Zaštita pčela zimi - varroa

PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA

Varroa u zimskom klupku Malen parazit koji živi na površini svojeg domaćina - pčele i kojem se opravdano ne veseli ni jedan pčelar. Prag tolerancije nakon kojeg pristupamo tretmanu suzbijanja varoze na pčelinjaku trebao bi biti prepoznat i određen te javno dostupan svim pčelarima unutar neke pojedine šire regije, a određuje se prema razini varoe unutar određenog godišnjeg doba uz preporuku sredstava kojima pčelar može suzbijati ovu parazitsku napast na pčelama. Prag tolerancije tijekom jeseni ili zime morao bi kod svakog pčelara biti daleko manji nego što je prag tolerancije tijekom sezone izmjene legla jer je šteta nenadoknadiva pa se lako može desiti gubitak cijele pčelinje zajednice.

Ako je to poznato i jasno tada je pčelar, bez obzira radi li e o profesionalnom ili hobi pčelaru, u mogućnosti da: 1. predvidi u koje doba godine koje lječenja treba primjeniti 2. olakšava pčelaru kod donošenja važnih odluka o pragu pristupanja tretmanu

Pčelarima dostupna literatura prerijetko to ističe, pojedini internet stranice osim toga sasvim progrešno prepisuju ALI treba znati da pčelinje zajednice prve, druge ili treće generacije mogu imati različit postotak broja varroe pa ukoliko kontroliramo samo novooformljene zajednice (u toj godini) podaci vas mogu itekako zavarati ovisno o tome kako je zajednica oformljena te kakav je tretman varroe imala. U kasnom dijelu sezone pčelinje zajednice varrou, u nedostatku trutovskog legla, možemo pratiti prirodnim padom na podnici tijekom 7 dana (ne manje) te ako je prosječan broj kod kontrolnih zajednica 3-4 (dnevno) trebamo pristupiti bez ikakve odgode tretiranju SVIH zajednica nekim od sredstava za to određeno godišnje doba.

Varoa: Ako x 3 1. Ako

je varoznost pčela sredinom kolovoza blizu praga tolerancije, preporučljivo je odrađivanje tretmana kako bi se spriječilo populaciju grinje da dosegne razinu pogubnu za pčelinju koloniju. U zimu bi trebale ući tretirane kolonije te sa dovoljnim brojem pčela.

2. Ako je razina varoznosti sredinom kolovoza daleko ispod praga za tretman, pčelar može odgoditi sam tretman sve do kontrolnog zimskog.

3. Ako je razina varoznosti pčela sredinom kolovoza mnogo veća od praga tolerancije, pčelar može tretmanom smanjiti populaciju varoe, ali nažalost za očekivati je da će prije ili kasnije izgubiti tu koloniju.

PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA

PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA

Ulaskom pčela u zimu svakom je pčelaru cilj da zajednice na njegovom pčelinjaku budu bez ili sa vrlo malo varoe. Iako se broj potrebnih radova na pčelinjacima smanjuje završetkom sezone medenja ponekad se broj varroe kod pčele ne smanjuje željenom brzinom i u željenom postotku. Varroa kao i svaki nametnik - parazit pokazalo se ima veću otpornost i vitalnost u prezimljavanju od medonosne pčele. Ne samo da su joj gubici manji nego se vrlo dobro prilagodila da tijekom proljeća poveća svoju populaciju, a sve na štetu zajednice u kojoj je prezimila.

U slučajevima kada zimska pčela umire, prema nekim mjerenjima i do 70% varroe se vraća i prenosi na na žive pčele. Kada to nije moguće iz nekih razloga varroa može živjeti hraneći se na mrtvoj pčeli ovisno o uvjetima i do pedesetak sati. Za to vrijeme iskoristit će svaku priliku da se preseli na neku pčelu u blizini.

Varroa na zimskim pčelama zauzima smješta se na trbušnom dijelu zatka između trećeg i četvrtog kolutića. Tu je vjerojatno pronašla idealnu poziciju pristupu hranjivim tvarima središnjeg dijela probavnog trakta pčele.

Kako je varroa na neke pesticide u trakama koji se učestalo koriste za kontrolu ove grinje unutar pčelinje zajednice postala otoporna često se desi da pčele u zimu ulaze sa velikim postotkom varroe.

Takve pčele najčešće ne dožive proljeće no ukoliko i prežive razdoblje zimske neaktivnosti ne mogu se razviti kao ostale zajednice.

Lapsit exillis, odnosno "Sveti gral" pčelarstva današnjice je uzgoj pčela koje se mogu koliko toliko same boriti sa varroom. Iako neki tvrde da je to u današnjim uvjetima nemoguće, varroa - tolerantne populacije pčela postoje i mogu se u određenim uvjetima dobiti pčele koje su bez varroe.

Zaštita pčela zimi Poznato je da pčele dolaskom nižih temperatura, pred kraj jeseni - početkom zime u svojim nastambama prelaze u klupko koje rade oko svojih prikupljenih zaliha za razdoblje kada bilje ne daje nektar. Iako se zimi radovi direktni na pčelinjaku smanjuju to ne znači da ih nema, svi znaju već da pčele ne spavaju zimski san već samo smanjuju svoje funkcije na minimum. Taj minimum pokretnosti omogućuje im također štedljivu minimalnu potrošnju hrane što ovisi o podneblju i pojedinoj godini.

One poslove koje pčelari provode moraju biti unaprijed planirani (kao i kroz godinu) odrađeno u tišini i bez previše nepotrebnog uznemiravanja zajednica koje se nalaze u klupku.

Kod nižih temperatura pčele su manje pokretne i aktivne pa njihovi prirodni neprijatelji kojima je do sada bilo teško ući u neosvojivu pčelinju tvrđavu koriste svaku priliku za ulaz u njihovu "smočnicu".

Miševi, voluharice, stršljeni, ose i drugi veći ili manji neprijatelji žele se zasladiti pčelinjim vrijednim proizvodima koje su one za ovo doba godine spremale isključivo za svoje potrebe.

PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA

PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA

Pčele sklupčane u klupku kod nižih temperatura manje su aktivne, gotovo u stanju mirovanja, pa tako i onaj dio pčela koji ima zadaću braniti ulaz "tvrđave" od pljačkaša. Ose, stršljeni i kukci koji lete i na nešto nižim temperaturama to znaju vrlo dobro i koriste i svaki najmanji otpor. Miševi, voluharice i slični manji glodavci kroz neosiguran će ulaz ući u područje koje im u ovom trenutku predstavlja neiscrpan izvor zaliha hrane.

Nerjetko će u takvom nebranjenom prostoru tik iznad klupka napraviti svoje gnjezdo pored kojeg će imati i hrane pa će im pčele jednim dijelom svog klupka čak i grijati njihovo novo stanište.

Kako su ti glodavci aktivni cijelu zimu, šećući po košnici, uznemiravaju pčele za koje u slučajevima izlazka iz košnice na nižim temperaturama znači sigurnu smrt. Tako čak i samo razdvajanje klupka u košnici znači da neće moći osigurati potreban mir i toplinu pa ugibaju usprkos dovoljnim zalihama meda.

Pčelari da bi spriječili ovakve neželjene situacije pogubne za pčele, u jesen postavljaju otrovne mamce i poput svih poljoprivrednika na taj način smanjuju samo prisustvo istih oko pčelinjaka. No kako su ti napasnici obično prisutni u velikom broju, te poneki čak vješto izbjegavaju postavljene im zamke, treba pribjeći i drugim metodama. Kod pčelara popularno postavljanje "češljeva" na sužena zimska leta košnica ima zadaću onemogućiti ulaz većim pljačkašima. Često voluharice, miševi i slični svojom upornošću njuškom i nožicama uspiju odstraniti takvu zaštitu.

Druga je mogućnost postavljanje žičanih mreža promjera tek toliko da pčela može proći u svojim rijetkim zimskim pročisnim izlascima. To obično sprečava uznemiravanje pčela unutar košnice, međutim kod upornijih napasnika ne i uvijek.

Jedna od mogućnosti zimske obrane pčela u kojoj pčelar ima ključnu ulogu je postavljanje metalne matične rešetke na vrh same podnice košnice. Na vrh podnice na koju smo smjestili matičnu rešetku se stavi nastavak sa okvirima i pčelama i to će biti nepremostiva prepreka za većinu jesensko zimskih pljačkaša košnica. Matične rešetke sa letom treba staviti naopako. Matična rešetka ne služi za tu namjenu ali kako je u ovom dijelu godine nepotrebna u košnici, možemo je bez rezmišljanja iskoristiti i u tu svrhu. Osim što će uspješno odraditi svoju novu zadaću smanjit će nam dio brige oko skladištenja do proljeća.(akarlovic)

PROJEKT UDRUGE PČELARA I GRAĐANA PČELARSTVO ONLINE – VIRTUALNI PČELARI BEZ GRANICA