UTJECAJ KORONAKRIZE NA HRVATSKO GOSPODARSTVO Izvrsnost i izvoz bez alternative Darinko Bago

UTJECAJ KORONAKRIZE NA HRVATSKO GOSPODARSTVO

Izvrsnost i izvoz bez alternative

Epidemija je u znatnoj mjeri utjecala na ukupna ekonomska kretanja ne samo u Hrvatskoj nego diljem svijeta. Utjecaj je različitoga intenziteta, ali najteže su pogođene zemlje s više negativnih obilježja.

Piše: Darinko Bago1

Korona je pojačala i snažnije naglasila neka kretanja i neke trendove koji su se već događali u svijetu, a nisu bili dovoljno prepoznati. To se, prije svega, odnosi na istrošeni model globalizacije, koji je došao do planetarnih razmjera. Uspješno je djelovao dok je svijetom vladala samo jedna svjetska velesila – SAD. Međutim, stvara se multipolarni svijet, čemu pridonosi povratak Rusije na svjetsku pozornicu, enormni rast Kine, ali i Brazila, Indije. Korona je taj multipolarni svijet posebno naglasila. Karte se na svjetskoj političkoj i gospodarskoj pozornici drukčije dijele. Posebno se to odnosi na lance dobave zbog rizika dobavljača, ali i povećanih rizika kupaca. Svijet još pamti tsunami zbog Fukušime, kad je nekoliko tvornica automobila u Njemačkoj i Francuskoj prestala isporučivati nekoliko mjesece svoja vozila jer su nasilno i odjednom prekinuti lanci dobavljača posebnim elementima. Tada je ocijenjeno da je to sporadičan slučaj i da će se teško ponoviti.

Regionalizacija Pojavom korone svima je postalo jasno da je rizik kupovnih i prodajnih lanaca ozbiljna prepreka normalnim gospodarskim tokovima. Postalo je važno mjesto proizvodnje, prišlo se regionalizaciji proizvodnje, jer je rizik smanjen ako se lanac proizvodnje nalazi u zemljema istog gospodarskog područja. Potpuno je to drukčije nego ako su dobavni lanci vezani uz zemlje na koje nemate političkog ni bilo kakvog drugog utjecaja. Rezultat takvih spoznaja je da su mnoge tvrtke u Europi i SAD-u

1 Autor je predsjednik Hrvatskih izvoznika

počele prebacivati svoju proizvodnju iz zemalja Dalekog istoka, prije svega Kine, u neka bliža odredišta. Hrvatska je osjetila taj mulitipolarni svijet kroz nemilu činjenicu da je Kina preuzela dominantnu gospodarsku poziciju u mnogim zemljama Afrike. Tako smo se našli u poziciji da mnoge hrvatske tvrtke ne mogu prodavati svoje proizvode na tim tržištimaa. To se ne odnosi samo na naša poduzeća već i na tvrtke iz Europske unije i SAD. Jačanjem regionalnih europskih lanaca stvaranja vrijednosti je za Hrvatsku (i druge slabije razvijene zemlje EU) prilika da u većoj mjeri postanu proizvođači i dobavljači komponenti i intermedijarnih, ali i finalnih proizvoda za tržišta razvijenih zemalja Gospodarski utjecaj je snažan motiv da države koje su dominantne pokušavaju na sve načine ostvarivati svoje ekonomske i druge ciljeve. Vidimo to i na primjeru korone, osobito kad je riječ o cjepivu. Počelo se politički kalkulirati u smislu da bi onaj tko raspolaže cjepivom mogao ostvariti povoljnije političke i gospodarske pozicije u zemljama gdje bi bio eksluzivni dobavljač. Koriste se, zapravo, sva sredstva za osvajanje tržišta.

Suradnja sa susjedima Zanimljivo je da se u tom multipolarnom svijetu svi ponašaju na isti način, koji je posebno naglasio američki predsjednik Donald Trump s krilaticom „America first“. Ne treba se zanositi vjerovanjem da se države Europske zajednice, posebno one jače, ne ponašaju isto tako. Dokument koji je potpisao Peter Altmeier, njemački ministar gospodarstva, govori o tome kako se treba ponašati njemačko gospodarstvo. Svi su se načelno ogradili od tog dokumenta, ali svi rade po njemu. Francuski ministar gospodarstva počeo se na sličan način ponašati. Opet su se svi ogradili, ali svi tako rade. Države su se jednostavno počele brinuti da što više proizvode samostalno ili u suradnji sa susjednim i prijateljskim zemljama. Gospodarska kriza se može odnositi na jedan ili grupu proizvoda, jedno ili grupu poduzeća, jednu državu, regiju, grupe država. Korona je stvorila krizu na svjetskoj razini. Hrvatska se našla u tim novonastalim okvirima u vrlo nepovoljnoj, ne samo gospodarskoj, situaciji. Posljednjih nekoliko godina bilježili smo skroman rast (otprilke 3 posto), ali je to ipak bio rast. Uz Hrvatsku danas i druge zemlje bilježe pad BDP-a, ali to nas snažnije pogađa. Mi smo i dalje zemlja-dužnik, bez dovoljnog vlastitog kapitala. Hrvatska vlada je iznimno dobro reagirala na poremećaje i to može poslužiti kao školski primjer kako se u takvim kriznim situacijama država treba ponašati. U hodu su sagledali koje su grane pogođene, definirali kriterije i mjere za pomoć s osnovnim motivom da se očuvaju radna mjesta te sve to i proveli. Dužnost je države u uvjetima krize odigrati svoju prije svega socijalnu ulogu s time da se očuva i gospodarstvo. Struka je prihvatila mjere i to se pokazalo uspješnim u prvoj fazi. Druga faza je

također relativno dobro prošla. Turizam kojem su predviđali katastrofu ipak je iznjedrio povoljnije rezulate od očekivanja. Bili bi sigurno još povoljniji da sredinom rujna nije došlo do prekida turističkih tokova kad se stvorila percepcija u zemljama iz koje dolaze turisti da je Hrvatska socijalno neodgovorna (noćni klubovi).

Poticaj najperspektivnijih Ulazimo u treću fazu gdje smo svjesni da ne znamo kad će kriza nestati, a da su iscrpljeni financijski potencijali za neke ozbiljnije i veće zahvate. Potrebna je velika umješnost, politička stabilnost i sloga pozicije i opzicije o tome kojim mjerama osigurati proces oporavka i razvoja. Država nije socijalna ustanova niti se Vlada može tako ponašati. Ona mora pomagati jednom dijelu ugroženih, ali to ne može prerasti u stalni modus operandi. U protivnom, to bi prelazilo razumne kapacitete, što bi dovelo državu u kolaps. Treća faza mora sadržavati dva pravca djelovanja s detaljno razrađenim programima. Najprije treba napraviti, ako već nije, temeljitu analizu da se vidi koja su gospodarska područja, kao i pojedina poduzeća, vitalna za opstojnost hrvatske države. To su, prije svega energija, voda, hrana, komunikacije – da ne nabrajam dalje. Tu ubrajam i sigurnost u svim aspektima, kao i vladanje tehnologijama i stvaranje klimatski neutralne zemlje. Na ta bi se područja trebalo fokusirati i osiguravati da ona zaista funkcioniraju. To su osnovne pretpostavke za održivi razvoj Hrvatske. Drugi pravac djelovanja su vertikalne mjere za pomoć izvrsnima u gospodarstvu. To podrazumijeva analizu onih poduzeća koja imaju potencijal za stvaranje proizvoda s većom dodanom vrijednošću, a koja se mogu plasirati na stranim tržištima ili supstituirati uvoz. Ako su okrenuta izvozu, treba podržati maksimalizaciju izvoza. Isto tako, treba analizirati poduzeća brzo rastućih proizvodnih grana. Bez obzira na krizu i stvaranje multipolarnoga svijeta ide i proces digitalne transformacije. I u budućnosti će tržište ostati glavni kriterij i regulator snage poduzeća. Stoga treba voditi računa o poduzećima koja uspijevaju u digitalnoj transformaciji, pa očekujemo da ona ostvaruju ne samo dobre, već iznimne rezultate. Naveo bih primjere Infobita i Nanobita, tvrtki koje su u samo nekoliko godina povećale svoju vrijednost za više od tisuću puta i to danas valoriziraju na svjetskim tržištima. Tih područja ima više i sve organizirane zemlje vode brigu o tome kako koristiti dostignuća digitalizacije. Poučan je američki primjer kako se to radi. Na čuvenom MIT-u je osnovano poduzeće ENGINE sa zadaćom da se identificiraju poduzeća koja se bave tehnologijama koje će u bližoj budućnosti snažno doprinijeti blagostanju i gospodarskom rastu čovječanstva. Oni su ta poduzća nazvali TOUGH-TECH Companies. Identificirali su oko 4000 tvrtki koje se nalaze u njihovoj bazi podataka tvrtka Engine služi kao poveznica između tih tvrtki i investitora – od klasičnih investitora do fondova visokog rizika.

Inovativna, izvozno orijentirana proizvodnja To je nešto što bi se trebalo dogoditi i Hrvatskoj. Pritom imam na umu tvrtke, osim spomenutih, i Rimac automobile zatim brojna manja poduzeća, kao i startupove. Jednostavno, trebalo bi razraditi model poticanja i generiranja takvih poduzeća. Potrebno je što prije povlačiti novac iz fondova EU i otvarati prostor za nove ideje i nove proizvode. Moramo mlade ljude ohrabriti da budu spremni za ulaz u poslovne rizike i na određeni način kompenzirati rizik a time i strah od neuspjeha. Obrazovni sustav bi trebalo mijenjati u pravcu da nije dovoljno educirati mlade ljude u STEM područjima, već im treba omogućiti stjecanje znanja i vještina vezenih za nova područja i djelatnosti s većom dodanom vrijednošću. To znači proizvodnju koja je inovativna, izvozno orijentirana i nisko ovisna o uvozu. Naglasak je na izvrsnosti i izvozu. Ako se ne budemo razvijali i pripremali u tom pravcu, Hrvatska neće biti spremna uključivati se u nove razvojne procese i bit će osuđena na daljnje zaostajanje. Ključna područja svjetskog razvoja postaju energetika, napredna proizvodnja, mikroelektronika, umjetna inteligencija, 3D printanje, autonomna vozila, biomedicina, novi materijali, nanotehnologija, kvantna računala, strojno učenje, robotika i dronovi, svemirska tehnologija, agrotehnologija, zatim čiste tehnologije. Stoga u trećoj fazi, drugi pravac djelovanja Vlade, mora biti usmjeren na razvoj hrvatskoga gospodarstva zasnovan na tim područjima. U kolikoj mjeri je Vlada spremna podržati drugi pravac pitanje je na koje ćemo uskoro dobiti odgovor, a dubina i širina zahvata ovisi o objektivnim i subjektivnim okolnostima. Samo ako se Vlada, banke, fondovi i poduzetnici, uz svesrdnu podršku akademske zajednice, okupe i harmoniziraju svoje planove i programe tim novim kretanjima, dajući uvijek prednost izvrsnosti, možemo očekivati brzi gospodarski oporavak i rast.