LOCKDOWN ILI KNOCK-DOWN Dramatičan ispit za krotitelje pandemije Drago Kojić

LOCKDOWN ILI KNOCK-DOWN Dramatičan ispit za krotitelje pandemije

Neizvjestan je učinak liberalne metode suzbijanja virusa stjecanjem imuniteta krda, ali su posve izvjesne posljedice ponašanja agresivnih neznalica u stilu krda.

Piše: Drago Kojić1

Ovogodišnje Nobelove nagrade za medicinu, fiziku i kemiju uglavnom su pripale znanstvenicima za višegodišnja istraživačka dostignuća, djelomice i kao svojevrsno priznanje za cjeloživotno stvaralaštvo. Nezahvalno je prognozirati, ali kada iduće godine Švedska akademija znanosti bude odmjeravala globalne znanstvene domete, prilično je vjerojatno da će u prvom planu biti pojedinci i ekipe koje su u kratkom razdoblju dale najveći doprinos pronalaženju cjepiva ili lijekova protiv koronavirusa, tj. covida-19. Cijeli svijet bez iznimke vjeruje (ili se nada) da će u dogledno vrijeme biti ukroćen nevidljivi neprijatelj čovječanstva – koji je u proteklih gotovo 12 mjeseci pribavio sebi medijsku pozornost kakvu nije imala niti jedna pojava ili događaj od završetka Drugoga svjetskoga rata. Šteta je ipak što znanstvenici cjepivo nisu pripremali udruženim snagama i zajedničkim financiranjem, što bi vjerojatno bilo brže, djelotvornije i jeftinije. O tom uljezu u čovjekov organizam ispisane su biblioteke znanstvenih opažanja i laičkih nagađanja. Doznali smo brojne pojedinosti, ali preostale su i neke zasad nedokučive nepoznanice. Primjerice, nije još utvrđeno koliko dugo može preživjeti izvan ljudskog tijela. Općenito se smatra da mu je životni vijek u takvim okolnostima od nekoliko sati pa do nekoliko dana ili cijeli tjedan, ovisno o površini na kojoj se utabori, kao i o temperaturi. Međutim, časopis Virology Journal objavio je 12. listopada rezultate istraživanja australske znanstvene agencije CSIRO, gdje se navodi da se virus pri temperaturi od 20 stupnjeva na staklu, nehrđajućem čeliku, papirnatim i polimernim banknotama, zadržao do 28 dana, ali manje od 24 sata pri dvostruko višoj temperaturi na nekim površinama. Ipak, ta zapažanja valja

1 Autor je ekonomski komentator

uzimati s oprezom, kao raritet jer kada bi to bila česta pojava virus bi uzeo još veći danak, iako ni ovako nije zanemariv. Jednako tako rijetkost su i pojave ponovne zaraženosti osoba koje su preboljele infekciju.

Uspješan start Stožera Prvu crtu obrane protiv epidemije čine liječnici, sestre i drugo zdravstveno osoblje. Epidemiolozi stalno ponavljaju koliko je nužno ponašati se u skladu s protokolom što su ga poodavno sročili protuepidemijski pioniri kao Louis Pasteur, Robert Koch, Andrija Štampar i drugi. Naš Stožer civilne zaštite u prvom je epidemijskom valu bio čvrst bedem u obuzdavanju virusa. Možemo nagađati jesu li članovi ekipe baš u svakom potezu bili besprijekorni, ali strategija im se je pokazala vrhunskom. Ponajviše zahvaljujući njihovim procjenama i odlukama Hrvatska je u prvom dijelu koronakrize bila među pobjednicima. Ne samo što je broj zaraženih i umrlih bio među najnižima u svijetu nego su stvoreni uvjeti za turističku sezonu, koja je imala skromniji učinak nego lanjska, ali povoljniji nego u gotovo svim konkurentskim zemljama. Ekonomski rezultat koji je time polučen omogućio je predah za očekivano „drugo poluvrijeme“ koronakrize. Od početka svoga djelovanja Stožer je bio suočen s brojnim osporavateljima, koji su otežavali obračun s virusom. Najprije su se na društvenim mrežama i drugim medijima javljali tobožnji zaštitnici zakona, tvrdeći kako ekipa nema ovlaštenja da nas štiti. Mrzovoljnim kritičarima nije bilo ni od najmanje važnosti što su Stožer

(Ne)uvjerljivo zastrašivanje Znanstvenici pretpostavljaju da se korona virusi razvijaju u šišmišima tisuće ili čak milijune godina, a na ljude su prešli nedavno. Mnoge stručnjake pandemija ni malo ne iznenađuje. „Znali smo i prije ovoga što se dogodilo da dvije trećine, ako ne tri četvrtine infekcije nastaje prijelazom patogena s divlje životinje na čovjekla“, izjavio je u FT-u Aaron Bernstein, direktor Centra za klimu, zdravlje i globalni okoliš na Sveučilištu Harvard. On smatra da je primarni uzrok prijelaza virusa čovjekovo postupanje s prirodom, uključujući deforestaciju (uništavanje šuma) i postupanje s divljim životinjama. „Plivamo u bazenu s mikrobima zajedno sa životinjama“, upozorava on. Znanstvenici upozoravaju da će se pandemija vjerojatno pojavljivati redovito, ako ljudi ne postanu odgovorniji. U pojavljivanje vjeruje i redatelj TV filma (u post-produkciji) pod nazivom Covic-21: Smrtonosni virus. Jamačno neće dobiti Oscara za taj niskobudžetski uradak u kojem zamišlja novu pandemiju koronavirusa koji će se pojaviti iduće godine i zaprijetiti uništenjem čovječanstva, ali mnogi znanstvenici drže da takvo zastrašujuće predviđanje nije posve nerealno.

činile osobe s neupitnim stručnim i moralnim kvalifikacijama. Rafali prigovora javili su se kada su nezadovoljnici ustali u obranu ljudskih, zapravo vlastitih uskogrudnih interesa. Tko smije njima propisati da održavaju razmak, tj. socijalnu distancu kada sjede ili su u pokretu? Ili da nose masku u zatvorenom prostoru. Tko im smije ograničiti broj osoba koje će pozvati na svoju svadbu? Ili spriječiti odlazak u noćne lokale nakon ponoći. Ni svećenici nisu bili oduševljeni ograničenjem broja osoba na misama ili procesijama. Naravno, nisu izostali ni otkrivači teorija zavjere, koji bolje od epidemiologa znadu sve o medicini te da je covid-19 puka izmišljotina, odnosno da nije nikakav opasan virus nego inačica gripe koju će se suzbiti aspirinom i kamilicom. Agresivni skeptici s oskudnim ne samo medicinskim nego i pučkoškolskim znanjem uvijek su skloni omalovažavati dokazani autoritet stručnjaka, a kada im ponestane streljiva posegnut će za uvredama. Čak i pojedinci koji argumentirano iznose svoje prigovore znadu počiniti ozbiljan previd. Tako nenošenje maske opravdavaju raširenim mišljenjem da ona štiti samo druge, ne onoga tko je nosi. Ali čak ako bi bilo tako, bio bi to uvjerljiv razlog za „maskiranje“ jer štiteći druge štitimo i sebe.

Razoran drugi val Drugi epidemijski val kojemu smo upravo izloženi višestruko je pogubniji od prvoga. U gotovo svim zemljama osim Kine (koja je lansirala covid-19 i brzo ga ukrotila) stanje je dramatično. Na žalost i u Hrvatskoj, gdje su bolnice preopterećene, a osoblje na izmaku snaga. Iz dana u dan pokazatelji su sve više uznemirujući, a nitko ne može dati utješnu prognozu. U rujnu je Hrvatska zaražene brojila u stotinama (prije toga u desecima), u listopadu u tisućama. I broj mrtvih raste uznemirujuće brzo. Pravi pokazatelji zapravo su nepovoljniji od statističkih. The Economist je nedavno iznio pretpostavku da je već u siječnju broj zaraženih u svijetu dostizao milijun na dan, a u svibnju pet puta više. Ta se procjena temelji na „serotestovima“ koji pokazuju koliko se antitijela virusa koji prouzročuje covid-19 nalazi u uzorcima krvi uzetim u druge svrhe. Iako u tom predviđanju ima nepouzdanosti, čini se da nije neutemeljeno. Sugerira da je krajem rujna u svijetu bilo između 500 i 750 milijuna zaraženih, tj. između 6,4 i 9,3 posto svjetske populacije. To bi trebalo značiti da je virus manje smrtonosan nego što govore statistike. Na tragu takvih nagađanja neki naši znanstvenici nedavno su ukazivali da je u Hrvatskoj znatno veći broj „pozitivnih“ od onoga što pokazuju testovi. Primjerice, član znanstvenoga savjeta Vlade prof. dr. Gordan Lauc sugerirao je sredinom listopada da je u Zagrebu tada bilo između 50 i 100 tisuća zaraženih. Kako god bilo, pokazatelji na početku studenoga ukazuju da čovječanstvu predstoji zima u kojoj neće biti jagme za hotelima u skijalištima, već za bolničkim krevetima. S obzirom na novonastalo stanje moglo bi se pitati: ako je naš Stožer bio zaslužan za povoljan rezultat u prvom poluvremenu, nije li odgovoran za loše pokazatelje koje sada bilježimo? Jamačno nije jer se ponaša u skladu s okolnostima i nalazi se

između čekića i nakovnja. Početkom studenoga kada se zaraza razbuktavala bez znakova popuštanja teško je bilo izabrati između lockdowna (karantene, tj. potpunog zatvaranja) i knock-downa (pada na tlo). Bolnice su nam ne samo preopterećene pacijentima nego je virus ozbiljno načeo i zdravstveno osoblje, nedostaje liječnika, sestara i lijekova…

Panika ne koristi, ali…

Ministar zdravstva Vili Beroš u pravu je kada kaže da nema razloga za paniku ne zato što okolnosti ne bi bile dramatične nego zato što panika ni u kakvim okolnostima neće pomoći. Prije nego što se objavi ovaj tekst možda će biti neizbježno ponovno zatvaranje, čak i policijski sat. Ali odgovornost za to ne snose liječnici ni Stožer nego onaj dio hrvatskih građana koji se ponaša neodgovorno. Epidemiolozi su promukli od upozoravanja građana da se ne grupiraju, tj. da okupljanja svedu na minimu. Međutim, gotovo do kraja listopada moglo se vidjeti na terasama kafića u širem centru Zagreba ljude kako sjede bez minimuma razmaka i bez maski. Zaraženi unatoč molbama epidemiologa da kažu s kime su bili u kontaktu, ne žele biti „tužibabe“. Ali nije riječ o solidarnosti, već o neodgovornosti jer se gubi trag kojim se kreće virus. Dakle, o svima nama ovisi kakav će biti ishod sadašnje runde. I hoćemo li iskusiti „treće poluvrijeme“ koje bi moglo biti još pogubnije. Uostalom, zasad nema odgovora na pitanje je li bolje zatvoriti granice i zabraniti okupljanja ili sve prepustiti slobodnoj volji svakog pojedinca kako bi se stvorio imunitet krda. Potonji eksperiment primijenila je Švedska koja bilježi najveći broj umrlih (u omjeru prema broju stanovnika) a ni broj zaraženih nije simboličan. Očito je, dakle, da nije lako postići imunitet krda. Ali trebalo bi da je mnogo lakše ne ponašati se kao krdo, što neki zaboravljaju.

(Ne)solidarnost

Kako god bilo, „kuga 21. stoljeća“, kako su nazvali epidemiju covida-19, razotkrila je odlike i slabosti homo sapiensa, jer svaka velika nesreća izvlači na površinu ono najbolje i najlošije, što naravno vrijedi i za hrvatsko društvo. Nakon što je liječnicima koji su svoju profesiju zamijenili politikom (samo u hrvatskome Saboru ih je 11) upućen poziv da pomognu bolnicama kojima nedostaje osoblja, neki su odmah reagirali uvrijeđeno, opravdavajući se da nemaju epidemioloških vještina i znanja te da ne bi bili od velike koristi. Opravdanje je vjerojatno točno jer ako nekoga treba prisiljavati na solidarnost iz toga neće biti efekta. Ali čini se da je mnogo više onih drugih, koje ne treba nagovarati da pomognu svojim sunarodnjacima. Odazvali su se liječnici koji nisu u politici, umirovljeni, tek diplomirani, studenti medicine, čak i srednjoškolski učenici. Kada je bolesnicima uzmanjkalo krvi, odazvali su se davatelji, iako je odlazak u zdravstvene ustanove na svoj način i rizičan.

Plastične priče Šetajući zagrebačkim ulicama u nekim kvartovima ne tako daleko od gradskog središta rijetko ćete susresti pometače. Možda se maskiraju pa su nevidljivi (još i prije korone). Ali na pločnicima ćete vidjeti, uz „tradicionalne“ ostatke probavljene pseće hrane, plastične rukavice, vrećice i naročito maske, „suvenire“ za koje se pretpostavlja da bi nas trebali štititi, a ovako predstavljaju dodatnu ugrozu. Zagrebačka priča relativno je benigna jer će netko, valjda, ipak počistiti ulice naše prijestolnice. Ako ništa drugo, možda će Bandić zasukati rukave i prihvatitit se metle te se dodvoriti biračima, ne bil li iskamčio još jedan gradonačenički mandat. Ali mnogo je pogubnije ono što se događa u morima i oceanima, gdje je sve više plastične ambalaže koja znade završiti na ribljem jelovniku. Već na početku epidemije što ju je izazvao SARS-COV-2 uočene su znatne količine odbačenih maski i drugih predmeta diljem planeta pa i uz obale Kanarskih otoka. Upitno je koliko će dugo oceani izdržati čovjekovu agresivnost. Nedavno objavljena studija pretskazuje da će se do 2040. utrostručiti količina plastike odbačene u more i dostići 29 milijuna tona na godinu, ako vlade i industriuja s više odgovornosti ne poduzmu odlučnije korake.

Treba se nadati da će znanstvenici ubrzo uspjeti pribaviti cjepivo protiv covida-19. Na žalost nitko nikad neće otkriti cjepivo protiv ljudske uskogrudnosti.

Hrvatska izumire

Kao i svaka globalna nevolja koronavirus na popisu svojih žrtava bilježi brojne pojedince i cijele ljudske zajednice, ali bit će i onih kojima će učvrstiti ekonomski i društveni status, ili im barem neće bitno ugroziti postojeće stanje. Ekonomski sinoptičari predviđaju da će koncem iduće godine (uz očekivanu pretpostavku da će epidemija, sa cjepivom ili bez njega, u međuvremenu iščeznuti) američka privreda biti na razini 2019. dok će Kina polučiti uzlet od 10 posto. Istodobno, kako se procjenjuje Europa će se nekoliko godina koprcati pokušavajući se vratiti na ekonomski potencijal kakav je bio prije epidemije. Društvo bi joj mogao činiti Japan, koji je suočen s nezadovoljavajućom demografskom slikom – s previše sijedih glava i deficitom mlađih naraštaja. Što se potonjega tiče, ni Hrvatska se ne može dičiti vitalnošću stanovništva. Demografi već desetljećima ukazuju na poražavajući omjer omladine i veterana. Marin Strmota, docent na katedri za demografiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu,

u periodičnoj publikaciji Universitas upozorava da Hrvatska nikad nije imala manje stanovnika nego danas (jedva četiri milijuna) tj. da izumire. Svakom ozbiljnom nositelju vlasti, državniku ili strategu, ne bi bilo potrebno „crtati“ što za jednu državu znači kontinuirani gubitak i starenje stanovništva, kaže on. Zaključuje da bez ljudi nema države, održivoga gospodarstva i sustava. Pogubno djeluju mali natalitet i postojano iseljavanje. Posljednjih godina obaramo rekorde najmanje rođenih, a pad se nastavlja. Imali smo valove iseljavanja, ne i povratka mladih u sposobnoj i reproduktivnoj dobi. Vraćaju se samo oni pred mirovinom, mladi i dalje žele što prije van. Naglašava da su mjere demografske politike dugoročne i rezultati se ne mogu vidjeti u mandatu jedne vlade. Nedostaje opća svijest o posljedicama koje nosi politička nezainteresiranost i pasivnost na sve sustave u državi.

Najveći gubitnici učenici i školstvo Pozornost javnosti ovaj je demograf privukao 2018. kada je na konferenciji za novinare tadašnje ministrice demografije, obitelji, mladih i socijalne skrbi Nade Murganić, uživo pred TV kamerama dao ostavku na poziciju državnoga tajnika za demografiju. Tada je rekao da su mjere za demografsku revitalizaciju „jedan veliki folklor“. Demografsku sliku nacije taj mladi stručnjak okarakterizirao je kao „najgore stanje u Hrvatskoj otkad postoji država“. U međuvremenu se ništa nije promijenilo na bolje, nego na lošije. Uzmemo li u obzir da Hrvatsku osim katastrofalno loše demografske anemičnosti muče i druge tegobe, uključujući kroničnu korupciju i nedjelotvornost sudstva, ne treba se čuditi što smo na ekonomskom začelju EU-a. U takvim okolnostima dvojica naših političkih čelnika, premijer Andrej Plenković i predsjednik države Zoran Milanović, uveseljavaju građane svojim retoričkim dosjetkama, uzajamnim optužbama i uvredama, na razini usplahirenih školaraca ili brucoša. A pandemija, demografija, ekonomija, školstvo itd? Ne može se na žalost ni pomisliti da bi Hrvatska mogla biti među zemljama koje će iz pandemije izići samo s bezopasnim ogebotinama. Posljedice ćemo dugo trpjeti. Među najvećim gubitnicima već se zateklo naše školstvo, koje je u kratkom razdoblju pretrpjelo tri pogubna udara. Prošle školske godine štrajk nastavnika, a sada pandemija uz zagrebački potres. Dio učenika opet sluša nastavu i uči na daljinu, a za ostale ta prijetnja stalno visi u zraku. Nije isključeno da će u dogledno vrijeme učionice ostati trajno prazne te da će se učiti isključivo internetski, što stručnjaci već dugo najavljuju. U međuvremenu, dok se to ne ostvari, sadašnja pedagoška metoda učenicima uskraćuje mnogo onoga što čini život podnošljivim, od druženja s vršnjacima do jednako važne tjelovježbe. O psihičkim posljedicama takvog školovanja mogli bi govoriti stručnjaci, koji to i čine, upozoravajući da epidemija puni liječničke ordinacije diljem planeta ne samo učenicima nego i njihovim roditeljima. Krajnje posljedice naprosto su nesagledive. Primjerice, američka internetska pravnička agencija Legal Templates dobila je u ovoj godini 34 posto

Neravnoteža u energetici Nevrijeme koje je noću od trećeg na četvrti listopada pogodilo veći dio Hrvatske, uključujući dijelove Zagreba, Karlovca, Zadra, Šibenika, Rijeke, Istre, Vukovarskosrijemske i još nekoliko županija, pričinilo je materijalnu štetu i poremetilo normalno funkcioniranje životnih tokova. Samo Zrakoplovna jedinica specijalne policije u Lučkom, gdje je harala i snažna pijavica, pretrpjele su štetu koja je procijenjena na više od 100.000 eura. Istodobno su mnogo lošije prošle neke druge europske zemlje, među kojima Italija, Španjolska i Francuska, gdje su u olujama ginuli i ljudi. Meteorološke anomalije unatrag nekoliko godina poprimaju sve dramatičnije razmjere. Na globalnoj razini divljaju uragani, tajfuni i drugi oblici oluja, a požari pustoše prostranstva Australije, Azije, Afrike, Brazila, Kalifornije i druga područja. Stručnjaci su kategorični u tvrdnji da je za takve klimatske promjene glavni krivac prekomjerno ispuštanje u stratosferu ugljikovog dioskida. Drugim riječima, čovječasntvo troši previše energije proizvedene iz ugljena, nafte i plina. Fosilna goriva izvor su 85% energije što je troši čovječanstvo, ispuštajući dvije trećine emisjije stakleničkih plinova. Procijenjeno je da taj izvor zagađivanja usmrti više od četiri milijuna osoba na godinu, najviše u mega-gradovima zemalja u razvoju. Nafta je i uzrok političke nestabilnosti. Godinama naftom bogate države kao što su Venezuela i Saudijska Arabija, s malo pobuda da razvijaju svoju privredu, uronjene su u politiku mita i korupcije. U nastojanju da sebi pribave sigurnu opskrbu, velike sile nastoje utjecati na te zemlje, ne samo na Srednjem istoku, gdje SAD drži oko 60.000 vojnika. Fosilna goriva uzrokuju i ekonomsku nestabilnost. Naftnim tržištima drma nepouzdani kartel, a koncentracija naftnih rezervi čini opskrbu ranjivom na geopolitičke šokove. Ne treba čuditi podatak da su od 1970. cijene nafte 62 puta bilježile skokove veće od 30% (plus-minus).

više zahtjeva za pokretanje brakorazvodnih parnica bogatih klijenata nego lani. U Ujedinjenom Kraljevstvu porast iznosi 41 posto, u Italiji 30 posto. Po svoj prilici pandemijska kriza uzima pozamašan danak i među siromašnijima jer u napetim okolnostima obiteljski sklad postaje labaviji. Ukupne psihološke posljedice zbrajat će se tek nakon što se oslobodimo krize. A oni nadobudni političari (ne samo u Hrvatskoj) koji nam nude i obećavaju „novo normalno“ morali bi promijeniti slogan. Treba nam „staro normalno“, što naročito vrijedi za djecu i svu mladež.

Uznemirenost zbog automatizacije

Tijekom povijesti ekonomske depresije izazivale su uznemirenost zbog automatizacije poslova na radnom mjestu, dok ratovi u pravilu ukidaju takvu zakonitost. Prepirka o

strojevima u SAD-u rasplamsala se nakon čuvenoga govora ministra rada Jamesa J. Davisa 1927. Ali panika je zavladala pojavom ekonomske depresije i nestala je tek nakon ulaska Amerike u Drugi svjetski rat. Budući da se pandemija covid-19 često definira kao pojava nalik na rat te da uvlači svijet u recesiju, hoće li to ublažiti ili pojačati našu zabrinutost zbog bujanja automatizacije? Jedan od razloga zašto je Drugi svjetski rat uklonio zabrinutost zbog automatizacije jest u tomu što su tada svi morali raditi punim kapacitetom kako bi se slomile sile osovine. Recesije imaju suprotan efekt: zdravim ljudima ostavljaju pogoršane opcije, uz mnogo veću vjerojatnost da će ih istisnuti roboti s radnih mjesta. Za razliku od rata, covid-19 traži od ljudi da ostanu u kući. Osim toga, uz rekordne stope nezaposlenosti i malaksavanja svjetske privrede, čini se da će zabrinutost zbog automatizacije oživjeti i to s valjanim razlogom. Tvrdi to u Financial Timesu Carl Benedict Frey, profesor koledža Oxford Martin City i pokretač programa Budućnost rada. Koronavirus će vjerojatno ubrzati automatizaciju, drži on. Prije svega, kompanije nastoje smanjiti troškove u vrijeme ekonomskog usporavanja. Neka utjecajna proučavanja pokazuju da su tijekom financijske krize 2008. iščezla rutinska radna mjesta koja se lako mogu automatizirati i nisu se više pojavila, pridonoseći porastu nezaposlenosti. Usto potrošači u recesiji nastoje kupovati jeftiniju robu koja se stvara uz manje radne intenzivnosti. Čak i kada covid-19 iščezne, kompanije će htjeti zaštititi svoju proizvodnju od kakve nove pandemije. E-trgovina je porasla uz socijalno distanciranje, povećan je pritisak na internetsku trgovinu gdje su skladišta pretrpana. Primjerice, zaposlenici u skladištima Amazona u SAD-u i u Europi protestirali su zbog radnog preopterećenja. Skladišni radnici potrebni su jer je pakiranje robe izrazito manualan posao.

Umjetne ruke uzimaju i daju Ali robotske ruke svakodnevno postaju sve spretnije i algoritmi sada sve uspješnije razlikuju predmete, omogućujući automatizaciju. Koronavirus bi mogao izmijeniti ponašanje potrošača. Tijekom pandemije 1918. strah od zaraze španjolskom gripom

radikalno je izmijenio međuljudske odnose, uz dugotrajan gubitak uzajamnoga povjerenja. Možda će i danas potrošači na sličan način izvjesno vrijeme radije koristiti automatizirane usluge nego komunicirati licem u lice. Naposljetku, dok pandemija potiče napore Trumpove administracije da smanji ovisnost o Kini i ojača proizvodnju lijekova i medicinske opreme, takav potez teško da će potaknuti otvaranje novih radnih mjesta. Osim znatnog poremećaja globalnih opskrbnih lanca, to će ubrzati automatizaciju uz nastojanje kompanija da smanje troškove rada. Uostalom, čak je i u Kini iščezlo oko 12,5 milijuna proizvodnih radnih mjesta od 2013. do 2017. uz ubrzano korištenje robota. Ima i suprotnih stajališta o ovoj temi. Tako Marcus Weldon, glavni tehnološki čelnik Nokije, podsjeća na razvoj automatizacije. Da bismo shvatili budućnost rada moramo se osvrnuti na prošlost. Podsjeća na londonski Pall Mall, prvu ulicu u svijetu koja je dobila plinsko osvjetljenje. Ubrzo su se pojavili deseci tisuća svjetiljki po cijelom Londonu, stvarajući mnoštvo novih radnih mjesta za nažigače. Ali krajem 19. stoljeća gradovi diljem svijeta bili su osvijetljeni električnim svjetiljkama. Ta sigurnija jeftinija i energetski djelotvornija tehnologija ukinula je potrebu za nažigačima, ali je stvorila radna mjesta koja su iziskivala novu kvalifikaciju: instaliranje, popravak, održavanje i upravljanje uličnim svjetiljkama i električnom mrežom koja ih je napajala. Priča je banalna. Razvoj poslova i napredak tehnologija idu ruka pod ruku, iako ne uvijek sinkronizirano. Ulazimo u novu eru tehnologije i automatizacije pod utjecajem 5G koja ima potencijal transformacije cijelih industrija. Suprotno raširenu vjerovanju, ta promjena ne znači da će roboti zamijeniti ljude. Prije će pomagati i povećati ljudske sposobnosti, a krajnji će rezultat biti veća produktivnost, veće plaće i novi poslovi.

Koevolucija ljudi i strojeva Stvaramo strojeve da bi obavljali poslove koji su preteški ljudima ili tamo gdje su ljudski potencijali ograničeni. Kompjutore rabimo za složeno računanje; vozila za brži transport, a robote za preciznu montažu. Ta koevolucija ljudi i strojeva nastavit će se. Nokia procjenjuje da će 70 posto radnih mjesta već 2030. biti u kategoriji „novih ovratnika“. Bit će to poslovi dvaju tipova, a prvi se definira kao „plavi ovratnik“. Tehnologija će proširiti broj i oblike fizičkih poslova koje radnici mogu sigurno obavljati u više industrija. Primjerice, građevinski radnik iz kategorije „novi ovratnik“ moći će koristiti robote za obavljanje zahtjevnih poslova pri čemu će biti zaštićen od opasnosti i toksičnih tvari. Drugi tip, koji danas smatramo bijelim ovratnikom, postat će kreativniji uz pomoć umjetne inteligencije i strojnog učenja. U budućim pandemijama liječnik s novim ovratnikom moći će daljinski testirati pacijente i postavljati dijagnozu, uz stalno

Smrt vreba s mnogih strana Nitko ne može prognozirati koliki će danak u ljudskim životima uzeti virus, ali prilično je izvjesno da će biti među rekorderima koji zarazom ugrožavaju čovječanstvo. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije od tuberkuloze godišnje u svijetu oboli 10 milijuna osoba, a umre više od 1,5 milijuna. Od malarije je 2017. (zadnja godina za koju su dostupni podaci) umrlo 620.000, a od HIV-AIDS-a 954.000 ljudi. Usto na cestama pogine 1,24 milijuna, a od vlastite ruke (samoubojstva) 794.000 ljudi. Londonski list Guardian nedavno je objavio izvještaj State of Global AIR u kojem se navodi da od zagađenja zraka u zatvorenim prostorijama godišnje umre pola milijuna dojenčadi u prvom mjesecu života. Naš znanstvenik Igor Štagljar nedavno je na HRT-u upozorio da je prošle godine umrlo 10 milijuna ljudi od karcinoma pluća. Nikad nećemo saznati koliko će ljudi umrijeti zato što na vrijeme nisu mogli (neki nisu ni htjeli) otići na dogovorene preglede ili terapiju strahujući da bi se mogli zaraziti. Nedvojbeno je, da je zbog korone zapostavljeno liječenje onkoloških, kardiovaskularnih i još nekih bolesti. Dakle, i te žrtve valja pripisati virusu.

promatranje i praćenje kontakata zaražene osobe, čime će se ograničiti širenje zaraze. Ipak, zabrinutost zbog gubitka radnog mjesta zbog automatizacije opravdana je u jednom tipu zaposlenja: kod repetitivnih činovničkih poslova, koji će zaista postupno nestati. Pandemija koronavirusa ubrzala je potrebu kompanija da im osoblje radi na daljinu. U vrijeme potpunoga zatvaranje (lockdown) većina elektroničkih trgovaca imala je dovoljno digitalne infrastrukture da podmiri porast potražnje. Ali to se ne može kazati za „fizičke“ industrije za koje još nije postojala adekvatna infrastruktura 5G. To će se morati mijenjati. Od 2000. većina sektora bilježi rast produktivnosti – u rasponu od 20 posto u maloprodaji i logistici do više od 400 posto u elektroničkoj industriji – uz bujanje investicija u automatizaciju. To je dovelo do pojeftinjenja robe i skraćenja radne stanice uz porast plaća (kao rezultat porasta produktivnosti). U automatiziranoj budućnosti radnici će moći stjecati nove vještine koristeći nova sredstva i sustave koji povećavaju čovjekove sposobnosti, olakšavajući promjene radnih mjesta unutar industrija. To će učiniti zapošljavanje i ukupnu privredu prilagodljivijom i elastičnijom u provođenju promjena. Međutim, kako napominje Marcus Weldon tehnologija nam daje samo sredstva, a mi zajedno moramo ulagati u digitalnu infrastrukturu ako želimo izgraditi bolju budućnost za čovječanstvo.

Virus digitalizira trgovinu Uz mnoge druge specifičnosti covid-19 donio je spektakularan rast internetske trgovine. Procjenjuje se da bi taj oblik kupoprodaje na globalnoj razini u ovoj godini mogao dosegnuti promet od 717 milijardi eura, u odnosu na 636 milijardi prošle godine, što čini rast od 12 posto. Naravno, unutar prosjeka naići ćemo na razlike u korist najrazvijenijih i najbogatijih tržišta. Ipak, brzo se financijski digitaliziraju i zemlje koje su do jučer zazirale od toga oblika plaćanja. Primjerice, prije samo osam godina u Brazilu, koji ne možemo ubrojiti u kategoriju ekonomskih najzaostalijih područja (uostalom, pripada pomalo zaboravljenoj skupini BRIC, što je čine još Rusija, Indija i Kina) predstavljalo je pravi pothvat otvoriti bankovni račun. Kako je u tjedniku The Economist obrazložio Brazilac David Velez, bilo je to nalik odlasku u zatvor. Naredili su mu da ostavi stvari u garderobnom ormariću prije nego što je prošao kroz blindirana vrata. Nakon što je u predsoblju čekao sat vremena, mrzovoljni menadžer saletio ga je rafalom pitanja. Čekao je pet mjeseci dok mu nisu ponudili bankovni račun s minimumom opcija, za koji je morao plaćati visoku pristojbu i kreditnu karticu putem koje bi na dug morao plaćati golemu kamatu. Bilo je to teško prihvatiti, čak i u zemlji s visokom stopom inflacije. U pokušaju da barem malo potkopa okoštali državni bankovni oligopolij, taj je Brazilac osnovao Nubank, digitalno kreditno poduzeće. Slijedio je uzlet bankarske modernizacije pa i beskontaktne trgovine, što je naročito važno u pandemiji jer je Brazil među virusom najteže pogođenim zemljama.

Hoćemo li prestati brojiti novac? Internetski trgovci kao što su Alibaba i Amazon posluju uspješno unatoč koroni, a sve je više i klasičnih dućana u kojima kupci robu naručuju i plaćaju telefonski, a preuzimaju je uz rub pločnika (ili im je dostavljaju). Čak i trgovci koji su desetljećima odbijali kreditne kartice – kao što su frankfurtske pekarnice i njujorški psihijatri gdje je bila obvezna gotovina – prihvaćaju i zahtijevaju digitalni način plaćanja. Hrvati su odavno prihvatili internetski oblik kupoprodaje pa iako smo u pandemiji pretrpjeli osjetan pad ukupne trgovine znatno je porasla elektronička, kao svugdje u svijetu. Takva kretanja navela su tržišne analitičare na zaključak da će ubrzo beskontaktno plaćanje iskorijeniti klasičan oblik trgovine koji je započet prije 7.000 godina u Mezopotamiji. Tijekom milenija i stoljeća novac u fizičkom obliku razvijao se od simboličnih kovanica koje su bila zamjena za novac (tokeni) slijedile su plemenite kovine sve do današnjega sustava papirnatih i plastičnih novčanica te kovanica koje se temelje na povjerenju središnjih banaka. Pandemija koronavirusa prisiljava nas da se upitamo jesmo li prerasli potrebu da nosimo i brojimo novac u fizičkom obliku. Već postoji tehnologija za plaćanje i transakcije u potpuno digitaliziranom obliku, uz korištenje vrlo sigurne provjere autentičnosti na mjestu transakcije. Kada bismo svi prešli na digitalni način plaćanja, nitko više ne bi nosio u novčaniku ili džepu prljave novčanice i kovanice niti bi

morao ponovo petljati sa čekovima, tvrdi Gary Cohn, bivši direktor američkoga Državnoga ekonomskog vijeća. Kada bi centralne banke diljem svijeta stvorile digitalni novac, svaka bi osoba mogla imati izdvojeni račun. Ta ideja dobiva sve više zagovornika i ako bi se ostvarila, cjelokupno bankarstvo prolazilo bi kroz digitalnu osnovicu. Bankomati i bankovne poslovnicu postali bi nepotrebni, a ionako iščezavaju brzim ritmom. Za oko 1,7 milijardi ljudi u svijetu, koji prema procjenama nemaju bankovne račune, vladine lisnice otvorile bi širi pristup internetskim uslugama i tržištima. Mnoga nezakonito utemeljena poduzeća bila bi uklonjena iz biznisa i podvrgnuta obvezi plaćanja poreza na prodaju i na dohodak. Računa se, primjerice, da u Kaliforniji na crno tržište kanabisa otpada trećina aktivnosti.

Prerano ipak za otpis gotovine Kartičarska kompanija Visa također vjeruje da će covid-19 prouzročiti trajan nestanak gotovinskih transakcija, što bi uklonilo barem jedan od brojnih prijenosnika virusa. Ipak, ne čini se izvjesnim da će papirnate novčanice i kovanice preko noći posve iščeznuti ili da je to preživjela tehnologija. Inačica digitalnoga novca znatno je starija nego što se misli, potsjeća Financial Times, navodeći usput da je Velika Britanija u veljači stavila u promet novu novčanicu od 20 funti. Prvi takav „virtualni“ novac vjerojatno je bilo umjetničko djelo koje nikad nije napustilo glinene pločice u hramovima moćnika, kao što danas cirkulira kroz silicijske čipove. Fizički novac, napravljen kasnije, nudio je prednost jer je bio prenosiv i, što je danas mnogo važnije, jamčio privatnost i anonimnost. Gotovina nije privlačna samo onima koji se iz nepoštenih motiva žele sakriti od očiju birokrata – bilo da je riječ o prodaji droge ili o poslovanju u kojemu žele sačuvati za sebe podatke o trošenju. Mnogi ljudi nastoje izbjeći mogućnost da vlast ima uvid u njihove financijske transakcije. Potrošači u Njemačkoj, s traumatičnom poviješću totalitarne vladavine, gomilaju gotovinu, dok druge zemlje u pandemiji svjedoče porastu bankovnih depozita. Švedska, gdje je povjerenje u vladu visoko, među prvima se prilagodila beskontaktnom plaćanju. Prerano je za definitivno otpisivanje gotovine i u Hrvatskoj, iako je i kod nas sve više internetske trgovine. Teško je zamislivo da će u dogledno vrijeme iščeznuti praksa plaćanja novčanicama i kovanicama na našim zelenim tržnicama. Ipak biti će sve teže doći do gotovine jer banke u svijetu sve češće zatvaraju poslovnice i bankomate, što se počinje osjećati kod nas. Osobe koje uvelike ovise o „kešu“, naročito stariji potrošači, trebaju biti zaštićeni od toga da se zateknu na pogrešnoj strani digitalne podjele, tj. da im usluge postanu nedostupne zbog nesposobnosti ili zbog (ne)razumljive nesklonosti da prihvate novu tehnologiju. Ali u svakom slučaju oni koji još uvijek daju prednost gotovini u digitalnom okolišu, bit će suočeni s teškoćama i nerazumijevanjem okoline.