Današnje stambeno pitanje pogađa većinu mlađih, ali i starijih građana. Nedostatak stanova, neodgovarajuća veličina stanova, starenje stanovništva, nekvalitetna novogradnja i financijska nepristupačnost samo su neki od čimbenika koji sprječavaju mlade da se odsele od roditelja, a starije osobe ostanu izolirane na rubu društva u većim kućama koje ne mogu održavati. Suživot (eng. cohousing) je višegeneracijska zajednica u kojoj stanovnici aktivno sudjeluju u planiranju i radu vlastitog stambenog kompleksa. Radi se o privatnoj inicijativi za izgradnju stanova po sustavu “odozdo prema gore” (eng. bottomup), pri čemu budući stanovnici aktivno sudjeluju od samog početka planiranja, izgradnje i kasnijeg upravljanja. Razvojem društvenih mreža otvorio se veliki prostor za stvaranje novih suživotnih zajednica, pošto se istomišljenici koji dijele iste vrijednosti mogu puno lakše međusobno povezati.
Novonastale zajednice često odlučuju informirati građanstvo preko vlastite internetske stranice. Planiranje, spajanje, pronalaženje investitora te kasnija promocija dobrih praksi u zajednici nikad nisu bili dostupniji široj javnosti. U sklopu diplomskog rada istražen je koncept suživota i njegova rasprostranjenost u Sloveniji kao alternativni oblik izgradnje i zajedničkog života stanovnika. Na temelju njega dizajniran je stambeni kompleks skupa s pripadajućim stambenim jedinicama koje su prilagodljive potrebama pojedinaca unutar nekoliko generacija, čime je također prikazana ekonomska isplativost stambenih jedinica kroz udruživanje potencijalnih vlasnika u stambene zadruge. Koncept suživota, odnosno skupnog stanovanja u Sloveniji još nije uspostavljen u široj javnosti. Unatoč priznanju od strane struke, većina novogradnji ne odlučuje se za ovaj oblik stanovanja. Posjedovanje vlastite kuće većini društva predstavlja određeni cilj te je zbog toga takav način razmišljanja još uvijek ukorijenjen u općoj svijesti. Međutim, danas, kupovina nekretnine predstavlja privilegiju koju rijetki posjeduju.
