RASKRIŽJA RANJENE METROPOLE Ima li potencijala za novi zamah? Velimir Srića

RASKRIŽJA RANJENE METROPOLE Ima li potencijala za novi zamah?

Negativna selekcija prouzročila je intelektualno osiromašenje jer je postalo nepristojno, čak i gadljivo, baviti se politikom. Istodobno je moć političkih elita znatno ojačala, naročito u „kadroviranju“.

Piše: Velimir Srića 1

Ratnik Svjetlosti Paula Coelha zna da se neki trenuci u životu ponavljaju. Često se zatiče u situacijama s kakvima se već suočavao i tada zapadne u malodušje. Misli da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće. „To sam već prošao“, žali se svom srcu. „Doista, prošao si“, odvraća mu srce. „Ali nisi nadišao.“ Na to Ratnik shvati da ponovljena iskustva imaju jednu prevažnu svrhu: naučiti ga onome što ne želi naučiti. Smisao spoznaje pogrešaka iz prošlosti nije u tome da ih prihvatimo već da ih ne ponavljamo. Onima koji nisu spremni učiti, svi problemi iz prošlosti opet će se dogoditi. Što se to u Zagrebu stalno ponavlja? Gradom se baš ne upravlja efikasno, odgovorno, demokratski i stručno. Rezultat je relativno zaostajanje u razvoju u odnosu na mogućnosti. Uz to, grad je talac samovolje uprave i uz nju vezanih interesnih skupina, što dovodi do brojnih afera i sumnji u korupciju, nepotizam, rasipništvo i pretakanje javnog novca u privatne džepove. U gradskoj je vlasti politika iznad struke, što pogoduje osobnim i grupnim interesima, a ne potrebama građana. Grad nema pravu strategiju razvoja niti prioritete, usuglašene sa stavovima građana i stručne javnosti. Gradske službe objedinjene su u nedjelotvorni Holding, uprava je centralizirana i birokratizirana. Vlast građane tretira kao sluge, a ne kao gospodare. Gradski projekti realiziraju se predugo, preskupo, često protiv interesa građana. Istodobno, grad se guši u prometnom kaosu, građevinskom neredu i zagađenju. Gradski se budžet nerijetko troši nenamjenski, imovina se iznajmljuje ili dodjeljuje arbitrarno i neracionalno, a urbanistički plan služi kao sredstvo manipuliranja prostorom u interesu skupina i pojedinaca.

1 Autor je redovni profesor na Ekonomskom fakultetu Zagreb. Među ostalim, bio nestranački i volonterski predsjednik Skupštine grada Zagreba

Kritika je jalova ako ne nudi rješenja. Zato bacimo pogled na glavne probleme Zagreba uz naznaku putova kojim bi se mogli prevladati:

Podobni i sposobni

U gradu desetljećima caruje nepisano pravilo: imaš li višak ambicija, a manjak sposobnosti, bavi se politikom! To je djelatnost u kojoj možeš brzo napredovati, a da iza toga ne stoji kvalitetan i mukotrpan rad već je dovoljno da se u pravom trenutku nađeš na pravom mjestu i dobiješ podršku moćnog političkog mentora koji će ti osigurati napredak u karijeri, neovisno o sposobnosti. Prve godine nakon stvaranja Hrvatske bile su doba entuzijazma, velikih očekivanja i dramatičnih promjena. Mogućnost stvaranja samostalne i suverene države privukla je u politiku mnoge koji se njome nikad ne bi bavili i donijela energiju kojom je ostvaren vjekovni san mnogih generacija. No nakon početnog entuzijazma politika se počela pretvarati u politikantstvo, a koncentracija moći iskvarila je mnoge nositelje javnih funkcija. Uz časne iznimke, političkim je prostorom zavladala negativna Prve godine nakon selekcija. Oni koji su imali karijere, ugled, stručnost stvaranja Hrvatske bile i mogućnost djelovanja izvan politike, postepeno su su doba entuzijazma, velikih očekivanja i dramatičnih promjena. se povlačili, a ostao je sloj stalnih „profesionalnih političara“, uglavnom mediokriteta koji ništa drugo nisu u stanju raditi. Radi se o osobama koje izvan političke arene ne bi mogle prosperirati i čija je glavna vrlina poznavanje i snalaženje u pravilima političke igre. Kako su ispodprosječno obrazovani i sposobni, da bi opstali, okružuju se još manje sposobnima. Tako se dokazala stara mudrost da uspješni za suradnike biraju pametnije od sebe, dok se mediokriteti okružuju manje sposobnima da bi među njima dobro izgledali, stvarajući osjećaj svoje nezamjenjivosti. Negativna selekcija uzrokovala je intelektualno osiromašenje jer je s vremenom postalo nepristojno, čak gadljivo, baviti se politikom. Istovremeno, moć političkih elita ostala je vrlo jaka, posebno na području „kadroviranja“. Stoga je grad proteklih dvadeset godina, gdje god je politika birala, postao vlasništvo „podobnih“, a ne sposobnih. Kako napraviti iskorak? Grad ima dobre razvojne šanse ako se čim prije krene u radikalno smjenjivanje podobnih sposobnima. To je moguće ostvariti relativno brzo, propisujući da se na sve rukovodeće položaje ljudi biraju objektivnim javnim natječajima, temeljenim na kriterijima kompetentnosti, bez upliva politike. Nepristranu provedbu tog načela mogu operativno realizirati odabrane headhunting agencije. Da bi pokazala kako istinski vjeruje u sposobnost, a ne podobnost, gradska vlast mora prekinuti s praksom postavljanja „svojih“ ljudi na rukovodeće pozicije. Političare svuda treba zamijeniti stručnjacima. Pritom stranačke ljude ne treba ni privilegirati

niti hendikepirati. I oni mogu biti dužnosnici no samo ako u potpunosti ispunjavaju uvjete stručnosti. To su oštriji kriteriji od uobičajenih, ali Zagreb mora drastično pristupiti ovom problemu jer je dosadašnje političko kadroviranje ključni izvor većine nevolja kojima smo okruženi, od nesposobnosti do korupcije, od neefikasnosti do neracionalnog trošenja gradskog novca. Kancerozna navika političkog postavljanja ljudi bez stručnosti mora se potpuno ukloniti.

Velike investicije Gospodarsku krizu koju je gradu donio potres i pandemija može razriješiti samo val novih investicija bez kojih nema rasta zaposlenosti i BDP-ja te boljeg korištenja postojećih kapaciteta. Gradu treba kapital EU fondova, značajni javni radovi i veliki infrastrukturni projekti da pokrenu umrtvljeno gospodarstvo, posebno građevinarstvo te stvore pretpostavke za brži razvoj u budućnosti. Oživljavanje gospodarstva traži privatni kapital, ali i javne investicije poput gradnje kaskadnih brana Gradu treba kapital (Zagreb na Savi), nedostajućih cesta, mostova, EU fondova, značajni uređenje obala Save, autobusnih i kontejnerskih javni radovi i veliki terminala, modernih pruga. Umjesto da takvi projekti budu na teret proračuna, treba puno bolje koristiti EU fondove, poticati koncesije, javno-privatno partnerstvo i druge oblike financiranja. Uzmimo primjer Kaskadne retencije na Savi kod Zagreba. Četiri brane stvaraju akumulacijska jezera od slovenske granice do Jaruna i gradu donose niz strateških pogodnosti. Dobiva se infrastrukturni projekti da pokrenu umrtvljeno gospodarstvo, posebno građevinarstvo te stvore pretpostavke za brži razvoj u električna energija za potrebe gradske javne rasvjete. budućnosti. Dolazi do regulacije opskrbe pitke vode u gradu. Stvaraju se četiri rekreacijske zone s umjetnim jezerima za turističke, sportske, kulturne i ostale sadržaje. Zapošljava se neiskorištena građevinska operativa iscrpljena stagnacijom investicija. Ipak, najveća vrijednost je prostor uz Savu koji od neiskorištenog naplavnog tla postaje građevinsko zemljište deseterostruke vrijednosti, pogodno za poslovne objekte, stanogradnju, muzeje, zelene površine sa sportskim sadržajima. Takav projekt može se velikim dijelom financirati iz zelenih fondova EU-a jer koristi obnovljive izvore i uklapa se u europsku energetsku strategiju. Uzmimo drugi primjer gdje poslovna transakcija unutar same države može donijeti ogromnu sinergiju, a to je zagrebački Gornji grad. Sada je to oronula i porušena akropola, paralizirana u razvoju zbog okova državnih institucija i spore obnove. No zamislimo ga kao depolitizirano turističko središte, s nizom objekata kulture, ugostiteljstva i turističkih sadržaja nakon što se Vlada, Sabor i ministarstva, na primjer, odsele u za to preuređeni, sada mrtvi prostor Sveučilišne bolnice na Laništu. Ima mnogo neiskorištenih objekata u vlasništvu koje treba aktivirati, mudro i pažljivo, ali istodobno agresivno.

Gradske radne akcije Kad su svojedobno Franca Modiglianija, dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, upitali kako rješavati financijske probleme, lakonski je odgovorio: Problem treba pretvoriti u rješenje! U doba moje mladosti bile su popularne radi akcije. I ja sam kao brucoš gradio nasip na Savi u Zagrebu. Zamislimo ogromnu energiju mladih koja će se, umjesto bezglavog tumaranja šoping centrima i narodnjačkim klubovima, usmjeriti na društveno koristan rad. Dobro organizirane javne akcije ostvarile bi nekoliko važnih zadataka prevladavanja krize. Kao prvo, doprinose promjeni mentaliteta. Od iščekivanja da nam se oporavak dogodi sam od sebe, kreće se u ofanzivnu akciju koja opću letargiju pretvara u optimizam i nadu. Kao drugo, velika energija mladih koji su glavne žrtve pada zaposlenosti može se usmjeriti na izgradnju zemlje i jačanje kulta rada. Treći zadatak javnih radova je pokrenuti investicijski ciklus koji će udahnuti novi život svim institucijama u razvojnom lancu, od banaka, projektanata i građevinara, do izvođača radova i njihovih kooperanata. Danas mladi neće, kao nekad, raditi fizičke poslove, gurati tačke, kopati jarke i miješati beton, već valja iskoristiti njihove inženjerske i informatičke vještine, znanje jezika i intelektualne sposobnosti.

Novo domoljublje i partnerstvo s građanima

Zagrebu treba neka vrsta Novog domoljublja. On je europski grad koji mora snažno afirmirati lokalnu ekonomiju i kulturu. Mora naučiti iskreno poštivati tuđe i hrabro se zalagati za svoje, bez sluganskog odnosa spram većih ili bogatijih. Treba nam pravi europski duh i dobroćudni ekonomski nacionalizam kojim ćemo štititi vlastite resurse i interese. Treba nam osjećaj ponosa jer živimo u gradu koji je potencijal da postane vrhunski europski dragulj. Hoćemo li to ostvariti, ovisi samo o nama, našoj viziji, strategiji, samopouzdanju, marljivosti, pameti, kulturi i sustavu vrijednosti. Kao što kaže narodna mudrost, imaš li jaja, neće u tvojoj kući kukurikati susjedov pijevac. Zagreb zaslužuje upravu koja će ga voditi kao grad urbanističkog sklada čijim se resursima upravlja stručno i odgovorno. Treba mu vlast koja je efikasna i ljubazna i ima zadatak služiti građanima. Gradom se treba upravljati časno, pravedno i štedljivo. Treba osigurati transparentno trošenje gradskog novca i sprječavanje korupcije svim raspoloživim sredstvima. Zagreb treba postati grad znanja, poduzetništva, obrtništva i proizvodnih poduzeća u kojem se građani osjećaju sigurnima na ulicama, na poslu i u svojim domovima. Grad u kojem vladaju građani, a ne političke elite. Umjesto gospodara treba postići partnerstvo u kojem građani ostvaruju utjecaj na sve što se zbiva u gradu i aktivno sudjeluju u rješavanju problema koji ih muče.

Grad znatiželje i novih vrijednosti

Zagreb zaslužuje imati vrhunski obrazovni sustav koji stimulira izvrsnost od dječjeg vrtića do doktorata znanosti i cjeloživotnog obrazovanja. Učenje mora postati temeljna vrijednost, ulaganje u obrazovanje najvrjednija investicija, a grad treba propagirati znanje kao polugu osobnog i društvenog napredovanja. Zagreb mora postati grad radoznalnosti, trajne težnje učenju, napredovanju, stvaralaštvu, razvoju novih vještina i sposobnosti, a promocijom inovacija valja omogućiti nastanak novih industrija te pomoći postojećima da stvaraju veću dodanu vrijednost. U upravljanju gradom treba ostvariti transparentnost primjenom digitalnih tehnologija. Gradska porezna reforma treba poticati investicije, poduzetništvo i otvaranje radnih mjesta. Istodobno valja uvesti strogu i pravednu kontrolu trošenja oštro kažnjavajući prekršitelje. U političkom i poslovnom životu grada treba zastupati iskrenost otvorenost, povjerenje, poštenje, odlučivanje i raspravljanje na temelju argumenata. Zagreb mora postati okruženje u kojem samo rad donosi uspjeh, a poduzetnička energija stvara pojedinačno i opće blagostanje. U svim područjima života i rada treba afirmirati pravednost, boriti se za dosljednu i objektivnu primjenu prava i pravde. Valja potpuno iskorijeniti korupciju te stvoriti kulturu pružanja podrške svakom pojedincu da ostvari uspjeh, napreduje i razvija svoje talente i sposobnosti u društvu jednakih šansi za sve.

Završit ću s deset načela na kojima bi se, prema mojem mišljenju, trebao temeljiti sustav vrijednosti gospodarsko-političkog okruženja Zagreba u budućnosti:

Deset načela • Globalizam („svi smo građani svijeta“), borba protiv izoliranosti, plemenske solidarnosti i nepotizma, afirmacija otvorenosti, partnerstva, prijateljstva i suradnje.

Poticajno okruženje („radujemo se tuđem uspjehu“), umjesto negativizma, zavisti i kritiziranja afirmiraju se vrijednosti stvaranja, uspješnosti i rezultata.

Radoznalost („znanje je moć“), trajna težnja učenju, napredovanju, stvaralaštvu, razvoju novih vještina i sposobnosti.

Otvorenost („sve se može poboljšati“), učenje na pogreškama, uvažavanje tuđih iskustava, uvjerenje da ništa nije tako dobro da ne bi moglo biti bolje.

Iskrenost („istina je najbolji argument“), otvorenost, povjerenje, poštenje, odlučivanje i raspravljanje na temelju argumenata.

Samouvjerenost („možemo ako hoćemo“), pozitivni odnos prema gradu, sebi, mogućnostima uspjeha i vlastitoj budućnosti.

Pravednost („svi su pred zakonom jednaki“), afirmacija prava i pravde u svim institucijama grada i svih njegovih djelatnika.

Širokogrudnost („sreća je u davanju“), rad za opće dobro, volonterstvo, solidarnost i pravedna raspodjela resursa, posebno informacija.

Ravnopravnost („jednake mogućnosti za sve“), pružanje prilike da svi jednakopravno sudjeluju u javnom, gospodarskom, političkom i kulturnom životu grada.

Tolerantnost („razlike su vrlina, a ne slabost“), uvažavanje različitosti, potpuno prihvaćanje tuđih životnih i političkih uvjerenja i vrijednosti. Vratimo se na kraju opet Coelhu. Mnogima se sve prethodno opisane teme čine poznate. O većini njih govori se više-manje zadnjih trideset godina. Nažalost, samo se govori. Sve smo to prošli, ali nismo nadišli. Zato ćemo ponavljati lekciju tako dugo dok ne naučimo ono što ne želimo naučiti. A to je da se moramo mijenjati, snažno i temeljito. Posebno nam valja mijenjati vrijednosti, navike i način razmišljanja. Ako nismo spremni učiti, svi problemi iz prošlosti opet će nam se dogoditi. Sjetimo se da ipak živimo u demokraciji. A njen je smisao, rekao je George Bernard Shaw, da nikad nećemo dobiti vlast kakvu nismo zaslužili. I nikad nećemo živjeti u gradu koji nas raduje, očarava i zadivljuje ako se oko toga sami ne potrudimo.