PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
Pčelarstvo avantura bez izlaza Prije nego se počnete baviti pčelarstvom morate znati da ulazite u avanturu bez izlaza. Da li je moguće toliko zavoljeti pčele da je tako teško odustati od pčelarstva? Pčelari tvrde da je to moguće ... Pčele su oduvijek privlačile ljude, pomalo interesno zbog financija, pomalo iz srca odnosno puke znatiželje. Slika desno iz pećine u Španjolskoj prikazuje crtež (desno) nastao negdje otprilike 6000 godina prije Krista tadašnje stanovnike u sakupljanju meda. U povijesti je med bio vrlo dragocjena namirnica i sveta roba. Bio je korišten kao što se danas koristi na primjer novac. Med je bio hvaljen stoljećima kao dar nektar bogova. Određeni dokazi bavljenja pčelarstvom dolaze i iz Egipta. Nadgrobne slike (slikaispod c.2400 Prije Krista) pokazuju da je držanje pčela već dobro razvijena gospodarska grana. Drevni izvještaji o pčelama i njihovoj važnosti za čovječanstvo (za oprašivanje, kao izvor hrane i lijekova) mogu se pronaći po cijeloj Africi, Bliskom istoku, Europi i Aziji. Unatoč danas ključnoj ulozi oprašivanja pčela u SAD-u košnice sa europskom vrstom pčela (Apis millifera) prvo su stigle u Virginiju 1621. godine. Te su pčele kasnije proširene i postupno kolonizirale sve djelove Sjeverne Amerike i danas čine stabilan dio poljoprivredne kulture. Nije poznato kada se pčelarstvo pojavilo ili proširilo u naše krajeve no u Europi početkom oko 1300. godine pčelarstvo postaje sastavni dio tadašnjih vrtova. Arhitektura i dizajn mnogih formalnih engleskih vrtova uključuju i osiguranje za košnice. Zidovi su bili opremljeni pčelinjim udubljenjima ili nišama ugrađenim u zid pa su se u njih stavljale košnice izrađene od slame. Kasnije se to toliko razvilo da su se počele graditi i samostojeće pčelinje kuće. Sama se tehnologija pčelarstva u svijetu kroz stoljeća vjerovali ili ne nije bitno mijenjala, sve do otprilike 1800-te kada Rev. Lorenzo Langstroth otac modernog pčelarstva kako ga zovu, radi neka za pčelarstvo važna otkrića. Jedno od najvećih bilo vjerojatno otkriće "pčelinjeg prostora". "Pčelinji prostor" je prema njegovu tumačenju cca 3/8 inča (1 inč =2,54cm) te je nužan da se pčele slobodno kreću po košnici. Prostori manji od toga često su ispunjene s propolisom dok su prostori veći unutar košnice izgrađeni saćem.
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
Ovo saznanje je kasnije omogućilo razvoj pokretnog okvira koji sam po sebi predstavlja čudo odnosno revoluciju u pčelarskoj djelatnosti. Princip tog "pčelinjeg prostora" primjenjuje se u svim vrstama košnica i danas. Istražujete li pčele u šumama primjetit ćete kako se one smjeste u stabla s otvorima okrenutim najčešće na južnu stranu i ne većim od centimetar ili dva. Prema nekim izračunima te su šupljine veličine odnosno volumena oko 30-40 litara. Naravno pčele su vrlo prilagodljive pa ih tako možemo pronaći i na zgradama i špiljama. Nalazimo ih u napuštenim starim gumama, kućicama za ptice u pukotinama i šupljinama zidova i slično. Danas košnice pokušavaju imitirati nešto što bi pčele odabrale u prirodi, trebaju omogućiti spoj svih prirodnih staništa no ipak pružiti i mogućnost manipulacije i proširenja prema zahtjevima i idejama samog pčelara.
Dubine To su jednostavno košnice za bavljenje pčelarstvom na "prirodan način" jer ni jedan poznati oblik pčelarstva nije pčelama toliko sličan koliko je to kad pčele pčelar drži u ovakvoj "košnici". Same su košnice poput pletara sa nepokretnim prirodnim valovitim međusobno povezanim i instiktivno građenim saćem, a sama mikroklima unutar debla pčelama jednostavno najsličnija onoj koju imaju i u prirodi. Nekad su ljudi da bi dobili med iz takvih košnica pčelinje zajednice morali prvo ugušiti dimom. Danas kad se o pčelama i pčelarstvu zna mnogo više to više nije potrebno pa su pčelari onda time i humanije osobe po pitanju suradnje s prirodom. Danas, kako su pčelari maštovite osobe, postoje i dubine sa pokretnim saćem ili se kombiniraju sa nekom od "modernijih" košnica kod kojih lako i jednostavno možemo mijenjati okvire. Doduše čim se počinje sa stavljanjem okvira u ovoj vrsti košnica prirodni osnovni ambijent pčelama polako ali sigurno nestaje. Kod takvih kombinacija sama osnovna dubina služi kao plodišni dio. Prema uzoru na dubine često kod pčelara nailazimo na košnice iz jednog ili više drvenih trupaca, većih ili manjih, ali svakako pravih umjetničkih dijela najraznovrsnijih oblika, boja, veličina i upotrebljivosti. Dubine su kao košnice trajne i po nekoliko generacija uz minimalno održavanje. Rojevi iz dubina pčelarima svakako donose tijekom sezone brojna i vrlo kvalitetna pčelinja društva pa ih ako ništa drugo iz nostalgičnih razloga ne treba zaboraviti. Saće pčele grade usporedio prema svom vlastitom nahođenju, stanice saća su nejednake ovisno o tome da li će se iz njih izaći radilice, matica ili trutovi. Donekle fleksibilna struktura gradnje koju pčele rade u ovakvim staništima je izuzetno krhka, ponekad i tanka, što uz nepristupačnost samo dodatno otežava eventualno vađenje meda ili bilo kakvu kontrolu. PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
S druge strane kod ovih košnica sa okvirima, sami okviri ubačeni u ovu košnicu olakšavaju pčelaru pregled i manipulaciju pa i vrcanje meda, ali i diktiraju pčelama koju veličinu stanica će raditi dok bez samog okvira to nije slučaj bez obzira stavljamo li satnu osnovu na okvir ili ne. Sam okvir pčelama onemogućuje prenošenje prirodnih vibracija između saća koje se u tom slučaju zadržavaju unutar svakog pojedinog okvira dok to u prirodi nije slučaj. Te su vibracije pčelama u prirodi posebno bitne te su na njih navikle kao danas pčelar na okvire. Svaki pčelar bez poteškoća može u svom pčelinjaku imati barem "pokaznu" dubinu - deblo s košnicama, koja kupcima pčelinjih proizvoda prilikom eventualne posjete pčelinjaku sigurno predstavlja pravu atrakciju i vrača ih na trenutak nekoliko stoljeća unazad kada je dubina bila ne samo prirodno stanište već i najčešća i jedina nastamba pčela medarica.
Pletara Pletara je jedna od starijih i "prirodnijih" oblika košnica. To je košnica koja ima saće kojem ne možemo mijenjati mjesto unutar košnice po želji. Vađenje meda iz takve košnice je teško i više se uglavnom ne koristi. Danas se upotrebljava više iz nostalgičnih razloga, ali je odlična kod hvatanja ili proizvodnje rojeva i proizvodnje čistog pčelinjeg voska. Odlike pletare su i da u njima za razliku od "modernijih" košnica koje su preuzele njezino mjesto relativno mali broj pčela može vrlo uspješno preživjeti zimsko razdoblje. No kod ove je košnice zato sam proljetni razvoj pčela unutar brz i vrlo buran pa iz nje zbog vrlo brzo zbog pomanjkanja prostora pčelari dobivaju prve rojeve. Kako je pletara rađena od potpuno prirodnog materijala pčele se u njoj vrlo ugodno osjećaju i brzo napreduju. Svakako bi trebala biti prisutna u svakom pčelinjaku ako ništa drugo toliko da je ne zaboravimo. Nažalost u današnje se "moderno vrijeme" premali broj ljudi bavi proizvodnjom ove stare vrste košnica iako ona u kombinaciji sa nastavljačama može predstavljati odličan izvor legla za pravljenje novih pčelinjih zajednica.
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
AŽ košnica Jedna takva košnica je osmišljena u glavi pčelara iz Ilirske Bistrice Antonu Žnidaršiču. Košnica koju je osmislio koristila se i koristi se još i uvijek najviše osim u Sloveniji na području sjeverozapadnog djela Hrvatske. Nalik je na ormarić, a košnica je bila idealna za smještaj u pčelinjake te u tada rijetke i skupe seleće paviljone. Pčelari se manipulacijom okvira unutar košnice. Okviri te košnice nemaju ušice, obično stoje na dvije poprečne šipke, dok sa prednje i zadnje strane ulaze u limene razmake. Košnica se otvara sa zadnje strane pa je vjerojatno zbog nje nastala teorija "Košnici se prilazi odostraga". Ona je daleko sigurnija na područjima u kojima su napadi medvjeda češći ukoliko se pravilno smjesti u paviljon, pa spomenimo zatim možda nešto "lakše" uzimljavanje, lakši rad jer ne treba fizički dizati kompletne nastavke pune meda što zna biti posebno naporno ima li pčelar više košnica i nalaze li se one na brdovitom terenu.
DB košnica Dadan Blatova košnica je sa jednim tijelom visine 31cm, koje služi kao plodište i 2 polunastavka, vanjske visine 15,50cm, za smještaj "medišta". Standardna DB košnica ima u pravilu 12 okvira, ali je sve popularnija i košnica sa 10 okvira vjerojatno radi lakšeg održanja same mikroklime unutar košnice. Dok izvorna DB košnca ima između dakle "samo" 11 okvira. Sama košnica omogućava dosta prostora za razvoj legla, skladištenje peludi i meda pa su i zajednice u njoj jako razvijene. Medne kape mogu biti visine 10 pa i 15cm, što omogućava pčelama siguran prijelaz u novi period medenja bilja bez potrebe za dodatnom intervencijom pčelara u vidu prihrane. Jedan okvir sa obje strane napunjen medom teži impresivnih 3 do 4kg. Zajednice u DB košnici u početku same sezone relativno brzo se razvijaju bez većih intervencija pčelara, iako ne toliko brzo kao što je to slučaj kod LR košnice, ali je zato kasniji razvoj pčela u njoj nešto jači.
LR košnica Lorenz Lorain Langstroth (1810-1895) smatra se pokretačem suvremenog načina pčelarstva i oca pčelarstva u SAD-u. Košnica koju je on izmislio još u pretprošlom stoljeću godine 1889 smatra se prekretnicom prekretnicom pčelarske proizvodnje. Langstroth-Rootova košnica.Langstroth košnice su prema nekim procjenama zastupljene u svjetskom pčelarstvu čak do oko 75% što ih ako je podatak točan svrstava u najkorišteniju vrstu košnice u svijetu, međutim manje je poznato kako unutar tog izraza "Langstroth standard" ima u cijelom svijetu oko čak 90 pod vrsta, od kojih su neke potpuno međusobno potpuno kompatibilne. Langstroth košnice tako imaju vanjske dimenzije sanduka u: PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
• • • •
Americi 508x464x416x372 Kaliforniji 508x470x413x375 Kanadi 507x469x418x380 Velikoj Britaniji 508x464x413x370
(vanjska dužina x unutarnja dužina x vanjska širina x unutarnja širina)
LR standard je košnica koja se sastoji najčešće kod nas ima tri jednaka nastavka vanjske visine cca 242mm. Okvir je vanjske visine 232mm dok je dužina satonoše je 480mm. U novije vrijeme, u praksu je ušlo se nekoliko načina uzgoja pčela u ovim košnicama. Sastav LR košnice: • • • • • •
podnica s letom 3 standardna nastavci sa po 10 okvira hranilica unutarnji pokrov ventilacijski okvir s mrežom krov košnice
Warré košnica Košnica koju je temeljem vlastitih proučavanja i stečenih saznanja o životu pčela i pčelinjih zajednica razvio Abbé Emil Warré. On je košnicu u stvari nazvao: „Ruche Populaire" u prijevodu bi to značilo kao „Narodna košnica" dok je nešto kasnije ista postala poznata kao: "Ruche Warré" tj. Warré - ova košnica. Tijekom dugog niza godina bavljenja uzgojem pčela Abbé Emil Warré inače svećenik, provodio je brojna istraživanja sa navodno više od 300 tipova košnica i to na način da je testirao najmanje 10 do 12 košnica od svakog tipa u isdentičnim uvjetima na istom pčelinjaku kroz duži vremenski period. Warré košnica sastoji razine istih okvira opremljena s "top - barovima", ali bez okvira. Njegov temeljni i korištenju značajke mogu se sažeti kako slijedi: • • •
dimenzija 300 x 300 x 210 mm osam satonoša u nastavku bez okvira (top bar sistem) platno za pokrivanje satonoša gornjeg nastavka
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
Christova košnica Identični koncept košnice kakav nalazimo kod Warré košnice prvi je objavio Pfarrer Johann Ludwig Christ (1739-1813) u svojoj knjizi "" (Upute za korisno i ugodno pčelarstvo u svim područjima) koja je prvi put objavljena davne 1779. godine. Sadržaj ovog i sličnih danas objavljenih sadržaja temelje se na drugom izdanju iz 1783. godine prepisanog iz staronjemačkog a koji je objavio Eric Zeissloff u ograničenim količinama. Pfarrer Johann Ludwig Christ je jednostavno razmišljao kako bi mogao po potrebi umetati neograničen broj nastavaka pod svoje košnice. Tako kod Warré-a tijelo ima dimenzije 300mm x 300mm dok je Christ to tijelo svojevremeno modificirao na način da bude 298mm x 298 mm ukoliko je debljina stranice 27 mm ili 304 x 304 mm ako se radi na debljini stranica sa 24 mm. Visinu saća Christ također je po nekima bolje prilagodio u odnosu na Warréove zamisli, pa dok kod Warré košnice saće ima 200mm kod Christa je to smanjeno na čak 122 mm vjerojatno sa idejom kako bi punjenje i poklapanje saća išlo brže a kod jačih paša bi se nastavci podmetali po potrebi. Visina samog saća odnosno nastavka je kao što vidimo bitnije drugačija usporedimo li te dvije košnice u odnosu na dimenzije koje su ostale gotovo pa iste. Kod Warré-a nastavak je bez prozora, a Ludwig Christ je to zamislio malo drugačije, on je zamislio da košnica ima prozorčić 190 x 68 mm sa poklopcem na svakom nastavku sa stražnje strane u cilju osmatranja stanja i prije otvaranja košnice odnosno podizanja samih nastavaka. Leta, ulaz košnica, se također razlikuju. Pa dok je Warré prakticirao šire i niže leto 120 x 15mm Christ je smatrao da leto veličine 108 x 34mm ima bolje mogućnosti te daje pčelama više "slobode" kod ulaza. I sam krov košnice se razlikuje pa je Warréov krov zamijenjen drvenim krovom sa prozorčićem više nalik na LR krov. Kako su nastavci izuzetno niski takva je košnica tijekom medenja nerjetko imala i 7-8 nastavaka a preko prozorčića se izvana može pratiti stanje unutar košnice te zaključiti treba li i zbog čega isti otvoriti. PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA
Nastavak prema ideji koju je osmislio Ludwig Christ sdržavao je šest okvira kako bi se dobilo što prirodnije saće. Na slici ispod preuzetoj sa biobees.com je nešto "modernija" odnosno novija izvedba sa osam okvira. Kod Christove košnice satonoše su dimenzija 6 x 27 mm, a sam se razmak se ne navodi posebno. Warré košnice uzimljavaju se tako sa jednim mednim nastavkom te jednim plodišnim nastavkom. Christ je to zamislio drugačije jer je smatrao da je to kod njegove 122 mm bolje rješenje no kod modificirane Warré košnice kod koje to nije dovoljno s obzirom na manju visinu nastavaka na 122 mm. Tako se za njegov model u zimu ulazi sa sva nastavka meda i ispod toga dva plodišna nastavka. Prinos meda po punom nastavku se također razlikuje, tako kod Warré košnice prema opisu literature on iznosi 12 kg dok manji Christov nastavak ima cca 4,59kg.
Pološka Pološka je tip košnice koja se nažalost sve rjeđe sreće na pčelinjacima i drže ih još iz nostalgije samo istinski zaljubljenici u pčelarstvo. Za razliku od drugih košnica, plodište i medište ploške su jedno pored drugog, najčešće razdvojeni matičnom rešetkom, a ne jedno iznad drugog. Okvir je dubok, od dimenzija DB okvira 42x27cm do 40x30cm, pa i veći 40x40. Čim je veći okvir to je teže rukovanje okvirima, a javlja se i upitno zatvaranje meda sa strane pčela tako da manji okvir sigurno ima prednost prema većem i to ne samo kod ploške već i kod ostalih košnica. Ploške obično imaju 18 ili 20 pa i 24 okvira. Neki pčelari su za pološke pravili i plitka medišta, sa okvirima visine kao DB medišni okvir. Da nisu toliko teške i glomazne, bile bi pogodne za selidbu. Odlika im je ograničenost zapremine i nužnost rada pojedinačnim okvirom. Pološke su kao košnice pogodne za držanje dva ili više pčelinjih društava u jednoj košnici koja se pred samu pčelinju pašu po potrebi mogu lako spajati.
PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA