POSRNULA „TVORNICA MIRA“ Opasna ovisnost o turističkoj monokulturi Ante Gavranović

POSRNULA „TVORNICA MIRA“ Opasna ovisnost o turističkoj monokulturi

Velike promjene uvjetovane pandemijom traže da se preispitaju sve dosadašnje strategije i gospodarski planovi u kojima dominira oslanjanje isključivo na turizam.

Piše: Ante Gavranović

Turizam današnjice u svijetu, pa tako i u nas, teško je usporediv s onim prije još samo nekoliko godina. U međuvremenu je prerastao u turističku industriju. Nestalo je početnog idealizma, a na pozornicu su stupile krute tržišne zakonitosti. Turizam je postao, prije svega, veliki biznis. Broje se dolasci stranih gostiju, noćenja, prosječni boravci i, u konačnici, turistički prihodi. Naposljetku, i sama činjenica da turistička industrija sudjeluje s otprilike 10 posto u stvaranju svjetskog BDP-a ponajbolje to pokazuje. Uostalom, rangiranje izvoznih kategorija pokazuje da je turizam treća najveća izvozna kategorija: pred njim su samo kemijska i naftna industrija, a ispred je automobilske i prehrambene industrije. Najnoviji podaci Svjetske turističke organizacije pokazuju da je u 2019. godini zabilježeno čak 1,5 milijardi dolazaka stranih gostiju i da su ukupni prihodi od turizma znatno premašili bilijun USD-a. Istina, pandemija je zaustavila taj silovit rast, ali iz UNWTO ističu očekivanja relativno brzoga oporavka i daljnjega rasta. U naznakama ekonomskih prednosti i rezultata ne bismo smjeli zaboraviti da turizam ima i vrlo važnu društvenu funkciju. Ukratko, svi ti napori i nastojanja pokazuju da turizam treba njegovati, i vratiti mu stvarnu humanističku vrijednost, u čemu središnje mjesto pripada čovjeku i potrebama u uvjetima ukupno održivoga razvoja.

Prioriteti Onima koji se ozbiljno bave turizmom i njegovom budućnošću nameće se sedam strateških pitanja o kojima se pokušava uspostaviti širi društveni dijalog. Pritom treba jasno odgovoriti na ovih nekoliko pitanja:

• Što zapravo znači budućnost? • Što se događa s prirodom? • Što treba čovjeku? • Što donosi tehnika? • Što su zahtjevi branše? • Kojim pravcem idu turistička putovanja? • Kakav odnos prema vremenskim odrednicama? Kod prvoga pitanja postavljene su različite teze. Mislimo li pritom samo na buduću sezonu ili na razvoj na dulju stazu? Samo površan uvid u internet i analizu onoga što tamo možemo pročitati pokazuje da više od 90 posto ljudi širom svijeta doživljava budućnost sa skepsom i strahom. Je li kod nas drukčije? Ozbiljan udar na ovogodišnju turističku sezonu (koji se može učestalo javljati) uzdrmao je cijelu (dosadašnju) filozofiju daljnjega razvoja.

Zaštita okoliša Pitanje globalnog zatopljenja nameće se kao bitan element svih budućih ukupnih kretanja. Otkako je svijet shvatio posljedice meteoroloških pojava EL NINO i LA NINA, pa tsunamija i uragana više nitko ne može biti ravnodušan prema tim sve češćim prirodnim pojavama. Zanimljivo je da je Međunarodni monetarni fond prije nekoliko godina naručio posebnu studiju koja konkretizira posljedice tih pojava s ogromnim nepovoljnim utjecajem upravo na turizam. Zašto takvu studiju nije naručila turistička industrija? Studija se odnosi na 10 značajnih turističkih destinacija: Maldivi, Alpsko područje, Istočno Sredozemlje, Južna Španjolska, Škotska, Europska jezera, Južna i istočna Afrika, Australija, Florida i Brazil.

Biodiverzifikacija Nasilni udar na prirodu i okoliš izazvani neodmjerenom izgradnjom, iskorištavanjem resursa i prekomjernim njihovim trošenjem slabi ili čak potpuno uništava prirodne eko-sustave. Najočitiji primjeri uništavanja i devastacije prirode su tzv. kišne šume ili uništavanje koraljnih grebena

Čistoća vode Izvor života, kako mnogi nazivaju vodu, sve je tanji. Sve češće se čuje sintagma da će u 21. stoljeću voda biti ono što je u 20.stoljeću bila nafta. Mnogi geopolitički

analitičari ne isključuju opasnost da će upravo izvori vode biti realno poprište novih međunarodnih sukoba.

Kako uskladiti želje i potrebe?

Središnja tema u suvremeno organiziranim turističkim destinacijama je ostvarivanje ZADOVOLJSTVA GOSTIJU odnosno UKUPNE TURISTIČKE KLIJENTELE. Logično, najvažnije pitanje je kako uskladiti želje turista i realne mogućnosti s obzirom na osjetno povećanu ukupnu društvenu svijest o zaštiti okoliša. Nekad je krilatica i FORMULA 3 S bila okosnica na kojoj se većim dijelom zasnivala turistička ponuda. Bez obzira na štetnost njene sirove primjene, veliki broj turista i dalje želi da se ona primjenjuje, a na kojoj se godinama zasnivao i razvijao turizam: 3S = Sun + Sand + Sea. Međutim, razvojem i segmentacijom ponude narasla je potreba za dodatnih 3S: Safety + Sanitation + Satisfaction koja je danas dominantna formula na kojoj se zasniva obogaćena turistička ponuda. Odavno je i ta formula ozbiljno prevladana i danas dominira nova formula. Dug je bio put od 3S do 3E. Što obuhvaća ta nova krilatica u turizmu? 3E označava pojmove Education, Excitement & Entertainment (obrazovanje, uzbuđenost i zabavu). To je, zapravo, pokušaj da se s tradicionalnih oblika turističke ponude prijeđe u višu klasu/razinu ponude: u razvijeniji, privlačniji i svakako primjereniji oblik turizma. Riječ je o poticanju razvoja inovativnog turističkog proizvoda koji bi trebao objediniti kulturnu, prirodnu i povijesnu baštinu, a ima veliki utjecaj na proširenje turističke sezone, i svakako proširiti vidike turistima koji dolaze u pojedina turističke destinacije. Praksa u mnogim destinacijama pokazuje da se u ispunjavanju tih najčešćih želja turista javljaju suprotni interesi lokalnog stanovništva koje ima potpuno drukčije postavljene prioritete. Njihovi interesi odnose se na zaposlenost, prehranu, izobrazbu, vodu i energiju, probleme stanovanja i zdravstva. Pokazalo se da socijalne pravednosti u toj podjeli interesa nema. Svako zapostavljanje socijalnog razvitka u turističkim destinacijama koči daljnji razvoj turizma i smanjuje realne mogućnosti daljnjega rasta. To znači da pojam zadovoljstva gosta mora ustuknuti pred pojmom društvene odgovornosti za socijalno i i ukupno zadovoljstvo svih sudionika u procesu turističkog poslovanja.

Trajni izazovi

Inovativna snaga svake djelatnosti dokaz je njene sposobnosti za budućnost. Valja stoga upitati kolika je stvarna inovativna snaga turizma u usporedbi s informacijskim

tehnologijama, telekomunikacijama ili biotehnologijom, perjanicama novih tehnologija. Imaju li turistički radnici čvrstu viziju kamo ide turizam 21. stoljeća? Sadašnja vizija – koju potiče UNWTO – jest da turizam kao sveobuhvatna djelatnost postane najveća svjetska snaga u borbi za zaštitu prirode i okoliša, i to u dva pravca: • Očuvanja bio diverzifikacije u korist interesa čovjeka koji opet dolazi u prvi plan. To se, prije svega, odnosi na očuvanje okoliša kroz odnos prema otpadu i ambalaži, očuvanju prirodnog okoliša, razumnoj ravnoteži prema korištenju prostora, čistoći turističkih odredišta i očuvanju ekološke ravnoteže u zaštiti mora i ostalih voda. • Iako su mnogi navedeni čimbenici izvan dometa turističkih organizacija, one mogu prije svega kroz snažan glas javnosti imati snažan utjecaj na promjenu ukupnoga ponašanja. Turizam može kroz ponudu bitno izmijeniti kulturu gastronomije na određenim turističkim destinacijama. Sve su to TRAJNI IZAZOVI koji stoje pred ukupnim čovječanstvom. TURIZAM zbog svoje osjetljivosti upravo na ova pitanja ima obvezu i dužnost da se svim snagama odupire drukčijim kretanjima i bori za načela koja su postavljena u pogledu naše budućnosti. Poslužit ćemo se jednom izjavom dugogodišnjega generalnog direktora UNESCO-a, Frederica Mayora, koji je mnogo pridonio novom poimanju turizma i uključivanju kulturnih i prirodnih fenomena u turističku ponudu. „Kulturološki aspekt turističke industrije je golem: on približava nepoznato brojnim stanovnicima svijeta i svih zemalja. Turizam slavi raznolikost. Pomaže da se nakon konflikata stvari vrate u normalnu kolotečinu. Ukratko – turizam je istinska tvornica mira!“ „Ne očekujte ništa od 21. stoljeća. Činjenica je da 21. stoljeće svu nadu polaže u vas“. Ovo je snažna misao čuvenog romanopisca i filozofa Gabriela Garcie Marqueza koji na jednostavan način govori o tome da se ne smijemo prepustiti samo tehničkom i tehnološkom razvoju društva, već zajedničkim razmišljanjem, raspravama i prijedlozima moramo pronalaziti jasne odgovore što želimo i kako zamišljamo zajedničku budućnost na planetu Zemlja. Turizam u tome svemu ima važno mjesto.

(Ne)očekivani bumerang Pojava koronavirusa nametnula je stručnoj javnosti vrlo široke i raznolike razgovore o nepovoljnim učincima te epidemije na ukupno gospodarstvo, pri čemu je najveća pozornost usmjerena prema turizmu, jer je on prvi na meti pa se i neposredni i posredni efekti već osjećaju. Ima tu (nepotrebnih) katastrofičnih prilaza. Zabrinutost za turističku privredu i prihode koje ona ostvaruje jača ne samo u nas već i u cijelom svijetu.

Hrvatska ostvaruje od turizma 2.863 USD po stanovniku (na osnovi procjene stanovništva od DZS-a – krajem 2018. bilo je u RH 4,076.246 stanovnika). To su usporedivi podaci, objavljeni u UNWTO Tourist highlights 2019. Mjereno rezultatima ostvarenim u 2019. ti bi pokazatelji bili osjetno bolji, ali (još) nemamo usporednih pokazatelja. No, i ti pokazatelji vrlo jasno upućuju ne samo na snagu turizma, već i na veliko značenje u ukupnom ekonomskom i društvenom pogledu. Zanimljivo je da su pred nama u tom pogledu samo Malta i Cipar, a tik uz nas su Austrija i Švicarska. Tih pet zemalja ostvaruje najveći prihod po stanovniku u Europi, koja čini 50,7 posto ukupnog svjetskog turističkog kolača po dolascima, a 39,3 posto po prihodima iz turizma. Najveći dio tog kolača otpada na mediteranske zemlje, među kojima je i Hrvatska, koje ostvaruju 20,7 posto u broju dolazaka stranih gostiju i ubiru 15,2 posto ukupnih turističkih prihoda. Riječ je za cijelu Europu o 570,5 milijardi USD, dok za mediteranske zemlje to čini prihod od 220,4 milijarde USD. Velik dio tih prihoda sad dolazi u pitanje. Turizam zapošljava veliki broj ljudi. Što s njima? Prema podacima UNWTO, u 2020. se očekuje pad turizma na svjetskoj razini od 60-80 posto.Ni jedna druga djelatnost ne bilježi tako drastičan pad.

Skrivene zamke Turizam u Republici Hrvatskoj izrastao je u ozbiljan čimbenik u gospodarskom i socijalnom pogledu. U sastavnicama BDP-a sudjeluje s više od 20 posto i ima ozbiljan utjecaj na ukupnu nacionalnu ekonomiju. U tom pogledu je na samom vrhu europskih zemalja. Samo Island, Malta i Albanije od europskih zemalja imaju veći udio turizma u BDP-u. Pokazalo se (na to ekonomski analitičari upućuju već godinama) da prevelika usmjerenost na turizam nužno vodi zanemarivanju drugih ekonomskih aktivnosti, a ekonomija gubi nužnu diverzifikaciju. Čitave regije – kod nas je to cijeli primorski pojas – postaju ovisne samo o jednoj djelatnosti koja uz to ima izrazit sezonski karakter što u svakoj kriznoj situaciji ukazuje na krhkost tako postavljene ekonomske strukture. Epidemija koronovirusa opetovano je upozorila na mnogobrojne opasnosti od prihvaćanja monokulture kao realne osnove za razvoj i jedne od glavnih sastavnica BDP-a. Sama ta činjenica krije i mnogo zamki. Vrlo jasno pokazuje slabosti ostalih sastavnica i mnogobrojne slabosti našeg ukupnog gospodarskog sustava. Postupno pretvara Hrvatsku u monokulturu. Štoviše, rentijerstvo i mentalitet koji je uz to vezan postaje ozbiljan problem i na pojedinim područjima (Istra, Primorje i Dalmacija) koči bilo kakav industrijski razvitak te dovodi do zapostavljanja ostalih poslovnih aktivnosti. Po izboru traženih radnika na tržištu rada vidljivo je da se sve više pretvaramo u zemlju kuhara, konobara i sobarica, dok prerađivačka industrija gubi značenje. Ako znamo da prerađivačka industrija s više od 90 posto čini naš izvoz, takva orijentacija nije dugoročno ni povoljna, ni održiva. Ukratko, prerađivačka industrija

je prošle godine ostvarila izvoz u vrijednosti od 13,9 milijardi eura (što je više od ukupne vrijednosti ostvarene u turizmu), pa je opravdano tražiti od kreatora ekonomske politike da tom području posvete i veću pozornost, ali i usmjere veća ulaganja u suvremeniju prerađivačku industriju. Unatoč zaista velikim ulaganjima u poljoprivredu nije, nažalost, u širim razmjerima zaživjela ideja povezivanja zelene i plave magistrale, što bi mogla biti snažna poluga održivoga razvoja domaće poljoprivrede i prehrambene industrije.

Nužna nova ponuda Što činiti? Popis pozitivnih ekonomskih učinaka turizma, dovoljno je dugačak da nam godinama odvlači pozornost od njegovih eventualnih negativnih aspekata. Koronavirus je, međutim, temeljito „uzdrmao“ tu bajkovitu sliku i nameće neka drukčija razmišljanja o budućnosti cijelog gospodarskog sustava u kojem turizam, kako smo već naveli, ima vrlo značajno mjesto i ulogu. O svemu treba razmisliti hladne glave. Jasno je da to unosi ozbiljne promjene u pripremi. Novi turizam donosi ozbiljne promjene u turističkoj potražnji. To su: fragmentiranost, porast broja obrazovanih turista, nezadovoljstvo onečišćenim destinacijama, više kraćih odmora u tijeku godine, putovanja zbog osobnog zadovoljstva, a poslovna putovanja postaju sve manje atraktivna. Zbog tih promjena u turističkoj potražnji bilo je potrebno promijeniti turističku ponudu. To uvjetuje povećanu i sve oštriju konkurenciju, stalno povećanje broja novih turističkih odredišta, pomlađivanje starih destinacija i njihovu prilagodbu novim uvjetima, stavljanje naglaska na kvalitetu i okoliš. Hrvatska je sa 17 milijuna inozemnih dolazaka gostiju (2019.) vjerojatno dosegnula svoje limite u pogledu održivog razvoja, pa je tim važnije kako postići dodanu vrijednost u tim okvirima, a ne težiti daljnjem povećanju dolazaka koji mogu ugroziti temeljne vrijednosti turističkog proizvoda. Temeljna pretpostavka je stoga proširenje turističke sezone, jer bi zasnivanje daljnjeg rasta dolazaka stranih turista samo unutar glavne sezone postalo kontraproduktivno. Naši kapaciteti i sadašnji resursi jednostavno govore protiv takve prakse i nameću drukčiju logiku razvoja. Ohrabruje činjenica da su u tijeku ozbiljna nastojanja da Hrvatska postane zemlja koja je razvojem selektivnih oblika turizma produljila sezonu te postala prepoznatljiva destinacija i za cjelogodišnji turizam. Možda bi bilo dobro da u svim daljnjim promišljanjima o turizmu, njegovoj ulozi u gospodarskim i društvenim kretanjima, imamo na umu misao generalnog sekretara UN-a: „Nužno je da obnovimo turistički sektor na siguran, pravedan i klimatski prihvatljiv način“.