Rizik, otpornost i ponovno uspostavljanje ravnoteže

Današnja tehnologija dovodi u pitanje stare pretpostavke da se otpornost može kupiti samo po cijenu učinkovitosti. Prekidi u opskrbnom lancu koji traju mjesec dana ili duže, sada se u prosjeku događaju svakih 3,7 godina. Promjene u okruženju i globalnom gospodarstvu povećavaju učestalost i veličinu šokova. Četrdeset vremenskih nepogoda u 2019. prouzročilo je štete koje premašuju milijardu dolara svaka, a posljednjih godina ekonomske posljedice uzrokovane najekstremnijim događajima eskaliraju.

Posljednjih desetljeća lanci vrijednosti postali su složeniji kako su se tvrtke širile diljem svijeta u potrazi za poboljšanjem marže. Od 2000. godine vrijednost poluproizvoda kojima se trguje na globalnoj razini utrostručila se na više od 10 trilijuna dolara godišnje. Tvrtke koje su uspješno implementirale lean, globalni model proizvodnje, postigle su poboljšanja u pokazateljima kao što su razine zaliha, pravovremene pune isporuke i kraća vremena isporuke.

Međutim, ti izbori operativnih modela ponekad su doveli do neželjenih posljedica ako nisu bili kalibrirani prema izloženosti riziku. Zamršene proizvodne mreže di- zajnirane su za učinkovitost, troškove i blizinu tržišta, ali ne nužno i za transparentnost ili otpornost. Sada djeluju u svijetu u kojem su poremećaji redovita pojava. U prosjeku po industrijama, tvrtke sada mogu očekivati da će se prekidi u opskrbnom lancu koji traju mjesec dana ili dulje dogoditi svakih 3,7 godina, a najteži događaji uzimaju veliki financijski danak. Stoga je jedan od prioriteta u normalnom poslovanju činiti opskrbne lance otpornijima.

Rizici izazivaju šokove

Rizik s kojim se suočava bilo koji pojedini lanac vrijednosti u industriji odražava njegovu razinu izlo- ženosti različitim vrstama šokova, plus temeljne ranjivosti pojedine tvrtke ili u lancu vrijednosti u cjelini. Novo istraživanje McKinsey Global Institute istražuje čin rebalansa s kojim se suočavaju mnoge tvrtke u lancima vrijednosti koji proizvode robu dok se nastoje uhvatiti u koštac s rizikom – ne tekućim poslovnim izazovima, već dubljim šokovima kao što su financijske krize, terorizam, ekstremni vremenski uvjeti i pandemije.

Današnja tehnologija dovodi u pitanje stare pretpostavke da se otpornost može kupiti samo po cijenu učinkovitosti. Najnoviji napredak nudi nova rješenja za izvođenje scenarija, praćenje mnogih slojeva mreža dobavljača, ubrzavanje vremena odziva, pa čak i promjenu ekonomije proizvodnje. Neke će proizvodne tvrtke bez sumnje koristiti ove alate i osmisliti druge strategije kako bi izašle iz pandemije kao agilnije i inovativnije organizacije.

Uz sve učestalije i ozbiljnije šokove, industrijski vrijednosni lanci razlikuju se po razini izloženosti.

Pandemija COVID-a izazvala je najveći i najširi šok u lancu vrijednosti u posljednje vrijeme, ali to je samo posljednji u nizu poremećaja. Godine 2011. veliki potres i tsunami u Japanu zatvorili su tvornice koje proizvode elektroničke komponente za automobile, zaustavivši montažne trake diljem svijeta. Katastrofa je također izbacila iz stroja najvećeg svjetskog proizvođača naprednih silicijskih pločica na koje se oslanjaju poluvodičke tvrtke. Samo nekoliko mjeseci kasnije, poplava je preplavila tvornice u Tajlandu koje su proizvele otprilike četvrtinu svjetskih tvrdih diskova, ostavljajući proizvođače osobnih računala na muci. Godine 2017. uragan Harvey, oluja 4. kategorije, obrušio se na Teksas i Louisianu. Poremetio je neke od najvećih američkih rafinerija nafte i petrokemijskih postrojenja, stvarajući nestašice ključne plastike i smola za niz industrija.

Povećana učestalost i veličina šokova

Ovo je više od pukog niza loše sreće. Promjene u okruženju i globalnom gospodarstvu povećavaju učestalost i veličinu šokova. Četrdeset vremenskih nepogoda u 2019. prouzročilo je štete koje premašuju milijardu dolara svaka, a posljednjih godina ekonomske posljedice uzrokovane najekstremnijim događajima eskaliraju.

Kako novi multipolarni svijet poprima oblik, svjedoci smo sve više trgovinskih sporova, viših carina i šire geopolitičke neizvjesnosti. Udio globalne trgovine sa zemlja - ma koje su rangirane u donjoj polovici svijeta po političkoj stabilnosti, prema procjeni Svjetske banke, porastao je sa 16 posto u 2000. na 29 posto u 2018. Pritom je zanimljivo da gotovo 80 posto trgovine uključuje nacije s opadajućim rezultatima političke stabilnosti.

Povećano oslanjanje na digitalne sustave povećava izloženost širokom spektru kibernetičkih napada. Samo se broj novih varijanti udvostručio od 2018. do 2019. Međusobno povezani opskrbni lanci i globalni tokovi podataka, financija i ljudi nude više „površine” za prodiranje rizika.

Izloženost

Okovima

Izloženost različitim vrstama šokova značajno varira ovisno o lancu vrijednosti. Zrakoplovstvo i poluvodiči, na primjer, osjetljivi su na kibernetičke napade i trgovinske sporove zbog svoje visoke razine digitalizacije, istraživanja i razvoja, kapitalnog intenziteta i izloženosti protoku digitalnih podataka. Međutim, oba lanca vrijednosti imaju relativno nisku izloženost događajima povezanim s klimom koje smo ovdje procijenili (toplinski stres i poplave).

Veća je vjerojatnost da će određene vrste šokova pogoditi određene industrije. Pandemije, primjerice, imaju velik utjecaj na radno intenzivne lance vrijednosti. Osim toga, ovo je jedna vrsta šoka za koju procjenjujemo učinke na potražnju kao i na ponudu. Kao što vidimo u trenutnoj krizi, potražnja je pala za robom i putovanjima koja nisu bitna, pogađajući tvrtke koje se bave proizvodnjom odjeće, naftnih derivata i zrakoplovstva. Nasuprot tome, iako je proizvodnja pogođena u lancima vrijednosti kao što su poljoprivreda te hrana i piće, oni su i dalje imali veliku potražnju zbog osnovne prirode svojih proizvoda.

Općenito, vjerojatnije je da će toplinski stres pogoditi radno inten - zivne vrijednosne lance (i neke resursno intenzivne vrijednosne lance) zbog relativno velike ovisnosti o ručnom radu ili radu na otvorenom. Možda iznenađujuće, ti isti lanci vrijednosti relativno su manje osjetljivi na trgovinske sporove, koji su sve više usredotočeni na lance vrijednosti s visokim stupnjem intenzivnosti znanja i industrijama visoke vrijednosti.

Sve u svemu, vrijednosni lanci kojima se intenzivno trguje u odnosu na njihovu proizvodnju, izloženiji su od onih s nižim intenzitetom trgovine. Neki od njih uključuju lance vrijednosti koji su najtraženiji u zemljama: komunikacijska oprema, računala i elektronika te poluvodiči i komponente. Ovi vrijednosni lanci imaju dodatnu razliku po tome što su visoke vrijednosti i relativno koncentrirani, što naglašava potencijalne rizike za globalno gospodarstvo. Lanci vrijednosti kojima se intenzivno trguje, kao što je odjeća, visoko su izloženi riziku od pandemije, toplinskom stresu (zbog oslanjanja na rad) i riziku od poplava. Nasuprot tome, vrijednosni lanci koji uključuju staklo i cement, hranu i piće, gumu i plastiku te prerađene metale, mnogo su manje izloženi šokovima. To se događa među lancima vrijednosti kojima se najmanje trguje i koji su najviše regionalno orijentirani.

Najizloženiji lanci vrijednosti Sve u svemu, pet vrijednosnih lanaca koji su najviše izloženi našem procijenjenom skupu od šest šokova zajedno predstavljaju 4,4 bilijuna dolara godišnjeg izvoza, ili otprilike četvrtinu globalne trgovine robom (predvode naftni derivati, treći u ukupnom poretku, s 2,4 bilijuna dolara izvoza). Pet najmanje izloženih lanaca vrijednosti izvozi 2,6 trilijuna dolara. Od pet najizloženijih lanaca vrijednosti, odjeća čini najveći udio u zapošljavanju, s najmanje 25 milijuna radnih praksa i očekivanja mjesta u svijetu (prema podacima Međunarodne organizacije rada).

Čak ni lanci vrijednosti s ograničenom izloženošću svim vrstama šokova koje smo procijenili nisu imuni na njih. Unatoč nedavnim napisima medija, farmaceutski proizvodi relativno su manje izloženi od većine drugih industrija. No, industriju je poremetio uragan koji je pogodio Portoriko, a kibernetički napadi izazivaju sve veću zabrinutost. U budućnosti bi industrija mogla biti izložena većim trgovinskim napetostima, kao i regulatornim i političkim promjenama ako vlade poduzmu mjere s namjerom očuvanja javnog zdravlja. Industrija hrane i pića te poljoprivreda također imaju relativno nisku izloženost općenito, jer su globalno raspršene. Ipak, ovi vrijednosni lanci podložni su stresovima povezanim s klimom koji će s vremenom vjerojatno rasti. Osim poremećaja života i egzistencije milijuna, to bi moglo uzrokovati da industrije postanu ovisnije o trgovini ili bi ih prisililo na poduzimanje skupih prilagodbi.

Neke od ovih ranjivosti svojstvene su određenoj industriji. Kvarljivost hrane i poljoprivrednih proizvoda, na primjer, znači da su povezani lanci vrijednosti vrlo osjetljivi na kašnjenja isporuke i kvarenje. Industrije s nepredvidivom, sezonskom i cikličkom potražnjom također se suočavaju s posebnim izazovima. Proizvođači elektronike moraju se prilagoditi relativno kratkim životnim ciklusima proizvoda i ne mogu si priuštiti da propuste skokove potrošačke potrošnje tijekom ograničenih blagdanskih razdoblja.

Druge ranjivosti posljedica su namjernih odluka, kao što je količina zaliha koju tvrtka odluči imati, složenost portfelja proizvoda, broj jedinstvenih SKU-ova u opskrbnom lancu i iznos duga ili osiguranja koje nosi. Promjena ovih odluke mogu smanjiti – ili povećati ranjivost na šokove.

Slabosti često proizlaze iz strukture

Ovo nisu rizici daleke budućnosti, oni su trenutni, trajni obrasci. Povrh tih gubitaka, postoji dodatni rizik trajnog gubitka tržišnog udjela u korist konkurenata koji su u stanju održati poslovanje ili se brže oporaviti, a da ne spominjemo trošak ponovne izgradnje oštećene fizičke imovine. Hoće li se globalni lanci vrijednosti mijenjati među zemljama?

Danas se većina rasprava o otpornosti u naprednim gospodarstvima vrti oko ideje povećanja domaće proizvodnje. Ali visoko međusobno povezana priroda vrijednosnih lanaca, ograničava ekonomsku opravdanost uvođenja velikih promjena u njihovu fizičku lokaciju. Vrijednosni lanci često obuhvaćaju tisuće međusobno povezanih tvrtki, a njihove konfiguracije odražavaju specijalizaciju, pristup potrošačkim tržištima diljem svijeta, dugogodišnje odnose i ekonomiju razmjera.

Udio globalnog izvoza mogao bi se premjestiti u različite zemlje na temelju poslovnog scenarija i, što je opasnije, zbog intervencija politike. Na primjer, između 2015. i 2018. udio trgovine u tri vodeće izvozne zemlje u odjeći je pao. Nasuprot tome, prve tri zemlje u poluvodičima i mobilnim komunikacijama značajno su povećale svoj udio.

Isto tako, visoko kapitalno intenzivne lance vrijednosti teže je pokrenuti iz jednostavnog razloga što predstavljaju stotine milijardi dolara u fiksnim investicijama. Ove industrije imaju snažnu ekonomiju razmjera, zbog čega je njihova promjena skuplja. Vrijednosni lanci s visokim intenzitetom znanja obično imaju specijalizirane ekosustave koji su se razvili na određenim lokacijama, s jedinstvenim dobavljačima i specijaliziranim talentom. Odluka o premještanju proizvodnje izvan ovog ekosustava na novo mjesto je skupa.

Konačno, vrijednosni lanci s relativno visokim razinama izvan regionalne trgovine, imaju više prostora za smanjivanje od onih koji su već regionalizirani. Važno je pritom uzeti u obzir ukupni rast, lokaciju glavnih (i rastućih) potrošačkih tržišta, intenzitet trgovine i dinamiku inovacija.

Preusmjeravanje globalne trgovine

S obzirom na neekonomske čimbenike, valja voditi računa o željama pojedinih vlada da ojačaju nacionalnu sigurnost, nacionalnu konkurentnost i samodostatnost. Neke se zemlje usredotočuju na zaštitu tehnologija s implikacijama dvojne namjene (civilne i vojne), što bi moglo utjecati na lance vrijednosti kao što su poluvodiči i komunikacijska oprema, osobito kada se izgrade 5G mreže.

U drugim slučajevima, vlade provode industrijske politike s namjerom da zauzmu vodeće udjele novih tehnologija u rasponu od kvantnog računalstva i umjetne inteligencije do obnovljivih izvora energije i električnih vozila. To također ima potencijal za preusmjeravanje lanaca vrijednosti. Konačno, samodostatnost je uvijek bila pitanje oko energije. Sada je pandemija COVIDa dovela do izražaja važnost samodostatnosti u hrani, lijekovima i određenoj medicinskoj opremi.

Analiza McKinsey Global Instituta procjenjuje da bi 16 do 26 posto izvoza, u vrijednosti od 2,9 do 4,6 bilijuna dolara u 2018., moglo biti u igri – bilo da to uključuje vraćanje na domaću proizvodnju, nearshoring ili nove krugove offshoringa na nove lokacije.

Treba napomenuti da ovo nije prognoza: to je gruba procjena koliko bi se globalna trgovina mogla preseliti u sljedećih pet godina, a ne tvrdnja da će se stvarno pomaknuti.

Pripremio A.G.