Bez dijaspore nema progresa

Tekst i foto: Zinajda Hrvat POSJETA GRADU OD LIŠĆA, ČIJE OBALE U RUCI DRŽE MOST VEZEN OD ŽICE, SVILENE, TANKE U SEDAM BOJA TKAN: Prof. dr Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres: Bez dijaspore nema dugoročnog napretka u BiH. Dijaspori se mora dati prilika da investira, savjetuje i aktivno učestvuje u političkom životu u BiH.

Nasiha Kapidžić Hadžić je opjevala Banjaluku u mnogim svojim pjesmama, a njena najpoznatija pjesma, koju napamet zna odre citovati svaki Banjalučanin, svakako je „Vezeni most“. Stihovi te pjesme krase i podnaslov ovog članka, kao i podsjećanje na dan rođenja naše Banjalučanke, koja je uvijek svoj grad i njegove ljude nosila u srcu, ma koliko daleko od njega bila.

Oktobar je i jesen je ukrasila naš grad naj ljepšim bojama zlata i bakra, mnogobrojni putnici i turisti ga obilaze i dive se njegovom zelenom Vrbasu, alejama, širokim ulicama, uku snoj hrani i dobrodušnim stanovnicima. Banja lučani koji žive u evropskim i svjetskim gra dovima, kao i oni koji su u drugim gradovima Bosne i Herecegovine, često dolaze u svoj rodni grad.

Jedan od njih je i prof. dr Mirsad Hadži kadić, predsjednik Platforme za progres.Svoju ljubav prema Banjaluci i Bosni i Hercegovini profesor je pokazao tako što je odlučio da posluša svoje srce i iz sigurnosti Amerike, gdje je ostvario američki san, nedostižan mnogima, dođe u Bosnu i Hercegovinu i pomogne joj u njenim najtežim trenucima poslije završetka ratnih dejstava. Za njega možemo reći da je u praksi primijenio onu čuvenu Kenedijevu rečenicu:“Ne pitajte šta domovina može učiniti za vas, već šta vi možete učiniti za nju! “ Došao je da svoje široko znanje pokloni domovini i učini je ljepšom, prosperi tetnijom i sigurnijom za život svih njenih gra đana.

U rodnom gradu

na usavršavanje iz oblasti informacionih tehno logija.

Iz njegove bogate biografije možemo izdvo jiti da je doktorirao iz oblasti računarske tehnike, da je autor više od pedeset naučnih radova u međunarodnim i američkim časo pisima, tri knjige, te osnivački dekan Fakulteta za Informa cione tehnologije Univerziteta u Sjevernoj Karolini, u gradu Šarlota.

U toku svoje nedavne posjete Banjaluci, profesor Hadžikadić je šetajući centrom našeg grada razgovarao s brojnim građanima koji su ga radosno pozdravljali i pokazivali veliku zainte resovanost za novo lice na političkoj sceni. Dre vna tvrđava Kastel je bila predivna scenografija za intervju koji je profesor dao za jednu televizijsku kuću.Kako se u isto vrijeme u gradu održavao i Sajam kreativaca, članovi Platforme za progres regija Banja Luka profesora su obra dovati unikatnim poklonom, tacnom ukrašenom tradicionalnom banjalučkom kerom.Banjalučka kera je, zahvaljujući entuzijasticama, upisana na listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa RS i nalazi se na listi čekanja UNESCO-a. Profesor se zahvalio za ovu pažnju i rekao da izuzetno cijeni rad ovih žena na zaštiti banjalučke kere kao kulturnog naslijeđa.

Nakon kratkog predaha uz kafu sa prija teljima, profesor se zaputio u Kozarac gdje je posjetio Jusufa Arifagića, povratnika iz Norveške i poznatog privatnika iz Kozarca i kandidata za predsjednika/potpredsjednika entiteta RS na izborima 2022.godine.Profesor Hadžikadić je dao svoju podršku Arifagiću i drugim Kozarčanima, koji se ovih dana bore da po drugi put u 30 godina sačuvaju svoja imanja i pravo na život na ovim prostorima.Naime, prema riječima Arifagića, trasa auto puta Banja Luka-Prijedor bi, po plano vima vlasti RS i Instituta za gradnju, išla kroz naseljena mjesta,preko mezarja i vjerskih obje kata, a ugrožena bi bila i dva velika preduzeća i 10 do 15 privatnih objekata bi bilo srušeno.

Nematesituacijekojasenemožeprevazići

Profesor Hadzikadić je s radošću i razumije vanjem odgovarao i na naša pitanja:

Da li Vam je bilo teško vratiti se u Bosnu i Hercegovinu nakon toliko vremena koje ste proveliu Americi i da li smatrate da BiH ima šansu da se izvuče iz ove teške situacije?

Iskreno rečeno, nije bilo lako vratiti se u domovinu nakon skoro 30 godina provedenih u Americi. Nije bilo lako ostaviti djecu, unuke, prijatelje i posao (u smislu fizičke prisutnosti i komunikacije) i uključiti se u ovo političku umazaniju koja je prisutna u Bosni i Hercegovini. Ali, kada domovina zove, onda je nemoguće reći ne. Situacija u Bosni i Hercegovini je teška i svakim danom je sve teža, ali nema te situacije koja se ne može prevazići sa poštenim i sposobnim ljudima koji žele dobro ovoj državi. A takvih zaista ima mnogo, samo ih treba naći. To nije lako zato što su mnogi već napustili Bosnu i Hercegovinu, a dobar dio onih koji su ostali, moraju slušati partijske moćnike kako bi osigurali osnovnu egzistenciju.

Bez dijaspore nema dugoročnog napretka u Bosni i Hercegovini. Dijaspora je mahom obra zovana, situirana, umrežena u privredne i društvene tokove država u kojima žive i prila gođena životu u demokratskim i sređenim društvima. Njihova iskustva su neprocjenjiva za budućnost države. Na primjer, da dijaspora glasa sa svojim potencijalom od 800.000 do 1.000.000 glasova, mi bismo danas imali potpuno drugačiju političku, privrednu, društvenu, zdravstvenu, kulturnu i sportsku sliku u Bosni i Hercegovini. Dijaspori se mora dati prilika da investira, savjetuje i aktivno učestvuje u političkom životu Bosne i Hercegovine, kroz Ministarstvo dijaspore koje treba formirati na državnim nivou i kroz predstavnički rad u parlamentima, skupštinama i vijećima na različitim nivoima vlasti u cijeloj državi, što tek treba istinski omogućiti.

Kakvu poruku imate za mlade, obrazovane ljude (Bosance i Hercegovce) u zemlji i ino stranstvu?

Mladi ljudi nemaju trenutno perspektivu u Bosni i Hercegovini. Obrazovanje često nije na adekvatnom nivou, kvalitetnih i dobro plaćenih poslova ima malo, a mržnja i podjele u društvu su skoro jedina tema infomativnih emisija u medijima. Društvo im duguje mnogo. Ali, isto tako, mladi duguju mnogo društvu. Moraju da se bore. Moraju da se politički angažuju i pokažu šta njihova energija i kreativnost mogu uraditi u saradnji sa iskustvom svojih starijih saboraca. Najlakše je tražiti, a najteže dati, iako je svima jasno da ljudi dobiju beneficije društva samo onda kada i oni daju svoj doprinos njegovom razvoju.

Postoje li neki projekti na kojima radite, a na čijoj realizaciji bi vam naši ljudi iz dijaspore mogli pomoći?

Upravo u ovom periodu radim na formiranju Instituta naprednih tehnologija koji je osmišljen kao mjesto gdje ćemo pokazati kako istraživanje može biti multidisciplinarno, primjenjivo u praksi, edukativno i samoodrživo. To će biti mjesto gdje računarstvo i komunikacije, prirodne nauke, društvene nauke, humanističke nauke, privreda, kultura i sport mogu raditi zajedno da se ponude rješenja za društvene i ekonomske probleme društva. Takođe, mi ćemo pokazati kako se može uspostaviti povratna veza između obrazovanja, nauke i privrede, koja će rezultirati u progresivnom društvu gdje će svi građani imati priliku da se ispolje u svim dimenzijama svoga bića. Da bismo uspjeli u ovoj namjeri, izuzetno je važno da imamo podršku i učešće dijaspore u smislu eksperata, resursa i povezivanja sa najvažnijim institucijama svijeta.

Zašto ste se vratili u Sarajevo, a ne u Banja luku?

Htio sam pokazati primjerom da se može i mora drugačije razmišljati o politici. To sam htio ostvariti putem ličnog primjera. Za to sam odabrao najvidljiviju političku ulogu: člana Predsjedništva, a to sam kao kandidat mogao ostvariti jedino u Sarajevu.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme i da li biste nam preporučili neke knjige koje su vas posebno nadahnule?

Slobodnog vremena u politici nema, sve je podređeno razmišljanju o boljitku države. Čitam stvari koje su vezane za razvoj društva, a to znači političke teorije, memoare, ekonomske analize, demografske procjene, privredne zakonitosti i zdravstvene i obrazovne inicijative. Što se tiče knjiga, mnoge su me dojmile, ali najviše one koje pokazuju kako se sva društva suoče sa problemima kada dozvole da društvene i osobne vrijednosti korodiraju. Zato mi je jedna od dražih knjiga ona koju je napisao još davno rimski car i filozof, Markusa Aureliusa. Radi se o knjizi “Meditacije”, koja na jednostavan i čitak način daje upute za najbolje osobine čovjeka i društva.