Časopis PČELARstvo 07/2021

e - Savjetovanje

IZMJENE I DOPUNE NACIONALNOG PČELARSKOG PROGRAMA ZA RAZDOBLJE OD 2020. DO 2022. GODINE

e-Savjetovanje provedeno od 25.06.2021. - 30.06.2021.

Poznato je kako predlagači često kod nas donose pravilnike koji su u suprotnosti za Zakonom ili Ustavom Republike Hrvatske ili su pisani tako da ih se može tumačiti na 1001 način.

Na upravo završenom eSavjetovanju uputili smo primjedbu za izmjenom točke 6. koja se odnosila na korisnike mjera Nacionalnog pčelarskog programa.

Primjedba je kao takva prihvaćena i točka 6. bit će nadopunjena / ispravljena tako da će jasno pisati kako su korisnici mjera SVI pčelari upisani u JRDŽ - Registar životinja Republike Hrvatske. Žalosti činjenica da su pčelari još uvijek „suzdržani“ kada se pišu i donose zakonske odredbe ili pravilnici koji se direktno dotiču i pčelarstva.

Potpuno je neshvatljivo kako su u Republici Hrvatskoj direktno zainteresirane i uključene po tom pitanju samo udruge / savezi koje imaju pljačkaško kriminalnu prošlost za koju se nikad nisu udostojili javno ispričati oštećenim pčelarima Republike Hrvatske.

Kao udruga uključili smo se u Javno savjetovanje vezano uz mjere potpore pčelarstvu i pčelarima ispravkom / dopunom točke 6.

Javnog savjetovanja koje je završilo 30. 6.2021. godine.

Naime u točci 6. su se kao korisnici mjera spominjali pčelari iz „Evidencije“ koja je interna neobvezujuća evidencija jednonog saveza pa je točka 6. time bila u suprotnosti sa važećim Zakonom ali i Ustavom Republike Hrvatske - pa i zakonskim okvirima po pitanju pčelarstva u Europskoj uniji.

Naime, ne prvi puta dešava se da se, slučajno ili ne u to ne ulazimo, Pravilnici donose a kasnije budu nezakoniti i neustavni pa se moraju ili povlačiti po sudovima ili ići na provjeru ustavnosti.

Prema Zakonu i prema Ustavu Republike Hrvatske, danas još uvijek članice Europske unije, svi građani su isti bez obzira na boju kože, imaju li ili ne vlastito poduzeće ili članstvo u udruzi, a pčelar je to tako piše svatko tko se bavi uzgojem pčela.

Nigdje u Zakonu ne piše, i ne smije tako biti, da pčelar mora imati 2000 košnica niti da mora imati obrt ili OPG. Mi u udruzi smatramo kako su pčelinje zajednice kod pčelara sa 5 košnica koji nema OPG jednako vrijedne kao i kod pčelara sa 50 koji ima OPG i sve drugo je diskriminacija u suprotnosti s važećim Ustavom Republike Hrvatske.

Važeći Registar farmi cjelokupna je baza je svih poljoprivrednika koji drže životinje u Republici Hrvatskoj, pa je potpuno nepotrebno u Pravilnicima, Zakonima isticati interne i neustavne Evidencije neke pojedine udruge ili saveza - tim više što to nije u skladu sa Ustavom!

„Što sam više učio o pčelarstvu, to sam manje znao, dok, napokon, nisam o pčelarstvu znao ništa.

Ali, iako nisam ništa znao, imao sam još puno toga za naučiti.“ Charles Martin Simon

Suzbijanje varoze pčela Varroa je neprijatelj pčela Tretmani u komercijalnim i hobi pčelinjacima se razlikuju od pčelara o pčelara. I jedni i drugi bi svoje aktivnosti trebali ograničiti kada su u pitanju sredstva kojima je aktivan sastojak amitraz kao i brojne nepoznate, sumnjive i neregistrirane proizvode koji dolaze uglavnom sa istočnih zemalja ili područja Balkana.

Pčelari obično rotiraju i lutaju u borbi s varozom pčela između korištenja tretmana organskim kiselinama i sintetičkim miticidima. Problem kod upotrebe ovih drugih je da se varroa prilagođava i s vremenom postane otporna tako da učinak slabi kao i same varozne pčelinje zajednice.

S vremenom se na pčelinjacima preporučuju sve više intervencija za liječenje varoe. Nekad je bio dovoljan zimski tretman, danas se liječenje odvija nekoliko puta godišnje: 1. zimi oksalnom kiselinom 2. ljeti često mravljom kiselinom 3. biotehnološke mjere poput uklanjanja trutovskog legla također se provode tijekom pašnog razdoblja

Kao novi proizvodi i formulacije koje će se odobravaju u budućnosti, treba pratiti znanstvena istraživanja i regulatorne odluke zemlje u kojoj se pčelar nalazi.

Prije svega bitno je kod suzbijanja varoze pčela sljedeće: • Pregled nekog proizvoda i utjecaja otpornosti varoe na grinje • Studiozan pristup suzbijanju varoe koji koristi više komercijalnih pčelara iz različitih zemalja EU • Javna rasprava o nekoliko metoda suzbijanja koje se mogu koristiti kod štetnika poput varroe Znanstvenici koji se bave zdravljem medonosnih vrsta pčela uglavnom ne odobravaju upotrebu sredstava s amitrazom na pčelinjacima. Međutim, poznato im je kako se to u stvarnom svijetu kod komercijalnog pčelarstva izigrava na najrazličitije načine.

Stvaranje otpornosti varroe na amitraz pitanje je "kada", a ne "ako" i predstavlja ozbiljnu prijetnju za pčelarstvo.

Kontinuirana upotreba poznato je doprinosi prilagodbi štetnika pa su tretmani sve manje učinkoviti.

Upravo kao i kod upotrebe kumafosa i fluvalinata koji su u velikoj mjeri postali neučinkoviti za suzbijanje grinje i koji mogu uzrokovati druge neželjene nuspojave.

Liječenje varoe: različite metode protiv grinja Biotehnički tretman varoe Većina pčelara pomisli na mravlju i oksalnu kiselinu kad čuje riječ liječenje varoe . S grinjama se također možete boriti biotehnološkim trikovima no činjenica je da u svim tretmanima kao prvo morate razumjeti kako se grinje ponašaju i razmnožavaju. Biotehničkim se načinom grinje mogu smanjiti i eliminirati već početkom godine.

Oni koji se žele boriti protiv grinje Varroa mogu od pčela uzeti trutovsko leglo. To se radi najbolje u proljeće. Jer tad ima trutovskog legla u kome same grinje vole boraviti. Okviri kojima „lovimo“ varrou na trutovskom leglu uz to mogu pomoći u usporavanju i suzbijanju rojevnog nagona kod pčela.

Rojenje i umnožavanje zajednica Kada se pčelinje društvo roji, i roj i preostale pčele u zajednici imaju stanku u zalijeganju - grinje se za to vrijeme ne mogu aktivno razmnožavati u leglu. To je jedan od čišćih načina koji prigušuje brojnost varroe.

Mliječna kiselina Pčelinje zajednice bez legla, tj. rojevi i slično, ljeti se mogu tretirati 15%-tnom mliječnom kiselinom. Pčele se prskaju na okvirima tako pripremljenom mliječnom kiselinom. Tijekom zimskog tretmana ako se odlučimo to raditi, bolje je kapati oksalnu kiselinu, jer tretman prskanjem mliječnom kiselinom zahtijeva prskanje po pčelama koje na niskim temperaturama nije poželjno.

Zašto nastaju gubici pčela?

Sam otpor ekološki prihvatljivim tretmanima može dugoročno uzrokovati značajne gubitke u brojnosti pčela. Kako objasniti nekim pčelarima da im tretmani amitrazom dugoročno rade veće štete od koristi u njihovom poslovanju?

ZNAČAJNI EKONOMSKI GUBITCI Kada se suoče sa smanjenom učinkovitošću amitraza, mnogi pčelari pribjegavaju češćim tretmani ma u većim dozama.

Eterična ulja: tretirati timolom Smatra se da timol oštećuje živčani sustav grinja. Jedna od prednosti korištenja je što djeluje dulje vrijeme, ali samo uz malu ili srednju zarazu varoom.

Neki od gotovih registriranih pripravaka s timolom su: Apiguard, Thymovar i ApiLife Var. Sintetički aktivni sastojci U prošlosti su mnogi pčelari kao zimski tretman koristili perizin koji sadrži aktivni sastojak Coumaphos. U određenom trenutku, međutim kako je uočeno, grinje postaju vrlo otporne na taj otrov. Drugi problem je da on kao takav ostavlja rezuide u vosku. Uz Perizin koji se u ozbiljnim državama više ne koristi postoje i drugi sintetički otrovi.

No i kod njih postoji i problem rezistencije i ostataka pa može doći i do neupotrebljivosti proizvoda.

Amitraz je na primjer neurotoksin od kojeg grinje varoe umiru kontaktom. Ali Amitraz također može dovesti do otpornosti na grinje, a ostaci u proizvodima se također mogu itekako nakupiti u medu i vosku. Amitraz sadrže proizvodi poput Apitraza i Apivara.

Flumetrin je sintetski piretroid djeluje kao kontaktni otrov protiv insekata i grinja. U slučaju grinje koja parazitira pčele, on poremeti živčani sustav, pokreće poremećaje koordinacije i na kraju ih ubija.

Jedan od nerješivih problema je da grinja vrlo brzo postaje otporna na aktivni sastojak. Neki od proizvoda koji sadrže flumetrin su Bayvarol i PolyVar Yellow tvrtke Bayer.

Neki koriste neodobrene proizvode, poput namjenjene stočarstvu i krupnim životinjama, a to i takvi pristupi mogu i biti najskuplje opcije u smislu izravnih troškoa u proizvodnji. Slijedeći ove uštede troškova mogu povećati rizik od katastrofalnih gubitaka u budućnosti, jer otporne grinje uzrokuju propadanje kolonija.

Potencijal za široku otpornost na grinje Varroa na amitraz uz sve dokaze da grinja postaje otporna otporan na amitraz nejasno je kako ti needuciani i nesavjesni pčelari toga nisu svjesni? Ili moguće jesu ali ih nije briga za dugoročne posljedice?

Hrvatska pčelarska služba 112

Prehrana i prihrana pčela Osnovno pravilo u pčelarstvu je da treba osigurati medonosnim pčelama pristup raznolikoj i za njih hranjivoj prehrani. HUP pčelinjak je tijekom 2020. godine vodio inovativne napore na terenu sadnjom medonosnog drveća kako bi stvorili prirodnu hranu za oprašivače, poboljšali komunikaciju među pčelarima i građanima, promicali važnost pčela u prirodnom okolišu te uz sve to i poboljšali zdravlje pčela.

Udruga Pčelarstvo online za 2022. godinu u suradnji s drugim udrugama priprema „Bombe“ kojima bi se „bombardirao“ okoliš sjemenjem širom Republike Hrvatske.

Ti i takvi napori idu u korist pčelama, ali i svim ostalim oprašivačima u prirodi. Doprinose biljnoj proizvodnji, tlu, vodi i ostalim učincima našeg ekosustava.

MASNE I AMINOKISELINE U PREHRANI PČELA

Znanstvenici su razvili cijeli niz prehrambenih dodataka koji pčelama daju pristup širokom spektru hranjivih sastojaka u ispravnim količinama i optimalnim omjerima. Sezonske promjene u prehrambenim potrebama medonosne pčele zahtijevaju precizno uravnotežene omjere aminokiselina uz istovremeno osiguravanje potrebne količine esencijalnih i neesencijalnih aminokiselina.

Masne kiseline su još jedna kritična komponenta koja pruža važan izvor energetskih rezervi, membransku strukturu i zaštitu od slobodnih radikala.

Rad dr. Manuela Corone s optimalnim dodacima aminokiselina u kombinaciji sa studijama dr. Stevena Cooka o optimalnom dodavanju masnih kiselina pokazao je značajne pozitivne rezultate kroz odvojena ispitivanja u kavezima koja mjere ključne hranjive biljege medonosnih pčela.

Stvaranje razlika i ideja može započeti samo jednom hrabrom idejom. Zbog toga je korisno da se samim idejama u očuvanju zdravlja medonosnih pčela pokrene ali i prihvati od strane pčelara i izazov zdrave prehrane pčela sadnjom što raznovrsnijeg većeg ili manjeg cvatućeg bilja.

Zahvaljujući promatranju pčela u prirodi, znanstvenoj zajednici naučili smo puno o hranjivim sastojcima koji su pčelama potrebni da bi uspjele.

Međutim, puno toga još uvijek u svijetu pčela ne razumijemo! Tako je i u slučaju o najboljim načinima prehrane kako bi pčele bile sretne i zdrave. Jedan od toga je prehrana i ishrana pčela onim što su one i zamislile nektarom odnosno - medom.

Kako pomoći pčelama?

Svatko ima svoju ulogu u zaštiti zdravlja pčela bilo da ste pčelar, poljoprivrednik, proizvođač pesticida, vrtlar ili netko tko samo želi saznati više o pčelama.

Svi se svatko na svoj način trebaju uključiti u spas pčela prema svojim mogućnostima.

Detoksikacija pčela od pesticida Studije pokazuju da je izloženost pesticidima faktor poremećaja kolapsa kolonija. Trenutno na tržištu nema idealnog tretmana za pomoć pčelama koje iz prirode unose otrovne molekule iz poljoprivrednih nasada.

Jean tim znanstvenika u Americi predlaže upotrebu mikročestica ugljika (CMP) koje pčele mogu lako prenijeti i progutati, sistemski se ne apsorbiraju i prolaze kroz probavni trakt i izlaze iz tijela, a da se ne razgrade. CMP-ovi sa sobom nose toksine za pčele otrovnih pesticida, što rezultira manjim brojem pčela koje umiru zbog izloženosti i nakupljanja pesticida. Materijal je navodno skalabilan, jednostavan za nanošenje pčelarima, netoksičan za pčele.

Trifolium repens L. – bijela djetelina

Da li će to zaživjeti tek treba vidjeti.

Treba li se desiti masovan pomor pčela kako bi “institucije” reagirale?

Bijela djetelina je višegodišnja zeljasta biljka s puzećom stabljikom dugom do 40 cm.

Zgroženi smo nepoznavanjem Pravilnika i Zakona od strane onih koji bi nas svojim radom trebali štititi od bolesti i zaraza, pa nas sve skupa dovode zbog neznanja i nepoznavanja propisa u potencijalnu opasnost od trovanja pesticidima.

Početkom sezone komaraca počinju i programi suzbijanja tih insekata. Članovi udruge Pčelarstvo online, kao takve najbrojnije udruge pčelara i građana u ovom dijelu Europe, zgroženi su potpunim neznanjem djelatnika koji obavljaju tretmane komaraca, počevši od obavještavanja javnosti koji se neki dan desio u Varaždinskoj županiji, sve do samog vremena provođenja tretmana kojima ugrožavaju ne samo pčele i oprašivače već i ljude kojem svjedočimo i u Varaždinskoj i Međimurskoj županiji.

Godišnji Program mjera preventivne i obvezne preventivne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije u suzbijanju trebale bi se provoditi kao prihvaćene stručne mjere suzbijanja u dogovoru s korisnicima – građanima. Svima je odavno jasno kako su ti specifični petroidi koje te tvrtke za dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju (DDD) koriste, vrlo toksični za pčele. Pčele obaraju i

Najbolje uspijeva na vlažnijim i hladnijim tlima, u brdskom i planinskom području. Dobro podnosi hranivima siromašna tla. Cvjetovi su skupljeni u glavice okruglog oblika i rastresite su.

Bijela djetelina cvjeta od svibnja, pa sve do rujna, odnosno dok ne počnu prvi jesenski mrazovi. Cvatnja bijele djeteline traje oko 20 dana.

Biljka dobro podnosi zimu i niske zimske temperature, a osim nektara daje i nešto peludi tamnije boje. Med je svjetlije boje te proziran, ukusnog okusa.

Kako zaštititi pčele i oprašivače?

Pčele se i dalje mogu ugušiti ili pregrijati ako ih zatvorimo na duže vrijeme na većim temperaturama. Tretmani u 19h krajem lipnja i početkom srpnja jednostavno su upravo zbog toga neprihvatljivi. Samo edukacijom onih koji primjenjuju ta sredstva i sustavnom kontrolom provođenja Zakona i Pravilnika o očuvanju pčela.

Tretmane treba raditi navečer kada su pčele u košnicama. To nikako nije tijekom lipnja i srpnja u 19 ili 20h. jer tada pčele još lete i obilaze cvjetnice. Pčele su aktivne naravno i noću no unutar košnica, dok danju vrlo rano izlaze u potrazi za nektarom i peludi pa je jutarnji tretman u 5, 6 ili 7h kad su pčele u punom radnom elanu po bilju, a kako to neki rade jednostavno društveno neprihvatljiv.

Neprihvatljivo je gledajući i zakonske okvire o dodatnoj zaštiti pčela koji striktno navode kako se tretmani provode dva sata nakon zalaska sunca ili dva sata prije izlaska sunca. Nije to pisano napamet, zakonodavac je to uvrstio u Pravilnik o očuvanju pčela uz brojne konzultacije sa strukom.

Pa zašto se nitko ne pridržava tih Pravilnika? Da li je itko o sad odgovarao za sustavno trovanje pčela u Hrvatskoj? U uređenoj Austriji imamo slučaj vlasnika voćnjaka koji je uhvaćen u tretmanu svojih voćaka u vrijeme cvatnje pa je završio u zatvoru. Kod nas se uglavnom za manje pomore pčela krive vlasnici pčela uvjerava i se kako su u nečem pogriješili.

Kod većih pomora pčela poput onog koji se desio u Međimurju posljedice sanacije štete snose porezni obveznici jer se nadoknade isplaćuju iz proračuna Republike Hrvatske. Zanimljivo je da poljoprivrednik kod kojeg je utvrđeno kako je upotrebljavao zabranjena sredstva i to u većim količinama od propisanih na pakiranju nije snosio nikakve posljedice? Čemu služe Zakoni i Pravilnici ako ih se nitko ne pridržava?

Da li bi netko reagirao kad bi pčelar usred rasta neke poljoprivredne kulture poljoprivredniku uništio kompletan nasad? Da li bi “institucije reagirale kad bi mu pobio sve krave na pašnjaku?

Da? Pa zašto onda tako nije i kod dokazanog kršenja Pravilnika o tretmanima koji štete pčelama?

usmrćuju u kontaktu odmah ili dan do dva nakon tretmana usmrćujući na što upozoravaju i same Agencija za zaštitu okoliša širom svijeta.

Ponekad su nam potrebni insekticidi za suzbijanje štetnika i sprječavanje bolesti da bismo zaštitili svoje vlastito zdravlje. Ali ponekad ti isti insekticidi mogu biti kako se navodi vrlo opasni za pčele. Pčele su nam neophodne za kvalitetan uzgoj usjeva i osiguravanje zdrave hrane.

Kako zaštititi zdravlje ljudi od prijetnje bolestima koje prenose komarci, a istovremeno zaštititi pčele? Da li je to moguće?

Naravno da je moguće, na mjesta vodećih ljudi koja se bave dezinfekcijom, dezinsekcijom i deratizacijom treba postaviti ljude iz struke, i to one koji razumiju problem i koji prate svjetske trendove. Nevjerojatno je da se u tretmanima koji nas trebaju zaštititi rade propusti kojima se ugrožava naše zdravlje ali i samih pčela. To je nedopustivo.

Nužno je smisleno, integrirano i planirano upravljanje štetočinama poput komaraca jer pčele mogu obilazeći cvjetnice, uključujući i one na korovu, sakupljati pesticide koji se nakon tretmana zadržavaju na cvijeću. Pčele ako se odmah ne otruju nose te pesticide natrag u košnicu, skladište ih s nektarom i peludi te s njima u cijeloj proceduri proizvodnje meda sudjeluju i druge pčele pa se tako potruje cijela pčelinja zajednica. Bude li “sreće” potruje se samo dio pčela.

Kako utvrditi trovanje? Pčelari uglavnom to vide dolaskom na pčelinjak, pčele ili su brojčano bitno slabije ili se utvrdi pomor cijele zajednice ukoliko je trovanje jače. Samo se trovanje iako prepoznatljivih simptoma može utvrditi nakon uzimanja uzoraka s terena.

Iako oznake na insekticidima zabranjuju prskanje na cvatućem bilju u vrijeme kad pčele i oprašivači lete mnogi se nažalost toga u pravilu ne pridržavaju. Iz neznanja čak i pojačavaju doze misleći kako će tretmani biti učinkovitiji čime nanose štetu ne samo oprašivačima i pčelama već i kupcima tih proizvoda.

Kako zaštititi pčele i oprašivače?

Pčele se i dalje mogu ugušiti ili pregrijati ako ih zatvorimo na duže vrijeme na većim temperaturama.

Tretmani u 19h krajem lipnja i početkom srpnja jednostavno su upravo zbog toga neprihvatljivi.

Samo edukacijom onih koji primjenjuju ta sredstva i sustavnom kontrolom provođenja Zakona i Pravilnika o očuvanju pčela.

Tretmane treba raditi navečer kada su pčele u košnicama. To nikako nije tijekom lipnja i srpnja u 19 ili 20h. jer tada pčele još lete i obilaze cvjetnice. Pčele su aktivne naravno i noću no unutar košnica, dok danju vrlo rano izlaze u potrazi za nektarom i peludi pa je jutarnji tretman u 5, 6 ili 7h kad su pčele u punom radnom elanu po bilju, a kako to neki rade jednostavno društveno neprihvatljiv.

Neprihvatljivo je gledajući i zakonske okvire o dodatnoj zaštiti pčela koji striktno navode kako se tretmani provode dva sata nakon zalaska sunca ili dva sata prije izlaska sunca. Nije to pisano napamet, zakonodavac je to uvrstio u Pravilnik o očuvanju pčela uz brojne konzultacije sa strukom.

Pa zašto se nitko ne pridržava tih Pravilnika? Da li je itko o sad odgovarao za sustavno trovanje pčela u Hrvatskoj? U uređenoj Austriji imamo slučaj vlasnika voćnjaka koji je uhvaćen u tretmanu svojih voćaka u vrijeme cvatnje pa je završio u zatvoru. Kod nas se uglavnom za manje pomore pčela krive vlasnici pčela uvjerava i se kako su u nečem pogriješili.

Kod većih pomora pčela poput onog koji se desio u Međimurju posljedice sanacije štete snose porezni obveznici jer se nadoknade isplaćuju iz proračuna Republike Hrvatske. Zanimljivo je da poljoprivrednik kod kojeg je utvrđeno kako je upotrebljavao zabranjena sredstva i to u većim količinama od propisanih na pakiranju nije snosio nikakve posljedice? Čemu služe Zakoni i Pravilnici ako ih se nitko ne pridržava?

Da li bi netko reagirao kad bi pčelar usred rasta neke poljoprivredne kulture poljoprivredniku uništio kompletan nasad?

Da li bi “institucije reagirale kad bi mu pobio sve krave na pašnjaku? Da? Pa zašto onda tako nije i kod dokazanog kršenja Pravilnika o tretmanima koji štete pčelama?

Spremanje meda nakon vrcanja Posudu sa izvrcanim medom pokrijte gazom, spremite u tamnu i suhu prostoriju sa ujednačenom temperaturom i neka odstoji na "provjetravanju" 14 dana.

Nakon toga refraktometrom izmjeriti vlagu koja treba biti između 13 i 20% ovisno o vrsti meda. Prije stavljanja u teglice lagano sa površine skinuti pjenu i zaostale nečistoće od voska i sličnog.

Staklenke čuvajte u tamnoj suhoj prostoriji bez temperaturnih oscilacija.

Med nikako i nikad ne izlažite sunčevoj svjetlosti.

Ako ste proizveli i izvrcali med po pravilima dobre pčelarske prakse onda bi takav med bio ispravan u svakom pogledu.

Dobra pčelarska praksa kaže da se ne vrcaju okviri s medom koji nije poklopljen jer to nije med već nektar koji pčele još nisu izventilirale i dodale svoje enzime.

Tek kada je okvir poklopljen, onda je u njemu med. Također, prije i u vrijeme paše ne radi se nikakva prihrana pčela jer će pčela sav sirup ili pogaču izmiješati sa nektarom pa ćete dobiti ili „ekspresni med“ ili med koji se u kratkom roku ukiseli i pokvari.

Pčelar: Aleksandar Zelić - Omiš

Antun Banovac (87) i dalje aktivno pčelari: Ponekad peckaju, ali ja to mogu!

Odmah se po letu pčela vidi kad je nešto bitno, a ako ima nejasnoća košnicu treba i otvoriti, kaže jedan od najstarijih aktivnih pčelara Hrvatske, Dubrovčanin Antun Banovac.

Koncept držanja pčela za vlastite potrebe oduvijek je bio ideja vodilja mnogima kada su kretali u svijet pčelarstva. Držati određene razine znanja, koje vam kasnije donesu radosti života uz prirodu i pri tome ubiranja malo meda za osobne potrebe.

Tako je u svijet ovih vrijednih kukaca i tajne uzgoja kretao nekad, ali i danas jedan od najstarijih aktivnih pčelara u Hrvatskoj, Antun Banovac. Pčelarstvom se koliko se sjeća bavi oduvijek. On i danas sa 87 godina redovito obilazi pčelinjak i tamo brine o svojim pčelama.

Kako i ne bi, cijeli svoj život druži se s ovim malim, brojnim i korisnim oprašivačima.

"Po potrebi se tijekom sezone započne dan uz pregled i održavanje košnica, odmah se po letu pčela vidi kad je nešto bitno, ako ima nejasnoća košnicu treba i otvoriti", smatra ovaj dubrovački pčelar.Redovito oblači pčelarsko odijelo ili jaknu sa zaštitom za glavu, uzima rukavice... "Da, pčele ponekad 'peckaju' više nekad manje, ali ja to mogu!", kaže.

Jer pčelarstvo nije kako se priča hobi, nije ni posao, ono je dijagnoza. To potvrđuje i njegov sin, također Antun, koji je na pčelinjaku preuzeo većinu fizičkog posla, no i danas sluša savjete oca.

Uskače kad zatreba i brat Luko, tako da znaju u Dubrovniku i okolici kako u Mravinjcu u Gornjim selima uvijek mogu pronaći dobar med proizveden u ograničenim, ali neupitnim količinama glede kvalitete.

Mještani tvrde da pčele u okolici Grada ne trebaju brinuti i da će zahvaljujući obitelji Banovac, ali i ostalim pčelarima tog kraja opstati uz sve probleme s kojima se danas u svijetu susreću.

No, naš aktivni pčelar od 87 godina ne bavi se samo svojim pčelinjim zajednicama. Redovito je u masliniku. "I s maslinama ima posla i treba se o njima brinuti kako treba", napominje vitalni Antun Banovac.

Tekst: A.Karlović, Foto: Antun Banovac Preuzeto sa agroklub.com

HRVATSKA PČELARSKA SLUŽBA 112 - NA RASPOLAGANJU GRAĐANIMA I PČELAMA U NEVOLJI ŠIROM HRVATSKE

Možda niste znali, a trebali bi biti upoznati kako su volonteri „Hrvatske pčelarske službe 112“ samo tijekom 2020. godine odradili preko 2000 sati na terenu pomažući građanima u nevolji te još oko 500 sati na edukaciji pčelara, djece i građana „O pčelama, stršljenima i osama“.

Neki se u Hrvatskoj bave poribljavanjem, neki pošumljavanjem, mi se kao pčelari brinemo za pčele, konkretno Apis mellifera carnica (Pollman) - Sivu pčelu i opstanak svih njenih tri podvrsti u prirodi.

Važnost pčela u poljoprivredi ne treba više nikom ni posebno isticati, kao ni njihovu važnost u očuvanju okoliša.

Razina CO2 doseže vrhunac svakog svibnja, neposredno prije nego što rastuće proljetne biljke počnu ozbiljno usisavati plin.

Slučajno ili ne tada počinje naša borba svake godine za očuvanjem pčela i zbrinjavanjem rojeva pčela nepoznata vlasnika na dojavu građana.

Tako spašene i zbrinute pčele kasnije pozitivno utječu na naš okoliš. Jedan od pčelara uključenih u humano zbrinjavanje rojeva pčela je i Aleksandar Zelić koji tako zbrinute rojeve pčela iz okolice Omiša smješta na Čošuši pčelinjaku na kojem njegove pčele skupljaju nekta r i proizvode med!

Kako postati dio tima HPS 112?

Članstvo u Hrvatskoj pčelarskoj službi 112 je dobrovoljno i ostvaruje se kroz ustrojstvene oblike.

U pravilu se pčelar javlja sam, no članom se postaje se postaje i nakon što kandidata predlože dva ili više pčelara uključena u Hrvatsku pčelarsku službu, a na osnovu potreba u određenoj županiji.

Kandidat dobrovoljno unosi svoje podatke, prihvaća uvjete korištenja i da dragovoljno želi postati član.

Nakon toga donosi se odluka o uvrštenju člana u Hrvatsku pčelarsku službu 112.

Pčelari početnici, a sve kako bi se izbjegle opasne situacije na koje nisu spremni u početku mogu dobiti „mentora“ pratnju sa kojim izlaze na teren.

Pored osnovnog kriterija, kandidat mora biti punoljetan/na, tjelesno i mentalno zdrav te se dragovoljno opredijeliti da će svoje vrijeme besplatno posvetiti zbrinjavanju rojeva nepoznata vlasnika.

Za više detalja obratite se koordinatoru u Vašoj županiji ili na kontakt@hps-112.com

POŽARI I PČELE Pčelar: Antun Karlović

Za požare se čini kako dolaze niotkuda. Često je lijepo vrijeme, mirno i odjednom se pojavi dim.

Nestaje lijepo plavo nebo, temperatura raste nastaje panika. Po potrebi se na tisuće ljudi evakuira iz domova. Stoka se pušta, evakuira no pčele? Čekaju li i one nervozno poziv za evakuaciju?

SEZONA POŽARA Pčelar: Aleksandar Zelić

Mnogi pčelari su u opasnosti da im pčelinjaci stradaju na razne načine, od nesavjesnih ljudi koji koriste razne otrovne supstance, do lopova, posjeta medvjeda i drugih životinja, raznih virusnih bolesti i slično.

Protiv toga se vode bitke, ali šta kada krenu prirodne ili neprirodne katastrofe kao što su vjetrovi, poplave ili požari koje mi u Dalmaciji često doživimo. ČOŠUŠA je imala vatreno krštenje i evo kako je to izgledalo. Nakon požara sam odnio med omiškim vatrogascima za marendu, tek da se zna da se cijeni njihov trud.

U ovom ćemo članku pisati o onome što je poznato o učinku šumskih požara na pčele, o tome kako pčele reagiraju na zemlju uništenu vatrom i kako možete pomoći pčelama, a istovremeno zaštititi svoje imanje od budućih požara.

10.000 pčelinjih kolonija izgubljeno je zbog masivnih požara u Novom Južnom Walesu u Australiji 2019.-2020. godine.

Do sada se većina pčela izrojila i pokušava se u novim staništima pobrinuti za hranu koja će im biti potrebna dolaskom razdoblja bez unosa nektara. Ali osjetljivost ovih staništa ovisi o tome gdje se nalaze.

Što učiniti u slučaju požara?

Osobno sam se uvjerio da lopata bolje gasi požar od vode, osim kada imate vatrogasno crijevo.

Znači trebate imati lopatu na pčelinjaku pri ruci, zatim bačvu, onu metalnu od nafte, punu vode, pokrivenu tako da vam se ne zaliježu komarci i najvažnije, pokošenu travu na pčelinjaku i oko pčelinjaka, te uklonjeno sve što je zapaljivo, poput otpalih osušenih grana, šišarki, lišća. Znači ne samo pokošeno, već i očišćeno.

Osjećaj bespomoćnosti pred vatrenom stihijom je bolje da ne iskusite.

PS. Ne zaboravite zvati vatrogasce!

Pozdrav kolegama sa ČOŠUŠE ma gdje bili!

Aleksandar Zelić

Prvom pojavom dima u prirodi pčele prestaju obilaziti cvjetnice. Jedan od razloga je da dim spušta temperaturu, zaklonivši sunce ona iznenada pada. Čak i ako se nalazi udaljen o staništa pčele to osjete. Drugi odgovor dolazi od švedske istraživačke skupine koja je proučavala kvalitete svjetlosti oko maglice šumskih požara na Aljasci.

Mnogi insekti, uključujući pčele, koriste obrazac polarizirane svjetlosti na nebu kao svojevrsni kompas da bi znali kamo idu. Ti su nam obrasci

nevidljivi, ali pčelama se čine kao različite razine polarizirane svjetlosti na nebu.

Pčele koriste te gradacije u polariziranom svjetlu kao putokazi za navigaciju od svog gnijezda do cvijeća i natrag. Ti se obrasci održavaju čak i kad je oblačno.

No očito se ovaj obrazac jako iskrivi kad se pojavi crvena požarna izmaglica. Najvažnije je da količina polarizirane svjetlosti na nebu može pasti do razine ispod one koju pčela može razaznati, ali i obrazac se pomakne.

U osnovi, snaga polarizacijskog "kompasa" koji pčele koriste ne samo da postaje slabija, već i usmjerava pčele u drugom smjeru od normalnog. Dolazak do cvijeta postaje vrlo težak - nemoguć zadatak. Sam pepeo osim toga može ometati sposobnost pčela da dišu, osjećaju miris, okus, kao i imati druge učinke na njihovu fiziologiju.

Iako postoji vrlo malo istraživanja o tim učincima, jedna skupina istraživača primijetila je da kada su leptire izlagali simuliranim uvjetima dima, čestice pepela nisu ušle u dišni sustav leptira, ali je ipak smanjilo preživljavanje i stopu rasta gusjenica. Svoje rezultate tumače tako da pepeo ne ometa disanje jednako kao što truje ličinke jer troši otrovni materijal sadržan u pepelu.

Utjecaj na pčele samice manji je nego na pčele u pčelinjacima.

Razlog je da su u svojim nastambama pod zemljom neke od njih sigurnije od pčela u pčelinjacima i onima koje žive na drveću.

Sve u svemu gubici pčela u šumskim požarima su nenadoknadivi, zbog toga je odgovorno ponašanje u prirodi nužnost.

Nakon što se stvari vrate u privid normalnosti, vrijeme je da kao građani i pčelari razmislimo o uređenju pčelinjaka na način koji je „siguran od požara“. O tome trebamo razmišljati i prije.

To znači da ako živite u područjima u kojima su požari česti, trebali bi se baviti uređenjem vatrogasnog pristupa, saditi i koristeći biljke koje hrane pčele, ali koje ne povećavaju opasnosti od požara.

Kako pčele reagiraju na dim Pčele reagiraju na dim raspirivanjem, kretanjem, letom i neposrednim uzimanjem meda / nektara. Dim remeti njihovo obrambeno ponašanje.

Zbog toga pčelari upuhuju dim pčelama kod pregleda zajednice.

Tijekom rada sa pčelama ni jednom pčelaru nije bilo naznaka kako bi mu pčele mogle napustiti košnicu zbog upuhavanja dima.

Migracija kolonije dalje od vatre i dima bila bi nemoguća jer je matica puna jaja i preteška je za let. Stoga kolonija koja bi izletjela zbog požara ne bi preživjela bez matice.

Divlje kolonije koje se gnijezde unutar visokih stabala daleko iznad razine tla u početku mogu preživjeti požar. Ali na kraju mogu ako i prežive nastradati od gladi jer je okolo u požaru uništenom području uništena vegetacija.

Kesten SUNCOKRET

Suncokret (lat. Helianthus), biljni rod iz porodice glavočika (Compositae) sa preko 60 vrsta. Suncokret vuče porijeklo iz Meksika i južnih dijelova SAD-a.

Dokazano je da su suncokreti izvrsne biljke za privlačenje korisnih insekata, uključujući oprašivače poput pčela.

Cvjetne glave proizvode nektar i privlače oprašivače i parazitoide koji smanjuju populacije štetnika u obližnjoj vegetaciji usjeva.

Sjeme i klice običnog suncokreta ( Helianthus annuus L. ) imaju mnogo medicinskih namjena. Jestivo sjeme i klica imaju obilje hranjivih sastojaka i bioloških aktivnosti te imaju mnogo antioksidansa poput fenolnih kiselina, flavonoida i vitamina.

Kesten spada u drvo je iz porodice bukovki koje karakterizira crvenkasto-smeđi plod. Plodovi pitomog kestena poput meda spadaju u jednu od prvih namirnica koju je čovjek konzumirao za što postoje arheološki dokazi. Stablo spada u bukovke i u srodstvu je s bukvom i hrastom, može narasti do 20 -30 m uz vrlo veliku krošnju. Kesten kasno cvjeta, odlična je ispaša za pčele i tada jedini izvor peludi i nektara. Kestenov med je vrlo ljekovit i pomaže kod gastritisa, štiti jetru, pridonosi boljoj cirkulaciji.

Cvjetovi kestena su bijelo žuti u obliku uspravnog grozda puni peludi i u krajevima gdje ta biljka raste čine značajnu pašu pčelama. Bijelo žuto cvjetni čuperci na dugim, uspravnim i isprekidanim resama, značajna su paša medonosnim pčelama u krajevima gdje rastu.

Listovi su duguljasti, nazubljeni, dužine peteljke do 5 cm, dužine lista 10-30 cm i širine 3-6 cm, s istaknutim žilama na poleđini lista.

Kesten [Castanea sativa] listopadno je drvo visine preko 20 m, cvjetovi kestena skupljeni su u dugi specifičan klupčasti cvat. Kako su cvjetovi kestena vrlo plitki osjetljivi su na promjene vremena pa se pčelinja paša koja obiluje peludom u tim slučajevima prekida. Iako u početku prvih dana cvatnje kesten u pravilu medi slabo, prinosi kestenove paše na lokacijama mogu doseći i do 30kg po košnici.

Divlji kesten [Aesculus hippocastanum] naraste i preko 20 metara visine, kao vrsta nije zahtijevan za uzgoj nakon sadnje. Pčele vrlo rado obilaze njegove cvjetove na kojima sakupljaju nektar koji sadrži i dosta šećera pa se i njihovo saće u cvatnji te vrste brzo popunjava medom. Cvijet divljeg kestena spada među one cvjetove koji aktivno komuniciraju s pčelama. Daje i nektar, pelud ali i propolis pa ćete imati propolis specifičan svjetlo crvenkaste boje ako je čist.

Grabež na pčelinjaku „Čitanje“ pčela bez otvaranja košnice Sve dok pčelar ne može razumjeti unutarnje stanje košnice promatrajući ulaz u košnicu, on u pčelarstvu može zbrajati samo gubitke plaćajući tako vrlo skupo svoju izobrazbu!

Svaki pčelar početnik voli gledati košnicu i pčele. To je odlično, samo ako se ista ne otvara i ako se okviri ne vade svako malo.

Kako bi uočili i prepoznali grabež na košnici ili pčelinjaku morate biti kao prvo biti tamo i fizički prisutni. Razumijevanje o čemu se radi kad pčele kreću u pljačku drugih pčela pomoći će vam da uspješno preventivno djelujete ili bar da zaustavite pčele koje pljačkaju vaše košnice.

Srećom, pčelarska terminologija kad je malo shvatite obično je prilično jednostavna. U ovom se slučaju pljačka jednostavno odnosi na pčele iz jedne košnice koje napadnu i opljačkaju spremište meda druge košnice.

To što su pčele male i vrlo vrijedne životinjice ne znači da nemaju svoje mane i poroke. Nije poznato da li su one preuzele to od ljudi ili su ljudi to preuzeli od njih.

Dok god im to vrijeme dozvoljava pčele će marljivo sakupljati hranu pripremajući tako svoju zajednicu za vrijeme kad iste ne bude u prirodi. Tako dugo će spremati dok god nađu mali upotrebljiv kutak koji će brzo pokušati izgraditi i napuniti medom.

Kad u prirodi osjete pomanjkanje unosa hrane počinju tražiti i istraživati neke druge opcije pa tako i druge košnice u kojima ima hrane ne bi li to prenijele u svoje zalihe.

Zašto treba preventivno djelovati i spriječiti u samom startu grabež na pčelinjaku? Prva i najočitija je činjenica da grabež ako se razvije može rezultirati gubitkom dijela pčela koje u obrani pokušavaju spasiti svoju nastambu pa čak i uništenje same košnice. Drugo no ne manje važno je da pljačka može uzrokovati pojavu bolesti jer nemate utjecaja na to iz koje košnice dolaze pčele ili ako vaše pčele kreću nekud u pljačku iz koje će košnice, moguće zaražene, donijeti med. Osim toga socijalnim se kontaktom ubrzano širi i varoza pčela iako ste uložili napore za suzbijanje iste.

Glavni razlog zašto se grabež na pčelinjacima dešava je taj što pčelinjaci kao takvi postoje. Stavimo li nekoliko desetaka ili stotina

Sve što vam treba je da sjednete na udaljenosti metar do dva od svojih i gledate.

Nakon samo nekoliko dana počet ćete uočavati rutinu pčela. Kako pčele ponekad unose bijelu pelud na nogama, nekad žutu. Nekad će se na izlasku iz košnice odmah vinuti u zrak nekad ne, samo će prvo malo lijeno osmotriti svoju okolinu.

To sve s vremenom počinjete polako povezivati s vanjskim temperaturama i godišnjim dobom.

Aktivnosti na ulazu u košnicu koje pčele rade će vam govoriti nekoliko stvari: prekomjerna populacija pčela u košnici, visoka temperatura, okviri su puni meda i peludi ili nešto drugo manje dobro za vaše pčele. Na ulazu će se tada nalaziti mnogo pčela ili će biti sve poput prazne drvene kutije.

Primijetite li možda neko čudno komešanje pčela vjerojatno se radi o grabeži.

Ponekad se ako pogledate čini kako pčele lete oko u krug kao da ne mogu naći ulaz u košnicu. To ne možete vidjeti ako ne gledate ulaz / leto. Vrlo je važno znati i uočiti pojavu grabeži.

Plastika na pčelinjaku Plastika čini više od četiri petine otpada koji se danas nalazi kako u morima, tako i na plažama.

košnica jednu kraj druge i to vrlo blizu na nekoliko centimetara nesvjesno time potičemo svojim djelovanjem anomaliju koja se u prirodi ne bi nikad desila.

Kao što vama kad se približite košnici neki lahor donosi miris uskladištenog meda i ispunjava vaša mirisna osjetila te „glasno“ vas mami da sakupite njihov višak tako i pčele osjete miris hrane koje više u prirodi nema za sakupiti.

Na snagu zbog sve veće zagađenosti i nemogućnosti recikliranja stupa Direktiva Europske unije o zabrani jednokratne plastike.

Plaže, mora i oceani prepuni su plastike koja se polako rastvara i ulazi u organizme koje kasnije i sami jedemo.

Neke stvari koje su nam se nekad uvođenjem plastike činile „in“, sada nakon sto i više godina postaju „out“.

Pčelari, iako je već desetljećima u ponudi, nikad u potpunosti nisu prihvatili, no nisu ni odbacili - bar ne u potpunosti.

Naime neki dijelovi košnica bolje funkcioniraju i trajniji su poput na primjer pojilica, dok drugi poput satnih od plastike ne pronalaze put ka široj upotrebi.

Želja za hranom najvažnija je i nadjačana nagonom za sakupljanjem u strahu od nestašice. Pčele polako kreću kroz ulaz ove nove košnice, boreći se s stražaricama na ulazu, a potaknute mogućnošću slatke pobjede. Jače uzmu sve pa idu i toliko daleko razvije li se borba da usmrte maticu u zajednici koju pljačkaju. Po tome su poznate i prednjače talijanske vrste medonosnih pčela. Upravo zato je važno na pčelinjacima održavati Sivu pčelu - Apis melliferu carnicu. Doduše i ona se kao i ostale medonosne vrste u svijetu nađe u situaciji pljačkanja no rjeđe. Kad god je hrane malo i stvore se uvjeti, započinje pljačka.

Kad god otvorite neku košnicu kako bi zavirili i utažili svoju znatiželju stvarate uvijete za grabež. Ogroman ulaz koji autsajderima omogućuje izravan i lak pristup zalihama meda. Budući da pčele u strahu od pljačke med skladište iznad u vrhu daleko od ulaza otvaranje košnice na druge djeluje kao da ste na pčelinjaku proglasili sezonsku rasprodaju meda. Pčele iz ostalih košnica na vašem pčelinjaku to brzo iskoriste.

Neki pčelari koriste vanjske hranilice, ako se hranilica nalazi izvan košnice, tada privlači i druge pčele. To one shvate kao poziv na zabavu u kojoj dobiju još i nagradu. je poput poziva na istraživanje nove granice uz zajamčenu nagradu.

Prihranjujući pčele sirupom morate biti pažljivi, ukoliko se desi da i malo prolijete brzo to očistite i isperite vodom. Hranjenje pčela kakvo znamo vidjeti na internetu voćem ili okvirima s medom usred pčelinjaka može izazvati nakon toga pojačanu grabež i to treba izbjegavati.

Jedan od načina uočimo li pojavu grabeži na košnici je zatvaranje košnice, stavljanje tunela i slično.

Sigurnost je uvijek važna, ali ljetne vrućine, glad, vrcanje i drugi faktori utječu na sigurnost od grabeži, a ne zaboravite ni na vodu jer su ljetne vrućine tek pred nama.

Antun Karlović

COVID -19 pandemija i pčelarstvo

OGLAŠAVANJE I PREDAJA TEKSTOVA Upute za pripremu komercijalnih oglasa: Komercijalni oglasi moraju biti grafički pripremljeni i u pdf formatu dostavljeni najkasnije do 20. u mjesecu.

Cijena oglasa: 1/1 (16x24 cm) 2.200,00 kn 1/2 (16x12 cm) 1.500,00 kn 1/3 (16x7,5 cm) 900,00 kn 1/4 (16x6 cm, 8x12 cm) 700,00 kn 1/8 (5x8 cm) 350,00 kn Popust na komercijalne oglase: 4x oglas 15%; 5-8x oglas -25%; 9-12x oglas -35% Za sadržaj oglasa odgovaraju isključivo oglašivači. Komercijalni i mali oglasi uključuju i objavu na web stranici www.pcelarstvo.hr

1.7.2021. godine u Hrvatskoj na snagu stupaju nove epidemiološke mjere, a mi donosimo detaljan pregled što smijemo, a što ne od sutra. Iako se mjere nisu u svojim uputama odnosile na pčelare i udruge pčelari su ih zbog starije populacije u pčelarstvu itekako pratili. Remetile su i njihov ritam druženja i natjecanja.

Iako su se pčelinjaci u vrijeme pandemija smatrali sigurnijim mjestima za boravak i pčelarska djelatnost kao takva osjetila je utjecaj pandemije.

Od bitnih stvari valja izdvojiti i da od 1. srpnja za događaje na kojima sudjeluju osobe koje posjeduju digitalne EU potvrde nema zabrane broja okupljenih.

Upute za pripremu malih oglasa građana i pčelara: Mali oglasi pčelara i pčelarskih udruga moraju biti dostavljeni najkasnije do 20. u mjesecu za objavu u sljedećem broju časopisa.

Upute za pripremu tekstova za objavu u časopisu PČELARstvo: Rukopisi i fotografije za objavu u časopisu primaju se najkasnije do 20. u mjesecu, te se nakon objave ne vraćaju.

Svi mediji koji preuzimaju tekstove, obavezno moraju navesti izvor informacija: Časopis PČELARstvo.

Sve uplate i donacije vrše se isključivo na žiro račun udruge Udruga pčelara u građana: Pčelarstvo online info tel: 0989862023 Marije Vidović 13, 42000 Varaždin – HR OIB:89007381699 MB:02724979 Ž. račun: HR2023600001102199855 http://www.pcelarstvo.hr kontakt@pcelarstvo.hr

VODA ZNAČI ŽIVOT Pčele koriste vodu za hlađenje košnica, za razrjeđivanje nektara kojim hrane ličinku, kao i za održavanje vlage u košnici na dovoljnoj razini tijekom suhog vremena.

Pčele u vrućim danima troše ogromne količine vode . Jedna košnica može dnevno potrošiti više od litre vode dok je neka uobičajena doza do dva decilitra.

Kao i svim životinjama i pčelama treba hrana, voda i sklonište.

Medonosne pčele poznato je vrlo dobro uče i prenose svoje znanje na ostale pčele iz zajednice, pa kad pronađu zalihu vode, redovito će se na nju i vraćati.

Voda je toliko važna da će plesati njima prepoznatljivi plesom kako bi usmjerili druge pčele iz košnice na izvore vode , baš kao što će to učiniti i kad pronađu pelud ili nektar.

Voda igra važnu ulogu u kontroli topline i vlažnosti unutar košnice. Ovi uvjeti života su važni za zaštitu razvoja pčelinjeg legla.

Trebali biste u svako vrijeme osigurati vodu za svoje pčele koja bi trebala biti unutar pčelinjaka. Bliže je uvijek bolje idealno je unutar košnice no to nije uvijek moguće!

Izvan košnice voda ne bi trebala biti na izravnom suncu kako ne bi bila pretopla. Nemate li prirodan hlad bilo bi dobro stvoriti iznad pojila umjetan.

+385 42 260 400 / +385 42 557 770 / +385 42 557 771 / +385 42 557 774 / +385 42 557 775

Dnevno na relaciji: Hrvatska - Italija - Hrvatska Hrvatska - Austrija - Hrvatska Hrvatska - Njemačka - Hrvatska Hrvatska - Švicarska - Hrvatska Hrvatska - Francuska - Hrvatska