Dani uvijek mogu biti dobri

Jedan susret u Ljubljani Dani uvijek mogu biti dobri…

Piše: Ismet BEKRIĆ

»Od Kulina bana i dobrijeh dana«: Ciklus razgovora sa Bosancima i Hercegovcima, čuvarima bosanskog identiteta, rasutim po svijetu, počeo susretom s banjalučkim slikarom Murisom Čorbićem koji već četvrt stoljeća živi i stvara u Rijeci.

»Ljiljan« je živo prisutan i u Ljubljani;kao ime jednog slovensko-bosanskohercegovačkog društva prijateljstva, i kao mjesto kulture, stvaralaštva i zanimljivih susreta. »Ljiljan« ima i svoje vlastite prostorije u centru glavnog grada Slovenije, u dijelu zvanom Bežigrad, u blizini Ljubljanskog sajma. »Ljiljan« ima i svoje brojne sekcije, od folklorne i muzičke, do dramske, literarne i sportske. Posebno je značajno, što u njima djeluje i stvara mnogo mladih, od osnovaca do srednjoškolaca i studenata. »Ljiljan« je stvorio i mostove saradnje sa domovinom Bosnom i Hercegovinom, povezujući tako i Sloveniju i BiH u jedan zagrljaj.

Dobri dani

V objemu dveh domovin; U zagrljaju dviju domovina– naslov je i monografije ovog društva, osnovanog 1992. godine, koji najrječitije izražava suštinu njegove misije. Biti vijenac od prepletenih riječi/cvjetova. Biti stvaralački dio nove dežele, ali ne zaboraviti ni svoje korijene, ko si i otkud si.

U ovom društvu, tako, nisu zaboravili ni početke bosanske državnosti, pa se prisjećaju i Kulina bana i njegove čuvene Povelje koja najrječitije dokazuje, da je na širim bosanskohercagovačkim prostorima postojala uređena država, koja je imala i svoj jezik, svoju pismenost. Bili su to dobri dani, u jednom vremenu kojega se u društvu »Ljiljan«, i u Bošnjačkom savezu kulturnih društava Slovenije, žele sjećati i konkretnim programom, nazvanom »Od Kulina bana i dobrijeh dana«.

O tom programu rekla nam je nešto više novinarka i saradnica Slovenske televizije Maida Džinić Poljak: »Od Kulina bana i dobrijeh dana,ciklus događanja i razgovora o bosanskohercegovačkom kontinuitetu, a koji je započeo 7. novembra 2019. godine u prostorijama Društva Ljiljan u Ljubljani., projekat je kojim nas Bošnjački kulturni savez Slovenije želi upoznati s ljudima koji su čuvari bosanskog kulturnog identiteta, baštine i tradicije. Drago nam je, da je naš prvi gost bio jedan Banjalučanin s adresom u Rijeci, Muris Čorbić. Slikar i pisac, a prije svega veliki Bosanac, patriota i Čovjek, Muris je poznat i priznat umjetnik, koji je dosad izlagao na više od 50 samostalnih i 200 kolektivnih izložbi te izdao dvije knjige, Lom duše i XYZ.«

Pejsaži duše

kojega potpisuje voditeljica ovog programa, Maida Džinić Poljak, između ostalog piše: »Za Murisa Čorbića kažu slijedeće: Kada se Murisu Čorbiću, slikaru iz »inat čaršije«, boja na kistu na trenutak stvrdnula od čemera ubijenih muza, on je okrenuo kist, naoštrio ga i umočio u tintu. I eto ti pjesnika. I eto nam pejsaža duše, iscrtanih crnom latinicom na bijelom papiru, a opet punih boja u bezbroj nijansi.

»Vratite mi moju Bosnu!«, kao da vapije Muris u svojim zapisima o sretnom djetinjstvu čaršijskog dječaka »zadojenog majčinim merhametom« i legendama o lijepoj Safikaduni, ispijajući »kafe čemeruše« u progonstvu dok mu oganj grizodušja dušu izgara«, napisao je Ivica Tomić u pogovoru Murisove knjige Lom duše.

A Muris bi, i na stranicama ove knjige, htio da mu vrate »banjalučku aleju osjećaja«, »obalu sjećanja«, »plažu ljubavnih uzdisaja«, nafaku, drvene basamake, behar, ilahije i kaside, čardake, sabahe i akšame, bašče, fenjere, rahatluke, dunjaluke, mahale i tople ramazane! »Vratite mi bijele breze na brežuljcima i bogomolje, vratite mi čarobnu bosansku bajku!«

U emotivnoj atmosferi, Murisove je kratke priče čitao njegov prijatelj, i sam pjesnik, Damir Maras, koji je, skupa sa svojom suprugom, pjesnikinjom Tatjanom Josipović Maras, publici čitao i svoje stihove. Muris Čorbić je izveo i performans posvećen svojoj nikad prežaljenoj domovini, Bosni i Hercegovini. Bosanci ne mogu bez sevdaha, pa je tako druženje završeno uz sevdalinke, koje su svi skupa zapjevali uz pratnju mladog harmonikaša Adisa Ponjevića.

Zapjevao je i Muris.Jer, ko u sebi nosi mirise i glasove Vrbasa i Šehera, Mejdana i Pobrđa, ko se napije vode sa Studenca i mirisa banjalučkih lipa, taj ne može bez pjesme. I bez boja zavičaja, kao Muris Čorbić, koji i slike i stihove utkiva u svoj omaž svome gradu koji se sada preselio i u nostalgiju i osjećanja desetina hiljada Banjalučana, rasutih svijetom, ali zgusnutih u svojoj ljubavi i dobroti.

Ovih aprilskih dana,kad ispisujemo ove redove, zbog virusa korona za neko vrijeme zaustavljen je tok ovakvih susreta, ali ostaje duh Bosne i Hercegovine, duh dobrijeh dana koji je vrijedne članove društva »Ljiljan«, prije svega one nježnijeg pola, podstaknuo da misle na druge – da šiju maske za zaštitu od virusa koje će poklanjati onima kojima su najviše potrebne, a prije svega zdravstvu.

A Muris Čorbić u svojoj Rijeci, sa mislima i na svoju Banju Luku, kroz teške misli i strepnje, zbog pandemije, probija se svojim bojama. I svojim riječima.