PROMAŠENA OBEĆANJA (Ne)sigurnost u opskrbnom lancu Josip Budimir

PROMAŠENA OBEĆANJA (Ne)sigurnost u opskrbnom lancu

Mogu li lokalni proizvođači profitirati od pandemijom izazvane krize globalizacijskih procesa?

Piše: Josip Budimir

Protuepidemijske mjere poduzete u prvoj polovini godine proizvele su najjači mirnodopski udar na globalnu ekonomiju. Ograničavanje kretanja prouzrokovalo je kontrakciju kako na strani potražnje tako i na strani ponude. Nemogućnost konzumacije proizvoda uslužnih sektora i pad potrošačkog optimizma u segmentu kapitalnih dobara rezultirali su drastičnim padom potražnje. Na drugoj strani, kidanje opskrbnih lanaca zatvaranjem državnih granica izazvalo je kontrakciju na strani ponude. Račun na ekonomskoj strani pandemijske priče je drastičan. Urušavanje gospodarske aktivnosti, pad svjetske trgovine i gubitak više od 500 milijuna radnih mjesta. Bez pravovremenih monetarnih intervencija središnjih banaka i obilne državne pomoći ugroženim kompanijama, posljedice bi bile drastično veće. Kako svaka kriza predstavlja i priliku, izbijanjem ove posljednje otvorilo se pitanje mogu li lokalni proizvođači profitirati od pandemijom izazvane krize globalizacijskih procesa. Ugroza dugačkih međunarodnih opskrbnih lanaca imala je za posljedicu porast svijesti o značaju sigurnosti u opskrbi proizvođača sirovina i repromaterijalom. Otvorilo se pitanje promjene pristupa u kreiranju opskrbnog sustava. Hoće li i u kojoj mjeri model „just in time“ biti korigiran praksom „just in case“. Općenito se postavilo pitanje samodostatnosti nacionalnih ekonomija u proizvodnji najnužnijih artikala. Osobito u osjetljivim sektorima kao što su poljoprivreda, prehrambena industrija i energetika. S normalizacijom prekograničnog prometa i oporavkom dobavnih lanaca splasnula je javna rasprava na tu temu, ali kod upravljačkih struktura u kompanijama ostao je povećan senzibilitet za problem sigurnosti u lancu opskrbe. Aktualna kriza izazvana pandemijom koronavirusa treći je u nizu udar na globalnu ekonomiju. Prethodna dva: velika financijska kriza 2008. i američko-kineski trgovinski rat pokrenut od strane Trumpove administracije polovinom 2018. imale su bitno

različit utjecaj na globalizacijskim procesima rekordno razvijenu međunarodnu trgovinu.

Tragovi velike financijske krize Financijska kriza prouzročila je drastičan pad međunarodne trgovine. Globalni robni izvoz u 2009. godini smanjen je za 12% u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, oporavak je bio brz i u 2010. godini ostvaren je rast od 14%. Iako je znatan doprinos tom rastu dao velik porast cijena energenata, najvećim dijelom rezultat je oporavka gospodarskih aktivnosti u vodećim svjetskim ekonomijama. Dakle, utjecaj financijske krize na globalizacijske procese u ekonomiji bio je intenzivan, ali jednokratan. Prije nego što analiziramo značaj američko-kinekog trgovinskog rata na globalne ekonomske tokove, potrebno je promotriti širu sliku. Objektivan uvid u taj fenomen dat će sagledavanje dužeg vremenskog niza i korelacija rasta svjeske trgovine i kumulativa BDP-a svih ekonomija. Kako bi se eliminirao utjecaj porasta cijena kod kategorija proizvoda koje znatno sudjeluju u međunarodnoj robnoj razmjeni, kao što su energenti, na Slici. 1 prikazan je udio izvoznih prihoda u BDP-u vodećih svjetskih ekonomija. Na globalnoj razini udio izvoza roba i usluga u svjetskom BDP-u porastao je u posljednjih 30 godina za 60% (sa 19,1% u1989. godini na 30,6% u 1999. godini). Stagnacija tog pokazatelja u posljednjem desetljeću dobrim je djelom rezultat bržeg

Izvor: Svjetska banka Slika 1. Udio izvoza u BDP-u

razvoja domaćeg tržišta u Kini i posljedično intenzivnijeg udjela domaće potrošnje u strukturi njezinog BDP-a. Udio izvoznih prihoda u BDP-u Kine dosegnuo je rekord 2006. kad je iznosio više od 36%. Kako je zbog visokih stopa rasta posljedično naraslo i unutarnje tržište Kine bilo je logično da će padati udio izvoza u BDP-u. Danas je upola manji i 2019. iznosio je 18,4%. Razvoj unutarnjeg tržišta Kine je, uz smanjenje stope rasta na globalnoj razini, rezultirao stagnacijom udjela međunarodne trgovine u globalnom BDP-u. Kako u godinama rasta gospodarske aktivnosti međunarodna trgovina raste po višim stopama od porasta BDP-a, tako u godinama recesije izvoz i uvoz padaju intenzivnije od pada BDP-a. Primjerice, u 2009. godini, prema podacima WTO-a, globalni pad BDP-a iznosio je 0,1%, a količinski mjeren pad robnog izvoza 12%. S druge strane, u 2010. godini zabilježen je rast BDP-a od 4,1%, a robnog izvoza od 14%. Za razliku od robne razmjene, kretanja u međunarodnoj razmjeni poslovnih usluga znatno su stabilnija. U posljednjih dvadesetak godina samo je u 2009. godini zabilježen njihov pad.

Trgovinski rat SAD-a i Kine Pozicije vodećih ekonomija po ostvarenom višku u vanjskotrgovinskoj razmjeni kao i pozicije onih ekonomija koje predvode listu najvećih neto uvoznika nepromijenjene su niz godina. Kao što je vidljivo iz Tabele 1 vodeće ekonomije po visini ostvarenog viška u bilanci tekućih plaćanja su Njemačka, Kina i Japan. Listu država s najvećim manjkom predvode SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanada.

Tabela 1: Bilance tekućih računa

Države s navećim viškom

Njemačka Japan Kina

Države s najvećim manjkom

SAD Velika Britanija Kanada

Izvor: MME, Svjetski ekonomski izgledi 2014 7,5 0,8 2,2

2014 -2,1 -5,3 -2,4 Saldo kao postotak BDP-a 2015 8,9 3,1 2,7 2016 8,5 3,9 1,8

Saldo kao postotak BDP-a 2015 -2,4 -5,2 -3,6 2016 -2,4 -5,8 -3,2 2017 8,0 4,0 1,4

2017 -2,4 -4,1 -2,9

Ta slika se proteklih desetljeća mijenjala na strani ekonomija koje su ostvarivale viškove u bilanci tekućeg računa. Na vrhu su se u ciklusima smjenjivali Japan, zemlje izvoznice nafte i Njemačka i Nizozemska kao izvozno najorjentiranije EU ekonomije. S druge strane SAD sve to vrijeme stabilno drži poziciju uvjerljivo vodeće ekonomije s manjkom na tekućem računu. Zbog toga je rivalitet s Kinom u nastojanju da očuva status vodeće svjetske ekonomije vjerojatniji razlog za započinjanje trgovinskog rata nego frustracije proizvedene dugogodišnjom nepovoljnom pozicijom u vanjskotrgovinskoj razmjeni. Obostrano uvođenje uvoznih carina na značajan dio roba ugrozio je globalnu stabilnost ekonomskih odnosa i negativno se odrazio na gospodarski rast. Procjene negativnog utjecaja na američku ekonomiju kreću se u rasponu od 0,3 do 0,7% BDP-a. Ni rezultat ostvaren u robnoj razmjeni s Kinom nije opravdao najave prilikom uvođenja carina na robu uvezenu iz Kine u visini od 360 milijuna USD. Američki trgovinski deficit u robnoj razmjeni s Kinom u 2016. iznosio je 347 milijardi dolara. Za 2019. bio je samo neznatno niži i iznosio je 345 milijardi dolara. Prema podacima Ureda trgovinskog predstavništva SAD-a deficit robne razmjene s Kinom u prvih osam mjeseci ove godine smanjen je za 38,2 milijarde dolara (16,5%) u odnosu na isto razdoblje 2019. godine. To je, prije svega, posljedica poremećaja koji je prouzročila pandemija korona virusa. S oporavkom svjetske trgovine manjak SAD-a u robnoj razmjeni s Kinom vratio se na početne pozicije. U srpnju je iznosio 31,62 milijarde američkih dolara i bio je samo 3,46% niži od 32,8 milijardi američkih dolara vrijednog deficita iz srpnja 2019. godine. Još porazniji podatak je da je američki trgovinski deficit s Kinom u srpnju 2019. bio za 4,36% posto veći nego u srpnju 2016., odnosno 9,15% veći od svibnja 2016., kada je Trump optužio Kinu da „siluje“ SAD u trgoviniskim odnosima. Iz Grafa 2 vidljivo je da kretanje ukupnog vanjskotrgovinskog manjka SAD-a u tri godine pokazuje svu promašenost obećanja kako će uvođenje carina na uvoz robe iz Kine rezultirati smanjenjem vanjskotrgovinskog manjka, povratkom proizvodnje i otvarenjem novih radnih mjesta u industriji SAD-a. Umjesto tih željenih, ostvareni su efekti s negativnim predznakom. Povećane su cijene koje potrošači i industrija moraju plaćati za tarifirane robe i ostvaren je negativan utjecaj na rast BDP-a.

Slika 2. Vanjskotrgovinski manjak SAD-a

Umjesto SAD-a korist od tog trgovinskog rata ostvarile su druge zemlje čiji je izvoz supstituirao kineski. U najvećoj mjeri to su iskoristili Meksiko, članice EU, Tajvan i Vijetnam. Za očekivati je da ni trgovinski sporazum kojim se Kina obvezala na povećani uvoz u visini od 200 milijuna američkih dolara u ovoj i 2021. godini neće riješiti ovaj problem. Neuspjeh u rješavanju problema prekomjerne neravnoteže u trgovinskim bilancama vodećih svjetskih ekonomija penalizacijom uvoza pojedinih kategorija roba nameće potrebu traženja efikasnijeg rješenja. U protivnom, takve neravnoteže predstavljat će trajan izvor rizika za globalnu stabilnost i rast. Bez obzira što će ovaj problem i nadalje opterećivati međunarodnu trgovinu, sigurno je da protekcionističke mjere pojedinih zemalja ne mogu zaustaviti globalizacijske procese.

Ekonomski utjecaj pandemije Posljedice pandemija korona virusa kao trećeg u nizu udara na perspektivu globalizacije gospodarskih tokova uvelike nadmašuju one iz vremena izbijanja velike financijske krize. Primjerice, velika recesija je 2009. godine smanjila je svjetsku ekonmiju za 0,1%, dok, prema prognozama MMF-a, ove godine možemo očekivati pad globalnog BDP-a za 4,4%. Unatoč značajno većem padu BDP-a, pad globalne trgovine neće nadmašiti onaj iz 2009. godine. Pad u međunarodnoj robnoj razmjeni se procjenjuje na oko 10%. U razmjeni usluga se očekuje veći pad od onog iz 2009. godine. Međutim, zbog nihova malog udjela od cca 20% u ukupnoj međunarodnoj trgovini, to neće presudno utjecati na ukupan rezultat.

Ovaj pad gospodarske aktivnosti događa se unatoč ogromnim fiskalnim intervencijama. Izravne intervencije u razvijenim zemljama premašile su 9% njihova BDP-a, dok se neizravne potpore održavanju likvidnosti procjenjuju na 11%. Kako se u 2021. godini predviđa oporavak gospodarske aktivnosti s globalnim rastom BDP-a u visini od 5,2% za očekivati je da će oporavak međunarodne trgovine biti još intenzivniji. Na Grafu 3 prikazana je dinamika oporavka industrijske proizvodnje i međunarodne trgovine u periodu nakon ukidanja lock down režima.

Slika 3. Ind. proizvodnja i međunarodna trgovina

Kao što su pokazala ranija iskustva i u aktualnoj krizi međunarodna trgovina prednjači u brzini oporavka. Ta otpornost globalnih ekonomskih veza potvrđuje osnovanost očekivanja da će se globalizacija ekonomskih tokova nastaviti i nakon ove krize.

(Ne)realna očekivanja Iako su gobalni poremećaji snažno utjecali na kreiranje poslovne filozofije svih ozbiljnih kompanija, očekivanja da će se osnovni trendovi u odnosu globalnog i lokalnog bitnije promijeniti nisu realna. Posljedice pandemije na ekonomske odnose probudile su nadu velikog broja gospodarstvenika da se došlo do točke preokreta. Stvorena su očekivanja da će se otvoriti prilika za vraćanje izgubljenih pozicija na lokalnom tržištu.

Ta očekivanja, na njihovu žalost, nisu realna. Doduše, kriza izazvana pandemijom će promijeniti puno toga. Povećana pozornost postizanju veće sigurnosti u dobavnim lancima sasvim sigurno je jedna od tih promjena. Na jednoj strani to povećava šanse lokalnim proizvođačima da ojačaju svoju poziciju na lokalnom tržištu, ali na drugoj strani brojnim izvoznicima će otežati put na osvajanju novih kupaca. Ne treba sumnjati da će se normalizacijom zdravstvenih prilika i ekonomski tokovi vratiti u regularno stanje. Poremećaj izazvan pandemijom Covida 19 u određenoj mjeri će utjecati na ubrzavanje pojedinih trendova koji su od ranije bili prisutni u

Tabela 2. Poslovni rezultat članica CISEx-a

Izvor: CISEx

globalnim ekonomskim odnosima. S druge strane neke druge trendove će oslabiti i usporiti. Međutim, proces globalizacije neće biti zaustavljen. Internacionalizacija i lokalizacija poslovanja rezultat su ekonomskih zakonitosti. Efekte ekonomike razmjera ili iskorištenja komparativnih prednosti protekcionističke mjere mogu privremeno potisnuti. ali ih ne mogu trajno eliminirati. Ekonomski nacionalizam na duži rok nema nikakve šanse za uspjeh. Vrijeme njegova trajanja proporcionalno je trošku koji će država pa posljedično i nacionalna ekonomija platiti. Kupci, odnosno potrošači, u konačnici presuđuju. Za razliku od birača koji u političkim procesima sudjeluju svakih 4 ili 5 godina, potrošači u onim ekonomskim na „birališta“ izlaze svaki dan. I svaki dan biraju pobjednika. Umjesto glasačkih listića odlučuju svojim novčanicama. Kriterij vrijednosti koju dobivaju za svoj novac preživjet će sve bočne udare državnog intervencionizma. Lokalno gledano, dobar primjer pobjednika u tom globalnom tržišnom nadmetanju su naše mlade informatičke tvrtke. Nova generacija poduzetnika u izuzetno propulzivnoj, ali i iznimno zahtjevnoj djelatnosti demonstrira kako je za tržišni uspjeh nužno postići konkurentnost na globalnoj razini. Udruženje CISEx (Hrvatski nezavisni izvoznici softvera) u svojoj objavi rezultata ostvarenih u 2019. i planova za 2020. pokazuju kako je internacionalizacija poslovanja imperativ poslovnog uspjeha. To se posebno odnosi na poslovne subjekte iz malih država, odnosno ekonomija. Po svim pokazateljima poduzeća iz IT industrije koja su u većoj mjeri internacionalizirala svoje poslovanje ostvaruju bolje rezultate. Brže im rastu poslovni prihodi, udio izvoza u poslovnim prihodima, zaposlenost i profitabilnost. Da benefite od digitalizacije ostvaruju i poduzeća u tradicionalnim industrijskim djelatnostima, a ne samo oni iz IT industrije zorno može ilustiriati jedan proizvođač medicinske obuće iz Dalmatinske zagore. Obuća proizvedena u Vrgorcu pronalazi kupce u 45 zemalja zahvaljujući, između ostalog, plasmanu posredstvom Amazona i sličnih digitalnih platformi. To je primjer kako globalnu digitalnu infrastrukturu koristi lokalna mala proizvodna kompanija. Ostaje nam zaključiti da globalno i lokalno nastavljaju koegzistirati na zadovoljstvo kompetitivnih i uz strah onih koji to nisu. Očekivanja da će problemi u izgradnji efikasnijeg globalnog trgovinskog sustava kao i povremene ekonomske krize promijeniti prirodu tog odnosa i smanjiti stupanj međuovisnosti nacionalnih ekonomija nisu realna. Zbog toga pobjednike u igri globalnog i lokalnog treba tražiti među globalnim igračima koji će uspješno lokalizirati svoje proizvode i lokalnim igračima koji će uspješno iskoristiti globalizaciju da internacionaliziraju svoje poslovanje.