PČELARstvo

PČEL@Rstvo 08-2021

www.pcelarstvo.hr

TEMA BROJA SUZBIJANJE VAROZE PČELA:

MRAVLJA I MLIJEČNA KISELINA

Oprema za ispitivanje meda

U OVOM BROJU:

PRIHRANA PČELA SIRUPOM PITALI MEDVJEDA (NARODNA): -

HOĆE LI BITI MEDA? HOĆE, ODGOVARA MEDVJED. A OD KUD TI TO ZNAŠ?

DRAG MI JE PA ZATO TO I VELIM.

Copyright ©2021 Pčelarstvo online - Sva prava pridržana

UŽIVAJTE U SVOM BESPLATNOM PRIMJERKU

Istraživanja medonosnih pčela postavila su temelje našem razumijevanju vida u boji insekata.

Trikromatski vid pčela u boji dijeli osnovna svojstva s percepcijom boja primata i čovjeka, kao što su postojanost boje, suprotstavljenost boja, razdvajanje boje i kodiranje svjetline.

Mehanizmi, funkcije i ekologija vida u boji medonosne pčele Pčela spada u naj proučavanije životinje na svijetu, vid pčele proučavan je detaljnije od bilo koje druge životinje, osim primata. Poznato je kako pčela ima pet očiju, tri jednostavna čeona oka i dva velika složena oka.

Naporni na rekonstrukciji putanje vida u boji medonosnih pčela pružili su detaljne opise neuronske povezanosti i svojstava fotoreceptora i interneurona u optičkim režnjevima pčelinjeg mozga.

Naknadni napori usmjereni su na otkrivanje osnovnih mehanizama kodiranja boja, iskorištavanjem dokaza proizašlih iz neurofizioloških studija, matematičkog modeliranja i napretka tehnologije koja omogućava učinkovitu kontrolu podražaja i mjerenje spektra (za recenzije vidi Menzel 1979a ; Menzel i Backhaus 1991 ; Kelber i sur. 2003 ).

Oko pčelinje pčele sadrži tri vrste fotoreceptora koji dosežu vrhunac u UV, plavom i zelenom dijelu spektra: S (osjetljiv na kratke valne duljine, λ max = 344 nm), M (osjetljiv na srednje valne duljine, λ max = 436 nm) i L (osjetljivi na dugu valovnu duljinu; λ max = 544 nm) receptora (Menzel i Backhaus 1991 , sl. 2).

Istraživanja otkrila su složene interakcije između njuha i vizualnih osjetila koje se mogu pojaviti tijekom njušnog učenja, uključujući olakšavanje učenja o podpragovima njušnih podražaja zbog treninga s istodobnim vizualnim podražajima. (Curr Opin Neurobiol) . 2006

Biljke koje žele privući pčele i druge kukce oprašivače često na cvjetovima imaju detalje koji su prepoznatljivi samo pod ultraljubičastim svjetlom.

Steinzer i suradnici (2013.) su tako utvrdili da je kod medonosne pčele veličina oka podjednaka kod matice i radilica, dok trutovi imaju prilično veće i nešto drugačije oblikovane oči. Utvrđeno je kako najmanji broj okašaca u složenom oku ima matica, zatim slijedi radilica, dok je za truta utvrđeno kako ima najveći broj okašaca što je prikazano u tablici preuzetoj od Steinzer i sur., 2013.

MATICA RAILICA TRUT

DULJINA SLOŽENOG OKA U MM

POVRŠINA SLOŽENOG OKA U MM2

BROJ OKAŠCA U SLOŽENOM OKU

PROMJER FACETE µM

2,4 2,4 3,6

2,2 2,5 9,4

4,460 5,375 9,993

26,1 25,2 40,1

Hrvatska pčelarska služba 112

Pčelari „Hrvatske pčelarske službe 112“ održali radni sastanak u Ministarstvu poljoprivrede Na održanom sastanku u Ministarstvu poljoprivrede na kojem je prisustvovao Zdravko Barać kao ravnatelj odjela stočarstva i hrane i gospođom Gordana Duvnjak iz odjela za peradarstvo i pčelarstvo radni su sastanak održali pčelari „Hrvatske pčelarske službe 112“ Damir Piljić iz pčelarske udruge Matica kao predstavnik Vukovarsko srijemske županije, prof. Nikola Kezić u ime pčelara Hrvatske pčelarske službe 112 iz Zagreba i Antun Karlović predsjednik udruge Pčelarstvo online iz koje je pokrenut prije 17 godina ovaj tada u svijetu nepoznat način organiziranog zbrinjavanja rojeva pčela.

Trovanja pčela u Republici Hrvatskoj su nažalost svakodnevna pojava! Masovna trovanja izazivaju veliku pažnju dok ona „tiha“ koja se dešavaju prilikom tretmana komaraca zbog ponajprije nesavjesnog rada stručnih službi prolaze „ispod radara“.

Takva trovanja pčelari uglavnom pripisuju pretjeranoj upotrebi sredstava u tretiranju poljoprivrednih površina dok se dobar dio krije u zaprašivanju komaraca usred bijela dana koja su u suprotnosti sa zakonski propisanim uvjetima da se tretmani rade kada pčele nisu aktivne.

Pčelarstvo, kao poljoprivredna grana, osim proizvodnje meda i drugih pčelinjih proizvoda, kako je već iz davnina poznato susreće se i sa rojenjem pčela kao jedinim prirodnim ciklusom samoodržanja pčela od njihova nastanka pa sve do dan danas. Nakon prezentiranja rada Hrvatske pčelarske službe 112 od početka do danas, rad službe u budućnosti prezentiran je u pet glavnih točaka kojima se teži kako bi zbrinjavanje bilo dignuto na „višu razinu“.

Damir Piljić je prezentirao rad u Vukovarsko srijemskoj županiji u kojoj je nositelj udruga Matica iz Županje. Prezentirana je statistika rada u proteklom razdoblju čiju je koordinaciju preuzela njihova udruga i pokrenula brojne aktivnosti na poboljšanju rada na terenu i komunikacije sa stanovništvom.

Prof. dr. Kezić je istaknuo važnost očuvanja pčela u prirodi i nastavka rada na edukaciji pčelara te upoznavanjem sa novim problemima sa kojima se mogu pčelari susresti sa pčelama nepoznata vlasnika.

Istaknuto je kako je liječenje i praćenje tih pčela koje se provodi nakon zbrinjavanja nužno prije nego li ih se osposobi i digne na nivo „radne zajednice“ itekako potrebno provoditi prema pravilima Dobre pčelarske prakse.

Antun Karlović iz pčelarske udruge Pčelarstvo online istaknuo je potrebu baznih pčelinjaka poput onog u Borongaju u kojima bi se stvarala baza pčelinji zajednica kojima bi se po potrebi interveniralo u slučajevima poput trovanja pčela u Međimurskoj županiji i stradanja dijela pčela u Sisačko moslavačkoj županiji. Sve skupa je nemoguće ukoliko se ne odrede lokacije na kojima će se stvarati budući fond pčela kao bazni potencijal za te potrebe.

[NASLOV BOČNE TRAKE]

Sastanak pčelara u Ministarstvu poljoprivrede

Pčelari iz pet županija u Ministarstvu poljoprivrede Zajednički je zaključeno na zadovoljstvo obje strane kako takav način dosadašnjeg volonterskog rada i organizacije treba nastaviti uz veću podršku pa će se na sljedećim sastancima raditi po tom pitanju.

15. srpnja je u Ministarstvu poljoprivrede održan sastanak vezan uz problematiku nedostatka paše i problematike zastupanja pčelara u donošenju mjera i odluka po pitanju Nacionalnog pčelarskog programa, Pravilnika i Zakona vezanih uz pčelarsku djelatnost.

Svima je odavno jasno kako su članovi HPS-a iznevjerili im dato povjerenje u donošenju Pravilnika vezanih uz pčelarstvo.

Sastanku su prisustvovali Zdravko Tušek, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, Goran Lipavić, ravnatelj Uprave za potpore poljoprivredi i ruralnom razvoju, g.

Zdravko Barač kao ravnatelj Uprave za stočarstvo i kvalitetu hrane, gđa. Gordana Duvnjak, voditeljica odjela za peradarstvo i pčelarstvo, Zlatko Tomljanović iz Uprave za stručnu podršku razvoju poljoprivrede i ribarstva, te predstavnici udruga pčelara iz pet županija i to iz: Karlovačke Joso Pleš uzgajivač matica, udruga hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Splitskodalmatinske županije Tomas Željko, Primorsko goranske iz koje su došli Josip Brajković i Mile Jurković iz udruge proizvođača meduna, kadulje i vriska Sjevernog Velebita i primorja, Splitsko dalmatinske Mirko Ljubičić iz udruge

Bile su zakazane dvije teme problematika nedostatka paše početkom ove godine i problematika davanja prijedloga i donošenja odluka vezanih uz Nacionalni pčelarski program, izmjene i dopune Pravilnika i Zakona. Pčelari traže hitne mjere vezane uz prihranu pčela te da se u donošenje Pravilnika i Nacionalnog pčelarskog programa uključe svi predstavnici pčelara ne samo onih koje okuplja Hrvatski pčelarski savez.

U donošenje Pravilnika vezani uz pčelarstvo i Nacionalnog pčelarskog programa trebaju biti uključeni svi pčelari ne samo pojedinci iz saveza pčelara zaključeno je na sastanku.

Istaknuto je kako je nelogično da su u izradu programa uključeni isključivo predstavnici saveza koji, to je bar danas svima jasno, okupljaju samo manjinski dio pčelara. Naime, već je sasvim jasno kako HPS gubi potporu pčelara zbog isisavanja sve više sredstava namijenjenih pčelarima dok svoju pravu problematiku nepotizma i nezakonitosti u radu trpa pod tepih. Ali tako je kako smo i zaključili još nekad u udruzi Pčelarstvo online i nekim drugim koje nisu članice saveza poput na primjer udruge HUP pčelinjak.

Ulišće, Varaždinske Antun Karlović iz udruge Pčelarstvo online, Vukovarsko srijemske Damir Piljić kao predsjednik i predstavnik udruge Matica iz Županje.

M. QUINBY IZUMITELJ DIMILICE

Prezentirani su i gubici po pojedinim županijama koji variraju ali i ukazuju na hitnu potrebu potpore u vidu šećera ili neki mjera kako bi se pčelama omogućilo što kvalitetnije uzimljavanje. Sredina je srpnja no još nije poznato kada će ići mjera potpore i koliko, da li je ministrica Marija Vučković u Luksemburgu uspjela dogovoriti dodatnu pomoć za pčelarstvo.

Zanimljivo je da kad druga strana, uglavnom ona koja misli da je HPS savez pčelara i da su oni a ne njihove udruge članovi istog, a koja se s nekim odlukama ne slaže i dobiju rijetku prigodu izreći svoje mišljenje ili stav, odmah se nađu novopečeni odvjetnici tog saveza koji još ni košnicu ne znaju ispravno otvoriti ali znaju što je dobro za pčelarstvo. Oni koji predlažu izmjene nezakonitih pravilnika budu javno prozivani bez ikakvih argumenata.

Kako ti uhljebi i foteljaši ne razumiju da su za neki dijalog potrebne minimalno dvije strane, a poželjno bi bilo i više, koje će iznositi svoje argumente i protuargumente po društvenim mrežama uglavnom iznose neistine. Kad ih se malo pritisne, a kako lažu uglavnom i izmišljaju, o temama o kojima se vode rasprave ne razumiju ništa cvile i jauču.

------------------------------------------------------------------------

M. Quinby izumitelj moderne dimilice koju koristimo u izmjenjenom izdanju i dan danas živio je i radio u Sv. Johnsville (SAD i smatra se „Ocem američkog pčelarstva“.

Njegova knjiga objavljena „Misterije pčelarstva“ postala je tada svojevrsna pelarska biblija nezaobilazno štivo svakog pčelara. Pčelario je sa ni više ni manje oko 1200 košnica, a dimilica koju je osmislio omogućila je mnogim pčelarima da do tada tešku misiju pregleda pčela obavljaju mnogo lakše.

Quinby je osim dimilice dizajnirao i košnice, jedan od prvih ekstraktora meda i noža za otklapanje saća prije vrcanja. Osnivač je udruge pčelara Northheastern kojoj je bio i predsjednik 1871. godine.

Pčelinjak Čošuša Pčelinjak gdje pčela gleda more

Pčelarska kučica Pčelar Aleksandar Zelić

Na pčelinjaku nam uvijek nešto treba, često nije dovoljna samo naša pčelarska kutija sa priborom i alatom. Fali okvir, fali nastavak, fali ovo, fali nam ono… kako je to riješeno na Čošuši - pčelinjaku koji gleda more opisuje nam Aleksandar Zelić.

Zelići su na ČOŠUŠI rješenje našli u praktičnoj i ekonomičnoj tzv. limenoj kućici, čijom su montažom dobili za njihove potrebe izvrstan priručni skladišni prostor za opremu - taman koliko im i treba.

Naravno, za sve ostale životne potrebe kada borave na Čošuši na pčelinjak su dovukli kamp kučicu. Ona im služi za sve ostalo što im treba počevši od pribora za jelo do ležaja za odmor.

Kompletna montaža limene kućice je urađena u jednom jedinom jesenjem danu sistemom kad se male pčele slože sve se može, i to kada oko pčela više nije bilo posla.

Postavili su Zelići kučicu na drvene grede, tako da nije bilo nikakvih betoniranja ili posebnih zahtjevnih građevinskih zahvata.

Sve to, kako ističu, može učiniti vesela ekipa uz piće i pokoju usputnu deliciju sa roštilja. Tako se svaki posao lakše odradi.

Samo veselo i opušteno drage kolege poručuje pčelar Zelić sa „Čošuše“. Pa pčelari smo, nismo ljudi koji se brinu oko svakakvih životnih. Iako, tko zna, ima nas svakakvih, ali pčele bi trebala djelovati prije svega umirujuće na sve nas skupa.

Ubija li mravlja kiselina pčele?

Engleski kemičar S. Fisher 1670. godine prvi je pripravio mravlju kiselinu suhom destilacijom mrava.

Pčele, budimo realni može ubiti i voda, ali im može i koristiti ovisno o tome kako će pčelar istu primijeniti na pčelinjaku.

Mravlja kiselina može ubiti pčele uz uvjet da se postigne visoka koncentracija unutar košnice.

Za grinje je smrtonosna koncentracija mravlje kiseline za razliku od pčela niska.

Kao takva, mravlja kiselina na pčele bitno ne utječe ako je pravilno primijenjena za suzbijanje varoze ali i dušničkih grinja koje su „nestale“ zbog upotrebe nekih kiselina u suzbijanju varoze pčela.

Kako djeluje mravlja kiselina?

Pare mravlje kiseline raspršuju se kroz košnicu, ubijajući varroa grinju, istovremeno ih oslobađa i grinja koje se mogu nalaziti u dušniku pčela.

TEMA BROJA: SUZBIJANJE VAROZE PČELA - MLIJEČNA I MRAVLJA KISELINA NA PČELINJAKU Svake godine u rano proljeće pčelari pregledavaju svoje košnice kako bi utvrdili jesu li i kako njihove pčele preživjele zimu, jedan od uzroka straha i to opravdanog je varoza pčela. Nažalost svake godine mnoge od pčelara dočeka neugodno iznenađenje kad otkriju da veći broj pčela na pčelinjacima nije prezimio.

Ako je prethodne godine sve po pitanju varoze pčela rađeno prema pravilima struke te ako se leglo dobro razvijalo, broj varroe trebao bi biti samim time nizak. Kako pčele šire legla, tako raste i populacija grinje pa je time i liječenje neophodno.

Liječenjem varoze pčela tijekom kasnog ljeta ili rane jeseni je nužno želite li eliminirati što više varroe kako biste zaštitili svoje buduće zimske pčele. Uvijek treba imati na umu kako je pred tim pčelama dug život i kako one moraju predati u proljeće matici novu uzgojenu zajednicu početkom proljeća.

Zato je važno da te pčele budu što zdravije i snažnije prilikom ulaska u razdoblje prezimljavanja.

Mravlja kiselina (formic acid) Varroa destructor je parazitska grinja medonosne pčele, Apis mellifera, odgovorna je kako za smanjenu proizvodnju meda i legla, tako i za veću smrtnost pčela zimi.

Zbog otpornosti na akaricide i njihove ostatke u pčelinjim proizvodima, protiv varoze su korišteni brojni alternativni proizvodi i metode.

Kad nakon tretmana idete provjeriti pad grinja 100% grinja mrtvih, ovisno o dozi.

Istraživanje koje je provedeno i objavljeno u Journal of Central European Agriculture 2001. godine (Nikola Kezić, Maja Dražić, Dragan Bubalo, Dijana Kekez, Marko Muža) 15% - tna mravlja kiselina u U kolovozu jake rose meda dobro nose. (Narodna)

Sadimo drveće i ostalo bilje Katastrofa u Kanadi Važnost drveća na klimu ne treba posebno isticati. Zadnji primjer katastrofe izazvane globalnim zatopljenjem je strašan.

korištenju suzbijanja varoze pčela nije utjecala na ponašanje pčela s obzirom na razvoj legla i unos paše, a njena se djelotvornost povećavala sa porastom vanjske temperatura zraka.

Prema zaključcima njihove objavljene studije samo liječenje s razrijeđenom mravljom kiselinom može trajati neograničeno ukoliko se obnavlja količina kiseline u posudama ili na spužvi.

Međutim, ne preporuča se liječenje za vrijeme trajanja glavne paše.

Iako je mravlja kiselina prirodni sastojak meda, tretiranjem u vrijeme glavne paše može se povećati njena koncentracija u medu.

1Kod

nižih se temperatura zraka ne može očekivati potpuna djelotvornost razrijeđene mravlje kiseline, pa se za jesensko ili zimsko tretiranje preporuča primjena i drugih organskih kiselina.

Selo u Kanadi tri dana je rušilo toplinski rekord., nakon toga četvrti dan je u potpunosti izgorjelo.

Globalno zagrijavanje je posebno izraženo u planinskim područjima, gdje temperature rastu još brže nego drugdje.

Kad se snijeg i led povuku ili čak nestanu s planina, golo tlo odozdo može se nesmetano zagrijati.

Suhi, silazni zrak koji je jurio niz planinske padine prema oceanu stvorio je, naime kako prenose mediji, svojevrsni ekspres-lonac tlaka, što je dovelo do rekordnih temperatura.

A taj je efekt još izraženiji u planinskim dolinama, poput one u kojoj se nalazi Lytton.

Sadimo drveće kako bi smanjili temperature!

1

Mliječna kiselina Mliječna kiselina ne prodire u zatvorene stanice legla tako da je za samo korištenje mliječne kiseline u suzbijanju varoze pčela važno znati kako se tretiraju pčele na okvirima ili tek uhvaćenom roju direktno.

Iako je vrlo učinkovita primjenjuje li se prema uputama još se uvijek premalo koristi. Pčele se mogu tretirati tijekom sezone kad to temperature dopuštaju bilo kada.

Ova se kiselina općenito smatra manje opasnom od ostalih organskih kiselina koje se koriste u suzbijanju varoze pčela. No ipak treba znati kako može uzrokovati u većim koncentracijama alergijske Pčelar je dužan osigurati higijenski ispravno pojilište za pčele! reakcije na koži te posebno može biti opasna ako dođe u dodir s očima. Proguta li se uzrokovat će iritaciju probavnog trakta.

Prednost korištenja je da nema dima koji sadrži kancerogene plinove, pčele u mirne i nisu pod stresom kod upotrebe.

Evidencija korištenja VMP-a na pčelinjim zajednicama Kontrola pada varoe Kontrola pada grinja V. destructor provodi se prije, tijekom i nakon prvog ljetnog tretiranja, na pet pčelinjih zajednica u pčelinjacima do 50, te na 10% pčelinjih zajednica u pčelinjacima većim od 50 pčelinjih zajednica.

----------------------------------------------------------------------------

Evidencija pada varoe Ukoliko prilikom kontrole pada grinja V. destructor, pad istih tijekom i poslije tretiranja nije vidljiv, pčelar mora u najkraćem mogućem roku isto prijaviti ovlaštenom veterinaru koji će uzeti uzorke pčela i dostaviti ih u službeni laboratorij na parazitološku pretragu.

Ovlašteni veterinar uzima uzorak od približno 250 do 300 živih pčela po pčelinjoj zajednici iz plodišta najmanje 10% pčelinjih zajednica po pčelinjaku. Pčele se uzimaju u čistu PVC vrećicu za zamrzavanje (volumena 2L). Uzorak pčela potrebno je nakon uzimanja pohraniti u zamrzivaču tijekom 12 sati te po isteku tog vremena poslati u službeni laboratorij uz popratni Obrazac za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje propisan Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2015. godini („Narodne novine“, br. 31/16) na kojem se uz ostale podatke obavezno mora navesti naziv uporabljenog VMP-a.

Službeni laboratorij dužan je uz izvješće o rezultatu pretrage izdati i preporuku o potrebi i načinu daljnjeg tretiranja pčelinjih zajednica.

Obrazac 2: Obrazac kontrole pada varoe

Pčelari su dužni zbog čuvanja pčela od napada drugih pčela ukloniti sve povode za pojavu grabeža.

Autor naslovne slike (desno) Dario Šupraha živi i radi na Pagu, član je „Hrvatske pčelarske službe 112“ preko koje je ove godine zbrinuo brojne rojeve pčela na najrazličitijim mjestima.

Vrijeme kad nije s pčelama kako navodi provodi mikrofonom ili uz harmoniku.

Naslovna slika je roja pčela u prozoru.

PRIMJENA OKSALNE KISELINE Upotreba oksalne kiseline u pčelarstvu Što je oksalna kiselina?

To je bezbojna čvrsta tvar u potpunosti topiva u vodi te nakon otapanja voda ostaje bez boje. U pogledu snage kiselosti, oksalna kiselina je mnogo jača od na primjer octene kiseline koja se također upotrebljava u pčelarstvu.

Gutanje oksalne kiseline te direktan dodir s kožom je štetno i opasno.

Oksalnu kiselinu neki pčelari koriste kao miticid protiv parazitske grinje varoe . Pčelarima je to uglavnom poznato, kao i najčešći njeni načini primjene u borbi protiv varroe pa se time unutar ovog članka nećemo „zamarati“.

Medonosna pčela obložena kristalima oksalata (Autor:Chamblis)

Toksičnost i sigurnost Svakako treba sa radom biti na oprezu jer toksičnost oksalne kiseline nije bezlazlena i kod ljudi se maniferstira se u obliku zatajenja bubrega, jer uzrokuje taloženje krutog kalcij oksalata koji su glavna komponenta bubrežnih kamenaca.

Oksalna kiseline također može uzrokovati bol kod zglobova, a gutanjem smrtonosna doza procjenjuje se kod ljudi iznosi 600mg/kg.

Dakle iako se kod nas u pčelarskoj industriji oksalna kiselina koristi premalo i tek od prije nekoliko godina oksalna kiselina svakako bi trebala s vremenom zauzeti tron kod upotrebe, jer je upotrebljiva i po pitanju suzbijanja bolesti i kod dezinfekcije te svakodnevnog čišćenja pčelarskog alata i pribora. (Antun Karlović)

Oksalna kiselina koristi se za čišćenje minerala.

Oksalna kiselina, što je pčelarima malo manje poznato, je tvar koja se aktivira u dodiru s vodom te se kao otopina koristi za izbjeljivanje i čišćenje najrazličitijih tvrdokornih nečistoća sa stakla, plastike, keramike, drveta ali i hrđe sa metala.

Oko 25% prema nekim procjenama proizvdenih količina oksalne kiseline koristi se u industriji kod proizvodnje boja.

Mali kornjaš košnice – uzročnik etinioze Kada se etinioze proširi na nekom području, nemoguće ju je iskorijeniti!

Šteta u pčelinjim zajednicama:

Kornjaš se u invadiranim pčelinjim zajednicama može razmnožiti, a hrani se leglom, medom i peludom.

U povoljnim uvjetima navedeni kornjaš uništava saće te dodatno izlučivanjem ekskremenata u med uzrokuje njegovu fermentaciju i kvarenje.

Ukoliko je invazija malim kornjašem košnice visoka i nije kontrolirana, može dovesti do propadanja pčelinje zajednice ili pčele napuste košnicu.

Registracija pčelara u nacionalnom registru: Vrlo je važno da su svi pčelari prijavljeni u službenoj evidenciji pčelara i pčelinjaka JRDŽ.

Latinsko ime: Aethina tumida (Murray) Uobičajeno ime: Mali kornjaš košnice

Što učiniti u slučaju sumnje? Što je prije moguće, obavijestiti Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane, koja će provesti propisane mjere.

Sve sumnjive odrasle jedinke kornjaša, ličinke ili jajašca nužno je bez odgode dostaviti u nacionalni laboratorij za bolesti pčela, na identifikaciju.

Ukoliko nisu poznate i dostupne točne lokacije pčelinjaka kojima prijeti invazija etiniozom, mogućnosti pravovremene kontrole u slučaju pojave bolesti te brze reakcije u provedbi potrebnih mjera su daleko manje, odnosno nedostatne.

Za dostavu je potrebno koristiti zapečaćenu posudu. Molimo vas da se pri dostavi u popratni dopis uključi što je moguće više podataka – vaše ime i adresu, kao i detaljne podatke o pčelinjaku (svakako točnu lokaciju).

Nikako ne slati žive odrasle jedinke, ličinke ili jajašca poštom.

Najjednostavniji način za pravilno slanje uzoraka jest držanje uzoraka preko noći u zamrzivaču ili stavljanjem uzoraka u 70% etanol.

Ličinka, ukoliko je prisutna u košnici, nanosi štete pčelinjoj zajednici. Može narasti do 1 cm dužine, kremasto-bijele je boje i na prvi pogled nalikuje ličinki voskovog moljca (Galleria mellonella). Ipak, pažljivijim pregledom se može razlikovati. Ima 3 para dugih nogu (a), bodlje na leđnoj strani tijela na svakom segmentu (b) i dvije velike bodlje izbočene na posljednjem segmentu tijela (c).

Foto: Pollinator 03:44, 9. studenog 2004. (UTC)

pH uniflornih i multiflornih vrsta meda Sve većim poljoprivrednim aktivnostima, ubrzanom urbanizacijom i industrijskom proizvodnjom narušavamo prirodna staništa životinja u prirodi, narušavamo i samu kvalitetu uniflornih i multiflornih vrsta meda pa ih povremeno moramo podvrgnuti raznim metodama ispitivanja.

Nekad su pčelari kako bi provjerili vlagu u medu kontrolom košnice izvadili i okrenuli okvir, ako je med curio van nije zadovoljavao uvjete po pitanju sadržaja vode. pH meda nije se ni radila, podrazumijevalo se da u nezagađenoj prirodi pčele iz nezagađenog nektara biljaka rade nezagađen med. Tretmani varoze pčela bili su do osamdesetih godina prošlog stoljeća potpuna nepoznanica.

Danas se sve mijenja, prirodna staništa pčela, klimatske promjene, sve veća upotreba pesticida, povećana sadnja monokultura, prisutnost parazitske varroa grinje i slično stvara uvjete da danas pčelari sve više i više koriste najrazličitija tehnološka pomagala ne bi li im pčele bile zdrave i ne bi li im sami proizvodi bili u zadanim zdravstveno prihvatljivim okvirima.

Kao kemijski spoj, molekule meda sadrže velik udio jednostavnih šećera i vode. Udio vode najviše se mjeri, no i kiselost izvađenog meda mjerimo danas lako dostupnim pH metrom. Na temelju nekih mjerenja i provedenih analiza ona je najmanja na medu amorfe i vriska kojima je pH oko 3,6-3,7 dok je najviša na kestenovom ovisno o lokaciji kod kojeg je pH otprilike 4,5-4,8. Najniža srednja vrijednost električne provodnosti ustanovljena je u uzorcima bagremova meda (0, 15 mS/cm), a najviša u uzorcima kestenova meda (1, 20 mS/cm).

Kako bi pčelar dobio što preciznije podatke trebao bi prije mjerenja raditi kalibracije uređaja. Sama kalibracija danas je pčelarima poznata, no kada se koriste jeftiniji uređaji treba znati da odstupanja na primjer u mjerenju sadržaja vode mogu iznostiti i do 1% što je za kontrolno mjerenje sasvim prihvatljivo.

Ako se udio vode pokaže visok i u gornjim granicama trebalo bi podtupak ponoviti ili drugim uređajem ili iznova kalabriranim.

Kod mjerenja pH meda ipak se ne bi trebalo zadovoljiti takvim odstupanjima koja ne bi trebala biti veća od 0,05-0,1%.

Radimo li kalibraciju pH metra treba provjeriti ispravnost senzora i trebali bismo imati sljedeće: Otopina za čišćenje, destilirana voda, papirnati ručnici, destilirana voda…

Prilikom kalibracije prvo provjerite da li su pH elektrode kontaminirane ili oštećene. Ako je oštećeno slobodno ga bacite i naručite novi.

Zatim isperite senzor, najbolje destiliranom vodom.

To napravie čak i ako ga niste morali čistiti, kako bi isprali sve što bi moglo kontaminirati otopinu.

Nakon ispiranja, papirnatim ručnicima upijte višak vode. Nemojte brisati jer bi mogli oštetiti senzor. pH mjerenja točna su onoliko koliko su točni pH puferi koji služe za umjeravanje.

Svi znamo da i temperatura može utjecati na mjerenja, iako mnogi pčelari misle da ako njihovi pH metri imaju automatsku temperaturnu kompenzaciju (ATC), pa da mogu zanemariti temperaturu uzorka to je pogrešno. Temperatura je bitna i kod mjerenja udjela vode u medu i kod mjerenja pH u medu.

Ispravno održavanje senzora za pH vrijednost uključuje primjenu kvalitetnih rješenja za punjenje i pohranu kojima se produljuje uporabni vijek senzora i povećava iskoristivost. Otopine su dostupne na tržištu danas u bočicama većeg ili manjeg volumena te u vrećicama za jednokratnu uporabu.

U ovom je tekstu djelomično korišten sadržaj Fizikalno-kemijske odlike uniflornih i multiflornih vrsta meda s područja RH.

Kako matica kod pčela izbjegava križanje u svojoj koloniji?

Do rekombinacije ili križanja dolazi kada se formiraju stanice sperme i jajnih stanica i zamijene segmenti svakog para kromosoma. Ovaj proces igra presudnu ulogu u održavanju genetskih varijacija kod pčela.

Koje vrste meda konzumiramo

Matthew Webster i Andreas Wallberg iz Biomedicinskog centra Sveučilišta Uppsala proučavali su rekombinaciju medonosnih pčela. Kako su zaključili ekstremne stope rekombinacije presudne su za njihov opstanak.

Poput ostalih društvenih insekata, medonosne pčele žive u zajednicama koje se sastoje uglavnom od usko povezanih radilica. Visoka genetska raznolikost među radilicama važna je za opstanak cijele zajednice.

Postoji nekoliko teorija zašto: na primjer, genetski varijabilna radna snaga može biti najbolje opremljena za obavljanje različitih zadataka potrebnih u koloniji, a različitost zajednice znači da one mogu biti i manje osjetljive na bolesti. Ali kako kraljica, jedina plodna ženka u zajednici, može spriječiti križanje i održavati genetske varijacije?

Pčela matica problem rješava na dva načina. Jedan je kroz poliandriju. Pare se s raznim trutovima i koristi njihovu spermu za nasumično oplodnju jajašaca, tako da radilice često imaju različite očeve. Druga je kroz izuzetno visoke stope rekombinacije.

Sekvenciranjem cijelog genoma 30 afričkih medonosnih pčela, istraživački tim uspio je proučavati rekombinaciju na razini detalja koja ranije nije bila moguća. Učestalost rekombinacije u medonosnoj pčeli veća je nego što je izmjerena u bilo koje druge životinje i veća je od 20 puta veća nego u ljudi.

Rekombinacija utječe na to koliko učinkovito prirodna selekcija može promovirati povoljne genetske varijante. U skladu s tim, istraživači su otkrili da geni koji sudjeluju u novim prilagodbama na okoliš u pčela također prolaze kroz veću rekombinaciju. Ali rekombinacija nije u potpunosti bez rizika.

"Rekombinacija nije korisna samo za pčele. Kad se dijelovi kromosoma slome i razmijene, ponekad se mogu pojaviti pogreške tijekom njihova popravljanja zbog postupka nazvanog "GC pristrana pretvorba gena ", rekao je Matthew Webster.

Ovaj postupak dovodi do postupnog fiksiranja mutacija koje mogu biti štetne za pčele. Iako se sličan proces događa i kod ljudi, kod medonosnih pčela je i do deset puta jači. S vremenom se očekuje da će rekombinacija dovesti do pogoršanja genofonda, procesa koji je, čini se, ubrzan kod pčela. Ekstremne stope rekombinacije - presudne za održavanje genetski raznolikih kolonija medonosnih pčela - imaju visoku cijenu. "Nema besplatnog. Ni za medonosnu pčelu", tvrdi Matthew Webster. (Materijal preuzet od Sveučilišta Uppsala)

Da se med konzumira malo i premalo znamo svi. U Hrvatskoj se na primjer prema podacima konzumira oko pola kilograma meda godišnje po osobi. U Njemačkoj, za usporedbu, u kojoj smatraju kako treba povećati potrošnju meda konzumiraju duplo - 1 kg po osobi godišnje.

Pitali smo u anketi koje vrste meda konzumiraju pčelari.

Da i pčelari te njihove obitelji također konzumiraju med.

Okusi su se malo promijenili u odnosu na 15 godina prije kad je među odabirom pčelara uvjerljivo bio ne sortni miješani cjelogodišnji med.

Sada je prema provedenoj anketi najčešće „ na stolu“ livadni med.

Slijede bagremov i kestenov, dok je cjelogodišnji kao takav na četvrtom mjestu.

Slijede ih redom med kadulje, amorfe, medljikovca, uljane repice cvjetni, pa med vrijeska, suncokreta, lipe…

Kako klimatske promjene narušavaju odnos biljaka i životinja Biljke se za oprašivanje oslanjaju na pčele; pčele trebaju biljke za opskrbu nektarom i peludom. Znanstvenici su proučavali kako klimatske promjene utječu na te međusobne interakcije.

Više srednje temperature povezane s klimatskim promjenama mogu imati ozbiljan utjecaj na biljke i životinje narušavajući njihov uzajamno koristan odnos: Cvijet paske (Pulsatilla vulgaris), na primjer, vrlo je osjetljiv na porast temperatura sve ranijom cvatnjom iz godine u godinu, dok jedan od njegovih glavnih oprašivača, pčela samica, ne uspijeva održati korak ranijim izlijeganjem.

U najgorem slučaju, to može dovesti do smanjenja proizvodnje sjemena kod biljke i pogoršati njenu reprodukciju, dok se od pčele zahtijeva da se prebaci na druge biljke kako bi se hranila i nadoknadila nedostatak opskrbe hranom.

Ovo je ključno otkriće studije koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta Würzburg objavljene su u časopisu Plos One . Za istraživanje je bila zadužena dr. Andrea Holzschuh s Odjela za ekologiju životinja i tropsku biologiju (Zoologija III) i doktorandica Sandra Kehrberger.

Vremena cvatnje i valjenja moraju se podudarati "Proučavali smo utjecaj temperature na dvije vrste pčela samica koje se pojavljuju u proljeće i na Pulsatilla vulgaris, jednu od najranijih cvjetnica", opisuje njihov eksperiment Sandra Kehrberger.

Znanstvenike je posebno zanimalo kako različite temperature zimi i u proljeće utječu na vrijeme izlijeganja europske voćke (Osmia cornuta) i crvene zidarke (Osmia bicornis), kao i na početak cvatnje u cvijetu paske.

Fenološka poklapanja dvaju događaja, izlijeganja i cvjetanja, presudna je u životu biljaka i pčela: "Za pčele samice sve je u točnom vremenu izlijeganja u proljeće kad sezona vegetacije započinje. Čak i kratko vrijeme bez cvjetnica koje daju hranu može imati negativne posljedice na opstanak pčela i broj potomaka", objašnjava Andrea Holzschuh.

No, pravodobni početak cvatnje također je bitan i za biljne vrste koje cvjetaju na početku vegetacije i oslanjaju se na pčele samice.

"Nedostatak oprašivača može imati ozbiljne posljedice na biljke i njihov reproduktivni uspjeh", dodaje Sandra Kehrberger.

Foto ilustacija. Članak Sveučilišta u Würzburgu. "Kako klimatske promjene remete odnos biljaka i životinja." napisao: Gunnar Bartsch

Pasque cvijet brže reagira Za svoje istraživanje znanstvenici su postavili pčelinje čahure na jedanaest travnjaka na području Würzburga. Na sedam travnjaka dodatno su proučavali utjecaj temperature na početak cvatnje u cvijetu pasque.

"Budući da su se površinske temperature pojedinih travnjaka razlikovale, uspjeli smo istražiti utjecaj viših temperatura kao učinak klimatskih promjena na početak cvatnje u Pulsatilla vulgaris i na izlijeganje pčela samice", pojasnio je Kehrberger.

Rezultat je bio jasan: Kako su se temperature povećavale, paski cvijet počeo je cvjetati ranije. Pojava dviju osamljenih vrsta pčela donekle je zaostajala. To predstavlja rizik da prvi cvjetovi cvijeta pasque procvjetaju u nedostatku odgovarajućih oprašivača.

Kao rezultat, smanjena održivost i reproduktivni uspjeh mogli bi negativno utjecati na veličinu populacije, pa čak i dugoročno gurnuti vrstu na izumiranje. Klimatske promjene stoga predstavljaju još jedan rizik za autohtonu vrstu Pulsatilla vulgaris s crvenog popisa. Međutim, ova vremenska neusklađenost također može ugroziti osamljene pčele zbog smanjene dostupnosti nektara i peludi.

Klimatske promjene prijete autohtonim vrstama "Naše istraživanje pokazuje da klimatske promjene također prijete domaćim biljkama i osamljenim pčelinjim vrstama koje su već pod velikim pritiskom zbog gubitka staništa i intenzivne poljoprivrede", zaključuje Sandra Kehrberger. Dvoje znanstvenika žele iskoristiti svoje rezultate istraživanja kako bi pokazali opseg prijetnje. Nadaju se da će njihova otkrića pomoći u boljoj procjeni mogućih posljedica klimatskih promjena na interakcije biljaka i oprašivača i naglasiti važnost ograničavanja globalnog zagrijavanja na minimum.

Zašto volimo pčele a mrzimo ose?

OSE FOTO GALERIJA

Nerazumijevanje važne uloge osa u ekosustavu i gospodarstvu temeljni je razlog zašto ih se univerzalno prezire, dok su pčele jako voljene, pokazalo je istraživanje koje vodi UCL.

I pčele i ose dva su iako različite ekološki i ekonomski spadaju među one važnije organizme čovječanstva.

Oboje oprašuju naše cvijeće i usjeve, ali ose također reguliraju populacije štetnika usjeva i insekata koji prenose ljudske bolesti.

"Jasno je da s osama imamo vrlo drugačiju emocionalnu vezu nego s pčelama - vrlo dugo živimo u skladu s pčelama, ali interakcija čovjeka i ose često je neugodna jer uništava piknike i gnijezdi se u našim domova", objasnio je autor studije, dr. Seirian Sumner (UCL Genetics, Evolution & Environment).

"Unatoč tome, moramo aktivno popraviti negativnu sliku osa kako bismo zaštitili ekološke blagodati koje donose na naš planet. Suočavaju se sa sličnim padom kao pčele i to je nešto što svijet ne može priuštiti."

Za studiju, objavljenu u časopisu Ecological Entomology, a financiranu od strane Vijeća za istraživanje prirodnog okoliša i Europske komisije putem stipendije Marie Curie, anketirano je 748 članova javnosti iz 46 zemalja (70% ispitanika iz Velike Britanije) o njihovoj percepciji insekata, uključujući pčele i ose.

Od ispitanika u anketi zatraženo je da pruže tri riječi za opisivanje pčela, leptira, osa i muha te za rangiranje kako se osjećaju kad vide nekog od tih insekta bez obzira na njihovu važnost u ekosustavima i okolišu.

Analiza je pokazala da leptiri dobivaju najvišu razinu pozitivnih emocija, zatim pčele, a zatim muhe i ose. Sve u svemu, pčele se u pravilu više vole od leptira. Svi su kukci pod prijetnjom klimatskih promjena i gubitka staništa, pa tim kaže da bi očuvanje brojnosti i raznolikosti insekata trebao biti prioritet.

"Globalna zabrinutost zbog pada oprašivača rezultirala je fenomenalnom razinom javnog interesa za pčele i njihovom potporom. Bilo bi fantastično kada bi se to moglo preslikati na ose, ali trebao bi potpuni kulturološki pomak u stavu prema osama," dodao je koautor dr. Alessandro Cini (UCL i Sveučilište u Firenci).

"Prvi korak na tom putu bio bi da znanstvenici više cijene ose i pruže potrebna istraživanja o njihovoj ekonomskoj i društvenoj vrijednosti, što će potom pomoći javnosti da shvati važnost osa."

Referenca: Seirian Sumner, Georgia Law, Alessandro Cini. Zašto volimo pčele i mrzimo ose . Ekološka entomologija , 2018 .

Kolovoz je bogat po mnogočemu, pa i po izrekama koje ga zorno dočaravaju.

Kad je nebo vedro i od juga siva, sutrašnjega dana kiša liva. (Narodna) Kolovoz je u pravom smislu ljetni mjesec. Iako je po značajkama blizak srpnju, događa se da od svog prethodnika bude topliji i sunčaniji.

Uz svu svoju ljepotu i bogatstvo, kojima je obilato podaren, u ovom se mjesecu gotovo redovito izliju velike kiše, popraćene tučom i olujom, što dovodi do povremenoga znatnog pada temperature. „Kolovoz je prozvan po vožnji kola. U kolovozu se na kolima vozi kući žito, slama, sino, drva itd.“ (fra Silvestar Kutleša) Po nastanku imena osmog mjeseca poetični meteorolog mr. Milan Sijerković slikovito piše: „Ljeto je prisutno sa svim svojim obilježjima, pa plodine dozrijevaju, pobiru se i odvoze s polja. Otud i narodno ime kolovoz za ovaj mjesec.“ Za pčelare, uglavnom one koji imaju stacionirane pčelinjake, kolovoz tradicionalno predstavlja završetak stare i početak nove sezone godine!

Pčele treba polako početi pripremati za zimsko razdoblje bez pčelinjih paša.

Narodna: Kakav je kolovoz na početku, takav će uglavnom biti i do kraja.

Urbano pčelarstvo poznato je iz vremena Antike

RECEPTI S MEDOM: PILETINA

Pčelarstvo u gradovima može biti opasno za građane ako se pčelinjaci šire „van kontrole“. Urbano pčelarstvo danas popularno kao takvo mora imati neke preduvjete kako bi bilo sigurno za građane.

U velikim gradovima pčelarstvo može prouzročiti i izvjesne ozbiljne probleme pa se tako moraju poduzeti neke sigurnosne provjerene mjere. Jedna od njih je držanje pčela na visokim tako da pčele lete visoko do izvora nektarne paše.

Tijekom Antike, postavljanje košnica na krovove je kuća bila je uobičajena praksa koja se koristi i dan danas.

Praksa pčelarstva unutar drevnih gradova i manjih utvrđenih naselja bila je poznata, ali nije bila uobičajena tijekom prvog tisućljeća prije Krista i prvih stoljeća poslije Krista.

Ovaj zaključak izvode najnoviji arheološki podaci s nalazišta širom Sredozemlja. Kad je sigurnost pčelara i pčela, kontrola pčelarske proizvodnje, zaštita košnica od pljačke ili čak pojačavanje obrane tijekom opsada bila jedna od glavnih briga, košnice su bile smještene unutar gradskih zidina.

Mogući problemi koji proizlaze iz velikog broja pčela u urbanom okruženju riješeni su ili izgradnjom zidova oko pčelinjaka ili postavljanjem košnica na mjestima koja bi pčele držala podalje od stanovništva.

Sastojci:     

30 ml. balzamični ocat 90 g. meda 200 g. krušnih mrvica 15 ml. maslinovog ulja 1 kg. pilećih prsa bez kosti i kože

Priprema: U jednu zdjelu stavimo krušne mrvice, u drugoj umiješamo med i ocat.

Uljem namažemo dno posude za pečenje. Mora biti dovoljno velika da pileća prsa stanu u jedan red.

Zagrijemo pećnicu na 190 stupnjeva celzija.

Piletinu prvo uvaljamo u mješavinu meda i balzamičnog octa, a nakon toga u krušne mrvice pa stavimo u posudu za pečenje.

Tako pripremljenu piletinu pečemo na 190 stupnjeva oko 30 minuta tj. Dok se ne ispeče ovisno o vrsti pećnice.

Porcija je dovoljna za četiri odrasle sobe. Piletinu poslužimo uz rižu ili pečeni krumpir.

Tradicionalne vodoravne, na oba kraja otvorene, glinene košnice ugrađene u zid kuće u selu Agros na Cipru (Foto: L. Eleftheriou).

Mnogi pčelari drže košnice i dan danas u velikim gradovima košnice su često postavljene na krovove hotela ili nebodera kao što je to slučaj u Parizu i Torontu, dok se proizveden med iz takvih košnica nudi kao dio turističke ponude.

TOMÁŠ GABZDIL LIBERTÍNY (1979) TOMÁŠ GABZDIL LIBERTÍNY (1979)

Skluptura od voska egipatske kraljice Nefertiti

Tomas koristi pčele za stvaranje prekrasnih skulptura Tomas koristi pčele za stvaranje prekrasnih skulptura poput poznate egipatske kraljice Nefertiti, raznih poput poznate egipatske kraljice Nefertiti, raznih povijesnih ličnosti, amfora i slično. Skulpture od pčelinjeg povijesnih ličnosti, amfora i slično. Skulpture od pčelinjeg voska su krhke, ali izuzetno stabilne. Prirodni pčelinji vosak voska su krhke, ali izuzetno stabilne. Prirodni pčelinji jedan je od najtrajnijih prirodnih materijala koji može vosak jedan je od najtrajnijih prirodnih materijala koji trajati tisuću i više godina. Tomas koristi pčele za stvaranje može trajati tisuću i više godina. Tomas koristi pčele za prekrasnih skulptura poput poznate egipatske kraljice stvaranje prekrasnih skulptura poput poznate egipatske Nefertiti, raznih povijesnih ličnosti, amfora i slično. kraljice Nefertiti, raznih povijesnih ličnosti, amfora i Skulpture od pčelinjeg voska su krhke, ali izuzetno stabilne. slično. Skulpture od pčelinjeg voska su krhke, ali izuzetno Prirodni pčelinji vosak jedan je od najtrajnijih prirodnih stabilne. Prirodni pčelinji vosak jedan je od najtrajnijih materijala koji može trajati tisuću i više godina. prirodnih materijala koji može trajati tisuću i više godina.

Trenutno živi i radi u Rotterdamu, Tomáš Libertíny svojom Trenutno živi i radi u Rotterdamu, Tomáš Libertíny umjetnošću neprestano istražuje ljepotu i inteligenciju svojom umjetnošću neprestano istražuje ljepotu i prirode, istražujući egzistencijalna pitanja ljudskog uma. inteligenciju prirode, istražujući egzistencijalna pitanja ljudskog uma.

Rođen u Slovačkoj, sin arhitekta i povjesničara, studirao je na Tehničkom sveučilištu Košice u Slovačkoj, fokusirajući se Rođen u Slovačkoj, sin arhitekta i povjesničara, studirao na inženjerstvo i dizajn. Dobitnik je stipendije Instituta za je na Tehničkom sveučilištu Košice u Slovačkoj, otvoreno društvo Georgea Sorosa za studij na Sveučilištu fokusirajući se na inženjerstvo i dizajn. Dobitnik je Washington u Seattlu, gdje se usredotočio na slikarstvo i stipendije Instituta za otvoreno društvo Georgea Sorosa kiparstvo. Nastavio je studij na Akademiji za likovnu za studij na Sveučilištu Washington u Seattlu, gdje se umjetnost i dizajn u Bratislavi, slikarstva i idejnog dizajna. usredotočio na slikarstvo i kiparstvo. Nastavio je studij na Akademiji za likovnu umjetnost i dizajn stipendiju, u Bratislavi, Nakon što je primio prestižnu Huygensovu slikarstva i idejnog dizajna.na Akademiji za dizajn u upisao je master program Eindhovenu, gdje je i magistrirao 2006. godine. Libertinyina Nakon što je primio prestižnu Huygensovu stipendiju, fascinacija ljepotom i inteligencijom prirode napaja upisao je master program na Akademiji za dizajn u njegovo djelo bezvremenskim, ali relativnim osjećajima.

Eindhovenu, gdje je i magistrirao 2006. godine.

Libertinyina fascinacija inteligencijom prirode Odnos između Čovjeka iljepotom Prirode, iipsihološki i fizički, služi napaja njegovo djelo bezvremenskim, relativnim kao stalni izvor nadahnuća.

Prihvaćajućialidanašnje osjećajima. napredne metode dizajna i najnoviju tehnologiju za istraživanje i realizaciju njegove umjetnosti, djela su i dalje Odnos između Čovjeka i Prirode, i psihološki i fizički, služi obilježena rukom umjetnika. kao stalni izvor nadahnuća. Prihvaćajući današnje napredne metode dizajna i najnoviju tehnologiju za istraživanje i realizaciju njegove umjetnosti, djela su i dalje obilježena rukom umjetnika.

Ovo monumentalno novo djelo napravljeno je u suradnji sa 60.000 medonosnih pčela, koje je umjetnik angažirao da grade svoje saće od pčelinjeg voska oko kostura Poprsja Nefertiti. Bista se temelji na 3D modelu originalnog portreta egipatske kraljice. Izrađen je 1345. godine prije Krista i sada je postavljen na stalnom postavu u @staatlichemuseenzuberlin.

Proces izgradnje "nove kraljice" trajao je nevjerojatne 2 godine. To je dokaz snage i bezvremenosti "majke prirode", kao i njezinog drevnog karaktera kao moćne žene koja vlada protiv šanse.

Kraljica i njezin suprug faraon Ehnaton bili su poznati po tome što su napustili politeizam drevnog Egipta i predstavili Atona, boga sunca, iako neuspješno. Skulptura od pčelinjeg voska čini vezu s "majkom prirodom" opipljivijom i transcendentnijom. http://www.tomaslibertiny.com

Njegova upotreba industrijske preciznosti samo je '' sredstvo za postizanje cilja '' koje mu kao osobi i umjetniku omogućuje postavljanje uvjeta za kontroliranu slučajnost.

Njegova svijest o uzorcima i ponavljanjima koja nas okružuju, kao i očaravajuće nesavršenosti u prirodi, formalna su srž njegovih crteža, slika i kiparskih djela.

Između redaka pokušava dati nagovještaj odgovora na ispitivanje egzistencijalnih pitanja.

Suradnja ovog nadarenog kipara koji uz pomoć pčela prikazuje najrazličitije oblike, od čajnika preko raznih zadivljujućih skluptura pa na dalje samo pokazuje kako se uz pčele ne proizvodi samo med već su one ne neiscrpan izvor zdravih proizvoda nego i umjetničkih djela.

Prof. Nikola Kezić aktivno se priključuje Hrvatskoj pčelarskoj službi 112 Pred kraj sezone rojenja “Hrvatska pčelarska služba 112” ne staje sa svojim aktivnostima, slijede obveze na pčelinjacima, prihrane pčela te pripreme pčela za zimovanje.

PČELARSKA ŠKOLA ZA KONVENCIONALNO I EKOLOŠKO PČELARSTVO

Pčelarima Hrvatske pčelarske službe 112 po tom pitanju i pitanjima edukacije priključio se aktivno i prof. dr.sc. Nikola Kezić koji će kako je potvrdio u današnjem razgovoru nesebično podijeliti neka svoja znanja i vještine iz ovog područja.

Prof. dr.sc. Nikola Kezić, danas umirovljeni profesor pčelarstva s Agronomskog fakulteta u Zagrebu ima veliko znanje o genetici i liječenju pčela priznato i prepoznato i izvan Republike Hrvatske.

On smatra kako mi u Hrvatskoj imamo Sivu pčelu tzv. sivku koja spada među najbolje na svijetu. Kao našu prednost vidi kako i naši prvi susjedi imaju istu pasminu pa nema nekih većih opasnosti kojima su izloženi na primjer u Sloveniji.

Tekst i foto: HUP pčelinjak

Pčelarska škola koja se održava na kampusu Borongaju u organizaciji HUP Pčelinjak, PU Propolis, UPIM, Udruge Ulište i SŠ Bedekovčina održava Inkluzivna pčelarska škola za konvencionalno i ekološko pčelarstvo.

Praktični dio pčelarske škole počinje u proljeće svake godine kad dozvole vremenske prilike.

Specifičnost ove pčelarske škole je da se praksa održava na školskom pčelinjaku koji je smješten u krugu kampusa Borongaj te da na istom svaki pčelar ima mogućnost zadužiti košnicu te samostalno ili uz pomoć nastavnog tima pčelarske škole savladati svoje prve korake u praktičnom pčelarstvu.

Po završetku nastave polaže se ispit te sa položenim ispitom polaznici imaju zvanje pčelar/ka za što dobivaju i uvjerenje izdano od strane SŠ Bedekovčina koje se upisuje kao takvo u radnu knjižicu.

“Cilj je očuvati Sivu pčelu našu autohtonu pasminu u uzgojnom programu, odnosno sačuvati njen genetski potencijal.” prof. dr.sc. Nikola Kezić.

Prof. dr.sc. Nikola Kezić na pčelinjaku u Borongaju, iako je službeno u mirovini, uz sve aktivnosti vodi na Borongaju pčelarski kampus na kom polaznike pčelarske škole u organizaciji HUP pčelinjak, udruga pčelara Propolis, Udruga za promicanje istih mogućnosti – UPIM zajedno sa ostalim udrugama nastoji naučiti sve o pčelarstvu koje će kako nam je pojasnio možda nekome od njih biti danas - sutra hobi, možda samo zabava, a nekome dobra podloga buduće profesije.

Tekst i foto: Antun Karlović

Kolovoz (lat. Augustus) u pčelinjaku

Kolovoz je posljednji od tri ljetna mjeseca. Glavne pčelinje paše su uglavnom završile, te ovisno o vremenskim uvjetima u predstojećem razdoblju još se može vrcati livada, zlatošipka, vrijes i metvica. Kolovoz predstavlja vrijeme godišnjih odmora, međutim u pčelarstvu se kolovoz smatra ka mjesec kada prelazimo u novu pčelarsku godinu.

Jedan od razloga zašto pčelari kolovoz, mjesec usred ljeta, nazivaju i pčelarskom novom godinom je taj da tada pčele počinju pripreme za ulazak u zimu. Iz svakog jajašca koje vrijedna pčelinja matica položi u izgrađeno saće u mjesecu kolovozu izlaze mlade pčele koje moraju kao takve preživjeti zimu i zbog toga u tim leglima ne smije biti varroa grinje. Dakle zaštitu protiv varoze pčela počinjemo obavljati već krajem srpnja i provodimo ju tijekom kolovoza. Matica u ovom mjesecu postepeno smanjuje zalijeganje jajašca pa ju možemo i malo “stimulirati” za taj posao dodavanjem sirupa u omjeru 1:1 kako bi imala osjećaj normalnog unosa.

Vrućine i suše koje su u kolovozu uobičajene za područje Hrvatske osobito područje Dalmacije i otoka gdje je pitka voda u prirodi slabije dostupna treba shvatiti ozbiljno te pomoći pčelinjem nagonu u održavanju temperature košnice. Održavanje higijenskih pojila te redovito mijenjanje i dopunjavanje vode treba biti sastavni dio posjeta pčelinjaku tijekom cijele sezone, pa to ne treba nadam se posebno ni isticati u ovom tradicijski najtoplijem mjesecu u godini kada je voda u pčelinjaku osobito važna.

Omjer voda / šećer u pripremi sirupa možemo i mijenjati prema tome želimo li rjeđi ili gušći sirup, ovisno o tome želimo li da pčele unose više ili manje peludi.

Naime ako pčelama pripremimo rjeđi sirup one će tada unositi više peludi, kod gušćeg će sirupa pčele blokirati maticu medom koji u nedostatku prostora automatski smještaju u blizini i/ili iznad legla.

Samu prihranu pčela sirupom završavamo do kraja kolovoza-sredine rujna, ovisno o vremenu jer u slučaju da nastavimo sa prihranom matica će i dalje nastaviti sa zalijeganjem što nije preporučljivo znamo li da ciklus razvoja pčele traje oko 20 dana. Na to treba obratiti pozornost.

Mogućnost sigurnije prihrane bez da izazovemo grabež prolijevanjem ili curenjem sirupa: Karnister napunimo do polovine i stavimo ga u duboku podnicu ili u prazan nastavak / polu nastavak iznad nastavaka sa plodištem nakon skidanja medišnih okvira za vrcanje što se može vidjeti na slikovnom prikazu ispod….

Sirup za stimulaciju matice: Početkom kolovoza dodajemo svakom pčelinjem društvu medni ili šećerni sirup. Neki dodaju i „obogaćene“ pogače no svakako je bolje i učinkovitije dodavanje sirupa.

Prilikom dodavanja sirupa oprez: kako ne bi izazvali grabež, slučajno proliven sirup po vanjskom dijelu košnice treba obilno isprati vodom. Posebnu pažnju prije dodavanja sirupa u hranilice obratiti na njenu ispravnost kako ne se bi iz hranilice sirup izlijevao po pčelama ili košnici.

Priprema sirupa za pčele: U 6 litara vode otopimo 4 kg šećera. U dobivenu smjesu dodamo svježe prikupljenu pelud koju prethodno otopimo u malo tople vode i 3-5 grama limunske kiseline.

Naravno prihranu možemo vršiti i preko hranilica koje su standardno dio LR kompleta.

RASPORED OKVIRA U KOLOVOZU Iako je „sezona rojenja“ iza nas raspored okvira prilikom manipulacije u košnicama uvijek se „oponaša“ kao u sezoni rojenja.

Pčelama treba osigurati uz vodu koja mora biti dostupna uvijek u kolovozu dovoljno prostora no ne i previše.

Primjer prvi kod razmještaja legla, leglo uvijek slažemo u „piramidu“ na sredini unutrašnjosti košnice. Do legla u plodište košnice stavljamo prazno saće pa satne osnove s lijeve i desne strane. Poklopljeno leglo dižemo iznad dok je ostali raspored identičan.

Procjenom pčelara ovisno o unosu treba pčelama koje izlaze iz legla omogućiti gradnju saća - lučenje voska.

U novoj pčelarskoj godini donosimo i odluku o pretapanju starog saća koje neki pčelari pretapaju odmah neki taj posao ostavljaju za nešto hladnije dane.

Voda pčelama, to ne treba u kolovozu zaboravljati, služi u brojnim zadaćama.

Primjer br. 2: kod razmještaja legla, leglo uvijek slažemo u „piramidu“ na sredini. Do legla u plodište košnice stavljamo prazno saće pa satne osnove s lijeve i desne strane. Poklopljeno leglo dižemo iznad dok je ostatak popunjen mednim okvirima.

Vodom one stvaraju uz mahanje krilima ugodnu mikroklimu unutar košnice.

Voda mora biti tijekom dana zaštićena od direktnog utjecaja sunčeve svjetlosti kako se ne bi pregrijala.

Higijenske pojilice osim toga treba češće i temeljitije provjeravati a nužna je i njena redovita izmjena.

Primjer br. 3: kod razmještaja legla, leglo uvijek slažemo u „piramidu“ na sredini. Do legla u plodište košnice stavljamo prazno saće pa satne osnove s lijeve i desne strane. Poklopljeno leglo dižemo iznad dok je ostatak isti kao u plodištu dok je treći nastavak odvojen matičnom rešetkom s letom i predviđen samo za medište.

Kako postati dio tima

Zamjena matica

HPS 112?

Članstvo u Hrvatskoj pčelarskoj službi 112 je dobrovoljno i ostvaruje se kroz ustrojstvene oblike.

U pravilu se pčelar javlja sam, no članom se postaje se postaje i nakon što kandidata predlože dva ili više pčelara uključena u Hrvatsku pčelarsku službu, a na osnovu potreba u određenoj županiji.

Kandidat dobrovoljno unosi svoje podatke, prihvaća uvjete korištenja i da dragovoljno želi postati član.

Nakon toga donosi se odluka o uvrštenju člana u Hrvatsku pčelarsku službu 112.

Pčelari početnici, a sve kako bi se izbjegle opasne situacije na koje nisu spremni u početku mogu dobiti „mentora“ pratnju sa kojim izlaze na teren.

Pored osnovnog kriterija, kandidat mora biti punoljetan/na, tjelesno i mentalno zdrav te se dragovoljno opredijeliti da će svoje vrijeme besplatno posvetiti zbrinjavanju rojeva nepoznata vlasnika.

Za više detalja obratite se koordinatoru u Vašoj županiji ili na kontakt@hps-112.com

Početkom osmog mjeseca - kolovoza zadnji je rok za mijenjanje matica koje ne zadovoljuju potrebe zajednice polaganjem jajašca.

Tako će zajednica brojčano ojačati i ući s dovoljnim brojem pčela u zimu. Ukoliko smo maticu nabavili od nekog uzgajivača tada prvo moramo naći i izvaditi staru maticu.

Nekoliko sati nakon toga (3-5) se dodaje nova mlada matica u kaveziću. Dodavanje vršimo uz prihranu pčela sirupom (omjer 1:1) jer se tako nova mlada matica lakše u zajednici prihvaća.

Neko vrijeme nakon toga cca 24 sata pčele pojedu šećerno tijesto koje ih dijeli od ostalih pčela i iz kaveza izlazi mlada matica.

Uzgajamo li sami za svoje potrebe procedura može biti slična ili ista.

U pravilu kod dodavanja matice vršimo stimulativnu priranu pčela.

Marketing: Osigurajte svoje pčelinjake kvalitetnim video nadzorom 24/7/365

Osnovni principi ispravne zamjene: Matica se najlakše mijenja od travnja do kraja lipnja.

Kako dodati maticu u košnicu?

Uspješna, neupadljiva i što je najvažnije, pravodobna izmjena pčelinjih matica u nekoj košnici na pčelinjaku jedna je od 'najviših' faza pčelarskih vještina.

Postoje izravne i neizravne metode dodavanja. Maticu u pravilu mijenjamo svake dvije do tri godine. Pčele to naravno mogu i same promijeniti ako im se nešto u zajednici oko legla ne sviđa.

Matica je u pčelinjoj zajednici odgovorna za opstanak pčelinje zajednice, kako u prirodi tako i na pčelinjaku - bez razlike. O njoj ovisi i dalnji tijek sakupljanja meda te održivost pčela.

Glavni čimbenik koji utječe na produktivnost matice je njezina dob. Nakon par godina života, nekad prije nekad malo kasnije polaganje jajašca se smanjuje. Dešava se kako i neke starije matice mogu polagati neoplođena jajašca. Pčelari tada najčešće misle da se radi o matici trutuši.

Prilikom zamjene dodavanjem matice pčele će odmah početi izviđati i njuškati. Sve one imaju svoj vlastiti specifičan i prepoznatljiv miris. Maticu pčele u zajednici mogu prihvatiti, ali je mogu nažalost i ubiti. To se dešava.

Za razliku od zajednica u kojima su mlade matice u zajednicama sa starim maticama: prinosi meda se smanjuju, tijekom zime troše više hrane, češće se roje, sklonije su oboljevanju, a te zajednice često i u konačnici ne dođe li o smjene matice odumru.

Kako bi prihvat matice na pčelinjacima bio učinkovitiji treba razumijeti glavne čimbenike koji utječu na prihvat. To se razlikuje ovisno o sezoni, vremenu dodavanja matice, raspoloženju pčela, količini zaliha, unosu nektara i peluda i mnogim drugim detaljima koji mogu utjecati na reakciju pčela i prihvata matice u zajednici.

je najlakše saditi od travnja do početka lipnja. Nekoliko je razloga tome. U košnici prevladavaju mlade pčele, a kao što već i iz iskustva znate pčele su u zajednici nesklone stranim mirisima i drugim pčelama.

Nova matica tim je starim pčelama neprijatelj. S druge strane mlade kućne pčele, posebno kad su zaokupljene poslovima u zajednici kad su stare izašle u najvećoj mjeri u potragu za nektarom i peludi lakše prihvaćaju i navikavaju na novu maticu koja širi neki do tad nepoznat i novi miris u zajednici.

Prema tome može se zaključiti kako su najbolja opcija za dodavanje nove pčelinje matice još uvijek male no brzo rastuće zajednice. Kod mladih ćete pčela zaokupljenih brigom oko prerade nektara u med teško pronaći agresivne jedinke prema novim dodanim pčelinjim maticama.

Dodavanje u srpnju i kolovozu je s druge strane otežano jer su pčele prirodno u tom periodu nešto agresivnije. Maticu možete dodati nešto kasnije pred kraj kolovoza i tijekom rujna kad je vjerojatnije je da će prihvatiti novu maticu.

Kod dodavanja za bolji prihvat s druge strane ne bi smjelo biti otvorenog legla, jer insekti na njemu mogu dići matičnjake.

Iz košnice bi trebali prilikom dodavanja izvaditi sve okvire s nepoklopljenim leglom kao i staru maticu.

CD radovi u pčelinjaku Postupak izravnog doavanja matice u zajednicu je jednostavan, no u pčelarskim krugovima nije prihvaćen jer je nesiguran. Radimo sljedeće: Mičemo staru maticu zajedno sa okvirom na kojem je bila u vrijeme kad ju želimo maknuti. Ostali se okviri se samo približe dok na kraj dodajemo jedan sa satnom osnovom ili sa izgrađenim saćem.

2007. godine smo zainteresiranim pčelarima napravili i slali na kućne adrese po promotivnim cijenama medin sa opisom pčelarskih radova u pčelinjaku tijekom godine.

Nova se matica dodaje na isto mjesto gdje se naazila stara. Nakon otprilike tri dana, ne treba ometati pčele i otvarati košnicu prije, provodi se provjera. Poželjno je u to vrijeme malo stimulativno prihranjivati pčele mednim ili šećernim sirupom.

Iduća metoda je da se zajednica ostavi bez matice otprilike 8-10 sati nakon toga se leto košnice smanjuje na otprilike centimetar i pol do dva. Uz pomoć dimilice upuhnemo malo dima kroz leto i zatvaramo košnicu.

Pričekamo otprilike vadesetak sekundi i dodajemo maticu nakon čega otvaramo leto na cca centimetar do dva kako bi ušlo malo zraka pa upuhujemo još malo dima pa zatvaramo leto na minut do dva.

Javio nam se pčelar koji je izgubio medij i želi bi da mu ga pošaljemo ponovo uz naknadu.

Otvorimo leto do najviše dva centimetra i pri tome ne otvaramo leto više kako pčele ne bi masovno izašle na leto. Nakon 24 sata otvaramo leto ok provjeru vršimo nakon dva do tri dana.

Potražili smo i pronašli još nekoliko arhiviranih primjeraka i bez ikakve naknade poslali zabrinutom pčelaru koji je ovo povremeno koristio kao podsjetnik na neke davne dane.

Postoje naravno brojne izravne i neizravne metode koje uključuju malo pčelareva znanja i vještina.

Metoda koja daje veliku uspješnost pa se kod pčelara koisti je doavanje matice u kaveziću bez pratilja. Takva se maica dodaje gore na satne osnove poklapa se i pčele same eliminiraju staru maticu koja prestaje sa zaljeganjem solidariziraju se sa novom i oslobađaju je iz kavezića. Često se kao takva koristi za zamjenu starih matica mladima, ali još neoplođenim.

Kako imamo još 5-6 primjeraka i njih ćemo podijeliti zainteresiranim pčelarima (prvi koji nam se jave na email kontakt@pcelarstvo.hr).

No ni svi ostali pčelari zainteresirani za ovaj medij sa pčelarskim radovima u pčelinjaku neće ostati „kratkih“ rukava.

U pripremi je novo obnovljeno izdanje koje prati promjene u klime koje su se u međuvremenu desile.

DVD medij neće nažalost biti besplatno poput ovog časopisa, no cijena će biti minimalna jednaka troškovima nabavke, štampanja i slanja samog medija, moglo bi prema ideji nekih članova udruge imati i izdanje časopisa PČELARstvo za 2021. godinu.

Način na koji možete predvidjeti neku buduću pčelinju pašu je da zamislite i izgovorite neki broj. Nitko na svijetu ne može predvidjeti količinu nektara koje će pojedina biljka na nekom terenu ili mikrolokaciji izlučiti nektara.

Borba protiv grabeži na pčelinjaku!

Nema pčelara koji se nije susreo sa grabeži na pčelinjaku. Kako bi prepoznali i vidjeli grabež morate biti u pravo vrijeme na pravom mjestu.

Ideja borbe protiv grabeži tunelima nije nova, opisana je i na portalu www.pcelarstvo.hr a ideja sa kanalicama za struju je u stvari vrlo jednostavna i moguće ih je koristiti tijekom cijele godine.

Zatvaranje leta košnice je jednostavno, preusmjeravanje pčela na navikavanje novog ulaza može poslužiti i nečem drugom.

Pčele pljačkaši pokušavaju ući u košnicu leteći ravno u ulaz. Zaslon im sprječava ulazak. Domaće pčele napuštaju ulaz, puze lijevo ili desno te tako izlaze kroz jedan od dva utora. Kroz iste te utore ponovno ulaze u košnicu.

Ovakav „zaslon“ ulaz u košnici nije ništa novo, postoje slični koje možete kupiti razlika je u cijeni ove možete sami vrlo jednostavno napraviti besplatno od otpada ili za vrlo male iznose kupite li kanalice nove.

Napomena: Ovo prilikom objave članka nije testirano na košnici koja je suočena s pljačkom no vrlo dobro funkcionira na radnoj zajednici i na nukleusima sa 5 ili 7 okvira.

Najbolji način sprječavanja pljačke je održavanje velikih, jakih i zdravih kolonija.

Uz dovoljno pčela ima dovoljno čuvara i kolonija će se moći obraniti i od pčela i od osa. Mnogo je vjerojatnije da će jake kolonije biti pljačkaši nego opljačkane.

WARRE KOŠNICA Košnica koju je temeljem vlastitih proučavanja i stečenih saznanja o životu pčela i pčelinjih zajednica razvio Abbé Emil Warré.

On je košnicu nazvao: „Ruche Populaire” u prijevodu bi to značilo kao „Narodna košnica” a kasnije je ista postala poznata kao: “Ruche Warré” tj. Warré – ova košnica.

Warreova košnica manja je od uobičajene Langstroth košnice s deset okvira, tako da troši manje energije i resursa od uobičajene košnice.

Izgradnja kompletne Warre košnice traje kod iskusnijih oko 2-3 sata … a uzme li vam i 2-3 dana uživat ćete u njoj.

Warré košnica sastoji razine istih okvira opremljena s top-barovima, ali bez okvira.

Njegov temeljni i korištenju značajke mogu se sažeti kako slijedi:   

dimenzija 300 x 300 x 210 mm osam satonoša u nastavku bez okvira (top bar sistem) platno za pokrivanje satonoša gornjeg nastavka – poplun

Idejno je zamišljena tako da ako možete na zid postaviti policu možete i sami napraviti ovakvu košnicu.

Gradnja ovakvih idejno “narodnih” košnica nije zahtjevna. Za samo izgradnju Warre košnice trebat će vam osnovni stolarski alat. Neke od ovih alata možda već i posjedujete, a neke ćete možda trebati kupiti. Što ćete trebati?      

skalpel ručna pila ili električna ubodna / kružna čekić metar kutomjer libela ili ravnalo

Vaše bilješke:

OGLAŠAVANJE I PREDAJA TEKSTOVA Upute za pripremu komercijalnih oglasa: Komercijalni oglasi moraju biti grafički pripremljeni i u pdf formatu dostavljeni najkasnije do 20. u mjesecu. Cijena oglasa: 1/1 (16x24 cm) 2.200,00 kn 1/2 (16x12 cm) 1.500,00 kn 1/3 (16x7,5 cm) 900,00 kn 1/4 (16x6 cm, 8x12 cm) 700,00 kn 1/8 (5x8 cm) 350,00 kn Popust na komercijalne oglase: 4x oglas -15%; 5-8x oglas -25%; 9-12x oglas -35% Za sadržaj oglasa odgovaraju isključivo oglašivači. Komercijalni i mali oglasi uključuju i objavu na web stranici www.pcelarstvo.hr Upute za pripremu malih oglasa građana i pčelara: Mali oglasi pčelara i pčelarskih udruga moraju biti dostavljeni najkasnije do 20. u mjesecu za objavu u sljedećem broju časopisa.

Upute za pripremu tekstova za objavu u časopisu PČELARstvo: Rukopisi i fotografije za objavu u časopisu primaju se najkasnije do 20. u mjesecu, te se nakon objave ne vraćaju. Svi mediji koji preuzimaju tekstove, obavezno moraju navesti izvor informacija: Časopis PČELARstvo. Sve uplate i donacije vrše se isključivo na žiro račun udruge Udruga Pčelarstvo online info tel: 0989862023 Marije Vidović 13, 42000 Varaždin – HR OIB:89007381699 MB:02724979 RAČUN: HR2023600001102199855 http://www.pcelarstvo.hr kontakt@pcelarstvo.hr

+385 42 260 400 / +385 42 557 770 / +385 42 557 771 / +385 42 557 774 / +385 42 557 775

Dnevno na relaciji: Hrvatska - Italija - Hrvatska Hrvatska - Austrija - Hrvatska Hrvatska - Njemačka - Hrvatska Hrvatska - Švicarska - Hrvatska Hrvatska - Francuska - Hrvatska