Ljudska gromada

Piše: Dinko OSMANČEVIĆ

Gradimo mostove povjerenja i tolerancije, slijedeći i puteve koje je svojevremeno pokretao i veliki prosvjetitelj, jezikoslovac, pjesnik, putopisac, franjevac Frano Jukić koji se ponosio i još jednim svojim prezimenom – Banjalučanin.

Fra Ivan Frano Jukić, rođen je 8.jula 1818. godine u Banjaluci. Bio je hrvatski franjevac, prosvjetitelj, jezikoslovac, pjesnik, putopisac, preporoditelj...

Nižu gimnaziju završio je u Fojnici, filozofiju je studirao u Zagrebu, teologiju u mađarskom Vespremu i u Dubrovniku. Još tokom studija, politički se angažirao, pošto je bio oduševljen idejama ilirskog pokreta. Zato se zalagao za kulturno podizanje Bosne, za otvaranje biblioteka, osnivanje štamparija, narodnih čitaonica, muzeja. Imao je prosvjetiteljske ciljeve, prije svega za reformu jezika i pravopisa. Bio je pristalica Gajevog pravopisa.

“Bosanski prijatelj”

Ivan Frano Jukić pokrenuo je i uređivao prvi bosansko herce go vački časopis, “Bosanski prijatelj”. Prikupljao je i narodne pjesme, koje je zajedno sa fra Grgom Martićem, a pod pseudonimom, objavio u Osijeku. Sav Jukićeva rad bio je vezan za djelovanje fra Grge Martića.

Najviše su se isticali Jukićeva putopisi. Ali pisao je i pjesme, i to u skladu sa svojim ilirskim zanosom. Zbog svog političkog djelovanja, Jukić je upao u nemilost Omer-paše Latasa. Naime, Jukić je Latasa posmatrao kao Slavena, sklonog svom narodu, potencijalnog spasitelja Bosne. Napisao je pjesmu “Slavodobitnica svietlome gospodinu Omer-paši” (1852). Zbog iste, Latas ga je zatočio, a zatim i trajno protjerao u Istanbul. Iz carigradske tamnice, svojim diplomatskim sposobnostima, oslobodio ga je austrijski konzul, pjesnik Antun Mihanović.

Fra Ivan Frano Jukić umro je mlad, 20. maja 1857, u Beču. Danas, uz njegov prosvjetiteljski rad i političko djelovanje, najviše cijenimo njegove putopise (“Putovanje od Sarajeva do Carigrada”), ali i njegove pjesme i naučni rad.

Očuvanje tradicije i kulture

Hrvatsko kulturno društvo Napredak, podružnica Banja Luka, od 21. do 23. oktobra ove godine organizovalo je po treći put Dane fra Ivana Frane Jukića. Dani su svečano otvoreni u četvrtak, 21.oktobra, u Muzeju Republike Srpske, projekcijom dokumentarnog filma “Sestre”. Riječ je o filmu koji govori o životu, radu i značaju rada časnih sestara, klanjateljica Krvi Kristove, za banjalučku regiju.

Narednog dana, najprije je u podne, u Mrkonjić Gradu, otkrivena spomen ploča u čast velikana, fra Ivana Frane Jukića, da bi naveče, u Banjaluci, u Muzeju Republike Srpske, otvorena izložba slika, umjetnika iz Žepča, Saše Zečevića.

Treće večeri, program se preselio u banjalučko Gradsko pozorište Jazavac. (Riječ je o prostorijama nekadašnjeg kina Vrbas, na Mejdanu.) Na moju radost, a vjerujem i većine prisutnih, dvorana je bila prilično popunjena.

Najprije je rad ponajmlađe Napretkove podružnice, ove u Banjaluci, predstavila predsjednica podružnice, Ružica Ševarika. Upoznala nas je sa svim izazovima, da bi podružnica stala na noge, a sa kojima se susreće posebno tokom ovih teških godinu i po vremena pandemije kovida-19. Potom je mikrofon ustupila gošći iz Viteza, predsjednici najaktivnije Napretkom podružnice, Gordani Mišković.

Viteška Napretkova podružnica je svoj rad obnovila još 199., te aktivnosti obavlja kroz tri sekcije; folklornu, koja ima više od 200 članova, od najmlađih do odraslih, tamburašku i književnu. Do sada su imali impozantan broj koncerata u Bosni i Hercegovini i inostranstvu, uz značajnu izdavačku djelanost i stotine književnih večeri.

Prisutnim se obratio i dopredsjednik Napretka, Josip Križanović. Ukratko je ispričao o značaju Društva u očuvanju tradicije i kulture hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je i sama šarolika, zavisno od krajeva zemlje, a koja se uklapa u lepezu bogatstva različitih kultura naroda u Bosni i Hercegovini.

Uslijedio je izuzetno bogat kulturno-umjetnički program u kome su članovi folklorne sekcije iz Viteza, predstavili igre i nošnje Hrvata središnje Bosne, ali ne i samo njih, pošto njeguju i igre Hrvata svih krajeva, kao i igre drugih naroda nekadašnje Jugoslavije. (Članovi sekcije, u jednom od nastupa otplesala su nam i grčku narodnu igru, poznati Sirtaki.)

Značaj prožimanja kultura

U jednoj od pauza folklornih i muzičkih nastupa, publici se obratio predsjednik književne sekcije viteškog Napretka, ugledni hrvatski i bosanskohercegovački književnikAnto Zirdum. U svom nadahnutom, ali i duhovitom izlaganju, govorio je o radu i značaju Ivana Frane Jukića, za koga je rekao da je ljudska gromada koja se rađa jednom u stotinu godina.

Anto Zirdum, za koga možemo reći da je spiritus movens književnih aktivnosti u Vitezu, književnih natječaja i izdavaštva, kao i književnih večeri, govorio je i o značaju prožimanja različitih kultura u Bosni i Hercegovini. (Na jednom regionalnom književom festivalu fantastike, čiji je osnivač Anto Zirdum, u Vitezu su se već u nekoliko navrata okupljali pisci fantastike sa prostora nekadašnje Jugoslavije, među kojima i potpisnik ovih redova.)

Vrhunac večeri bio je odlomak iz opere,Ero s onoga svojega, u maestralnom izvođenju gostiju iz Viteza, kojim su na noge podigli publiku u Jazavcu i doživjeli ovacije istih.

Dani fra Ivana Frane Jukića podsjetili su me na naš Vezeni most. A održani su u vrijeme velikih političkih naboja i previranja, te političke krize sa kojom se Bosna i Hercegovina nije susrela još od 1995.

Mislim da je potrebno da se oslobodimo ropstva političkim rijaliti šou programima, kojima smo neprekidno bombardovani u medijima, te da ponovno upoznamo različite kulture i tradicije koje su se vijekovima prožimale na ovim prostorima, i da gradimo mostova povjerenja i tolerancije, tj. da slijedimo puteve koje je svojevremeno trasirao i fra Ivan Frano Jukić. Zbog toga je veliki značaj ovakvih manifestacija, kao što su i Dani fra Ivana Frane Jukića održani tog lijepog oktobarskog vikenda, a kojima uzgred treba posvetiti i mnogo veću medijsku pažnju.