Kolaps pronatalitetne politike A.G

Odgovor na demografske izazove

Kolaps pronatalitetne politike

piše: Ante Gavranović

Konzultantska kuća Kinsey Global Institute u jednoj od svojoj najnovijih analiza ukazuje da je demografija globalna sudbina, posebno u razvijenim industrijskim zemljama. Posljedica tih nepovoljnih kretanja jest logično globalno usporavanje budućeg rasta. Izlaz makroekonomski eksperti vide u globalnom povećanju produktivnosti. Mnogi primjeri, među kojima je i Hrvatska, pokazuju da u mjerenju stupnja dostignute produktivnost vrlo često zapostavljamo društvenu produktivnost. Bez koordinacije pojma produktivnosti vrlo je teško, gotovo nemoguće, očekivati sigurniju budućnost.

Država smo s najnižom stopom radno aktivnog stanovništva. U pravnim subjektima radi ispod 1,5 milijuna stanovnika od otprilike 3,77 milijuna potencijalno radno sposobnog stanovništva. Drugim riječima, više od polovine potencijalno radno sposobnog stanovništva je privremeno ili trajno izvan tokova zapošljavanja. To je vjerojatno najbolnija točka ukupne ekonomske politike, gdje kreatori nisu znali (ili nisu htjeli) stvoriti preduvjete da se taj strukturni problem razriješi. Hrvatska, iza Irske, zemlja je s relativno najviše iseljenika u 20. stoljeću. Činjenica je da odlazi „cvijet mladosti“, najčešće obrazovani kadrovi u najboljim godinama. U Hrvatskoj je također zabilježen najsporiji rast stanovnika od svih europskih zemalja, te je prva europska zemlja u kojoj je 1968. stopa fertiliteta pala ispod 2,1 i - nikada više nije porasla. Istodobno, ukupno stanovništvo u prosjeku stari. Prema međunarodnoj klasifikaciji starim se stanovništvom smatra ono kod kojeg je udio osoba starijih od 65 godina veći od 7 posto. Prema posljednjem popisu, u Hrvatskoj taj je udio na razini iznad 20 posto. Taj se trend nastavlja i u 2021. i 2022. Godinama se upozorava na neravnotežu u demografskom pogledu i nepovoljni utjecaj na ekonomska kretanja, ali se ni u tragovima ne naziru elementi drukčije pronatalitetne politike. Pritom se zaboravlja da je pronatalitetna politika poticaj za „proizvodnju buduće radne snage“.

Demografski kolaps prijeti održivosti razvoja Veliku opasnost za održivi razvoj u hrvatskom društvu krije u sebi demografski kolaps, koji prijeti urušavanju gospodarskog, a – vezano na to – zdravstvenog i mirovinskog te obrazovnog sustava. Naglašeni proces starenja stanovništva, nesrazmjer smrtnosti i rađanja, sve manji broj radno sposobnog stanovništva, a time i sve manje novih radnih mjesta, ugrožavaju temelje na kojima počiva održivost ukupnog društveno-ekonomskog sustava.

Loši demografski trendovi pokazuju da se u Hrvatskoj nije vodila dobra demografska politika. Broj se stanovnika smanjuje i postaju sve stariji, a nezaposlenost mladih raste. Za preokretanje tih trendova treba promijeniti demografsku politiku, kako bi se izbjegli negativni efekti demografske tranzicije, u politiku koja će znatnije stimulirati natalitet. Bez stimuliranja nataliteta neće se moći dugoročno osigurati važan proizvodni faktor – rad. Da bi se osigurao porast rada za 20-ak godina potrebno je već sada početi s demografskim rastom. A s obzirom na društvenu i ekonomsku klimu to neće doći spontano, već se treba osigurati ekonomskom politikom. Ako se iz temelja ne izmijeni odnos prema poremećenim demografskim (ne) prilikama nećemo imati potomaka, ali ni budućnosti.

Neravnoteža između broja rođenih i umrlih

Hrvatska je u mnogo čemu vrlo zanimljiva i posebna zemlja. Recimo, broj stanovnika u svijetu stalno, čak rapidno raste; u Hrvatskoj se smanjuje. Nedavno je proglašen 7-milijarditi stanovnik planeta Zemlja, s naznakom da će do 2050. taj broj porasti na 9 milijardi. U Hrvatskoj je nedavni popis ponovno ukazao na veliku boljku i opasnost hrvatskog naroda – broj stanovnika stalno se smanjuje. Prema stručnim prognozama, 2050. bit će nas samo 3,5 milijuna. Od 2011. do 2021. godine, broj stanovnika smanjio se za više od deset posto u 12 županija, broj kućanstava smanjio se za više od deset posto u pet županija, dok se broj stambenih jedinica povećao za više od deset posto u četiri županije.

Taj svojevrsni paradoks govori o teškom povijesnom nasljeđu, u kojem je Hrvatska gubila, trajno ili u najboljim godinama života, svoje najpotencijalnije kadrove, zahvaljujući prije svega ratu i ratnim posljedicama, ali – još bolnije – trajnom iseljavanju. Ranije su to bili uglavnom neobrazovani i nekvalificirani kadrovi; danas se iseljavaju upravo obrazovani ljudi. Treći, svakako najbolniji i dugoročno s nesagledivim posljedicama, problem demografskog kolapsa odnosi se na trajnu neravnotežu između novorođenih stanovnika i smrtnosti.

Upravo starenje stanovništva ima nepovoljne posljedice i šire implikacije na porast i smanjivanje broja stanovnika u radnoj dobi te na stupanj aktivnog stanovništva. Nas najviše zanima odraz tih nepovoljnih trendova na ekonomska kretanja, a napose na budućnost u Hrvatskoj. Broj novorođene djece u posljednjih dvadeset godina stalno je manji od broja umrlih osoba. Analize pokazuju kako je demografski deficit vjerojatno naš najvažniji, najteži i najdalekosežniji strukturni problem. U razdoblju od 2011. do 2020. godine prirodni prirast, odnosno razlika između rođenih i umrlih, je 141.707 stanovnika u korist umrlih. Pridodamo li tome privremene podatke za 2021. godinu koje je Zavod dosad objavio, prirodni prirast je još nepovoljniji. Umro je 164.641 stanovnik više nego što ih se rodilo. A prema objavljenim podacima DZSa o vanjskim migracijama stanovništva RH, migracijski saldo u razdoblju od 2011. do 2020. iznosi minus od 111.922 stanovnika. Nužna jasna populacijska politika Vodeći hrvatski demografi već godinama upozoravaju na važnost definiranja nacionalne populacijske politike smatrajući je prvorazrednim političkim i gospodarskim pitanjem. Ukupan broj stanovnika u Hrvatskoj opasno se smanjuje i nastavi li se ovakav trend sredinom 21. stoljeća imat ćemo samo 3,5 milijuna stanovnika, a krajem ovog stoljeća, prema procjenama stručnjaka, tek oko 1,3 milijuna stanovnika. Ukratko, demografski trendovi vrlo su nepovoljni i, što je bitno, oni se stalno pogoršavaju pa Hrvatskoj prijeti ozbiljan demografski kolaps. Dobar dio Hrvatske već se nalazi u fazi demografskog izumiranja. Činjenica je da su demografski potencijali sve veći ograničavajući čimbenik daljnjeg razvoja. Činjenica je, također, da za takav razvoj Hrvatska sada nema demografskih potencijala. Konačno, činjenica je da je Hrvatska danas država s najnižom stopom radno aktivnog stanovništva u Europi. Ujedno, sve je izraženiji manjak kvalificirane i stručne radne snage koja je godinama bila čvrsta okosnica hrvatskoga gospodarstva.

Sve manje stanovnika, sve starije stanovništvo Ono što posebno zabrinjava jest okolnost da prema projekcijama stanovništva, u Hrvatskoj opada populacija u dobi od 25 do 30 godina čak za 30 posto. Istodobno, znatno raste broj starijih od 59 godina koji se smatraju nisko aktivni ili potpuno radno neaktivnim dijelom stanovništva. Ovo pitanje se zaoštrava jer se u nas ni u tragovima ne naziru elementi drukčije pronatalitetne politike. Pritom se zaboravlja da je pronatalitetna politika poticaj za „proizvodnju“ buduće radne snage. ST