DOSIJE

Dosje

GLOBALNA ENERGETSKA NERAVNOTEŽA Zapad gubi razvojni kompas

U epidemiji koronavirusa Kinezi dominiraju kao kupci, a sve su jači i kao proizvađači ne samo fosilnih nego i čistih goriva.

Piše: Drago Kojić1

Nevrijeme koje je noću od trećeg na četvrti listopada pogodilo veći dio Hrvatske, uključujući dijelove Zagreba, Karlovca, Zadra, Šibenika, Rijeke, Istre, Vukovarskosrijemske i još nekoliko županija, pričinilo je materijalnu štetu i poremetilo normalno funkcioniranje životnih tokova. Samo Zrakoplovna jedinica specijalne policije u Lučkom, gdje je harala i snažna pijavica, pretrpjele su štetu koja je procijenjena na više od 100.000 eura. Istodobno su mnogo lošije prošle neke druge europske zemlje, među kojima Italija, Španjolska i Francuska, gdje su u olujama ginuli i ljudi. Meteorološke anomalije unatrag nekoliko godina poprimaju sve dramatičnije razmjere. Na globalnoj razini divljaju uragani, tajfuni i drugi oblici oluja, a požari pustoše prostranstva Australije, Azije, Afrike, Brazila, Kalifornije i druga područja. Stručnjaci su kategorični u tvrdnji da je za takve klimatske promjene glavni krivac prekomjerno ispuštanje u stratosferu ugljikovog dioskida. Drugim riječima, čovječasntvo troši previše energije proizvedene iz ugljena, nafte i plina. Fosilna

1 Autor je ekonomski komentator

goriva izvor su 85% energije što je troši čovječanstvo, ispuštajući dvije trećine emisjije stakleničkih plinova. Procijenjeno je da taj izvor zagađivanja usmrti više od četiri milijuna osoba na godinu, najviše u mega-gradovima zemalja u razvoju. Nafta je i uzrok političke nestabilnosti. Godinama naftom bogate države kao što su Venezuela i Saudijska Arabija, s malo pobuda da razvijaju svoju privredu, uronjene su u politiku mita i korupcije. U nastojanju da sebi pribave sigurnu opskrbu, velike sile nastoje utjecati na te zemlje, ne samo na Srednjem istoku, gdje SAD drži oko 60.000 vojnika. Fosilna goriva uzrokuju i ekonomsku nestabilnost. Naftnim tržištima drma nepouzdani kartel, a koncentracija naftnih rezervi čini opskrbu ranjivom na geopolitičke šokove. Ne treba čuditi podatak da su od 1970. cijene nafte 62 puta bilježile skokove veće od 30% (plus-minus).

Investicijski planovi sa zelenim predznakom Nafta je bila pogonski činitelj 20. stoljeća, bilo da je riječ o automobilima, ratovima ili geopolitici. Svijet je sada usred energetskog šoka koji ubrzava prijelaz u nove izazove, što ih nameću globalna ekonomska kretanja, ali ne može se zanemariti ni djelovanja covida-19, koji već cijelu godinu ne pokazuje znakove uzmaka. Taj je činitelj prouzročio usporavanje svjetske privrede, pri čemu je potražnja nafte pala za više od petine, a cijene su malaksale. U međuvremenu je uslijedio stanovit oporavak, ali mali su izgledi da ćemo se u dogledno vrijeme vratiti u prijašnju kolotečinu. Glavni izvoznici nafte, uključujući Saudijsku Arabiju, trebaju cijenu bačvice nafte od 70 do 80 dolara kako bi uravnotežile državne proračune, dok već dulje vrijeme vrludaju oko 40 dolara, tj. gotovo upola niže. Naftna industrija naviknuta je na uspone i padove, ali mnogi promatrači upozoravaju da je novonastalo stanje znatno drugačije od svih prijašnjih. Javnost, vlade i ulagači sve se manje oglušuju na upozorenja kako je krajnji trenutak da čovječanstvo ozbiljno shvati opasnost od klimatskih promjena. Tzv. čista industrija dobiva sve snažniji vjetar u krmu, a mijenja se i ponašanje tržišta kapitala pa su u godini koja je na izmaku dionice proizvađača čiste industrije nabubrile 45%.To je posebice impresivno u okolnostima kada se kamatne stope uporno drže na ništici ili srljaju čak u negativne pokazatelje. Investicijski planovi sa zelenim predznakom sve češće dobivaju podršku globalnih razmjera. Primjerice, američki demokrati u predizbornom predsjedničkom nadmetanju najavljivali su namjeru ulaganja od dva bilijuna USD u smanjenje ugljikova dioksida u proizvodnji enrgije, a Europska unija namjenila je 30% od 850 milijardi dolara planiranih za oporavak od covida-19 za klimatsko reguliranje. EU namjerava ispuštanje plinova staklenika smanjiti za 55% u odnosu na razinu 1990.

Bolji sustav od dosadašnjeg? Energetski sustav 21. stoljeća obećava da će biti bolji od dosadašnjeg, u kojem su dominirali nafta, plin i ugljen. Bolji za ljudsko zdravlje, političku stabilnost i

ublažavanje ekonomske labilnosti. Međutim, kako upozorava The Economist, očekivani zaokret nije lišen krupnih rizika. Ne bude li uredan, mogao bi ugroziti političku i ekonomsku stabilnost u glavnim naftnim izvoznicima i koncentrirati kontrolu lanca zelene energije u Kini. Još je opasnije da promjene budu previše spore. Petro-države kao Venezuela i Saudijska Arabija, uz slabe poticaje da razvijaju privredu, koprcaju se desetljećima u korupciji i kronizmu. Donald Trump prošlo je ljeto izjavio naftašima u Teksasu da je SAD sada energetska sila broj jedan u svijetu. Može nam biti nesimpatična hvalisavost američkog predsjednika, ali njegova tvrdnja ima materijalno uporište jer Amerika je u proteklih desetak godina udvostručila crpljenje nafte, a povećala proizvodnju plina za 50% i sada je vodeći globalni proizvođač oba spomenuta energenta. Dakle SAD je zaista ojačao u potencijalu fosilnih goriva, stabilizirao svoju privredu i učvrstio geopolitički status te može uvoditi sankcije petro-državama kao što su Iran, Venezuela pa čak i Rusija. Međutim, promijenjeni su činitelji koji nekoj zemlji pribavljaju status energetse super sile. U znatnoj mjeri zahvaljujući i Americi, svjetska energetska industrija danas se ne suočava s manjkom ponuda nego s posustalom potražnjom, što će po svoj prilici utjecati na smanjenja proizvodnje nafte i ugljena, a postupno čak i plina. U najnovijem dokumentu pod nazivom „Svjetski energetski izgledi“ (objavljenom 14. rujna) naftni div BP, koji je nedavno najavio da planira postati po ispuštanju ugljikova dioksida neutralan, tvrdi da je nafta možda već dosegla vrhunac te da bi mogla brzo krenuti nizbrdice. Takav se zaključak oslanja na shvaćanje većine zemalja da zbog klimatskih razloga moraju smanjiti potrošnju fosilnih goriva. Pandemija covida-19 pokazala se kao dramatičan predznak stvaranja okolnosti u kojima će potražnja nafte padati umjesto da raste, što je uočeno u ožujku ove godine. Petro-države, kojima je nafta glavni izvor zarade za podmirenje troškova, suočavaju se s prijetećim deficitima. Investitori su izgubili interes za naftne kompanije. Unatoč Trumpovoj hvalisavosti, vrijednost američkog sektora škriljevca od siječnja je pala za više od 50%. Naftna kompanija Mobil, koja je bila na popisu industrijskog burzovnog prosjeka Dow Jonesa gotovo cijelo stoljeće (od 1928.), ispala je iz tog društva. S tržišnom kapitalizacijom od 155 milijardi USD vrijedi znatno manje nego proizvađač sportske obuće Nike.

Bujanje kineske dominacije U svjetskoj energetskoj zbrci kineski uvoz nafte, ionako najveći na svijetu, ipak nastavlja rast. Još jedanput se pokazuje koliko su uporni Kinezi, koje je Zapad uvijek sklon potcjenjivati. To se odnosi i na Hrvate, od kojih mnogi s nevjericom promatraju kako, unatoč korona virusu, kineski konstruktori s neznatnim kašnjenjem, povezuju Pelješac s ostalim dijelom Hrvatske. Omalovažavanje datira još od osamostaljenja naše domovine kada su relativno brojni Kinezi pohrlili na novonastalo tržište pa su po Zagrebu i još nekim gradovima prodavali jeftinu robu ne uvijek reprezentativne

kakvoće. Mrštili smo se i na uvoz kineskog češnjaka, a Zagorci nisu bili oduševljeni kada je neka nadobudna Kineskinja odustala od rehabilitacije kumrovečke ostavštine bivšeg političkog sustava. Međutim, sve su to sitnice u odnosu na kineski ekonomski potencijal u svim sektorima, od gradnje brodova i cijelih gradova do vrhunske informatičke i druge tehnologije. Nikad se ne bi smjelo omalovažavati potomke naroda koji je Zapadu podario (ubilački) barut, ali i kompas, spravu koja je još uvijek vrlo aktualna, ne samo za prostornu nego i mentalnu orijentaciju. U novonastalim okolnostima globalnih naftnih neizvjesnosti kineski uvoz „crnog zlata“ ne prestaje rasti, pridonoseći kakvoj-takvoj stabilnosti svjetskog tržišta. Niske cijene omogućuju Kini stvaranje strateških naftnih rezervi i učvršćenje uloge vodećeg svjetskog uvoznika. Golema nova nalazišta pred obalom Brazila i Gvajane te porast kapaciteta ukapljenog plina u Australiji, uz procvat proizvodnje nafte iz škrljiljevca u SAD-u, činitelji su koji djeluju u korist Kine. Kako upozoravaju stručnjaci, korisno je biti glavni kupac na tržištu kojim dominira potražnja i koje prema nekim ocjenama još nije dosegnulo vrhunac potražnje, kako tvrde u BP-u. Ali i optimisti priznaju da ponuda nafte u podzemlju nadmašuje žeđ na površini te da će se zaoštriti konkurencija za pridobivanje kupaca.

(Ne)ravnoteža moći Kada se je upustila u rat cijenma s Rusijom prošlog proljeća, Saudijska Arbija snizila je cijene za pošiljke nafte u Kinu. Najveće rafinerije u toj zemlji kuju plan za stvaranje konzorcija kako bi ojačale pregovaračku moć prema OPEC-u. Nije isključeno da če Kina dodatno pojačati svoj financijski pritisak prema zemljama koje stenju pod dugovima. Već je ugovorila zajmove nekim zemljama bogatima naftom, među kojima su Angola i Brazil, na rok dulji od destljeća. Pozicija dominantnog kupca omogućila je Kini suzbiti američke pokušaje da ucjenjuje izvoznike. Kineski kupci odavno uvoze sirovu naftu iz Irana i Venezuele, a energetsko savezništvo s Rusijom posebice je važno. Vladimir Putin odavno je uočio važnost energetskih odnosa s Kinom, ali to je naročito došlo do izražaja nakon financijske krize 20072009. Kineska razvojna banka je 2009. odobrila dvjema ruskim kompanijama pod državnom kontrolom –proizvođaču nafte Rosneftu i graditelju naftovoda Transneft – 25 milijardi USD u zamjenu za otvaranje novih naftnih polja i gradnju naftovoda koji će Kini isporučivati 100.000 barela nafte na dan. Zapadne sankcije zbog Krima motivirale su ruskog energetskog diva Gazprom da izgradi plinovod koji od lanjskog prosinca iz Sibira opskrbljuje Kinu. Time je Rusija dobila tržište koje za razliku od zapadnoga ne uvodi političke i ekonomske sankcije. Međutim, kako upozorava Erica Downs na Svučilištu Columbia, kad se izgradi neki enrgetski cjevovod, ravnoteža moći pomiče se od dobavljača prema kupcu. Tako je bilo i u ovoj prilici: čim je izdrađen prvi naftovod, Kina je odbila plaćati ugovorenu cijenu. Ipak uz sve adute što ih donosi tržišna moć, ne može se prikriti geopolitički minus što ga donosi isključivo oslanjanje na snagu uvoza. Veliki uvozni potencijal može donijeti veću

moć od maloga, ali ipak nije isključena tržišna ranjivost. Kina, naravno, znade da znatan dio nafte koju uvozi mora proći kroz tjesnace Hormuz i Malacca, koje može zatvoriti sukob s trećom stranom, ili u ekstremnom slučaju američka mornarica. Tijekom nekoliko proteklih mjeseci porasla je kineska zabrinutost za energetsku sigurnost, nakon pogoršanja odnosa sa SAD-om, unatoč najnovijim razgovorima o stišavanju obostrane žestoke retorike i odluka. Uostalom, Kina kupuje znatne količine ukapljenog plina u Americi, kao i sirovu naftu, gomilajući zalihe.

Ekspanzija bez granica

Dokumenti Komunističke partije za novi kineski petogodišnji plan naglašavaju potrebu fleksibilnijeg, pouzdanijeg energetskog sustava. Kini nedostaje nafte i plina, što nastoji nadoknaditi industrijskom politikom kojom već dugo podupire domaću proizvodnju ugljena i nuklearne energije uz jačanje obnovljivih energetskih izvora. Kineske kompanije ulažu u rudnike diljem svijeta od Demokratske Republike Kongo do Čilea i Australije, osiguravajući dostupnost minerala potrebnih za solarne ploče, električna vozila i slične namjene. Budući da ne može biti petro-država, moglo bi se reći da postaje elektro-država. Naravno, ti napori ne mogu se smatrati poticajem za ublažavanje klimatskih nevolja. Kina ima više od 1.000 gigavata energetskih kapaciteta s pogonom na dobri stari ugljen. Ta energetska snaga čini Kinu najvećim svjetskim zagađivačem ugljikovim dioksidom. Usto, ne naslućuje se smanjenje potrošnje ugljena nego se najavljuje povećanje u narednim godinama. Ne smiju se potcijeniti ni kineski kapaciteti energetskog učinka vjetra i sunca od 445 gigavata, a to je ipak manje od polovice kapaciteta elektrana na ugljen. Usto se proizvodnja obnovljive energije koristi znatno manje od one na fosilna goriva. Kina dobiva i 365 gigavata iz hidroelektrana, što je više od potencijala četiri sljedeće zemlje na listi zajedno. Kina gradi i nuklearne elektrane brže nego ijedna druga zemlja, a prosječna starost 48 reaktora manja je od 10 godina. Nuklearke sada proizvode 5% kineske struje, a planira se 15% do 2050. Razvoj kineskih nuklearnih, vjetrenih i sunčanih elektrana te baterija nije ujednačen, ali osnovna im je formula zajednička: uči od stranaca, pribavi golema ulaganja, uz čvrstu podršku države i rasprši investicije na široko područje. Državna podrška razvoja obnovljivih energetskih izvora u Europi početkom 21. stoljeća diktirala je potrošnju solarnih ploča kojoj su mogle udovoljiti jedino subvencionirane kineske kompanije. Kineski divovski proizvađači baterija mogli su računati na državne subvencije samo ako su ih ugrađivali u automobile domaće proizvodnje. Nove tehnologije ne mogu opstati bez nekih sirovina. Energija vjetra i sunca iziskuje mnogo više obojenih metala, naročito bakra, nego sustavi koji troše fosilna goriva. U proizvodnji baterija potrebni su rijetki materijali, kakve nećete naći u benzinskim rezervoarima automobila i drugih vozila. Svijet ne oskudijeva u takvim materijalima, ali nedostaje mu kapaciteta da ih pribavi dovoljno brzo kako bi se udovoljilo dogovorenom ritmu smanjenja ugljika u stratosferu. Drugim riječima, ne manjka geoloških resursa nego finncijskih.

Osim toga, glavne su rezerve rijetkih metala u zemljama labave ekonomske i političke stabilnosti. U tom deficitu dobrodošla je pomoć kineskih kompanija. Kina je proizvođač 60% „rijetkih“ metala koji se koriste u proizvodnji električnih motora i još u neke svrhe. Investira u Čileu (litij), Indoneziji (nikalj) i na drugim područjima. Rafinira dvostruko više litija i osam puta više kobalta od bilo koje druge zemlje, priopćuje BloombergNEF.

Dalekosežniji pogled Američko rudarsko poduzeće Ivanhoe Mines dobilo je financijsku pomoć dviju kineskih kompanija (CITIC i Zijin Mining) za otvaranje najvećeg u svijetu novog rudnika bakra u Demokratskoj Republici Kongo. Čelnik tvrtke, Robert Friedland, iskusan veteran u tim poslovima, tvrdi da kineski investitori dalekosežnije sagledavaju energetsku budućnost bezfosilnih goriva nego zapadni. „Kako izgledaju baterije? Gdje je opskrbni lanac?“ To su pitanja u kojima su kinezi znatno odmakli konkurentima. Političari u Americi, Europi i Australiji zabrinuti su zbog kineskog preuzimanja kontrole nad mineralima koji su od kritične važnostii ne samo za energetiku nego i za obranu. Kompanija koju podupiru Bill Gates i još neki milijarderi planira istraživati kobalt u Quebecu. Američka tvrtka Development Finance Corporation prvi put preuzima dioničke udjele u rudarskim poduzećima. Investitori će vjerojatno prioritet dati ulaganjima u rudnike koji nisu pod kineskom kontrolom. „To je važno strateško pitanje“, tvrdi Mike Mullen, čelnik savjetničkog odbora tvrtke TechMat. On to uspoređuje sa zbivanjima u informatičkoj tehnologiji, gdje je Huawei preko noći preuzeo globalnu kontrolu. Kina sada drži više od 70% svjetske proizvodnje solarnih modula i gotovo polovicu kapaciteta vjetrenih turbina. Dominira lancem ponude litijskih baterija, kako navodi BloombergNEF te kontrolira 77% ukupnih kapaciteta. Kineska ekspanzija od koristi je i ostatku svijeta jer su u proteklih deseatk godina cijene solarnim pločama i baterijama snižene više od 85%. „Nastavit ćemo ulagati u istraživanja kako bismo bili sigurni da ćemo zadržati liderstvo i u istraživanjima i masovnoj proizvodnji“, kaže Li Zhanguo, predsjednik divovskog proizvađača solarnih modula LONGI. Kina namjerava uspostaviti tehničke standarde u nizu industrijskih sektora, nadajući se da će time poboljšati uvjete za daljnje investicije, naročito u tehnologijama čiste energije.

Neuvjerljivi Trumpovi aduti Iako SAD ima uspješne i utjecajne investitore, kao što je Tesla, Trumpovi energetski aduti kojima se razmeće ne doimaju se impresivno u globalnoj konkurenciji. Naročito uzmemo li u obzir tehnološki napredak još nekih velikih globalnih igrača kao što su japanski Panasonic i južnokorejski LG Chem, koji stalno nude inovacije u tehnologiji

proizvodnje baterija. U Europi je golemo tržište za vodeće svjetske proizvođače vjetrenih turbina, među kojima su Siemens Gamessa sa sjedištem u Španjolskoj i Vestas u Danskoj. Na starom kontinentu ne jenjavaju ambicije povećanja udjela zelene energije. Ursula van der Leyen izjavila je nedavno da će Europska komisija, kojoj je na čelu, ustrajati u nastojanjima da se ispuštanje ugljika do 2030. smanji za 55% u odnosu na razinu iz 1990. To znači da se od velikih europskih potrošača, prije svega komunalnih, očekuje nulta emisija. Europljani će dakle morati kupovati dodatni energetsku opremu u Kini. Uostalom, Kinezi su već pojačali ulaganja u vjetrane i sunčane projekte u inozemstvu, praktički na svim kontinentima, uključujući Europu. Međunarodna agencija za obnovljivu energiju sugerira da bi se takva „infrastrukturna diplomacija“ mogla pokazati jednako važnom za kinesku (pre)moć u 21. stoljeću kao što je bila zaštita morskih puteva za američku dominaciju u 20. stoljeću. „Bude li je koristila vješto, energetska tranzicija mogla bi joj donijeti korist veću od one što je mogu pribaviti naftne bušotine, tornjevi i naftovodi“, komentira The Economist.

Šarolika slika u Hrvatskoj Energetska slika Hrvatske u prvom ovogodišnjem polugodištu prilično je šarolika, na što je u znatnoj mjeri utjecala koronakriza. INA je u tom razdoblju bila suočena s manjom potražnjom derivata i s padom proizvodnje ugljikovodika od 12% u odnosu na isto lanjsko razdoblje, ali je istodobno zabilježen porast rafinerijske prerade od čak 64%, uz porast prodaje rafinerijskih proizvoda od 13%. Niske cijene prouzročile su gubitak od 965 milijuna kuna, koji bi mogao dodatno narasti u drugom polugodištu. Na nepovoljan rezultat u najvećoj mjeri utjecala je slabija turistička sezona, uz smanjenu potrošnju goriva. Nepovoljne okolnosti za INU pokazale su se plodonosnim za Janaf, koji je iskoristio veću potrošnju rafinerija koje se opskrbljuju naftom putem njegova naftovoda. Janafu je u prilog išla i povećana potražnja trgovaca naftom za skladišnim prostorom te je tako u prvih šest mjeseci imao 370 milijuna kuna prihoda (u odnosu na lanjskih 354 milijuna) dok mu je dobit narasla od 178 na 181 milijun kuna. Učinkom bi trebala biti zadovoljna i Hrvatska elektroprivreda koja je, doduše, zabilježila nešto manje prihode nego lani, ali joj je dobit porasla za čak 100 milijuna kuna. Ostvareno je to unatoč manjoj proizvodnji hidroelektrana koje su najunosniji dio potencijala poduzeća. HEP ni u epidemiji nije posustao u ostvarivanju ambicioznog programa ulaganja u izgradnju kapaciteta za proizvodnju čiste enrgije –iz obnovljivih izvora. Tako je nedavno na otoku Visu stavljena u pogon najveća sunčana elektrana u Hrvatskoj. Istodobno su i mimo HEP-a nastavljena ulaganja u projekte proizvodnje čiste energije te je u tom razdoblju ukupno instalirana snaga vjetroelektrana povećana za 22,57%, tj. od 558 na 717 megavata.

Cijeli sadržaj ove publikacije može se vidjeti na: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2020 1-2-2020: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2020 3-4-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2019 1-2-2019: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2-2019 3-4-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-4-2018 2-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_2_2018 1-2018: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive_1_2018 3-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2017 2-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2017 1-2017: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2017 4-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2016 3-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2016 2-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2016 1-2016: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2016 4-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-4-2015 3-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-3-2015 2-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-2-2015 1-2015: http://issuu.com/st-1-2015-online/docs/perspektive-1-2015