POSRNULA „TVORNICA MIRA“
Opasna ovisnost o turističkoj monokulturi Velike promjene uvjetovane pandemijom traže da se preispitaju sve dosadašnje strategije i gospodarski planovi u kojima dominira oslanjanje isključivo na turizam. Piše: Ante Gavranović Turizam današnjice u svijetu, pa tako i u nas, teško je usporediv s onim prije još samo nekoliko godina. U međuvremenu je prerastao u turističku industriju. Nestalo je početnog idealizma, a na pozornicu su stupile krute tržišne zakonitosti. Turizam je postao, prije svega, veliki biznis. Broje se dolasci stranih gostiju, noćenja, prosječni boravci i, u konačnici, turistički prihodi. Naposljetku, i sama činjenica da turistička industrija sudjeluje s otprilike 10 posto u stvaranju svjetskog BDP-a ponajbolje to pokazuje. Uostalom, rangiranje izvoznih kategorija pokazuje da je turizam treća najveća izvozna kategorija: pred njim su samo kemijska i naftna industrija, a ispred je automobilske i prehrambene industrije. Najnoviji podaci Svjetske turističke organizacije pokazuju da je u 2019. godini zabilježeno čak 1,5 milijardi dolazaka stranih gostiju i da su ukupni prihodi od turizma znatno premašili bilijun USD-a. Istina, pandemija je zaustavila taj silovit rast, ali iz UNWTO ističu očekivanja relativno brzoga oporavka i daljnjega rasta. U naznakama ekonomskih prednosti i rezultata ne bismo smjeli zaboraviti da turizam ima i vrlo važnu društvenu funkciju. Ukratko, svi ti napori i nastojanja pokazuju da turizam treba njegovati, i vratiti mu stvarnu humanističku vrijednost, u čemu središnje mjesto pripada čovjeku i potrebama u uvjetima ukupno održivoga razvoja.
Prioriteti Onima koji se ozbiljno bave turizmom i njegovom budućnošću nameće se sedam strateških pitanja o kojima se pokušava uspostaviti širi društveni dijalog. Pritom treba jasno odgovoriti na ovih nekoliko pitanja: broj 3-4 :: studeni 2020.
83
