PLACE2GO, naša strana priče Damjana Domanovac

PLACE2GO, naša strana priče

piše: Damjana Domanovac direktorica, Međunarodni sajam turizma PLACE2GO

Normalizacija poslovanja event industrije trajat će znatno dulje nego u ostalim sektorima. Iako nitko ne zna što je točno pred nama, gotovo od presudne važnosti su dobra predviđanja razvoja situacije, jasne odluke i defi niranje neophodnih protokola u što kraćem vremenu, kako bismo se i dalje mogli baviti poslom u koji smo ulagali posljednjih 20-ak godina.

Teče druga godina u kojoj život organizatorima svih evenata (pa i onih turističkih) izgleda kao noćna mora. Jer netko je ugasio svijetlo početkom 2020. i društveni nam život sveo na druženje s nekolicinom cijepljenih prijatelja. Pisati u takvim uvjetima o turističkim eventima nije zahvalno, no, vjerujem da će nam optimističan pogled na cijelu jednu branšu pomoći da buduće evente što prije i lakše dočekamo.

I organizatori su ljudi Kako se osjeća organizator eventa kada ga mora odgoditi (otkazati) tri dana prije njegova početka? U trenutku kada su već kamioni sa svom opremom i ljudima ušli u dvoranu, a organizatori nestrpljivo iščekivali još jedan uspješan event? Prenijet ću svoju emociju s obzirom da sam upravo to proživjela kroz svoj projekt Međunarodni sajam turizma PLACE2GO u ožujku 2020., dva dana prije proglašenja pandemije. Kada se pripremate godinu dana za projekt koji radite već 10 godina i koji vam te 2020. treba biti najveći, najbolji i najuspješniji (kao uostalom i svima, jer 2020. je jednostavno trebala biti godina uspjeha), i ne sumnjate ni u jednom trenutku da će vam neki daleki virus na drugom kraju svijeta poremetiti sve vaše poslovne aktivnosti i vratiti vas na sam početak. Sada možemo reći da smo bogatiji za jedno novo iskustvo koje će nam pomoći u predviđanju onih situacija koje spadaju u zonu SF-a.

Pa krenimo ispočetka

Prije 30 godina s prvim eventom koji sam organizirala, započela je ljubav koja se s vremenom pretvorila u posao. Bilo je tu i koncerata od Olivera i Gibonnija do E.T.-a i Dine Dvornika, modnih revija, plesnih predstava, plesnjaka i partija, ali prava „poslovna ljubav“ je realizirana kroz organizaciju sajmova. Prvih 10 godina organizirala sam Sajam vjenčanja, što je za mene predstavljalo veliki poslovni izazov, jer kako organizirati uspješan sajam kada je cijela „branša“ tada 1999. bila u samim povojima? Posjet sajmovima iste tematike u Italiji i Francuskoj pomogao mi je u postavljanju vlastitog puta. Kada sam te 1999. potencijalnim izlagačima (od kojih se većina poslovima vezanim uz vjenčanja bavila u slobodno vrijeme) prezentirala svoju ideju, većina je nije prepoznala kao ozbiljan projekt. Ipak, skupilo nas se 36 i s tom malom brojkom izlagača napravili smo prvi sajam u hotelu Dubrovnik u Zagrebu. Sajam je iz godine u godinu rastao te sam 2008. projekt prodala jednoj velikoj izdavačkoj kući. I tu počinje moj najnoviji projekt – Međunarodni sajam turizma PLACE2GO, koji sam pokrenula zajedno sa svojim suprugom. Sam ulazak u turističku branšu nije bio jednostavan. Bez poznanstava u tada meni novom sektoru, bez iskustva kako on funkcionira i bez znanja o hijerarhiji institucija koje sudjeluju u kreiranju hrvatskog turizma.

Ulaganje u vlastiti kadar Mali (ali hrabar) tim odlučio je svoju uspješnu priču iz prošlosti, pre-

slikati na turistički sektor, a kako bi proces pripreme i edukacije trajao što kraće obišli smo nekolicinu relevantnih sajmova na raznim stranama svijeta od Amerike do Azije, Bliskog Istoka i Europe, te uzor pronašli u Londonu i sajmu za koji smo mislili da nam odgovara i po konceptu i po veličini. Luxury travel fair u Olimpiji postao je naš uzor i samo smo ga trebali preslikati na hrvatske uvjete (tada još nismo znali da to neće biti baš toliko jednostavno). Kako je Zagreb ograničen s ponudom prostora za održavanje sajamskih manifestacija, odlučili smo se za Boćarski dom, jer smo htjeli organski rasti. Kvadratura Boćarskog doma to nam je omogućavala, no ono što nismo u startu predvidjeli je sama nedostatna oprema dvorane, pa smo u estetiku i tehniku investirali solidan budžet. Uz sve to, ponekad je bilo teško izlagačima iz inozemstva, naviklim na standard dvorana poput Excela u Londonu ili modernih sajamskih dvorana diljem Europe i svijeta, objasniti zašto se toalet ne da zaključati ili zašto su dobili dnevnu kartu na parkiralištu ispred dvorane... Trudili smo se da vlastitom srdačnošću i stavljanjem na raspolaganje svih naših resursa kompenziramo sve nedostatke. I uvijek smo mislili da možemo bolje.

Kako se pozicionirati? Već u samom startu znali smo da se ne možemo mjeriti s npr. Beogradskim sajmom turizma, jer on ima dugu tradiciju i koncepcijski je drugačije postavljen. Htjeli smo napraviti mali butik sajam na koji bismo doveli izlagače iz cijeloga svijeta, poštujući jednak postotak stranih i domaćih izlagača. Svjesni limitiranosti financija, pažnju smo morali prije svega posvetiti vidljivim elementima trudeći se da tehnička podrška previše ne trpi. Organizacija samog eventa nije nam bila toliki problem koliko poštivanje protokola. Tu smo podršku morali tražiti od državnih institucija, koje ponekad i nisu imale razumijevanja. No, uz sve izazove na koje smo nailazili, pozicionirali smo se upravo onako kako smo i zamislili u samom početku, kao mali butik sajam.

Izlagači iz cijeloga svijeta Jedno od češćih pitanja na koje sam odgovarala od kada smo pokrenuli projekt bilo je kako smo uspjeli na jedno malo tržište od svega 4 milijuna stanovnika (koliko ima prosječan kvart svjetskih metropola) dovesti izlagače s Maldiva, Sejšela, Tajlanda, Obale Bjelokosti, Tanzanije, Argentine, Tunisa, Maroka, Malezije, Indonezije, SAD-a, Ujedinjenih Arapskih Emirata i većine Europskih zemalja? Ključ uspjeha je, osim mnogih kontakata koje smo ostvarili obilazeći svjetske turističke sajmove, ali i same destinacije, iskren pristup koji nije obećavao velike brojke već konkretnu realizaciju. Trudili smo se svih ovih godina međusobno povezivati partnere za koje smo smatrali da imaju međusobne poslovne interese, a oni su to itekako cijenili i nagrađivali ponovnim sudjelovanjem na sajmu.

Problemi kao izazovi

Organizirati event, bez obzira kakav on bio, nije lako. To uglavnom znaju samo organizatori, jer su svi njihovi problemi i izazovi skriveni daleko od očiju publike. Publika uglavnom vidi krajnji produkt i može ga komentirati na ovaj ili onaj način, no sam organizator vidi mjesece i mjesece rada, niz problema koji su se u procesu realizacije pojavili, mukotrpno prikupljanje budžeta, a u najnovije vrijeme i borbu s nevidljivim neprijateljem koji i te kako utječe na organizaciju evenata. Pandemija nam je poremetila redovno poslovanje, jer već drugu godinu za redom nismo u mogućnosti organizirati sajam na kakav je naša publika navikla. Da li im ponuditi nešto drugo, neki surogat – nismo sigurni. No, ono u što smo 100 posto sigurni je da smo osmislili kvalitetan projekt i uspjeli u onome u čemu nitko prije nas nije, a to je dovesti izlagače iz cijeloga svijeta i uz sam sajam stvarati jedan novi turistički proizvod koji se događa van sezone i kojim sve bolje punimo zagrebačke hotele i restorane. Jer i izlagači su turisti – zar ne?

Za kraj

I sada kada se nakon svih lock down situacija svi polako otvaraju i počinju sa kakvim takvim normalnim životom, nažalost, mi organizatori sajmova još uvijek čekamo. S obzirom da svaki sajam znači okupljanje značajnog broja posjetitelja na jednom mjestu, nekako smo posljednji u liniji za otvaranje i normalizaciju poslovanja. Važno je razumjeti da se jedan ovakav projekt počinje organizirati i nekoliko godina unaprijed. Svi smo se u ovoj situaciji našli jednako nepripremljeni, jer smo ovakav razvoj događaja do prije 2 godine gledali samo u filmovima. Nažalost, normalizacija poslovanja event industrije trajat će znatno dulje nego u ostalih sektorima. Iako nitko ne zna što je točno pred nama, gotovo od presudne važnosti su dobra predviđanja razvoja situacije, jasne odluke i definiranje neophodnih protokola u što kraćem vremenu, kako bismo se i dalje mogli baviti poslom u koji smo ulagali posljednjih 20-ak godina. ST