Suživot i zadruge

Današnje stambeno pitanje pogađa većinu mlađih, ali i starijih građana. Nedostatak stanova, neodgovarajuća veličina stanova, starenje stanovništva, nekvalitetna novogradnja i financijska nepristupačnost samo su neki od čimbenika koji sprječavaju mlade da se odsele od roditelja, a starije osobe ostanu izolirane na rubu društva u većim kućama koje ne mogu održavati.

Suživot (eng. cohousing) je višegeneracijska zajednica u kojoj stanovnici aktivno sudjeluju u planiranju i radu vlastitog stambenog kompleksa. Radi se o privatnoj inicijativi za izgradnju stanova po sustavu “odozdo prema gore” (eng. bottomup), pri čemu budući stanovnici aktivno sudjeluju od samog početka planiranja, izgradnje i kasnijeg upravljanja.

Razvojem društvenih mreža otvorio se veliki prostor za stvaranje novih suživotnih zajednica, pošto se istomišljenici koji dijele iste vrijednosti mogu puno lakše međusobno povezati.

Novonastale zajednice često odlučuju informirati građanstvo preko vlastite internetske stranice. Planiranje, spajanje, pronalaženje investitora te kasnija promocija dobrih praksi u zajednici nikad nisu bili dostupniji široj javnosti.

U sklopu diplomskog rada istražen je koncept suživota i njegova rasprostranjenost u Sloveniji kao alternativni oblik izgradnje i zajedničkog života stanovnika. Na temelju njega dizajniran je stambeni kompleks skupa s pripadajućim stambenim jedinicama koje su prilagodljive potrebama pojedinaca unutar nekoliko generacija, čime je također prikazana ekonomska isplativost stambenih jedinica kroz udruživanje potencijalnih vlasnika u stambene zadruge.

Koncept suživota, odnosno skupnog stanovanja u Sloveniji još nije uspostavljen u široj javnosti. Unatoč priznanju od strane struke, većina novogradnji ne odlučuje se za ovaj oblik stanovanja. Posjedovanje vlastite kuće većini društva predstavlja određeni cilj te je zbog toga takav način razmišljanja još uvijek ukorijenjen u općoj svijesti. Međutim, danas, kupovina nekretnine predstavlja privilegiju koju rijetki posjeduju.

U prethodno spomenutom problemu mlađe, a i starije populacije postoji nekoliko međusobno rješivih problema. Zajednica za zajednički život u osnovi promiče društvenu interakciju. Starija populacija tako uvijek nađe nekoga za kratak razgovor. Mladim ljudima koji su navikli na udobnost uže obitelji mogu pomoći stariji susjedi pri čuvanju obitelji i kuhanju obroka. Zašto se onda više stanovnika ne odluči za ovaj oblik suživota? Svakako možemo reći da je nedostatak znanja o zajednicama suživota jedan od ključnih razloga. Tražeći izvore o provedbi zajednica suživota, uvidjeli smo nedostatak ovih posljednjih na slovenskom tržištu. Stručni članci često samo dotiču ovu temu i ne razvijaju je dalje. Popularni članci predstavljaju osnovnu ideju ili primjere iz inozemstva i ne potiču čitatelje da se dublje pozabave tom temom. Unatoč osnivanju internetskih platformi kao što su Coinhab, Zadrugator i Centar za alternativnu autonomnu proizvodnju, koje omogućuju alternativne oblike udruživanja, organiziranja zajednice i kupnje stanova, one nisu toliko poznate široj javnosti.

Jedan od nekoliko načina za olakšavanje integracije u kohabitacijske zajednice su stambene zadruge. Stambene zadruge već su dobro uspostavljen sustav za rješavanje stambenih problema u inozemstvu, ali nisu rasprostranjene u Sloveniji. Stambena zadruga je pravna osoba koja posjeduje nekretninu. Zadruga se temelji na članstvu, pri čemu je članstvo uvjetovano kupovinom udjela u zadruzi. Svaki član tada može zauzeti jednu stambenu jedinicu. Pojedinci se mogu udružiti u zadrugu kako bi osigurali smještaj po pristupačnijoj cijeni od one tržišne. Zadruga predstavlja posrednički oblik između iznajmljivanja i posjedovanja stanova. Glavna značajka zadružnih stambenih zadruga je da je zadruga vlasnik stanova, tako da članovi koji su ujedno i stanovnici ne mogu posjedovati stambene jedinice. Stanari plaćaju troškove najma, a zadruga sav generirani višak ulaže u podizanje kvalitete stanovanja i vlastito poslovanje. Ova vrsta smještaja također je financijski povoljnija za stanovnike jer je početno ulaganje znatno manje nego pri kupnji vlastitog stana. Većinu početnog financiranja zadruga preuzima uz pomoć vanjskih izvora (krediti, povratna sredstva, državne ili općinske potpore). Osim pristupačnosti, zadruge nude i dodatne aktivnosti koje poboljšavaju kvalitetu života. Uz međugeneracijsko prebivalište i zajednice stanovnika, zadruga može pružati skrb o starijim osobama, pomoć u kući, brigu o djeci, kolektivne kupnje itd. Takve dodatne aktivnosti često su zanemarene i organizacijski gotovo nemoguće u običnim višestambenim zgradama s vlasnicima stanova.

Spomenute internetske platforme pokušavaju osvijestiti širu javnost o drugim rješenjima stambenih problema. Između ostalog, zadruga Zadrugator je zajedno s Centrom za pravno informiranje nevladinih organizacija, u sklopu projekta Dovoljno za sve, objavila Priručnik za osnivanje stambene zadruge. U priručniku svaki čitatelj može pronaći način da osnuje stambenu zadrugu i njome upravlja. Sličan priručnik izdao je Centar za alternativnu i autonomnu proizvodnju - CAAP, gdje u priručniku Lokalni resursi - Otvoreni pristupi: Priručnik za stambene probleme u zajednici, objašnjavaju mogućnost rješavanja stambenog problema u slučaju stambene zajednice i predstavljaju rješenje na primjeru starije zgrade u Orožnovoj ulici, u Mariboru. Svi su priručnici javno dostupni na internetu, ali još uvijek ne vidimo rast novih zajednica ili zadruga koje bi izgradile stambeni kompleks za svoje članove. Možda svi ovi priručnici, članci i internetske stranice samo privlače čitatelje na utopijsko razmišljanje o životu u skladnoj zajednici, a ne potiču ih dovoljno da budu aktivni na tom polju.

Mala mobilnost stanovništva, neodgovarajuće zastarjelo stanovanje, nedostupnost kredita i nezainteresiranost za ulaganje u stanove za iznajmljivanje samo su neki od problema s kojima se susreću stanovnici na tržištu nekretnina. Otkrivaju se samo embriji novih zadruga ili suživotnih zajednica. Postoji puno problema pri udruživanju, bilo organizacijskih ili financijskih. Ne možemo tvrditi da je sustav suživotnih stambenih kompleksa na principu zadruga iz inozemstva jedini dobar način suvremenog međugeneracijskog života, ali tu mogućnost možemo predstaviti kao jedan od dobrih primjera koji osigurava kvalitetan život među više generacija.