Naličja pandemije: Pouke za budućnost

Naličja pandemije Poukeza budućnost

Korona - kao pandan društvenoj polarizaciji.

Piše: Edin OSMANČEVIĆ Ilustracija: Goran MULAHUSIĆ

Korona pandemija, kao i uostalom i sve druge teške krize kroz koje čovječanstvo prolazi, zahtijeva nacionalno jedinstvo i svijest o solidarnosti, te ponovo naglašava određena humanistička pitanja koja su, u neoliberalnoj trci za novcem, potisnuta u drugi plan. U SAD su se republikanci i demokrate ekspresno brzo usaglasili oko gigantskog paketa-podrške ekonomiji i, naravno, da se to ne bi tako lako desilo da se situacija nije shvatila ozbiljnom. Emmanuel Macron poručuje Francuzima kako ”smo u ratu”, što je jedan efektivan način da se građani ”probude” ali i ojača vlastita pozicija. Švedski premijer Stefan Löfven ističe kako je građanska dužnost da ”se prati savjet nadležnih vlasti” nakon čega se podrška švedskim socijaldemokratima povećala za skoro 3 %. Prijeko potrebno, reklo bi se, kako je njihov trend podrške švedske javnosti bio u strmoglavom padu, dok je rasla popularnost desno-ekstremnih snaga. Bh. entitet RS najavljuje uvođenje vanrednog stanje u kome će joj korona virus itekao dobro doći kako bi se skrenula pažnja javnosti sa katastrofalno-lošeg ekonomskog stanja. U Deytonskim okovima, u kojima je bh. zdravstveni sistem pocijepan na kantone, entitete, distrikte i u kojima se prijeti kako će se građani protjerivati iz jednog u drugi entitet, čovjek je najveći gubitnik. Dnevno politička prepucavanja su gotovo presahnula jer se pojavio ”nevidljivi neprijatelj” a pobjeda nad mrskim protivnikom će biti adut na predstojećim općim izborima.

Korona-virus je klasični ”spoljni” neprijatelj protiv koga se građani udružuju iz osjećaja solidarnosti. On ne bira svoje žrtve, neovisno da li oni bili bogati ili siromašni. Princ Charles je zaražen, francuski ministar kulture takođe i čitava plejada glumaca na čelu sa Tomom Hanksom.

Iskustvo nas uči da demokratije sa jakim građanskim civilnim društvom karakterističnim po visokom stepenu javne svijesti lakše prebrođuju ovakve krizne situacije nego auktoritativna društva. Režimi u kojima vlada totalitarizam sa centralnim upravljanjem su manje efektivna , jer niko van centralnih organa neme prava odlučivanja. Niža svijest o značaju kvaliteta i struke stavlja nauku i znanje u drugi red zbog čega izostaju i adekvatne regionalne stručne mjere.

Mnoga se pitanja postavljaju u vremenu pandemijepa tako i ona kuda i kako dalje. Kapitalizam je u suštini nepravedan i danas jasno ukazuje kako javno zdravstvo većine zemalja ne posjeduje dovoljne kapacitete u odbrani preživljavanja i očuvanja ljudske vrste. Uništava se osnovno pravo čovjeka na zdravstvenu njegu što može biti jedan od razloga budućih humanitarnih katastrofa. Ne iznenađuje zato što španska vlada danas preuzima kontrolu privatnih bolnica, dok se u Italiji sva javna transportna sredstva stavljaju pod državnu kontrolu. Švedska je, na primjer, 1993. godine imala 4 300 intenzivnih liječničkih kreveta, godine 2018. ova broj je spao na 574. Nakon 1993. su sprovedene velike štednje u zdravstvenom sistemu i redukciji bolničkog personala što ga je značajno unazadilo. Korona-kriza ukazuje da nisu svi građani jednakopravni u zdravstvenoj zaštiti jer oni koji imaju novac i privatna zdravstvena osiguranja zaobilaze podugačke redove bolesnih. Teško je dati opravdan odgovor na humanističko pitanje zbog čega su nečiji životi vredniji od drugih, isto tako bolesnih koji takođe čekaju na pomoć i da li oni koji su imućniji treba novcem da kupuju pravo na zdravlje.

U bivšem konceptu opštenarodne odbrane SFRJ-a pitane nuklerano-hemijskom i biološke odbrane prilazilo se s velikom važnošću. Oni malo stariji, koji su služili JNA, toga se sjećaju Pribora za ličnu dekontaminaciju, koji je pored zaštitne maske, kombinezona i pribora, imao i injektore protiv hemijskih otrova. Dobro se sjećaju da je svaki čovjek imao svoje mjestu u eventualnom ratu i katastrofama a zdravstvena zaštita bila besplatna. Radnička klasa je bila jaka i upravo je ona bila ta koja je u centar stavila čovjeka i njegove potrebe u odnosu na privatne interese.

Pandemija se naravno mora savladatia pouke za budućnost izvući iz današnjeg iskustva. Nakon pandemije će mnoge državne vlade požuriti u spašavanju globalne kapitalističke ekonomije. Ovo je prilika da građani kažu svoje i u fokus stave solidarnost, jednakost i zajedništvo!