Pandemija: Korona virus u Banjaluci

KORONA VIRUS U BANJALUCI!

Napisao: Dinko OSMANČEVIĆ

Pišem ovaj tekst na dan kada bi trebalo da se svi smijemo i budemo vedre duše i pogleda. Danas je 1. april, međunarodni Dan humora i satire. I da je sreće, večeras bih nastupio u Vijećnici Banskog dvora (Doma kulture), zajedno sa kolegama satiričarma iz cijele Bosne i Hercegovine, i gostima iz regiona. Smijeh i aplauzi, u prepunoj sali, nagrađivali bi naše satirične ubode na račun nakaradne politike i ljudske gluposti uopšte. Ali, vrag (šejtan) je odnio šalu, a donio nam koronavirus!

Od početka godine, svijet je postepeno utonuo u jedan horor film, u kome smo svi mi dobili neku ulogu, makar statiste u izolaciji.

Bolest se javila u Kini, u njenoj centralnoj pokrajini Hubej i jedanaestmilionskom gradu Vuhan, još u decembru 2019. Nisu je odmah prepoznali! U januaru ove godine, pojavile su se prve vijesti u medijima, o novom virusu iz porodice korona i bolesti sličnoj SARS-u koju izaziva. U težim slučajevima virus izaziva netipičnu upalu pluća. Kod starijih ljudi i ugroženih kategorija, onih koji imaju i po nekoliko pridruženih bolesti (visok pritisak, dijabetes, astma, kardiološki i onkološki pacijenti), ishod može biti koban! Vjeruje se, a struka će dati konačnu riječ, da je virus na čovjeka prešao sa šišmiša. Ali, sve je to tada još bilo daleko od nas, i nedavno čitam da su u Italiji, i ne samo Italiji, u to vrijeme još uvijek zbijali šale sa koronavirusom.

Oboljenja slična kovidu 19, SARS i MERS, znatno su smrtonosnija od ove nove bolesti, ipak ona su manje zarazna, tačnije, pacijent postaje zarazan tek kada se bolest počne manifestirati. Kovid 19, pak, zarazan je još za vrijeme perioda inkubacije, dakle dok pacijent ne pokazuje znakove bolesti! Inkubacija obično traje od četiri do šest dana, u nekim slučajevima četrnaest dana, a rijetko čak i 28 dana, što doprinosi bržem i teško kontrolisanom širenju. Sama bolest, za razliku od sezonske gripe, postepeno se manifestuje kao: glavobolja, grlobolja, suhi kašalj i stezanje u grudima, a temperatura iz dana u dan raste!

Kinezi su, nakon početne zatečenosti, čak i prikrivanja stanja, shvatili opasnost i tada su djelovali munjevito. Zahvaljujući svojoj čeličnoj disciplini, ali i ogromnim ljudskim i stručnim potencijalom, velikoj ekonomskoj moći i solidarnosti cijele države, Vuhan i pokrajina Hubej stavljeni su u potpuni karanti, a čak i ostale kineske metropole, zbog mjera samoizolacije i socijalnog distanciranja, ličile su na gradove duhova. Svi ti nadčovječanski napori dali su rezultate, bolest je najprije usporena, potom i potpuno zaustavljena. Ovih dana, u Kini je proglašen prestanak epidemije korona virusa, a Hubej i Vuhan postepeno se vraćaju u normalan život. Iako se strahuje od bumerang efekta, da se bolest ne vrati preko putnika iz inostranstva, stručnjaci smatraju da je najgore prošlo. Preminulo je 3300 ljudi, a sada sigurnošću možemo tvrditi da je spaseno na stotine hiljada života.

Današnji svijet, u doba savremenih komunikacija i putovanja, zaista je postao globalno selo. Tako da i ne čudi da se koronavirus počeo širiti pokazujući da ima ozbiljan potencijal za pandemiju. Uz Južnu Koreju i Iran, i Italija, tačnije njene sjeverne pokrajine, postale su novo žarište. U početku se smatralo da je bolest u Italiju stigla direktno iz Kine, danas međutim postoje dokazi da je bolest stigla preko Južne Koreje i da se radi o mnogo smrtonosnijem soju virusa. Ipak, za brzo širenje virusa korona u Italiji poprilično je kriv italijanski mentalitet, tradicionalna nedisciplina i olako prihvatanje izazova! Fudbalska utakmica Lige prvaka Atalanta (Bergamo) - Valensije, igrana je u Milanu pred nešto manje od pedeset hiljada gledalaca. Upravo se ta utakmica smatra biološkom bombom nakon koje se bolest munjevito proširila u Bergamu i okolini, ali i preko gostujućih navijača u Španiji. (Bizaran

podatak je da Valensije u svom grbu ima velikog šišmiša, otuda i takav nadimak za fudbalski klub! Još jedan bizaran podatak vezan za pandemiju je da je američki pisac Din Kunc još 1981, u svom romanu "Oči tame", pisao o nepoznatom virusu koji se pojavio u Kini, u njenom gradu Vuhan i koji pustoši planetu!) Po večerašnjim podacima, u Italiji i Španjolskoj zajedno, imamo preko 22 hiljade žrtava od kovida 19, a zdravstveni sistemi su im u kolapsu.

Bolest se iz Italije počela presipati po Evropi i bilo je pitanje dana kada će se pojaviti i u Bosni i Hercegovini.

Trećeg marta, u popodnevnim satima, morao sam odvesti oca u banjalučki Urgentni centar UKC-a, jer je imao jasne simptome ileusa (zapetljaja crijeva). Prethodnih deset godina, u dva, maha otac je već bio operisan zbog ileusa. Znao sam da bi još jedna teška operacija, pogotovo zbog očevog krhkog opšteg zdravlja, mogla biti kobna, što se nakon sedam dana nažalost pokazalo točnim. Bio sam veoma zabrinut, s razlogom. Na prijemu smo čekali satima, najprije zbog hitne operacije, na kojoj su bili doktori, potom i zbog nužne procedure pretraga, tako da smo oca smjestili na odjeljenje na izmaku dana, pred ponoć. I pored svojih briga i zlih slutnji, kada sam otišao po kola, u neposrednoj blizini parkinga Infektivne klinike, spazio sam da su sva svjetla u klinici upaljena. (Sva odjeljenja sa infektivne klinike prebačena su u centralni blok ranije, da bi se obezbijediti veći prostor za prijem pacijenata sa koronom.)

Ujutro je osvanula vijest da su u Bosni i Hercegovini registrovana prva dva slučaja oboljenje od kovida 19. Radilo se o osobi na privremenom radu u Italiji i njegovom sinu, učeniku OŠ "Branko Ćopić" u Boriku, u našem gradu. Narednih dana, kako se bolest u Banjaluci širila, odnosno prije svega unosila izvana, tako su se i uvodile restriktivne mjere. Najprije su otkazani koncerti, ispražnjene tribine stadiona i dvorana, potom su otkazane sve manifestacije, sportski susreti, zabranjena su okupljanja, zatvoreni kafići i drugi ugostiteljski objekti. Onda je prekinuta nastava u školama i na fakultetima, proglašena je vanredna situacija, uveden policijski čas, a očekuje se i potvrda vanrednog stanja. Apeluje se da ljudi, sem onih koji su vezani poslom, ostanu kod kuće, obavezno je nošenje maski i rukavica, preporučena socijalna distanca, a starijim od 65 godina u potpunosti je zabranjeno kretanje po gradu. (Određena su dva dana sedmično, u terminu od 7-11h, da osobe starije od 65 godina mogu izaći u nabavku. U to vrijeme, važi zabrana kretanja za sve ostale.) Sve mjere donesene su u konsultacijama sa strukom.

Prošireni su i kapaciteti bolnica, tako da je Infektivna klinika sada rezervirana isključivo za najteže pacijente, dok je nekadašnja klinika za plućne bolesti, u krugu hirurgija, u gradu, pripremljena za srednje teške slučajeve, a paviljoni Studentskog doma za pacijente sa najlakšom kliničkom slikom. (Pa ipak, jezivo je vidjeti medicinara u skafanderima u holu Studentskog doma.) Dvorana Mejdan pretvorena

je u karantin, a na Rakovačkim barama postavljeni su šatori kao karantin za one koji krše mjere samoizolacije.

Do večeras, u Banjaluci su registrovana 153 pacijenta oboljela od kovida 19. Naš grad je najveće žarište ove bolesti u Bosni i Hercegovini. Ipak, panike nema, ni straha, a mjere se u najvećem broju dosljedno sprovode. Disciplina građana je na visini. Naredne dvije sedmice su sudbonosne po riječima ministra zdravlja, Alena Šeranića, koji svojim znanjem i mirnim, staloženim stavom unosi povjerenje, pa je i stekao simpatije građana cijele BiH. Radi se o epidemiologu, po struci. Najbitnije, za sada se nije desio eksponencijalni rast, a bolest nije ušla u zdravstvene ustanove. To ulijeva nadu da ćemo izbjeći italijanski scenario. Pred nama je proljeće, topliji dani, uz pojačano ultraviolentno sunčevo zračenje pomoći će u suzbijanju i uništenju bolesti.

Najteži su ljudski gubici, i tu se za sada radi o jednocifrenom broju. Ali ne treba gajiti iluzije da se broj neće povećavati. Uz ljudske žrtve, ogromna je ekonomska šteta i račun će nam tek biti isporučen.

Dok ovo pišem, policijski je sat. Pustim ulicama grada samo se širi miris behar, ali nema dječjeg smijeha i žamora ljudi. Sve je, sem prirode, utihnulo i čeka buđenje iz ove noćne more. Ali, nakon noći, uslijediće novo svitanje, život će pobijediti. Nadam se da ćemo mi iz svega ovoga ipak izvući i neke pouke. Prije svega da smo tako mali i krhki, tek prah u svemiru, i da nemamo vremena trošiti živote na međusobna trvenja i mržnje. Tada ćemo se lakše nositi sa svim izazovima, pa i sa ovakvim.

Do tada, do pobjede nad ovim zlom, dragi prijatelji, na virus ostanite negativni, a u duši pozitivni!

Napomena redakcije: Od vremena pisanja ovog izvještaja do izlaska ovog broja iz štampe prošlo je dosta vrenena, tako da sadašnji podaci imaju mnogo više težine, neizvjesnosti i tuge i zbog preminulih.