Načuo sam neke razgovore tijekom leta, i iz onoga što sam čuo, bit ću radni rob dok ne odradim dug.

To je u osnovi život u zatvoru.

Stražari otvaraju vrata ustajale, obične sobe s nizom zahrđalih starih kreveta. Na njima sjedi najmanje deset drugih robova, većina okrenuta leđima. Od mladih, najmlađi čini mi se oko četrnaest, starijih, a jedan blizu osamdeset. Stražar me baca unutra i padam, slijećući na koljena. Okrenem se i krenem ga udariti, ali on zalupi ogromnim vratima. Odmahnem, glasno opsujem, ali nitko ne odgovara.

Nitko od robova ne podiže pogled. Pa, osim jedne djevojke. Ima možda četrnaest godina i dugu plavu kosu. Oči su joj prevelike za njeno malo lice, a izgleda tako nevino i mlado.

184

Ne bi trebala biti na ovakvom mjestu. Susreću nam se pogledi i neko vrijeme buljimo jedno u drugo, zatim se okrenem i nastavim udarati po vratima. Nakon nekoliko sati odustajem i spuštam se. Nema smisla. Vrata su zaključana.

Sjedim uz njih, čini mi se satima. Kad padne noć, napokon se otvaraju. Prevrćem se natrag, spreman napasti onoga tko uđe, ali prvo ulazi cijev puške, zatim ljudi i znam da će me ustrijeliti kao psa ako se pokušam boriti. Pa umjesto toga sjedam natrag, pitajući se kako ću pobjeći s ovog mjesta. „Svi se vjerojatno pitate zašto ste ovdje“, kaže vrlo visok, ružan čovjek. Ima jezivo lice i kosu poput dugih rezanaca prebačenu s jedne strane glave na drugu, vjerojatno zato što nema dovoljno da pokrije cijelu glavu.

Nitko ništa ne kaže.

Ne trebaju.

Znamo točno zašto smo ovdje.

Mi smo robovi.

Ne odlazimo dok naš dug nije plaćen.

Ako pokušamo pobjeći? Umiremo.

Bože, Emy. Tako mi je žao, dušo.

~~~ Mjesec dana kasnije

Plavokosu djevojku su uparili sa mnom. Žao mi je zbog nje, jer je tako sićušna, a ja sam totalni šupak prema njoj. Ne mogu si pomoći; jednostavno ne mogu funkcionirati. Ne mogu prestati razmišljati o Emy. Ne mogu ništa, osim sjediti ovdje i moliti se da je dobro. Toliko mi nedostaje da boli.

185

Na tim poljima radimo već nešto više od mjesec dana. Svi smo izgubili na težini i jedva preživljavamo. Sunce je intenzivno i često nam spali kožu stvarajući otvorene rane.

Svi smo počeli brinuti samo za vlastiti opstanak.

Ovi lanci pričvršćeni za naše gležnjeve uklonili su svaku mogućnost oslobađanja. Svi smo bili upareni s nekim, osobom s kojom se družimo svakodnevno.

Odgovorni smo jedni za druge. Ako naš par pokuša pobjeći, oboje umiremo i tako dalje.

Mala plavuša ne pokušava ništa; ona izgleda kao da jedva preživljava. Tako je spora i većinu dana me ljuti, jer jednostavno želim naporno raditi da ne bih poludio. Danas ona ide jako sporo, a meni je već dosta toga.

Jedva pokreće noge, a ja sam frustriran i bijesan. Gurnem lance i lupim u nju.

Posrne naprijed i padne na koljena uz jauk. „Požuri!“ viknem, ali odmah se osjetim loše kad je vidim kako podiže ruke i na njima je krv.

K vragu. Ona je samo dijete. Koji kurac nije u redu sa mnom? Krenem joj pružiti ruku i pomoći joj kad čujem vrisak drugog roba „Ne mogu više to podnijeti!“ Gledam lijevo prema vrisku i ugledam mladu djevojku koja je stigla prije samo dva tjedna, kako vuče partnericu preko travnjaka, posrćući dok se pokušava približiti kući. Maše slobodnom rukom i vrišti iz sveg glasa. Naš tamničar Artreau se pojavljuje na trijemu svog ogromnog doma i zuri u nju.

Ovo neće biti dobro. Čini se da joj ne smeta jer ne staje. Vodi svoju partnericu prema njemu; ne ide joj baš dobro jer sada očajnički puže, sputanih nogu. Diže ruke u vis i viče: „Ne možeš to učiniti. Barbarski je. Radije ću umrijeti nego potrošiti ostatak svog života kao tvoj rob.“

186

Artreau se lice stisne i on se zaputi po popločanom dijelu dvorišta, posegnuvši u jaknu. Izvadi pištolj i svi se zaustave, skamene u mjestu. On staje ispred nje i uperi joj pištolj u glavu. Ona ne prestaje vikati, a ja sam siguran da želi da on puca u nju. „Vrati se na posao. Nećeš dobiti drugo upozorenje“, viče na nju. „Ne želim još jedno upozorenje“, viče ona, „jer se neću vratiti na posao. Ne možeš natjerati me na to. Gladna sam i žedna, a izgubila sam toliko kilograma da vidim svoje proklete kosti. Neću se vratiti. Nema šanse da se izvučeš s tim.“ Artreau se nasmiješi, a meni sevtrbuh na sekundu trzne od tjeskobe dok on gura pištolj njoj u čelo. „Mogu i hoću.“ Zatim povuče okidač.

Jebeno sranje. Djevojka pored mene otvara usta da vrišti, ali ja brzo reagiram, zamahujući rukom preko njenih usta i zaustavljam je. Ubit će je ako vrišti. Krv i mozak lete oko nje i jadna, borbena djevojka pada na tlo. Djevojka pored nje počne plakati.

Artreau joj uperi pištolj u glavu. „Vidite li svi što se događa s onima koji mi prkose?“ on urla. „Rekao sam vam jednom, i samo ću jednom ponoviti. Ovdje ste sve dok se dugovi ne isplate. Radnja jednog se odražava na sve vas. U ovom će slučaju postupci ove djevojke biti postupci njenog partnera.“ Povuče okidač i upuca drugu djevojku. Djevojci u mojim rukama popuste koljena i počne padati, ali ja ju uspijevam zadržati rukom oko struka. Artreau vrati pištolj u jaknu i prijeđe očima preko svih nas. Pogled mu zastaje na djevojci i meni, a ja se uspravim, pitajući se hoćemo li biti sljedeći. „Sada, vi.“ Pokaže na mene, pa zatim na djevojku, te udari mrtvo tijelo ispred sebe. „Počistite ovo.“ Onog trenutka kad dođe do kuće, jadna djevojka u mom naručju se nagne i povraća. Osjećam vlastitu žuč kako mi se diže u grlu, ali nagledao sam se užasa u životu - a ta jadna djevojka to ne bi trebala vidjeti. Kleknem pored nje i maknem joj s lica 187

komadić mokre plave kose. „Hej dušice. Bit će sve ok, čuješ li me? Reci mi kako se zoveš.“ Pregleda me, očiju sjajnih i ispunjenih tolikim strahom da je želim uzeti u naručje i nikada ne puštati. „Pippa“, prošapta ona.

Dotaknem joj lice. „Ti i ja ćemo se držati zajedno, ok Pippa?“ Ona kimne glavom. Želim umrijeti iznutra.

188

Mali - sada Večeras pada kiša, a svjetla mog automobila stvarno ne osvjetljavaju dovoljno.

Vozim jako polako, promatrajući kišu koja udara po mojem vjetrobranskom staklu. Odakle je, dovraga, to došlo? Voljela bih da nestane. To bi mi olakšalo život. Škiljim i naginjem se naprijed da bolje vidim kroz maglu koja se stvara.

Telefon mi zvoni na sjedištu pored mene. Pogledam brzo. Rainer opet. Nije prestao zvati, a to je vjerojatno zato što se nismo vidjeli ili razgovarali više od dva dana.

Znam da to nije u redu, ali povrijeđena sam. Moram shvatiti svoj um prije nego što se posvetim njemu. Osim toga, ne znam ni hoće li on odlučiti da želi biti sa mnom, pa čemu uopće pokušavati?

Bože, ogorčena sam.

Telefon mi ponovo zazvoni i uzdahnem, podižem ga i pritisnem na uho. Stvarno ne bih trebala to raditi jer nije sigurno. Moram se usredotočiti na svoju vožnju, ali ako telefon i dalje zvoni, ionako ću izgubiti koncentraciju. Pritisnem ga na uho držeći jednu ruku na volanu i oči čvrsto usredotočene na cestu. „Molim te, prestani me zvati“, kažem uz uzdah. „Isuse, stvarno?“ Rainer gunđa. „Stvarno ćeš se ponašati ovako?“ „Da, hoću“, promrmljam, gledajući i dalje pozorno cestu. „Barem pričaj sa mnom, zaboga. Neću prestati zvati dok ne razgovaramo.“

189

„Da razgovaram s tobom o čemu, Rainer? Kako si zaljubljen u ženu koju još ne možeš pustiti, ali želiš i mene zbog čega ono? Zabave?“ „Nemoj“, upozorava on. „Znaš da mi je stalo do tebe.“ „Ne, tebi je stalo do osobe kakva sam nekada bila. Sjećanja. Nije ti stalo do mene sada, Rainer, zato što me ni ne poznaješ, a da ti nikad nisam rekla tko sam, kažeš mi da bi me gledao na isti način?“ On šuti. „Točno to je moja poanta. Sada vozim, zbogom.“ „Isuse, Emalie, protekli su tjedni bili teški, shvaćaš li? Žao mi je što se situacija ne razvija onako kako ti želiš, ali što očekuješ?“ „Kako ja želim?“ puknem. „Jesi li ozbiljan? Kako je bilo što od ovoga ono što ja želim? Da je onako kako ja želim, Rainer, ti bi gledao i volio mene i samo mene.“ „Emalie...“ „Ne“, zarežim. „Ne.” Počinje govoriti, ali gubim fokus na ono što govori jer par farova blješti ravno u mene. Treba mi nekoliko trenutaka da to shvatim, ali definitivno su na mojoj strani ceste. Vrištim i okrećem upravljač i automobil naglo skrene s ceste. Kratko čujem kako Rainer viče moje ime prije nego što mi telefon izleti iz ruke, a automobil juri niz padinu pored ceste.

Stavila sam obje ruke na volan, pokušavajući steći kontrolu, ali čini mi se da ga ne mogu zaustaviti. Plačem od nemoći, suze mi liju niz obraze. Umrijet ću ovdje. Oh Bože, umrijet ću definitivno. Moj auto se zakuca u drvo s takvom silom da poletim naprijed. Tada cijeli moj svijet postaje crn jer se zračni jastuk otvara i eksplodira u lice, vjerojatno mi spašavajući život.

~~~ 190

Brzo trepćem, otvaram oči i pokušavam se usredotočiti. Čini se kao da sam se probudila nakon trčanja maratona. Oči su mi zamagljene i čujem glasno, neugodno pištanje koje dolazi negdje s moje desne strane. Uspijevam povratiti dio svog vida i ugledati jarko svjetlo na stropu iznad sebe. Trebam trenutak da shvatim gdje se nalazim, ali kako moj vid postaje sve jasniji, tako shvaćam.

U bolnici sam. „Emalie? Bok. Kako se osjećaš?“ Polako okrećem glavu u stranu i vidim medicinsku sestru koja me gleda preko svojih tankih, crno uokvirenih naočala. Na prsima joj je značka s imenom i smješka se. „Što se dogodilo?“ hrapavo progovorim. „Dogodila vam se nesreća. Možete li vidjeti jasno?“ Kimnem glavom. „Svakom sekundom sve bolje.“ „Dobro, i možete li mi reći svoje ime i datum rođenja?“ Odgovaram.. „Sjećate li se što se dogodilo?“ Zatvaram oči i sve se ponovno vrati. Razgovarala sam s Rainerom na telefon kad je automobil prešao na moju stranu ceste. Bila sam u prometnoj nesreći. „Imala sam prometnu nesreću“, procijedim, glasa gustog od emocija. „Da, jeste. Morali smo vas operirati jer je došlo do malih unutarnjih oštećenja, pa ćete morati paziti idućih nekoliko tjedana. Sve izgleda dobro; imate sreće što ste živi.

Liječnik će doći za trenutak.“ „Koliko sam dugo ovdje?“ šapnem. „Samo jednu noć. Vani čekaju vaši prijatelji. Mogu li im reći da uđu?“ 191

Prijatelji? „Tko?“ Pitam. „Jemimah i Rainer?“ Srce mi se stisne. „Da, molim vas.“ Ona me potapša po ruci i izađe, a ja pomičem bolno tijelo. Sjedam najbolje što mogu i vidim cijevi koje izlaze iz moje ruke i jednu iz mog trbuha. Trgnem se i prekrijem ih pokrivačem, ne želeći ih gledati. Vrata zaškripe, odvlače mi pogled.

Okrećem se i vidim Mimi i Rainera kako ulaze. Mimi potrči naprijed kada me vidjela i nježno mi stavi ruke oko vrata. „Uplašila si me! O Bože, Mali nikad više nemoj to učiniti!” „To nije bilo namjerno, kunem se“, odgovorim joj u kosu. „Kako se osjećaš? Hoćeš li biti dobro?” „Boli me i da, rekli su da ću biti dobro.“ Njene oči skeniraju moje lice. „Tako sam se bojala.“ Pružim ruku i uhvatim njenu. „U redu sam, zaista.“ Okrene se i pogleda Rainera. „Očajnički želi razgovarati s tobom. Donijet ću malo soka, ok?“ Kimnem glavom, a ona se nagne i poljubi me u obraz prije nego što se okrene i ode van. Rainer se pomakne naprijed, a izgleda umorno i zabrinuto. Zaustavlja se na rubu mog kreveta i zuri u mene, tužnog pogleda. „Jesi li dobro?“ pita promuklim glasom. „Dobro sam“, kažem, susrećući se s njegovim smeđim očima. „Prestrašila si me. Jebote, Emy...“ „Žao mi je. Nisam planirala da se to dogodi.“ 192

„Da te nisam toliko puta nazvao...“. „Rainer, nemoj“, šapnem. „Molim te, nemoj. Javila sam se na telefon; nisi me prisilio.“ „Zvao sam te, vjerojatno sam te izludio. Nije čudo što si izgubili kontrolu.“ „Molim te“, kažem i pružim ruku hvatajući njegovu. „Ne.” „Jako mi je žao, Emalie, zbog svega.“ Uzdahnem i smiješim mu se. „I meni.“ „Znam da misliš da mi nije stalo do tebe, ali jest, jebeno mi je stalo... Nisam znao koliko do večeras.“ Zurim u njega i vidim da govori istinu, ali to još uvijek ne rješava moje probleme.

Znam, Mimi je u pravu, moram ga zamoliti da izabere. Ne želim biti takva djevojka, ali moram znati na čemu sam. Moram znati hoće li me moći voljeti onako kako želim ili će nam to uvijek biti prepreka, a to nije pošteno ni za jedno od nas. „Rainer, moram te nešto zamoliti.“ Stisne mi ruku. „Sve.” „Trebaš izabrati. Ne želim da me izabereš zbog ove nesreće i privremenog straha od gubitka. Trebao bi otići, uzeti nekoliko dana, tjedana, što god, i stvarno razmisliti o onome što trebaš i želiš. Moraš izabrati jer, dok god ne odlučiš, ne mogu biti s tobom.“ „Tražiš od mene da biram između tebe i Pippe?“ Srce mi se steže, ali klimnem glavom. „Ali nisam sa Pippom i nikad neću biti.“ „Ali ti je voliš, i iako shvaćam, nikad neću moći živjeti kao drugi izbor.

Jednostavno ne mogu, Rai. Prvo me povrijedilo kada si joj rekao da sam ti ništa, a onda si otrčao za njom kada je bila ljubomorna, ostavljajući me s modricom na oku. Ne želim se nikada više tako osjećati i mislim da ni ne moram. Ne tražim da joj ne budeš prijatelj 193

- sviđa mi se Pippa. Ono što tražim od tebe je da odlučiš što je važnije - imati nju kao normalnu prijateljicu i mene ispred nje kao svoju djevojku ili će sve ostati kao i sada, ali tada gubiš mene.“ „To ne olakšava stvari“, promrmlja. „Ne, ali zaslužujem odgovor, zar ne misliš?“ Uzdahne i prođe rukom kroz kosu. „Ne pokušavam ti otežati život. Znaš što osjećam prema tebi i ne tražim puno, samo izbor. Ako ne možeš izabrati, razumijem, ali to je za nas kraj. Ne mogu nastaviti s ovim i voljeti te sve više, a zauzvrat se osjećati kao da nisam bitna i da nikada neću biti.“ On se naginje i pogladi mi obraz. „Uvijek ćeš mi biti bitna, Emalie. To moraš znati.“ „Znam da sam bitna, ali koliko?“ On zatvara oči, držeći svoju ruku na mom obrazu. Nakon nekoliko trenutaka, pritisne poljubac u moje čelo i ustaje, gledajući u mene. „U redu. Ako je to što ti treba, onda ću to učiniti.“ Okreće se prema vratima, a ja zazovem njegovo ime. Zaustavlja se i ponovno pogleda u mene. „Trebaš znati da ću te voljeti do kraja života, Rainer. Naša je veza drugačija, ali postoji. Želim da znaš, ali želim i da stvarno razmisliš o svom izboru, jer ako ti odabereš mene, želim da odabereš mene...“ „Shvaćam te, malena.“ „U redu.“ On se malo nasmiješi. „U redu.“ Onda izlazi, a ja iskreno ne znam je li ovo posljednji put da ga imam u životu.

Jer stvarno nemam pojma koga će izabrati.

194

Mali - sada Dva tjedna nisam vidjela ni čula Rainera. Znam da je otišao da malo očisti glavu, i to razumijem. Izašla sam iz bolnice dva dana nakon nesreće i tada provela nekoliko dana u kući svojih roditelja, družila sam se s njima i sestrom. Bilo mi je lijepo jer su se brinuli o meni, ali drago mi je da sam napokon kod kuće. Ne vraćam se na posao do sljedećeg tjedna, pa mi je to dobra prilika da malo sredim svoju glavu..

Večeras sam nešto potištena i odlučila sam gledati filmove i pojesti hrpu čokolade. Osjećam strah kada se ne čujem s Rainerom - nazovite to ranama iz prošlosti.

Pitam se što on radi - dovraga, pitam se hoće li se uopće vratiti. Što ako je zaključio da to jednostavno nije vrijedno truda? Što ako on ne odabere nijednu? Postoji velika vjerojatnost da će se to dogoditi. Taj osjećaj kao déjà vu i strah da se neće se vratiti me ubijaju.

Ležim na kauču i buljim u film. Na pola sam kad čujem kako me netko doziva.

Treba mi nekoliko trenutaka da shvatim da je to Rainerov glas, a zatim poskočim s kauča i otrčim do ulaznih vrata. Otvorim ih i ono što vidim natjera mi suze na oči.

Pritisnem ruku na usta i radost mi preplavi grudi. Rainer stoji ispred mog stana na travnjaku i drži veliki radio iz čijeg zvučnika trešti „Highway to the Danger Zone”. Ima velik osmijeh na licu i jecaj mi se otme iz grla. Prilazi mi, radio još uvijek drži iznad glave, a kad mi priđe, oprezno ga spusti na zemlju, isključujući zvuk. „Što radiš s tim?“ jedva izgovorim od jecaja.

195

„Razmišljao sam o toliko mnogo načina kako da ti pokažem što mi značiš i ništa se nije činilo ispravnim. Tada sam se sjetio one noći kad si to učinila za mene i znao sam, jebeno sam znao da je to to.“ „Rainer“, gušim se, pritišćući ruku na srce. „Emalie, znam da sam bio svakakav. Znam da sam otežao situaciju, ali shvatio sam nešto kad sam bio odsutan. Volim Pippu, da, ali ne na način na koji tebe volim.

Spasila me tijekom teških vremena i mislio sam da je to prava ljubav, ali istina je da svaki put kad sam pomislio na ljubav, pomislio sam na tebe, znao sam da to je drugačije.“ Još više suza teče mojim obrazima i štucnem. „U životu sam doživio toliko sranja, ali onog trenutka kad si opet ušla u njega, čak i prije nego što sam znao tko si, nešto se opustilo u meni. Natjerala si me da se smijem i otvorim i jebote, tako si predivna da boli. Što sam više vremena provodio s tobom, to sam više shvaćao da me možeš promijeniti. Kad si mi rekla tko si, promijenila si me. Zar to ne shvaćaš?“ Odmahnem glavom, pritišćući ruku na usta. „Pippa me spasila. Voljet ću je zbog toga dok sam živ. Uvijek ću joj biti prijatelj i znam da ti to ne smeta, ali trebao sam te staviti na prvo mjesto. Trebao sam te osvojiti; trebao sam dati cijelog sebe. Istina je, bojao sam se pustiti Pippu jer sam se užasavao napraviti korak naprijed i promijeniti život.“ Još suza teče i on zakorači naprijed, obavijajući ruke oko mog struka. „Evo prave istine, napokon. Prva si posjedovala moje srce, Emalie. Ona je ušla, pričuvala ga, ali na kraju ti ga je vratila jer je uvijek i bilo tvoje. Samo je pazila na njega dok se ne vratiš.“ „Rainer“, jedva izgovorim, uhvativši mu lice rukama. „Volim te.“ „I ja jebeno volim tebe.“ 196

Spušta usne preko mojih, i ljubi me, dugo i slatko. Osjećaj je nevjerojatan, tako jebeno savršen, i ovaj put… tako prokleto stvaran.

Izabrao je mene.

Oh Bože, izabrao me.

197

Bacam ručnik preko ramena i smiješim se mušterijama dok se približavaju šanku. Rainer radi na drugom kraju, s vremena na vrijeme dajući mi seksi osmjeh. Prvi mi je radni tjedan s njim, i do sada je bilo nevjerojatno. Izlazimo već šest mjeseci, a svaki je dan jednostavno sve bolje i bolje. Prošli tjedan pitao je da radim s njim, a ja sam iskoristila priliku. „Što ti mogu donijeti?“ Nasmiješim se zgodnom, visokom muškarcu koji sjedi za šankom. „Viski, čisti.“ Smiješi se.

Točim mu i prebacim preko šanka. Uzima ga i daje mi novac, a ja ga stavljam u blagajnu i nastavljam s poslom. Rainer i ja savršeno surađujemo, razumijemo se i bez riječi. Krećemo se jedno oko drugog s malim sugestivnim osmjesima i nježnim milovanjima, i ne sukobljavamo se. Pa, barem ne trenutno. „Hej, vas dvoje!“ Podižemo pogled i vidimo da ulaze Pippa, Tyke, Belle i Max. Svi sjedaju za šank, a ja im se nasmiješim. „Hej, društvo, što ima novo?“ „Samo smo došli da vam stvorimo gužvu.“ Belle odgovori. „O da?“ Namignem. „Samo daj.“ Ona se smije. „Što vam mogu donijeti?“ pitam dok se Rainer približava. „Vodka za mene“, kaže Belle, a Max joj se nasmiješi. „I viski za njega.“ Cerekam se i gledam Pippu i Tykea. Pippa se nasmiješi Raineru i on se nagne preko šanka i zagrli ju. Njihova veza je i dalje snažna, ali sada on pušta Tykea da se

198

brine za nju umjesto da trči k njoj svaki put kada ima neki problem. Oboje su jači zbog toga, a ja sam se sprijateljila s Pippom.

Draga mi je. „Što ćete vas dvoje?“ pitam. „Sok od naranče za mene“, kaže Pippa i svi podižemo obrve. „Od kada piješ sok od naranče?“ pita Rainer. „Otkad sam trudna.“ Glasno ciknem, a Tyke se smije, odmahujući glavom. Praktički se bacim preko šanka i omotam ruke oko nje. Belle čini isto i svi je ljubimo i grlimo. „O, Bože, Pippa!“ Izgovaram držeći njeno lice u rukama. „Bit ćeš majka?“ Obrazi joj pocrvene i smiješi se. „Da.“ „Tako sam sretna zbog tebe.“ Obraćam se Tykeu. „Čestitam i tebi, frajeru.“ Namigne mi. „Hvala.“ Rainer izađe iz šanka i grli Pippu, vrteći je naokolo. Ona se smije i zagrli ga čvrsto kad je spusti. „Tako sam jebeno sretan zbog tebe, dušice.“ „Hvala. Jako smo sretni zbog toga.“ „Kada ti je termin?“ pita Belle.

Radim i slušam ih kako razgovaraju. Sretna sam zbog Pippe. Zaslužuje dijete više od bilo koga. Znam će da će ona biti nevjerojatna majka, jer zna kako je živjeti težak život. Gledam preko šanka u Rainera i on mi namigne. Moje srce nabrekne, a ja ustima oblikujem „volim te”, što mi on uzvrati.

Da, možda jednog dana to budemo mi.

Jedva čekam.

199

~~~ „Ozbiljno, kamo me vodiš?“ Smijem se, hvatajući Rainerove ruke koje mi drži na očima. „Ne bi bilo iznenađenje da ti kažem. Sad sjedi mirno. Tvoje meškoljenje me čini tvrdim.“ „Rainer!” Smijem se, a on se zacereka.

Osjećam cestu pod nogama i čujem automobile kako prolaze pored nas, pa pretpostavljam da smo negdje blizu kuća. Rainer nastavlja hodati i napokon se zaustavlja. „Jesi li spremna?“ pita. „Ne znam.“ On se smije. „Spremna si.“ Spušta ruke, a ja zbunjeno gledam ispred sebe. Mi smo kod njegove kuće, ispred velikog stabla u dvorištu, ali ne shvaćam. „Ha?” „Pogledaj gore.“ Podignem pogled i uzdahnem, pritišćući ruku preko usta. Tamo je na stablu stara kućica na drvetu u kojoj smo sjedili zajedno. „Odakle ti to?“ šapnem, očiju punih suza. „Ljudi koji su kupili staru kuću tvojih roditelja još su je imali pa sam ih pitao da mi je prodaju i eto je.“ „Oh, Rai Rai.“ „Dođi.“

200

Primi me za ruku i vodi me prema ljestvama s druge strane. Penjem se pažljivo, a on ide iza mene. Uspnemo se u kućicu na drvetu i moje srce eksplodira od sreće.

Pužem preko poda do onog komada starog drveta, na kojem smo urezali svoja imena, i tu su, još uvijek su tu kao da je to bilo učinjeno jučer. Rainer i Emalie. Najbolji prijatelji cijelog života. „O, Bože, Rai, još je tu.“ Došao je do mene s velikim osmijehom na licu. „Tko bi rekao? Valjda nitko drugi nije našao ljubav tu, samo mi.“ „Valjda ne“, udahnem.

Zahihoće se i pomiče nas oboje, tako da sjedimo sa strane, dodirujući se nogama kao nekada. „Hej Emy“, progovori ozbiljno i gleda prema meni. Nešto je u njegovim očima, nešto intenzivno. „Što je?“ Posegne u džep i izvadi kutiju, pomičući se tako da je potpuno okrenut prema meni. „Postoji nešto što te želim pitati, a znam da izvedba i nije toliko tradicionalna, s obzirom da smo u kućici na drvetu, ali mislim da ne postoji bolje mjesto za to.“ Oh. Bože. „Dugo sam te volio, ali znaš trenutak kada sam se najviše zaljubio u tebe?“ Odmahnem glavom, osjećajući kako mi suze kaplju niz obraze. „Bio je to ovaj trenutak...“ Zbunjena sam, ali sve ima smisla kad otvori kutiju i otkriva narukvicu koju mi je dao za moj osamnaesti rođendan. Podigne je, a ja se gušim u suzama dok mi je stavlja oko zapešća.

201

Zurim u riječi i srce mi nabrekne. Zatim, Rainer me primi za ruku i izvlači drugu kutiju. „Emalie, želim provesti ostatak svog života stvarajući nevolje s tobom, jer si jedina osoba s kojom bih to ikada mogao učiniti.“ Otvori kutiju i izvadi prsten na kojem je bilo natpis „Highway To The Danger Zone. Zajedno. Zauvijek.“ Plakala sam kao kiša dok mi je stavljao prsten. „Hoćeš li se udati za mene, malena?“ Pritisnem ruke preko usta i mahnito kimnem glavom prije nego što se bacim u njegovo naručje. „Da, o Bože, da.“ Smije se i povlači me u naručje, ljubi me dugo i duboko. Povučem se unatrag i zurim u savršeni prsten. „To je jedino što nas ikada može objasniti“, šapnem.

Rainer me uzima za ruku. „I tako će biti do kraja života.“ Gledam naprijed, tako sretna da mi srce lupa. Tada mi sine ideja i veliki osmijeh proteže se preko mog lice. „Misliš li da bismo i dalje mogli biti tako buntovni kao i nekada?“ Pitam i on se naceri. „Oh, jebote, da. Želiš li nešto učiniti?“ Okrenem se prema njemu, hvatajući njegovo lice rukama. „Volim te Rainer Torrence.“ Nagne se, poljubi me u usne. „I ja tebe volim, Emy.“ „Zauvijek ovaj put?“ On mi podari ogroman osmijeh. „Zauvijek ovaj put.“ 202

Poljubim ga snažno i nakon nekoliko trenutka on se povuče. „E sad, idemo stvoriti neke nevolje. Jesi za?“ Skoči iz kuće s drveta i pruža ruku prema meni. Uz ogroman osmijeh, pratim ga. „Hm, dovraga da.“ On me uzima za ruku i počnemo trčati. Kao nekada, započinjem mu pjevati. „R je za Rainera, mog stalnog gosta, A je za aroganciju, ima je dosta. I je za idiota, da, znate da je istina, N je za najljepši osmijeh s usana, E je za energičan, nema suzdržavanja, R je za razbojnika, ne gleda gdje udara.“ Glasno se nasmije.

I to je najbolji zvuk na svijetu.

Zvuk koji čuvam zauvijek.

Konačno.

203