Putujući Evropom: Bratislava

Foto: Ivica Peretić, Marijana Gubova i Mirsad Filipović Dunavska ljepotica Dunavska ljepotica

Tekst : Mirsad Filipović

... za koju je danski bajkopisac H. Kristian Andersen rekao da izgleda kao grad iz bajke...

Ovaj svoj pohod u Bratislavu posvećujem mom velikom prijatelju, Ivici Peretiću Pipi, koji nas tako iznenadno napusti, a s kojim sam godinama drugovao, pa smo dosta vremena proveli zajedno i u Bratislavi i posjetili mnoge njene znamenitosti i zanimljiva mjesta. Bili smo zajedno na sahrani njegovom ocu Anti i bratu Zlaji, a zbog ovog prokletog virusa, nisam mogao biti, nažalost, na njegovoj. Čudan je ljudski život, kratak i često nemilosrdan, ali, ipak, ponekad vedar i obogaćen lijepim trenucima. Podosta takvih smo mi i naše porodice, i njegovi zagrebački i bratislavski prijatelji, proveli zajedno. Nešto od tih lijepih i zanimljivih sjećanja ću unijeti i u ovaj tekst. Dragi moj Pipo, znam, nećeš moći čitati ovu reportažu i dati svoj sud, ali se nadam da će tvoji najbliži biti zadovoljni.

Bratislava nije velika metropola kao London, Pariz, Beč ili Rim, ali ima svoje mjesto i značaj u historijskom i kulturnom životu ovog dijela Evrope. Sjećam se, jednom smo Pipo i ja, sa suprugama Evom i Melkinom, doručkovali u Bratislavi, ručali u Beču i večerali u jednoj od najboljih mađarskih čardi. Bratislava je udaljena od austrijske granice samo 5 km, a od Mađarske 13 km. Beč je udaljen oko 60 km, Prag 320 i Budimpešta oko 200 km. Kada ste u ovom lijepom gradu, sve vam se čini blizu, za pet i po sati smo autom stizali u Banjaluku, za četiri sata u Zagreb, a za šest u Omišalj na Krku.

Ova dunavska ljepotica nudi mnogo toga vrijednoga za pogledati, a ja sam bio tamo prvi puta u osamdesetim godinama, a zadnji put prije dvije godine. Puno se toga izgradilo za ovih četrdeset godina i sada je glavni grad Slovačke veoma moderan evropski grad koji vri

Kraća historija

Bratislavska oblastje naseljena otprilike prije 5000 godina prije nove ere, u mlađem kamenom dobu. Kelti su ovdje, 200 godina prije nove ere, osnovali prvo utvrđeno naselje. Kasnije dolaze Rimljani koji su vladali nekoliko vjekova. Dolaskom Slavena u 5. i 6. vijeku stvara se prva slavenska država poznata kao Samovo kraljevstvo, a sam pojam grada se spominje prvi put 907. godine i bio je središte Velikomoravske i Nitranske kneževine. Zbog svog geografskog položaja tadašnji Požun postaje veoma važno političko i privredno sjedište.

U narednim vjekovima, grad je bio na udaru velikih sila i postaje središte Ugarske države. Ubrzo dobija i status slobodnog kraljevskog grada, značajnog u srednjevjekovnoj Evropi. U svojim pohodima i pobjedama Otomanska imperija dolazi do Požuna, ali ga ne uspijeva osvojiti. 1536. godine Požun postaje glavni grad Ugarske i samim tim i dio Habsburške imperije. Grad postaje prijestolnica kraljeva, nadbiskupa i plemstva. U razdoblju od 1536. do 1830. jedanaest kraljeva i kraljica je okrunjeno u katedrali sv. Martina, a to je i period ubrzanog privrednog, ekonomskog i socijalnog razvoja grada. Uprkos prirodnim katastrofama, epidemijama i unutrašnjim borbama, grad se održao i u 18. vijeku, u doba vladavine Marije Terezije Austrijske, te postao najveći grad u današnjoj Slovačkoj i Mađarskoj. U vladavini Josipa II Požun prestaje biti glavnim gradom i sjedište se seli u Budim a mađarski jezik postaje službenim jezikom. Jača i slovački narodni pokret, ali u gradu je najviše živjelo Nijemaca i Mađara. 1809. godine, u svojim pohodima, grad zauzima Napoleon, a njegova vojska spaljuje zamak Theben. Istu sudbinu, 1811. godine doživljava i Bratislavski zamak.

Industrijskom revolucijomu 19. vijeku puno stoga se mijenja na bolje, razvija se željeznica, grade mostovi, otvaraju prve banke. Proglašenjem Čehoslovačke republike, 1918. godine, veliki dio sadašnje Slovačke je pripojen novoosnovanoj državi, a 1. januara je osvojen i Požun i službeno preimenovan u Bratislavu. Tada se iz grada iselilo većinsko njemačko i mađarsko stanovništvo, a grad su naselili Česi i Slovaci. U vrijeme aneksiranja Austrije, 1938. godine, od nacističke Njemačke, Slovačka postaje njena marionetska država i taj dio historije ne služi na čast Slovačkoj. Njihove vlasti su Nijemcima isporučile 15 000 jevreja koji su većinom završili u koncentracionim logorima. Grad su od nacista oslobodili Rusi, 4. aprila 1945.godine.

Čehoslovačka biva članicom Varšavskog pakta i postaje komunistička država. Pokušajem liberalizacije države 1968, grad okupiraju vojne snage Varšavskog pakta i Bratislava postaje glavnim gradom Slovačke Socijalističke Republike u okviru Čehoslovačke. 1989., godine takozvanom Baršunastom revolucijom, srušena je komunistička vlast. I dok se u tom periodu kod nas, poslije Titove smrti, rehabilitiraju ustaše i četnici, i buja nacionalizam, 1993. godine, Baršunastim „razvodom“, mirnim i gospodskim načinom, odvajaju se Slovaci i Česi. Bratislava tako postaje glavnim gradom nove Slovačke države.

Znamenitosti

Bratislava nije veliki grad(milionski), ima oko 460 000 sta - novnika, i podijeljen je na pet geografskih okruga i 17 gradskih područja. Svako područje ima svog gradonačelnika (starosta). Zahvaljujući mojim prijateljima, uspio sam obići poneke dijelove grada koji su izuzetno interesantni i u svakom od njih sam mogao vidjeti neku vrijednu historijsku ili kulturnu građevinu.

Staro jezgro Bratislaveje priča sama za sebe. U principu i ne treba puno vremena, a niti kakvo prevozno sredstvo, da ga obiđete u jednom danu i osjetite gradsku ugodnu atmosferu koja se širi lijepim uskim uličicama, mnogobrojnim restoranima, kafićima i pivnicama. Moj Pipo mi preporuči da ipak detaljnji obilazak grada počnemo od gradskog dvorca sa kojeg se pruža prekrasan pogled na Dunav i stari grad. Staro jezgro grada u prvom planu

Bratislavský hrad – Bratislavski grad

Ovaj impozantni dvoracdatira iz 10. vijeka i građen je tada u gotičkom stiglu. Današnji oblik je dobio u 15. vijeku i dosta godina je bio u renesansnom stilu a posljednju rekonstrukcija je izvršena u doba Marije Terezije u 18. vijeku, i to u baroknom stilu. Dvorac je dugo bio krunidbena kraljevska rezidencija u kojoj su se čuvali kraljevi dragulji i ostali vrijedni eksponati. Kasnije je dvorac služio kao sjemenište i vojna kasarna. 1811. godine, nemarnošću pijanih autrijskih vojnika, izbio je veliki požar koji je gotovo uništio ovo važno političko, vojno i kulturno središte. Dvorac je konačno renoviran između 1956. - 1968. godine i danas izgleda fantastično. On je smješten na oko 100 metara iznad Dunava a sa njega možete vidjeti obližnje granice Austrije i Mađarske. Dvorac ima četiri velike kule i oblik 'naopačke okrenutim stolom', zbog karakterističnog oblika njegovih kula na rubovima dvorca. Ja sam bio tu kada je fasada dvorca bila oker-žute boje a sada dvorac blista sa svojom bijelom bojom. Ispred dvorca je prekrasan vrt, unutra je nekoliko različitih muzeja a u sklopu dvorca je i stari bunar, dubok 85 metara, iz kojeg se crpila pijaća voda za ljude koji su ovdje živjeli. Pored dvorca se nalazi lijep restoran sa pogledom na stari grad i tu smo se naravno odmarali uz slovačko, moje favorit pivo, tamni Šariš. Kada smo se iz dvorca

Staro gradsko jezgro

Mnogo lijepih ulica i uličicai nekoliko prekrasnih trgova čine staro jezgro grada. U srednjem vijeku grad je, kao i mnogi drugi, značajni, bio opasan zidinama, kako bi se lakše odbranio od neprijatelja. Grad je imao četiri ulaza-izlaza, na istočnoj strani bila su Laurinska vrata, a na južnom dijelu Ribarska vrata koja su bila najmanja od svih, a služila su za prolazak ribara koji su ulazili u grad noseći ulovljenu ribu iz Dunava. Na zapadnoj strani nalazila su se Vidrička vrata, također poznata kao Tamna ili Crna vrata, jer su izgledala kao tunel. Na sjeveru nalaze se Mihaelova vrata, koja su dobila ime po sv. Mihaelu, a izvan zidina postojala je i crkva posvećena sv. Mihaelu koja je srušena da bi se materijal mogao upotrijebiti za izgradnju dodatnih zidova. U strogom centru se nalaze dva najveća trga sa mnogo značajnih građevina, Hlavné námestie (Glavni trg) i Hviezdoslavovo námestie ( Hviezdoslav trg). Ovaj drugi je dobio ime po Pavolu Orsaghu Hviezdoslavu, poznatom slovačkom pjesniku čiji se kip nalazi na sredini trga.

Na Glavnom trgusu najpoznatiji objekti Rolandova fontana, izgrađena 1572., nakon krunidbe kralja Maksimilijana Habsburškog. Kruži legenda da se Rolandov (Roland je vitez i zaštitnik grada) kip okrene jednom u 100 godina. Na trgu se nalazi stara vijećnica-stara radnica, izgrađena još davne 1421. godine. Sada je u njoj muzej, a

Čumil, čovjek na poslu (Man at work)

Napoleonov vojnik odmara na klupi

Glavni trg sa Rolandovom fontanom, starom vijećnicom i mojim prijateljem Ivicom

Lijepi Naci u društvu sa Melisom, Denijelom i Matijom

nekad je služila kao sjedište gradskog vijeća slobodnog kraljevskog grada. Iza vijećnice je smješten Primacijalni trg sa Primacijalnom palačom - nadbiskupskom palačam. Na palači se nalazi željezni biskupski šešir težak 150 kg. Ovdje su nastupali Mozart, Bethoveen, Liszt, Bertok, a Napoleon je ovdje u decembru 1805. godine potpisao Presburški sporazum u tzv. Dvorani ogledala (po uzoru na Versailles). Tu sada službuje gradonačelnik Bratislave. Posebno se doimaju kipovi smješteni na trgu i njegovoj blizini. Najpoznatiji su Čumil, čovjek na poslu (Man at work) koji viri iz šahta, najvjerovatnije

gledajući ženama ispod suknji, Napoleonov vojnik sa njegovom karakterističnom kapom koji se naslonio na klupu i simbolizira osvajanje grada od Napoleonove vojske, a posebna priča je lijepi Naci - Schone Naci. On prikazuje Ignaca Lamara, legendu Bratislave, koji je bio siromašan, često je šetao gradom u elegantnoj odjeći i pozdravljao prolaznike klanjajući se sa svojim šeširom. Žene je pozdravljao na tri jezika, slovačkom, njemačkom i mađarskom, riječima “ljubim ruke”. Ima tu još kipova ali ova tri su već postali simboli ovog grada. Nadam se da će i naš dobrica Ale dobiti u Banjaluci neko adekvatno priznanje.

Na Hviezdoslavu trguse nalazi impozantna zgrada Slovačkog nacionalnog pozorišta, opere i baleta, izgrađena 1776.godine. Ispred nje nalazi se Ganimedova fontana koju je izgradio bratislavski kipar Victor Tilgner, 1888. godine. U blizini je i najveća slovačka koncertna dvorana Reduta, a i velika ribarska tržnica. Tu je i jedna od najljepših bratislavskih znamenitosti, predsjednička palača, koju nazivaju i slovačkom Bijelom kućom, aludirajući na Vašingtonsku.

Grasalkovičeva palača, a sada predsjednička rezidencija, nalazi se pored bivše biskupske palače u kojoj su danas uredi vlade. Ova palača ima zanimljivu historiju. Dao ju je izgraditi grof Anton Grasalkovič, 1760.godine. On je bio veliki poklonik barokne muzike i imao je svoj lični orkestar. Neke premijere svojih djela tu je izvodio veliki kompozitor, Jozef Hajdn. U palači su se održavali koncerti, balovi i zabave. Zadnji vlasnici palače prije pada Austro-ugarske bili su nadvojvoda Fridrih Teschen i njegova žena Isabella Croy-Dulmen. Impozantna zgrada Slovačkog nacionalnog pozorišta, opere i baleta, izgrađena 1776.godine.

U novije komunističko doba, vlasnik postaje država, a privatni park iza palače postaje javni park. U centru se nalaze mnogi muzeji i galerije, a vrijedno je spomenuti i elegantnu Mihaelovu ulicu koja vodi do Mihaelovog tornja, jedine preostale bivše osmatračnice u gradu. Toranj je visok 51. metar a izgrađen je XVI vijeku. Sada se unutar tornja nalazi zanimljiva izložba oružja. Obišli smo i ostale trgove i poznate ulice, zanimljive kuće, a u jednoj takovoj, u Mihaljskoj ulici, svirao je tada šestogodišnji genijalac, Wolfang Amadeus Mocart. Bratislava je zaista u jedno vrijeme moćne Austrougarske bila jedan od muzičkih evropskih centara. Mihaljska ulica sa svojom Mihaljskom branom krije mnoge tajne iz prošlosti

U Bratislavi se oko 60 od sto stanovništva izjašnjava ka rimokatolici, a zanimljivo da se oko 30 odsto građana izjašnjavaju kao ateisti. Otprilike 6 odstoje Luterana, a procenat ostalih vjerskih grupa, jevreja, pravoslavaca, muslimana i jehovinih svjedoka je ispod jedan odsto. Svakako je najvažnija i najveća vjerska ustanova, cilj mnogih turista, Katedrala Svetog Martina, izgrađena u XIV vijeku u gotičkom stilu. U njoj su krunisani mađarski kraljevi, njih devet i osam kraljica, od kojih je najpoznatija Marija Terezija. Na vrhu crkvenog tornja se nalazi kruna teška 300 kg u kojoj je ugrađeno osam kg zlata. Na uljepšavanju katedrale radili su poznati kipari i slikari. U njoj su svirali Ludwig van Betoven i Franc List i u ovoj crkvi oni imaju svoje posvete. Nažalost, Katedrala i okolne zgrade propadaju zbog jakih vibracija s Novog mosta i Staronamestske. Obnova traje od 1997. godine. U blizini se nalazi i jedina Sinagoga u gradu i nije, nažalost, otvorena za posjete. Zanimljiva je i Crkva Svete Klare uz koju je smješten i samostan. Ova crkva je jedna od najstar

ijih u gradu, nije posebno velika ali joj je unutrašnjost veoma bogata. Posebna turistička atrakcija je omalena, ali vrlo atraktivna, Crkva svete Elizabete. Ime je dobila po velikoj svetici Elizabeti, kćeri mađarskog kralja Andreja. Crkva je sagrađena u njezinu čast a projektirao ju je mađarski arhitekt i "otac moderne art nouveau" Odon Lechner, dok je Antal Durvay bio zadužen za građevinske radove. Zovu je i Plavom crkvom jer je ukrašena s keramičkim cvjetnim pločicama u tamnoplavoj boji. Ova crkva je izgrađena u 18. vijeku. Zanimljivo da se iza moje bivše osnovne škole "Mirko Višnjić" u Banjaluci nalazi novoizgrađena crkva u plavoj boji.

Brdo Slavin

Kada smo prvi puta obilazili ovaj lijepi grad, Ivica je Melkinu i mene odveo na brdo Slavin. Sa njega se pruža veličanstven pogled na cijeli grad. Na brdu je izgrađen ogroman monument posvećen poginulim ruskim vojnicima (njih 6850) koji su učestvovali u odbrani grada i zapadne Slovačke od fašista u drugom svjetskom ratu. Kip je visok 37 m a oko podnožja upisana su imena slovačkih gradova i datumi njihovih oslobođenja. Okolo kipa, po cijelome brdu nalazi se groblje. Tu se nalazi šest masovnih grobnica i 278 grobova. Kip-obelisk je izgrađen 1960.godine, a na njegovom vrhu se nalazi vojnik koji diže zastavu sa zlatnom zvijezdom na vrhu.

Gradska sinagoga i Katedrala Svetog Martina

Ovdje su sahranjeni ruski junaci koji su oslobodili Bratislavu 1945. godine

Devín-Devin

Porodica Peretić se smjestila u bratislavskoj četvrti Devin, tačnije Devinskom Novom Selu-Devínska Nová Ves. Nedaleko od njih nalazi se stari Devinski grad-dvorac koji je imao burnu historiju. Nalazi se na ušću gdje se Morava ulijeva u Dunav. Ovo je također mjesto gde zvanično započinju Karpati, odnosno impozantni dugi planinski lanac koji se širi preko nekoliko evropskih država. Ovaj dvorac je od svog nastanka imao strateški značaj – u njemu su boravili Kelti, Rimljani, Germani, Sloveni i Mađari. U XV vijeku je bio zasebni grad, a tek je 1946. godine postao dijelom Bratislave. Pod udarom Napoleonovih snaga, ovaj dvorac je spaljen i uništen i izgubio je svoj prethodni značaj. Sada je ovo jedna od privlačnijih turističkih destinacija Bratislave. Morava pravi prirodnu granicu sa Austrijom pa je mnogo Čehoslovaka, u komunističko doba (željezne zavjese) izgubilo ovdje glavu pokušavajući se dokopati zapada. Graničari su bili nemilosrdni.

Devinski grad-dvorac koji je imao burnu historiju

Putujući Evropom

Bratislava je i jedini glavni grad koji se graniči s dvije države. Kroz njega protiče Dunav i dijeli grad na stari dio, koji sam već opisao, i ogromno naselje Petržalka koje je urbani i moderni dio glavnog grada Slovačke. Ovi dijelovi su spojeni sa pet mostova, a najvažniji je moderni Apolo most, i on je najnoviji most preko Dunava u Bratislavi. Gradio se u periodu od 2002. do 2005. godine. Ovaj most je jedini evropski projekat nominovan za nagradu OPAL (najbolji projekti i vođe) koju dodjeljuje Američko inženjersko društvo. Zanimljivo je da je ovaj most uspio da se plasira u finale kad se ova nagrada dodjeljivala 2006. godine. Mnogo nevinih ljudi je ovdje izgubilo glavu pokušavajući se dokopati zapada

Bivši Most Slovačkog narodnog ustanka, danas Novi most, građen je od 1967. do 1972. godine, dugačak je 430 metara, a teži oko 7,5 tona. Na jednom od stubova mosta, na visini od 80 metara, nalazi se restoran vidikovac "UFO" (ili NLO), koji stvarno liči na leteći tanjir. Popeli smo se liftom do restorana i uživali u fantastičnoj panorami svih dijelova grada. Eva i Pipo su nas vodili i do ogromnog Kamzik TV tornja na obližnjem brdu Kolibe, na nadmorskoj visini do preko 400 metara, na predjelu Malih Karpata. Tamo smo osim predivne šetnje nacionalnim Forest parkom, odsjeli u rotirajućem restoranu u tornju i uz odličan ručak imali pred sobom prekrasan pogled na cijelu Bratislavu, te austrijsku i češku granicu. Toranj je izgrađen 1975. godine, visok je 196 m i čudesno izgleda. Naši slovački prijatelji su nam spremali slovačke specijalitete, a Evina guska sa mlincima i kiselim kupusom je poseban doživljaj. Popularna je borovička, slovačka rakija, Zlatni Bažant-fazan slovačko pivo i kofola, jedna vrsta njihove Coca-Cole, popularna kod omladine.

196 metara visoki Tv toranj Kamzik