Fudbalske legende: “Carska” igra Tomislava Kneza

Piše: Branko Tomić

”Carska”igra Tomislava

Kneza

Uz zlatne rukometaše, boksere i košarkašice, Banjaluka se ponosi

i zlatnim fudbalerom – Tomislavom Knezom, koji je zaista igrao –„carski“! Prošao je kroz sveBorčeve selekcijei kao omladinac postao prvotimac. Do dvadeset šeste nosio je dres matičnog kluba i s njim 1961. ušao u Prvu saveznu ligu.

Banjalučani su podugo krčili put do Prve lige. Istina, već na početku, 1946. godine, imali su šansu da se domognu saveznog fudbalskog razreda, ali im je svu slast u odlučujućem kvalifikacionom meču, sa dva gola Milana Rajlića, ugrabio sarajevski Željezničar, i to na njihovom terenu, pred oko 6000 gledalaca. Bojer, Ganić, Kadenić, Ćejvan, Jurić, Jovanović, Mastela, Švraka, Škorić, Tešanović i Šašivarević dugo su „bolovali“ nakon ovog poraza, jer se na prag Prve lige nije dolazilo tako često.

Prvoligaški san postao stvarnost

Opet je žestoku bitku vodio sa sarajevskim Željezničarom. Tri kola prije kraja imao je bod prednosti i 14. maja s glavnim konkurentom direktan okršaj u kome je pobjedom mogao riješiti sve dileme oko naslova prvaka. Kada je Janković u 53. minuti doveo Banjalučane u vodstvo od 1:0 izgledalo je da će tako i biti, bez obzira što su u drugom poluvremenu imali igrača manje (povrijeđen Kasumović) i nedovoljno oporavljenog reprezentativca Tomislava Kneza. Tako je izgledalo i minutu prije kraja, ali ne i na kraju. Sjajni strijelac Mišo Smajlović u posljednjim trenucima meča izjednačio je rezultat i 13.000 gledalaca zalio „hladnim tušem“.

Činilo se da Borac opet gubi trku sa Željezničarom, jer je u dva preostala kola imao za protivnike snažnu tuzlansku SloboduiKarlovac, koji se borio za opstanak. Želji je bilo znatno lakše, jer je na Grbavici dočekivao „izgubljeni“ Zagreb, a u goste išao već otpisanom Triglavu.

Sve je, ipak, bilo jasnije nakon susreta u Tuzli, u kome su Borac i Sloboda remizirali (0:0), tako da je lider i dalje sve konce držao u svojim rukama. U posljednjem kolu morao je na Gradskom stadionu savladati ekipu Karlovca, i to je učinio čak sa 7:1. Pritom je Željo u Ljubljani izvukao samo bod, pa je Borac promovisan u prvoligaša sa dva boda „viška“. Ovaj podvig ostvarili su Kolak (Radević), Krivokuća,

Kasumović, Jurić, Švraka, Alfirević, Vezmar, Tomljenović, Spasojević, Janković (Gombović) i Knez. „Prizor na stadionu bio je nezaboravan”, napisao je hroničar banjalučkog sporta Aleksandar Ravlić. ”Gorjele su baklje. Dječaci sa buketima cvijeća utrčali su u teren... Na ramenima gledalaca našli su se svi igrači zajedno sa trenerom Kokotovićem…“

Svoj najveći uspjeh do tada Banjalučani su ostvarili slaveći trideset petu godišnjicu kluba, i za nagradu su dobili prvu turneju po inostranstvu. Putovali su u Holandiju, i u njoj odigrali četiri utakmice (jednu dobili, jednu remizirali i dvije izgubili).

S nestrpljenjem je čekan start u državnom prvenstvu. S nestrpljenjem i velikim hendikepom, jer je najbolji igrač Tomislav Knez baš tada prešao u zagrebački Dinamo, a pojačanja koja su dovedena nisu bila adekvatna zamjena izvanrednom reprezentativcu. Ceh neiskustvu skupo je plaćen. Sa samo 11 bodova u 22 utakmice Boracje ispao iz Prve lige.

Međutim, ni Knez nije dugo blistao u Maksimiru. U tri godine (1961 – 1964) za „modre“je, zbog teže povrede, odigrao samo 33 prvenstvene utakmice, pa je nakratko preselio u komšiluk, u Trešnjevku, iz koje je, nakon 18 nastupa, krenuo u pečalbu.

Desetak godina igrao je za austrijske klubove Schwechat, Rapid, Kapfenberger i Güssing. Česte povrede usporavale su njegov razvoj, ali je i uprkos tome ostvario zavidnu karijeru, u kojoj je, uz reprezentativna odličja, sa Dinamomosvojio Kup Jugoslavije 1963., a sa bečkim Rapidom Prvenstvo Austrije 1967.

Na olimpijskom tronu

Knez je, i prije nego što će njegov Boraczakoračiti na elitnu scenu, bio jedini drugoligaški igrač na olimpijskom tronu – na Igrama u Rimu 1960.

Uz njega su tada za Jugoslaviju igrali Milutin Šoškić, Vladimir Durković, Fahrudin Jusufi, Ante Žanetić, Novak Roganović, Željko Perušić, Andrija Anković, Dušan Maravić, Milan Galić, Borivoje Kostić, Silvester Takač, Velimir Sombolac, Blagoje Vidinić, Aleksandar Kozlina, Željko Matuš i Zvonko Bego. Savladali su Egipat sa 6:1, Tursku sa 4:0, sa Bugarskom igrali 3:3, sa Italijom 1:1 (žrijebom išli dalje) i u finalu nadvisili Dansku sa 3:1.

Knez je odigrao svih pet utakmica na olimpijskom turniru, kao i jednu u kvalifikacijama 24. aprila (protiv Grčke u Atini, kada je bio strijelac petog gola za ”Plave” u visokoj pobjedi od 5:0). Mjesec dana kasnije našao se i u sastavu ”A” reprezentacije Jugoslavije, koja je u Kupu nacija u Parizu osvojila srebrnu medalju.

U dvije reprezentativne godine, od debija u Kazablanci 1. januara 1960. u susretu sa Marokom (5:0 za Jugoslaviju), pa do posljednjeg nastupa, 4. juna 1961. protiv Poljske u Beogradu (2:1), u 14 utakmica postigao je osam golova. I, što je još zanimljivije, u tim mečevima ”Plavi” su ostvarili 11 pobjeda i tri remija. Dakle, Knez je svoje nastupe u državmom dresu okončao bez poraza!

Igračku karijeru završio je u Austriji. U njoj je nekoliko godina radio i kao trener. Danas penzionerske dane provodi u Kapfenbergu.

Tomo Knez, sitan vez

Tomo Knez je za mnoge poznavaoce banjalučkog fudbala jedan od tri najbolja igrača Borca svih vremena. Naravno, druga dvojica su Husnija Fazlić i Abid Kovačević. Poređenja su nezahvalna, ali u prilog Tomi idu vrhunski rezultati koje je ostvario u reprezentaciji Jugoslavije i nadasve zlatna olimpijska medalja.

Na Tominim utakmicama navijači su, poslije njegovih driblinga i golova, uzvikivali slogan «Tomo Knez, sitan vez». Slogan je osmislio njegov veliki poštovalac, pjesnik Dušan Mutić. Ovaj vrhunski fudbaler je odrastao u poznatoj banjalučkoj ulici Fra Grge Martića, iz koje su ponikli mnogi drugi poznati banjalučki sportisti, kulturni radnici, muzičari, a i glavni urednik ovog magazina. Tomislav Knez je rođen 9. 6. 1935. godine u Banjaluci. Dobitnik je srebrene plakete Fudbalskog saveza Jugoslavije i njen Zaslužni sportista.

Tomislav Knez

Zlato u Rimu 1960.

Prvi put prvoligaši: Alfirević, Kasumović,Kulenović, Kolak, Janković, Tomljenović, Knez (stoje), Jurić, Spasojević, Krivokuća, Vezmar (čuče)