SUSRET S POVODOM: U JEDNOJ BANJALUČKOJ ŠETNJI I I RAZGOVORU
POSJETA GRADU OD LIŠĆA, ČIJE OBALE U RUCI DRŽE MOST VEZEN OD ŽICE, SVILENE, TANKE U SEDAM BOJA TKAN:
Tekst i foto: Zinajda Hr vat
Prof. dr Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres: Bez dijaspore nema dugoročnog napretka u BiH. Dijaspori se mora dati prilika da investira, savjetuje i aktivno učestvuje u političkom životu u BiH.
Bez dijaspore nema progresa Nasiha Kapidžić Hadžić je opjevala Banjaluku u mnogim svojim pjesmama, a njena najpoznatija pjesma, koju napamet zna odrecitovati svaki Banjalučanin, svakako je „Vezeni most“. Stihovi te pjesme krase i podnaslov ovog članka, kao i podsjećanje na dan rođenja naše Banjalučanke, koja je uvijek svoj grad i njegove ljude nosila u srcu, ma koliko daleko od njega bila. Oktobar je i jesen je ukrasila naš grad najljepšim bojama zlata i bakra, mnogobrojni putnici i turisti ga obilaze i dive se njegovom zelenom Vrbasu, alejama, širokim ulicama, ukusnoj hrani i dobrodušnim stanovnicima. Banjalučani koji žive u evropskim i svjetskim gradovima, kao i oni koji su u drugim gradovima Bosne i Herecegovine, često dolaze u svoj rodni grad. Jedan od njih je i prof. dr Mirsad Hadžikadić, predsjednik Platforme za progres.Svoju ljubav prema Banjaluci i Bosni i Hercegovini profesor je pokazao tako što je odlučio da posluša svoje srce i iz sigurnosti Amerike, gdje je ostvario američki san, nedostižan mnogima, dođe u Bosnu i Hercegovinu i pomogne joj u njenim najtežim trenucima poslije završetka ratnih dejstava. Za njega možemo reći da je u praksi primijenio onu čuvenu Kenedijevu rečenicu:“Ne pitajte šta domovina može učiniti za vas, već šta vi možete učiniti za nju! “ Došao je da svoje široko znanje pokloni domovini i učini je ljepšom, prosperitetnijom i sigurnijom za život svih njenih građana. U rodnom gradu Profesor Hadžikadić je rođen u Banjaluci 1955.godine, a u Ameriku je otišao 1984. godine ŠEHER 30 BANJA LUKA
na usavršavanje iz oblasti informacionih tehnologija. Iz njegove bogate biografije možemo izdvojiti da je doktorirao iz oblasti računarske tehnike, da je autor više od pedeset naučnih radova u međunarodnim i američkim časopisima, tri knjige, te osnivački dekan Fakulteta za Informacione tehnologije Univerziteta u Sjevernoj Karolini, u gradu Šarlota. U toku svoje nedavne posjete Banjaluci, profesor Hadžikadić je šetajući centrom našeg grada razgovarao s brojnim građanima koji su ga radosno pozdravljali i pokazivali veliku zainteresovanost za novo lice na političkoj sceni. Drevna tvrđava Kastel je bila predivna scenografija za intervju koji je profesor dao za jednu televizijsku kuću.Kako se u isto vrijeme u gradu održavao i Sajam kreativaca, članovi Platforme za progres regija Banja Luka profesora su obradovati unikatnim poklonom, tacnom ukrašenom tradicionalnom banjalučkom kerom.Banjalučka kera je, zahvaljujući entuzijasticama, upisana na listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa RS i nalazi se na listi čekanja UNESCO-a. Profesor se zahvalio za ovu pažnju i rekao da izuzetno cijeni rad ovih žena na zaštiti banjalučke kere kao kulturnog naslijeđa. Nakon kratkog predaha uz kafu sa prijateljima, profesor se zaputio u Kozarac gdje je posjetio Jusufa Arifagića, povratnika iz Norveške i poznatog privatnika iz Kozarca i kandidata za predsjednika/potpredsjednika entiteta RS na izborima 2022.godine.Profesor Hadžikadić je dao svoju podršku Arifagiću i drugim Kozarčanima, koji se ovih dana bore da po drugi put u 30 godina sačuvaju svoja imanja i pravo na život na ovim
prostorima.Naime, prema riječima Arifagića, trasa auto puta Banja Luka-Prijedor bi, po planovima vlasti RS i Instituta za gradnju, išla kroz naseljena mjesta,preko mezarja i vjerskih objekata, a ugrožena bi bila i dva velika preduzeća i 10 do 15 privatnih objekata bi bilo srušeno. Nema te situacije koja se ne može prevazići Profesor Hadzikadić je s radošću i razumijevanjem odgovarao i na naša pitanja: Da li Vam je bilo teško vratiti se u Bosnu i Hercegovinu nakon toliko vremena koje ste proveliu Americi i da li smatrate da BiH ima šansu da se izvuče iz ove teške situacije? Iskreno rečeno, nije bilo lako vratiti se u domovinu nakon skoro 30 godina provedenih u Americi. Nije bilo lako ostaviti djecu, unuke, prijatelje i posao (u smislu fizičke prisutnosti i komunikacije) i uključiti se u ovo političku umazaniju koja je prisutna u Bosni i Hercegovini. Ali, kada domovina zove, onda je nemoguće reći ne. Situacija u Bosni i Hercegovini je teška i svakim danom je sve teža, ali nema te situacije koja se ne može prevazići sa poštenim i sposobnim ljudima koji žele dobro ovoj državi. A takvih zaista ima mnogo, samo ih treba naći. To nije lako zato što su mnogi već napustili Bosnu i Hercegovinu, a dobar dio onih koji su ostali, moraju slušati partijske moćnike kako bi osigurali osnovnu egzistenciju. Smatrate li da je dijaspora bitan faktor razvoja i napretka BiH? Na koji način da je je više uključimo u same procese i kako se povezati?
