Akademska mobilnost kroz Erasmus+ programe

stignuća, jer promiče akademski, profesionalni i osobni razvoj studenata i nastavnika. Iz službenih Erasmus dokumenata jasno je da se vještine i kvalifikacije stečene kroz ovaj program lako prepoznaju na tržištu rada i izvan granica matičnih država, te da stečene kompetencije koriste ne samo studentima i nastavnicima koji sudjeluju u ovom programu, već i uključenim institucijama i organizacijama, kao i društvu u cjelini, pridonoseći rastu, pravednosti, prosperitetu i društvenoj uključenosti u Europi i šire.

Jedna od uloga programa Erasmus+ je razvijanje višestrukih per- spektiva u budućim izborima karijere studenata i nastavnika koje nisu ograničene na nacionalne ili lokalne okvire. Također je potvrđeno kako općenito mobilnost pozitivno utječe na zapošljivost, a poslodavci sve više potvrđuju da su vještine stečene kroz Erasmus+ programe ključne za zapošljavanje i razvoj karijere zaposlenika. U holističkom pristupu ocjeni profila kandidata za posao, oni u pravilu posebno cijene meke vještine studenata i nastavnika koji su bili uključeni u Erasmus+ programe, pri čemu ocjenjuju njihov potencijal zapošljavanja u skladu s preporučenim skupom interpersonalnih, upravljačkih i akademskih vještina, što između ostalog, uključuje komunikaciju i jezik, preuzimanje inicijative, motivaciju, planiranje i organiziranje, upravljanje vremenom, rješavanje problema, samosvijest, timski rad, istraživanje i inovacije, donošenje odluka, sposobnost rješavanja problema i slično.

1 Stručni članak je nastao u sklopu projekta „MI - jučer, danas, sutra“ (UP.04.2.1.06.0018) kojega je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda. Sadržaj stručnog članka isključiva je odgovornost Udruge mladih i Alumni FET Pula.

Zašto odabrati akademsku mobilnost?

Kada se odlučuju za akademsku mobilnost, studenti i nastavnici u pravilu nisu motivirani samo akademskim ili profesionalnim ciljevima (profesionalni razvoj). Važan motivator čine i iskustveni ciljevi (osobni razvoj). Primijećeno je da europski studenti nisu zainteresirani samo za nadopunu znanja iz predmeta njihovog studija ili završetak studija, već ih za sudjelovanje u programu Erasmus motiviraju i bolje mogućnosti zaposlenja u domovini nakon povratka, kao i mogućnosti zapošljavanja izvan matične zemlje, a zbog veće vjerojatnosti susreta s novim obrazovnim sustavima i prilikama za zapošljavanje studenti će vjerojatnije odabrati razvijene zemlje kao zemlje Erasmus odredišta. Razlozi koji motiviraju studente i nastavnike na mobilnost su između ostalog: jačanje samostalnosti i samopouzdanja, razvijanje komunikacij - skih kompetencija, prilika za učenje stranog jezika i upoznavanje sa stranom kulturom, te povećanje zapošljivosti.

Programi mobilnosti osiguravaju vidljivost, razumijevanje i prepo - tjecati se u poslovnom svijetu. Kao rezultat toga, očekuju da će pronaći bolje poslove u domovini i inozemstvu.

Nedavna studija iz Turske otkrila je da su studenti po povratku znatljivost osobnih kompetencija i kvalifikacija u sustavu obrazovanja kao i na tržištu rada. Utjecaj iskustva mobilnosti na profesionalne vještine i vještine zapošljivosti nije jednoznačno dokazan, jer dok neke studije izvješćuju o pozitivnim učincima interkulturalnog učenja studenata i nastavnika u njihovu profesionalnom razvoju, druge tvrde da sama izloženost novom okruženju nije dovoljna da bi imala utjecaj na buduću karijeru.

Pozitivne strane Erasmus mobilnosti

Erasmus+ izvješće pokazuje da se mobilni studenti i nastavnici (osobito oni u južnoj i istočnoj Europi) osjećaju jače povezani s europskim vrijednostima, a koriste i veće mogućnosti umrežavanja. Oni imaju bolje razvijene profesionalne vještine, motiviraniji su i inovativniji, imaju bolje jezične vještine, bolje razumiju druge kulture, te su stoga samouvjereniji i sposobniji na - s Erasmus+ mobilnosti uspoređivali mogućnosti zapošljavanja kod kuće s onima u inozemstvu. Akademsko poboljšanje koje im je program pružio vjerojatno je utjecalo na to. Također, studenti koji su migrirali tijekom studija (u zemlji ili na strano sveučilište) su značajno mobilniji od studenta koji nemaju to iskustvo. Isto tako, primijećeno je da je broj studenata koji dolaze na sveučilišta u stranu zemlju važan prediktor kasnijih migracija u tuzemlju.

Izazovi Erasmus mobilnosti Uz pozitivne učinke, sudjelovanje u Erasmus+ programima, nosi i neki izazove. Prvo, treba naglasiti da iako mladi predstavljaju segment društva koji je najskloniji migracijama i iako boravak na stranom sveučilištu može potaknuti odluku o preseljenju u inozemstvo, većina sudionika akademske mobilnosti ipak se neće odlučiti na odlazak. Tradicionalno se rasprava o akademskim migracijama bazira na naglašavanju negativnih učinaka tih migracija na odlazne zemlje. Neminovno, iskustva mobilnosti tijekom studija pripremaju studente, ali i nastavnike za međunarodnu karijeru, tj. ponovnu mobilnost kada dođu na tržište rada, što znači da akademska mobilnost može potaknuti odluku o (trajnom) preseljenju u inozemstvo.

Rezultati istraživanja također sugeriraju da studiranje u inozemstvu povećava vjerojatnost preseljenja u inozemstvo za gotovo 100% te da svaki mjesec studiranja u inozemstvu smanjuje vjerojatnost povratka u domovini za 4-5%. Dodjela stipendije za program mobilnosti za oko 30% smanjuje vjerojatnost da će kandidat ostati u matičnoj zemlji prvih nekoliko godina svoje karijere.

Ako je obim akademske mobilnosti značajan, zemlja koja potiče i omogućava svojim studentima i nastavnicima kratkotrajan boravak i studiranje u inozemstvu, možda će se suočiti s tzv. odljevom mozgova.

To podrazumijeva migraciju visokoobrazovanih pojedinaca iz zemalja u razvoju u razvijene zemlje, kada je imigracija visokoobrazovanih pojedinaca rezultat push i pull čimbenika, a kada doznake iz inozemstva, transfer kapitala, znanja i tehnologije ne nadoknađuje gubitak za zemlju porijekla. Čini se da obrazovne politike koje potiču studente i nastavnike na studiranje u inozemstvu zapravo mogu dovesti do odljeva mozgova. Još u 1970im godinama predstavljena je ideja o uvođenju „poreza na pamet“ (engl. Brain tax ) kojim bi se zemljama pošiljateljima mogao nadoknaditi gubitak uzrokovan migracijom njihovih studenata nakon završetka studija.

S druge strane, jako je važno primijetiti da ograničena, ali pozitivna stopa emigracije kvalificiranih radnika (između 5 i 10%) može biti korisna za razvoj ekonomije. Migracije visokoobrazovanih pojedinaca nose i niz koristi za zemlje porijekla kao što su novčane doznake iz inozemstva, ili u slučajevima povratne migracije, ljudski kapital u obliku novih kompetencija, informacija i poslovnih mreža koje studenti i nastavnici donose sa sobom prilikom povratka u domovinu, diseminaciju tih znanja, sposobnosti i vještina, kao i osnivanje novih tvrtki baziranih na kompetencijama, informacijama i načinima rada koje su upoznali tijekom boravka u inozemstvu.

Migranti-povratnici često služe kao poveznice, jer omogućavaju pristup (novim) tržištima i izvorima fi - nanciranja, te mogu potaknuti reforme i inicirati nove projekte te time potaknuti gospodarski rast zajednice, regije i/ili države.

Na primjer, moguće je da će mobilnosti studenata i nastavnika potaknuti uspostavljanje akademske suradnje, sudjelovanje u međunarodnim projektima, kreiranje novih studijskih programa ili usmjerenja koji će biti usklađeni s potrebama gospodarstva i tržišta rada. Naravno, da bi se to ostvarilo treba osigurati resurse, konkurentno okruženje i infrastrukturu koji će služiti kao kanali za transfer znanja, kapitala, vrijednosti i tehnologije u zemlje porijekla.

Zaključak

Pitanje akademske mobilnosti pitanje je politika i akademsko pitanje. Pojedinci će radije ostati u regiji u kojoj su rođeni ili gdje su završili studij ako imaju adekvatne prilike za zapošljavanje na razvijenom i dobro uređenom lokanom tržištu rada.

Mogući negativni učinci akademskih migracija trebaju se temeljito usporediti s pozitivnim učincima koje takve migracije imaju. Kako bi umanjili odljev mozgova ministarstva obrazovanja mogu tijekom studija poticati usvajanje kompetencija koje su važne, cijenjene ili specifične za pojedinu zemlju. Također, čini se poželjnim omogućiti kvalitetno studiranje u blizini mjesta rođenja, jer to može u određenoj mjeri smanjiti sklonost ka migraciji nakon završetka studija.

U današnjem globalnom svijetu u kojem su migracije visokoobrazovanih pojedinaca značajno porasle, možda na akademske migracije treba gledati iz šire, kozmopolitske perspektive, kao na cirkulacije mozgova, a ne odljeva mozgova, odnosno na vremenski ograničenu migraciju koja za cilj ima razmjenu znanja, vještina i informacija i umrežavanje. ST