Nazavidan položaj trogodišnjeg strukovnog obrazovanja Velimir Ćurčija, dipl.oec

Nazavidan položaj trogodišnjeg strukovnog obrazovanja

piše: Velimir Ćurčija, dipl. oec. ravnatelj Komercijalno-trgovačke škole Split

Prodavači moraju biti široko obrazovani. Da bi stekli sve potrebne kompetencije trebali bi se obrazovati u školi koja ima upravo tako usmjeren i koncipiran program, a to je obrazovni program prodavač.

Svjedoci smo da iz godine u godinu učenici nakon završetka osnovne škole iskazuju jako mali interes za upis u trogodišnja strukovna zanimanja. Sve je manje učenika u spomenutim zanimanjima, tako da se u pojedinim školama u Hrvatskoj zbog nedostatka učenika gase obrazovanja za pojedina trogodišnja strukovna zanimanja. Što se događa? Zašto učenici gube interes za zanimanje, iako je na burzi rada interes za takva zanimanja relativno velik. U nekim zanimanjima, kao primjerice prodavač i konobar, najveća je fluktuacija zapošljavanja, a ipak se škole koje obrazuju učenike za ta zanimanja nalaze tako reći pred zatvaranjem. Koji su uzroci da se sve manje učenika upisuje u neka obrazovna trogodišnja zanimanja (posebno prodavač i konobar)?

a) sve manji broj djece b) obrazovni programi traju 3 godine, pa je vertikalna prohodnost za nastavak školovanja kao i polaganje Državne mature otežano c) obrazovanje za neka zanimanja (prodavač) Zakon stavlja u neravnopravan položaj s obrazovanjem za ostala zanimanja, - članak broj 15 Zakona o trgovini koji glasi: „Osobe koje su zaposlene u trgovačkom društvu ili obrtu registriranom za obavljanje djelatnosti trgovine na radnom mjestu prodavača ili trgovačkog poslovođe, moraju imati najmanje završeno srednje obrazovanje u trogodišnjem trajanju“. To znači da u trgovini, na radnom mjestu prodavač, može raditi oso-

ba koja je završila bilo koju srednju školu, bilo koji fakultet. I zaista tako i jest. Kao prodavači rade osobe sa završenim svim srednjim školama, ili sa završenim svim fakultetima, svih profila. Gore navedeno potiče budućeg srednjoškolca da razmišlja na sljedeći način: „Ja ću upisati obrazovanje za bilo koje zanimanje, osim za prodavača. Ako se ne uspijem zaposliti u odabranom zanimanju, uvijek se mogu zaposliti kao prodavač“.

Škole koje obrazuju učenike za zanimanje prodavač ostaju bez učenuika. Sve takve škole su u jako nezavidnoj situaciji u cijeloj Hrvatskoj (Osijek, Rijeka, Dubrovnik, Zagreb, Varaždin, Valpovo, Velika Gorica, Bjelovar...). Nekoliko škola u Hrvatskoj već zadnje dvije godine ne uspijeva upisati učenike u obrazovni program prodavač (Dubrovnik, Imotski, Omiš...), a ostale škole mogu očekivati, prema trendu upisa, da će se i kod njih ugasiti obrazovni programi u zanimanju prodavač. Da bi zanimanju prodavač (kao i ostalim trogodišnjim zanimanjima) vratili ulogu i značaj koji mu i pripada, a samim time i potaknuli učenike da upisuju obrazovni program za to zanimanje, bilo bi potrebno razmotriti već navedene tri točke (a, b i c) i pokušati ih riješiti. Točka a): svi smo u državi svjesni demografskog problema, pa i ako potaknemo porast nataliteta, to će ići sporo i trajat će dugo; Točka b): možda obrazovne programe iz trogodišnjeg prestrukturirati u četverogodišnje obrazovanje; Točka c): za rješenje problema u obrazovanju za zanimanje prodavač - mislim da bi najlakše bilo riješiti „problem“ pod ovom točkom, što bi značilo promijeniti članak broj 15 iz Zakona o trgovini. To bi potaknulo mnoštvo učenika da se upiše u obrazovni program za zanimanje prodavač jer bi diploma o završenom obrazovanju za to zanimanje bila obvezna. Djelatnicima koji već rade kao prodavači, a nisu završili srednju strukovnu školu za podavača, trebalo bi omogućiti mogućnost prekvalifikacije kroz programe obrazovanja odraslih.

Jedno konkretno i značajno zanimanje, kao što je prodavač, relativizirano je i minorizirano do te mjere da se daje mogućnost skoro svima koji to požele da rade kao prodavači. Zanimanje prodavač kao i obrazovanje za to zanimanje omalovaženo je, diskriminirano i stavljeno u neravnopravan položaj s obrazovanjem za ostala zanimanja. Može li se po tom modelu relativizirati značaj i složenost većine ostalih zanimanja?

Tko je prodavač? Koje su njegove kompetencije? Prodavač je osoba koja svojim izgledom, verbalnom i neverbalnom komunikacijom utječe na kupca. Prodavač pomaže kupcu da kupi robu i to upravo onu koja će zadovoljiti kupčeve potrebe. Na osnovu prodavačevih sposobnosti, znanja i vještina kupac stvara dojam o prodavaču, o prodavaonici u kojoj prodavač radi, o gradu u kojem se nalazi prodavaonica. Hrvatska je turistička zemlja u kojoj kupuju milijuni turista. Osobe s kojima turisti najčešće dolaze u neposredni kontakt su upravo prodavači. Na osnovu neposrednog kontakta s prodavačima turisti formiraju prve i najupečatljivije dojmove o nekoj prodavaonici, pa mogli bismo reći i o nekom mjestu, gradu pa čak i državi. Upravo zbog dojma kojeg će ostaviti na kupce, pa i na turiste, prodavači moraju imati visoke kompetencije. Moraju dobro komunicirati, dobro poznavati jezike (kako hrvatski tako i nekoliko stranih jezika), moraju dobro poznavati robu da bi kupcima bili savjetnici i pomagači pri odabiru robe, moraju poznavati kulturnu baštinu jer su i promotori svoga kraja i domovine, moraju dobro poznavati psihologiju kupaca, informatiku, matematiku. Dakle, moraju biti široko obrazovani. Da bi stekli sve te potrebne kompetencije mislim da bi se trebali obrazovati u školi koja ima upravo tako usmjeren i koncipiran program, a to je obrazovni program prodavač. Trgovina kao grana gospodarstva ima nemjerljiv značaj u razvoju i stvaranju bogatstva jednog društva. O trgovini kao grani gospodarstva, načinima rada u trgovini, kompetencijama trgovaca odnosno prodavača napisano je mnoštvo knjiga i naučnih radova, a sve s ciljem njenog unaprjeđenja. Spomenimo samo slavnog Benedikta Kotruljevića (Dubrovnik oko 1416. - 1469.). Hrvatski trgovac, ekonomist, diplomat i humanist koji je već tada uočio važnost dobrih kompetencija za trgovce te ih je obradio 1458. u knjizi Knjiga o umijeću trgovanja. Trgovačka poduzeća dolaze sve više do stajališta da je formalno obrazovan prodavač, najkvalitetniji prodavač. Trgovačka poduzeća traže sve više učenika za trgovačku praksu s namjerom da i sami sudjeluju u procesu njihova obučavanja te da ih na kraju prime u stalan radni odnos. Međutim, učenika za obavljanje stručne prakse je malo ili nimalo. Ista ili slična situacija je s obrazovanjem za ostala trogodišnja zanimanja Ako stanje ostane kao što je sada, doći ćemo do apsurdne situacije. Škole koje provode trogodišnje obrazovanje za strukovna zanimanja ostat će bez učenika, poduzeća će ostati bez kvalitetnih i kvalificiranih djelatnika pa će biti primorana uvoziti radnu snagu ili zapošljavati djelatnike koji se nisu obrazovali za dotični posao i onda će morati osnivati u svojoj tvrtci timove za trening i obuku djelatnika koji nemaju potrebita znanja za ta zanimanja, a na tržištu rada će potražnja za takvim djelatnicima i dalje rasti. Želimo li to zaista? ST

Sektoru mljekarstva

20 milijuna kuna pomoći u koronakrizi

Ministarstvo poljoprivrede je u ponedjeljak i utorak, 6. i 7. rujna 2021. godine, uputilo u postupak elektronskog savjetovanja s javnošću tri programa iz sektora mljekarstva koja se odnose na potporu primarnim proizvođačima mlijeka zbog otežanih uvjeta poslovanja uzrokovanih pandemijom covid-19, uređenje sabirališta mlijeka te sufinanciranje troškova malim mljekarama za sabiranje mlijeka proizvedenog u Hrvatskoj. Ukupna vrijednost programa iznosi 20 milijuna kuna, a sredstva su osigurana iz Državnog proračuna. Poteškoće u plasiranju proizvoda primarnih poljoprivrednih proizvođača putem tradicionalnih kanala prodaje, te posljedične promjene navika potrošača u koronakrizi dovele su do gubitka dijela tržišta, a nepovoljni trendovi u kretanju cijena stočne hrane i pad cijene mlijeka doveli su do značajnog narušavanja održivosti primarnih poljoprivrednih proizvođača u proizvodnji mlijeka. U cilju sprječavanja pada proizvodnje mlijeka i gašenja proizvodnje na hrvatskim farmama, kreiran je Program potpore primarnim proizvođačima mlijeka zbog otežanih uvjeta poslovanja uzrokovanih pandemijom COVID-19, za što je osigurano 15 milijuna kuna.

Uz to, provedbom Programa potpore malim mljekarama za sufinanciranje troškova sabiranja mlijeka proizvedenog u RH u vrijednosti 3 milijuna kuna zadržala bi se postojeća razina otkupa, proizvodnje i prerade kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka te očuvala proizvodnja mlijeka na malim gospodarstvima suočenima s problemima u poslovanju uzrokovanima mjerama za suzbijanje pandemije COVID-19 i značajnim povećanjem troškova sabiranja i transporta sirovog mlijeka od isporučitelja do objekata za preradu. Potpora će se proporcionalno rasporediti prihvatljivim korisnicima (mikro, mala i srednja poduzeća koja posluju u odobrenim objektima za preradu mlijeka) koji su otkupili mlijeko proizvedeno na području RH, u iznosu do 0,10 kn po kilogramu otkupljenog mlijeka. Također, Program potpore za uređenje sabirališta mlijeka u vrijednosti dva milijuna kuna nastoji osigurati opstanak što većeg broja sabirališta mlijeka te tako utjecati na opstanak proizvodnje mlijeka na malim gospodarstvima u ruralnim područjima. Prihvatljive aktivnosti sufinanciranja u okviru Programa su uređenje i/ili opremanje sabirališta mlijeka u cilju prilagodbe zahtjevima propisa o hrani životinjskog podrijetla uključujući kupnju kontejnera s infrastrukturom, uvođenje infrastrukture, građevinski radovi, kupnja laktofriza te projektna dokumentacija za sabiralište. ST