Časopis ABC tehnike broj 652 za veljaču 2022. godine

Rubrike

I Kodiranje - BBC micro:bitI I Shield-A, učilo za programiranje I I Mala škola fotografije I

Cijena 10 KN KNI;; 1,32 EUR EURI;; 1,76 USD; USD;I 2,52 BAM; BAM;I 150,57 RSD; RSD;I 80,84 MKD

Izbor I Kovanice I I Raspjevana zimovališta I IS hield-A, učilo za programiranje mikroupravljača (22)I

Prilog

IR obotski modeli za učenje kroz igru

u STEM-nastavi - Fischertechnik (45) I

www.hztk.hr ČASOPIS ZA MODELARSTVO I SAMOGRADNJU

Broj 652 I Veljača / February 2022. I Godina LXVI.

GRADITELJSTVO

Prvi podvodni park skulptura na Floridi U OVOM BROJU Prvi podvodni park skulptura na Floridi . . . . . . 2 Kovanice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3 Raspjevana zimovališta . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 BBC micro:bit [26]. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi - Fischertechnik (45) . . . . . . 13 Mala škola fotografije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 Pogled unatrag. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 Analiza fotografija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 SF. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 Shield-A, učilo za programiranje mikroupravljača (22). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Mjerna jedinica njutn. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Definicije i klasifikacije robota. . . . . . . . . . . . . 32 Najveće naselje 3D-ispisanih kuća na svijetu. . . . . . . . . . . . . . 35 Automobil koji mijenja boje poput kameleona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36

OMA i Shohei Shigematsu osmislili su prijedlog za prvi podvodni park skulptura i umjetni greben na Miami Beachu na Floridi. U suradnji s Ximenom Caminos i BlueLab Preservation Society, projekt je zamišljen kao umjetni greben za zaštitu i očuvanje morskog života i otpornost obalnog područja Miamija. Nazvan ReefLine, prjedlog novog podvodnog javnog parka skulptura dužine je 7 milja (otprilike 11,27 km) i sadrži stazu za ronjenje te umjetni greben koji se nalazi uz obalu Miami Beacha.

Prema riječima dizajnera, projekt je od ekološke važnosti i bit će izveden u suradnji s morskim biolozima, istraživačima, arhitektima i obalnim inženjerima. Bit će to stanište za ugrožene vrste Nacrt u prilogu: morskih grebena te će na taj način promicati Robotski modeli za učenje kroz igru biološku raznolikost i povećati otpornost obalnog područja nizom geometrijskih, betonskih u STEM-nastavi - Fischertechnik (45) modularnih jedinica. Ove jedinice mogu se rasOsnove solarnog grijanja porediti i složiti prateći topografiju morskog dna.

Projekt ReefLine jedinstven je jer skreće pozornost na opasNakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, P.p. nost od klimatskih promjena 149, 10002 Za­greb, Hrvatska Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, telefon (01) 48 48 762 i faks (01) 48 46 979; u Miamiju, ublažava utjecaj kliHrvat­ska/Croatia www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr matskih promjena na ugrožene Glavni urednik: Zoran Kušan “ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr vrste, a istovremeno obogaćuUredništvo: Ivan Jurić – Zagrebačka zajednica Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini tehničke kulture, Sanja Kovačević – Društvo je živopisnu umjetničku scenu (10 brojeva godišnje) pedagoga tehničke kulture Zagreb, Neven grada.

Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju Kepenski – Modra Lasta, Zoran Kušan – urednik, Žiro-račun: Hrvat­ska zajednica tehničke kul­ture Sandra Knežević HZTK, Danko Kočiš – ZTK Đakovo

DTP / Layout and design: Zoran Kušan Lektura i korektura: Morana Kovač Broj 6 (652), veljača 2022. Školska godina 2021./2022.

Naslovna stranica: Prvi podvodni park skulptura na Floridi

HR68 2360 0001 1015 5947 0 Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagre­bačka banka d.d. IBAN: 6823600001101559470 BIC: ZABAHR2X Cijena za inozemstvo: 2,25 eura, poštarina uključena u cijeni Tisak: Alfacommerce d.o.o., Zagreb

Ministarstvo znanosti i obrazovanja preporučilo je uporabu “ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

Kovanice

TEHNIČKE POŠTANSKE MARKE

Od samog početka nastanka kovanica, u grčkoj državi Lidiji u maloj Aziji u VII. stoljeću prije Krista, a poslije i novčanica, oblicima i motivima na njima posvećivala se velika pozornost, što dovoljno govori o komunikacijskoj vrijednosti ovog nadasve specifičnog medija. I dok su se u prošlosti na ovim vrijednosnicama pojavljivali likovi vladara te različiti motivi kojima je prikazivana moć države, zadnjih godina na njima se pojavljuju i motivi od općedruštvene važnosti Neki od njih su i oni s motivima povezanim s tehničkom kulturom. Jedan od novijih primjera je iz Hrvatske kada je Hrvatska narodna banka (HNB) izdala optjecajnu kovanicu od 25 kuna u spomen na 75. obljetnicu osnivanja Hrvatske zajednice tehničke kulture, 1946.‒2021. Da se radi o vrlo zahtjevnom proizvodu najbolje govore tehnički podaci ove kovanice izdane u nakladi od 50 tisuća komada, koji su detaljno prikazani na internetskoj stranici HNB-a https://www.hnb. hr/-/25-kuna-75-obljetnica-osnivanja-hrvatskezajednice-tehnicke-kulture-1946-2021.

Novac je ponajprije platežno sredstvo za razmjenu dobara te povijesni i gospodarski dokument vremena, ali istodobno i važan datirani umjetnički i kulturni spomenik. Izrazit je simbol potpune neovisnosti i ekonomske slobode jedne društvene sredine te nacionalno obilježje i povijesni trag o postojanju jednog ili više povezanih naroda na određenom teritoriju. Novac je najinteresantniji simbol novčarstva i ekonomske moći, prisutan je gotovo jednako toliko koliko

Slika 1. Početkom XVI. stoljeća počinje razdoblje kovanja krupnoga srebrnog novca koji je po vrijednosti odgovarao zlatnomu guldenu

je duga i povijest ljudske civilizacije. Kroz stoljeća je odražavao bogatstvo i moć zemalja u kojima je bio kovan, čineći značajan dio njihove povijesti. Prije nastanka novca njegovu funkciju imala je stoka, školjke, krzno, žito. Međutim, s razvojem trgovine jača potreba za novčanim oblikom vrijednosti, te nastaje novac koji u početku ima oblik grumena, šipke ili predmeta od zlata i srebra. Novce danas izdaju i stavljaju u promet uglavnom narodne banke država. Postoje i druga poduzeća koja izdaju prigodne kovanice koje nemaju monetarnu vrijednost (npr. Hrvatski novčarski zavod, Australska i Vatikanska pošta, Suvereni malteški vojni red) ponajprije zbog promidžbe nacionalnih i općedruštvenih interesa te prihoda koji ostvaruju od prodaje. Disciplina koja proučava nastanak, izradu, razvoj i uporabu novca (kovanice i papirnati novac) te niz drugih njegovih značenja kao što su povijesno i državnopravno naziva se numizmatika, a dolazi od latinske riječi numisma ili nomisma i grčke νόμισμα (kovani novac). Osim kovanoga novca pod numizmatiku se ubrajaju razičite medalje, odličja, plakete, značke i žetoni. S obzirom da se nastanak novca povezuje s najranijim stadijem razvoja ljudske civilizacije, numizmatika neprestano otkriva povijesne događaje nekog naroda ili civilizacije. Iz toga razloga ove su vrijednosti suvremenici postojanja određenih država i njihovih vladara i kroz stoljeća su odražavale njihovo bogatstvo i moć. Svoje začetke numizmatika ima tek u XIV. stoljeću, kada se objavljuju stručni časopisi te osnivaju mnogobrojna numizmatička društva. Iako nekoliko stotina godina starija, od

Slika 2. Lik Nikole Tesle, hrvatskog izumitelja uskoro će se naći na naličju kovanice od 50, 20 i 10 centa

3

Slika 3. Najvrednije kovanice danas se čuvaju u muzejima kao nacionalno blago

primjerice slične discipline kao što je filatelija, numizmatika je manje raširen hobi u svijetu ponajprije radi većih financijskih izdataka koje imaju kolekcionari, manjih naklada i dostupnosti kovanica i papirnatog novca. Zbog malih i ograničenih naklada, specifičnog materijala izrade kovanica kao što su zlato i srebro, prodajne cijene su višestruko veće od apoena kovanica i novčanica, čime se ovaj hobi ograničava na relativno manji broj ljudi.

Prikazivanje motiva povezanih s tehničkom kulturom na kovanicama vrlo je važan i pouzdan izvor informacija i za buduće generacije, čije svakodnevne poruke osim informativne imaju i promidžbenu ulogu. Osim što trajno zapisuju određeni događaj i poruku, pomažu kao izvor informacija u daljnjem stručnom istraživanju.

Vrijednost ovog oglašivačkog medija još je veća zna li se da se na kovanicama država i zajednica država ne mogu pojaviti motivi kojima bi se promovirale interesne poruke pojedinaca ili poduzeća.

Bilo je za očekivati da će Hrvatska, po uzoru na zapadnoeuropske i druge države koje promiču vrijednost tehničke kulture, izdavati i dalje prigodne kovanice koje će skretati pozornost na tehničku kulturu. Uskoro Hrvatska uvodi euro kao novčanu jedinicu Europske monetarne unije (EMU), te će na naličju kovanica od 50, 20 i 10 centa prikazati motiv Nikole Tesle, jednog od najvećih svjetskih izumitelja. Naime, dopušteno je zemljama Europske unije i članicama EMU da na naličju optjecajnih kovanica prikazuju nacionalne i motive općedruštvenog značenja, po slobodnom izboru. Sve “hrvatske” kovanice kovat će se u Hrvatskoj kovnici novca. Kakva li će to tek biti promidžba hrvatskog uma, možemo samo pretpostaviti.

Peking, domaćin olimpijskih igara

Sredinom veljače ove godine, glavni grad Kine Peking bio je po drugi put domaćin olimpijskih igara, ovaj put XXIV. Zimskih olimpijskih igara.

Peking je postao jedini grad u povijesti domaćin i ljetnih i zimskih olimpijskih igara. Najveći grad ikad koji je ugostio zimski sportski svijet. Na Igrama koje se održavaju od 4. do 20. veljače 2022. godine, na rasporedu je 15 sportova i čak 78 natjecanja. Na ovomome prestižnom natjecanju nastupili su i hrvatski sportaši u nekoliko disciplina kao što su alpsko i nordijsko skijanje, i

4

Slika 4. Marke UN-a pod nazivom “Sportom za mir” u izravnoj su vezi s ovogodišnjim olimpijskim igrama u Pekingu

Slika 5. Peking je jedini grad u povijesti domaćin i ljetnih i zimskih olimpijskih igara

prvi put u brzom klizanju. U Pekingu će se također održati i paraolimpijske zimske igre u ožujku ove godine.

Peking (Beijing, sjeverna prijestolnica) danas je državno, političko i vojno središte s dvadesetak milijuna stanovnika i drugi je najmnogoljudniji grad u Narodnoj Republici Kini, odmah iza Shanghaija. Tijekom bogate povijesti mijenjao je različite gospodare, npr. Mongole (XIII. i XIV. stoljeće), britansko-franscuske potrojbe (II. opijunski rat 1860.), Japance 1937.

Unatoč svemu, grad je očuvao oblik tvrđave, koji odražava njegovu nekadašnju osnovnu ulogu, odnosno zaštitu i izolaciju carske rezidencije. Brojne njegove građevine i znamenitosti na UNESCO-ovu su popisu kulturne baštine, a znatan dio njih prikazan je i na različitim poštankim markama: pekinška opera (Tanzanija 2016.); Peking‒Hangzhou Veliki kanal ‒ stari plovni kanal dug oko 1800 km, jedan od najvećih hidrotehničkih objekata u zemlji; zgrada Državnoga narodnoga kongresa; sveučilište Qinghua, osnovano 1911., (NR Kina 2009., 1956., 2011.); Zabranjeni grad s carskom palačom (Francuska 1998., Hong Kong 2003.), Nebeski hram (Grčka 2008.); nacionalni nogometni stadion (Macao 2008.); veliki trg Tiananmen (Bangladeš 1975.), poslovno središte Qianmen (San Marino 1995.) i dr.

Zahvaljujući Ljentim olimpijskim igrama 2008. kineska prijestolnica, prema podacima Svjetske poštanke unije (engl. Universal Postal Union, UPU), pojavila se na tristotinjak različitih poštanskih maraka. I ovogodišnje zimske igre također će dobiti veliki prostor na ovim minijaturnim veleposlanicima, koje osim što putuju po svijetu na pismima, čuvaju se u privatnim albumima i muzejima po čitavom cvijetu.

Ivo Aščić

Raspjevana zimovališta Topliji nam dani polako pristižu, no pravo je proljeće tek želja začahurena u bijelom klobuku visibabe pa hrane za divlje životinje još uvijek nema u izobilju. Upiti mladih entuzijasta o prehrani ptica tijekom kasnojesenjeg, zimskog i ranoproljetnog razdoblja još nam redovno pristižu u inbox pa ovaj članak posvećujemo upravo toj temi! Naime, vanjske ptice poput sjenica, zeba, kosova, crvendaća, češljugara, batokljuna u prirodi tijekom kasnojesenjih, zimskih i ranoproljetnih mjeseci teško pronalaze hranu i cijene svaku našu pomoć! Premda sam sigurna da mnogi prirodoljupci među vama zasigurno već imaju višegodišnji staž u hranjenju vanjskih ptičica, svakako neće biti na odmet objaviti ovaj mali “tutorial” o tome kako je moguće napraviti hranilice i, naravno, čime!

Dok neke ljude više zanima kako privući baš točno određenu vrstu ptica u svoja dvorišta kako bi mogli uživati u njihovoj pojavi i pjevu, druge vode generalno altruistične pobude pa se nadam da ću ovim tekstom uspjeti zadovoljiti obje skupine! Budući da je pticama ionako manje važno iz kakvih im pobuda ostavljate hranu, dokle god to činite redovito i na za njih siguran način, možemo početi! Osim svima poznatih gotovih fat balls, odnosno kuglica masti koje se mogu nabaviti u DM-u, Pet centru i prodavaonicama hrane za životinje, nešto priručno možete napraviti i sami kod kuće, što je posebno čarobno imate li djecu koju želite uključiti u određeni vid razvoja ekološke i biološke svijesti! Sve što vam treba za jednu početničku, a vrlo efektivnu hranilicu jest gušća mrežasta vrećica (poput one za npr. limune) i orašasti plodovi, sjemenčice i malo vremena te dobre volje. Od sjemenja za vanjske ptice naročito su preporučljive sjemenke suncokreta jer ih one sve od reda vole, a, bogate mastima, odličan su izvor energije za duge zimske dane.

Također, sjemenke konoplje izvrsne su za većinu vanjskih ptica pa ih svakako ubacite u ovakav domaći miks! Ptice neće odbiti niti nesoljeni kikiriki, orahe, bademe i lješnjake, a jedna od jednostavnijih solucija za početnike je i kupnja gotove mješavine hrane za velike papige koja ‒ osim većine navedenog sjemenja i plodova ‒ sadrži i sjemenje te orašaste plodove iz tropskih područja, a koje je podjednako cijenjeno kao hranjivo za ptice našeg područja.

TEHNIKA I PRIRODA

Velika sjenica

Hrana za srednje papige isto je dobra ‒ a i osjetno jeftinija! ‒ no s obzirom na veći udio prosa, češće privlači vrapce i golubove, koji potom “očiste” i ostalo, ostavljajući jako malo ili nimalo ostalim vrapčarkama i vrtnim pjevicama. Izbor takve hrane vrlo je, međutim, dobar namjeravate li hranilište postaviti negdje u pošumljenijem gradskom pojasu poput (u Zagrebu) Maksimira, Tuškanca, Šalate, Cmroka, jer je populacija divljih ptica tamo znatno veća nego što je to slučaj s npr. dvorištima u centru grada, pa je i manja vjerojatnost da će sav “plijen” pripasti isključivo vrapcima i golubovima.

Iako osobno ne diskriminiram ptice s obzirom na vrstu, moram priznati da pokušaj hranjenja određenih vrsta pjevica ili vrapčarki, osim gradskih vrabaca na užem gradskom području, nije uvijek jednostavan jer većinu hrane koju otkriju u naselju prisvajaju vrapci i golubovi, koji su pritom i dosta agresivni po pitanju teritorija. Nerijetko se stoga desi da, iako vrapčarke, par sjenica koje ste hranili na balkonu svakodnevno im ostavljajući pokoji zdrobljeni orah, nakon vrlo kratkog vremena bude efikasno deložiran na drugo hranilište zbog vrabaca koji su vaš balkon proglasili svojim teritorijem. Iako orašasti plodovi i kuglice masti te domaći nesoljeni špek ili čak obična razmekšana hrana za mačke naširoko slove kao idealna hrana za sjenice, vjerujte mi, ostavite li koju žlicu konzervirane mačje hrane na zidu pored kuće, vjerojatnije ćete na hranjenju sljedeće jutro zateći vranu ili ‒ pazi sad! ‒ goluba.

Vrane su izuzetno inteligentni strvinari koji su se, kao top-modeli gradske evolucije, specijalizirali za obijanje kanti za smeće svakog dječjeg parka (ili bilo kojeg drugog!) u vašoj okolici. Također, vrane iznimno dobro pamte lokacije i ljude koji

5

Priprema hrane za vanjske ptice

Mrežica afričkog miksa

su im skloni ostavljati hranu. Osim parkova s pripadajućim sadržajem kanti za smeće, pravi nepresušni raj gastronomskog blaga su i naše gradske i prigradske tržnice, što je meni osobno kao okorjelom ljubitelju ptica, jako simpatično za vidjeti. Tržnice su tržnice ne samo za ljude već i za većinu golubova i vrana koji se gnijezde u susjedstvu. Što se pak konkretno dogodilo s golubovima koji su, sukladno rezultatima jednog od naših nedavnijih istraživanja, sve skloniji hrani na koju prije nisu dolazili ‒ poput već spomenute hrane za mačke i/ili ostale mesojede ‒ još nam valjda saznati, no trenutno zastupam stajalište da je to djelomično posljedica prilagodbe samih životinja, a većim dijelom ipak posljedica proizvodnje hrane za mesojede koja sve više obiluje žitaricama i proteinima biljnog, a manje životinjskog podrijetla. Grlice i golubovi grivnjaši su, s druge strane, tu daleko decentniji i nježniji i zaista ih nikada nisam uspjela vidjeti na hranilištima golubova (naspram, primjerice, gugutki!). Da se grlice gnijezde na balkonima ljudi koji ih potom othranjuju nije toliko rijetka pojava, no nikada ih nisam imala prilike vidjeti na redovitim hranilištima na kojima ljudi ostavljaju pšenicu ili kruh za golubove i vrapce! U pravilu tamo svraćaju samo kada i ako nema golubova ‒ što su vrlo rijetki momenti ‒ ili nastoje otuđiti pokoju mrvu s pristojne udaljenosti. No, kako konkretno izabrati hranu koja će privlačiti npr. samo grlice, sjenice i crvendaće?

Dobro pitanje na koje ćemo nastojati dati što konkretniji odgovor!

Prije svega, nekoliko godina unazad, bar prema mojim zapažanjima, selektivno je hranjenje zaista bilo puno lakše, odnosno, funkcionirao je “princip špeka”. Ukoliko biste stavili kuglu masti na balkon, imali biste prekrasne žive privjeske sjenica uzduž i poprijeko hranilice, dok danas to

6

Gnijezdo za vanjske ptice

Kuglica masti

baš nije tako čest slučaj, upravo zbog sve očitije dominacije vrabaca i golubova.

S duge strane, kruhom, koji nije nimalo preporučljiv za ikoju vrstu ptica, privući ćete samo golubove, vrapce i vrane! Pa ipak, usprkos znatnoj prilagodbi gradskih ptica na suživot s ljudima, gradskom vrevom, smećem, fast foodom i drugim gradskim pticama, želite li ciljano privući baš određene vrste koje ne uključuju vrapce i golubove, dobra je ideja sušeno voće poput marelica i grožđica te sitno nasjeckanih datulja jer neke vrste ptica vrlo rado konzumiraju baš njega ‒ poput kosova, plavetne sjenice, velike sjenice ili zelendura! Često čitam da je za sjenice najpreporučljivija viseća hrana jer je kao takva nedostupna agresivnim vrapcima, no tu tezu mogu odmah srušiti jednostavnim pokusom: pokušajte staviti viseću mrežu s omiljenom hranom za sjenice na balkon. Potom brojite sekunde po pojave gradskih vrabaca… Eto. Teza oborena u korist vrabaca. Hranjenje ptica zimi, barem po mom iskustvu, i u ovo sadašnje vrijeme, više ovisi o lokaciji nego o sadržaju samih hranilica. Pokušajte po jednostavnom pravilu: što je područje na kojem namjeravate hraniti ptice pošumljenije, više ćete privući ptica poput sjenica, zelendura, zebica, češljugara i sl. Vodite se pritom za jednostavnim pravilom: što više asfalta ‒ više vrabaca i golubova. Što više šume i zelenila ‒ više ostalih ptica. Vrapci i golubovi, vidite, više nisu divlje životinje, već domaće! Pa ipak, usprkos evolucijskoj prilagodbi na život u gradu određenih vrsta i takozvanim “ratovima ptica”, još uvijek vlada ono čemu priroda najviše teži: RAVNOTEŽA. Smanjenje broja klasično divljih ptica na jednoj strani, rezultiralo je povećanjem broja na drugoj, i obratno. Dok golubovi, vrapci i vrane suvereno vladaju asfaltom, veći broj divljih ptica ostalih gradskih i prigradskih

vrsta bilježimo na širim zelenim pojasevima.

Lobiram za hranjenje obaju klanova!

Preostaje nam pitanje kada konkretno početi s jesenjim te zimskim hranjenjem ptica? Odgovor na ovo pitanje ponajprije ovisi o klimatskim uvjetima tijekom sezone. Sjenice i mnoge druge ptice pjevice često se nalaze u dvorištima i parkovima već i sredinom jeseni. Tada ptice, međutim, još uvijek pronalaze dosta prirodne hrane poput odraslih kukaca, ličinki, raznih plodova itd. pa ih nije potrebno dodatno hraniti.

U našim klimatskim uvjetima zimsko hranjenje ptica najbolje je provoditi od prosinca do veljače ili ožujka, a ovisno o jačini zime. Naime, kada je zima blaga, ptice relativno lako pronalaze dobar dio svoje prirodne hrane pa mnoge vrste rijetko ili uopće ne posjećuju hranilice. Sjenice i vrapci će uvijek biti prisutni, ali sve dok je zima blaga, hranite ih umjereno. Tijekom oštrih zima s dubokim snijegom i većim temperaturnim minusima, ptice iz šuma i polja (kao uostalom i sve ostale životinje) masovno migriraju u sela i gradove u potrazi za hranom. U takvim uvjetima ptice obavezno hranite redovito i, po potrebi, više puta dnevno! Jedno od najvažnijih pravila hranjenja ptica zimi, međutim, je sljedeće: ako ste počeli hraniti ptice, činite to redovito tijekom cijele zime! Naime, mnoge se ptice naviknu na siguran izvor hrane te se vraćaju svaki dan na istu hranilicu tijekom čitavog zimskog perioda.

Ako naglo prekinete hranjenje, dovest ćete ptice u nezavidnu situaciju: naglim nestankom dotad pouzdanog izvora hrane, velik broj ptica neće uspjeti na vrijeme pronaći drugo kvalitetno hranilište tijekom kratkih zimskih dana te dio njih neće preživjeti niti iduću noć!!! Hranilice držite pripravne i pune, a najbolje je dobro ih napuniti navečer jer prve ptice stižu već u ranu zoru! Zdjela svježe vode obavezna je kako ljeti tako i zimi! Dok pitke vode tijekom ljetnih mjeseci za životinje nedostaje zbog velikih vrućina, na što ljudi većinom i računaju, zimi situacija nije ništa bolja s obzirom na smrzavanje vode uslijed niskih temperatura. Zdjelica s mlakom vodom (jer se nešto sporije smrzava) je, dakle, apsolutni must pa se pobrinite da je redovito provjeravate kako bi ptice uvijek imale, uz hranu, i dostupan izvor pitke (čitaj: tekuće) vode! Ako imate balkon na kojem ste, poput mene, spremni ugostiti pokoje jato sjenica ili vrabaca, sasvim je prikladno isplesti im, napraviti (ili kupiti gotovu)

kućicu ili viseće gnijezdo u kojem mogu potražiti zaklon. Naravno, ako ste manje skloni rusvaju po balkonu, a želite olakšati pticama da prebrode zimu, isto možete učiniti i ostavljajući im ovakve smjese po parkovima, samo imajući u vidu predatore poput mačaka te prirodne načine hranjenja ovih ptica! U tom slučaju, ako se odlučite izraditi viseću mrežicu s hranom, najbolje je da je objesite što više na granu kakva stabla. Iznimka su kosovi koji se hrane većinom na tlu pa poneka grožđica ili sušena marelica u blizini grmlja uvijek dobro dođe! Osim visećih mrežica, dobra ideja su i obične plastične boce koje ste napunili sjemenkama i orašastim plodovima, a na kojima ste izrezali otvor kroz koji ptice mogu ući i izaći.

Prilagođenu i hranom napunjenu bocu potom jednostavno vežite komadom špage za grlo i objesite na neku vama dostupnu granu. Posebno je važno naglasiti da baš svaki od koraka i savjeta navedenih u ovome članku ‒ izuzev toga što su sami po sebi kreativni i zabavni! – neizmjerno doprinose očuvanju ptica u svom njihovom varijetetu vrsti i brojnosti. Štoviše, očuvanjem samih ptica, čuvamo još i daleko, daleko više jer posredstvom zaštite njihova okoliša, štitimo i naš vlastiti te doprinosimo zdravlju cjelokupne prirode. Glavna misija ovoga našega malog projekta, stoga, nije samo ostaviti jednu lijepu crticu budućim čitateljima u naslijeđe – to je tek jedno od sredstava postizanja glavnog cilja – već ostaviti nešto daleko vrednije i dugotrajnije: žive ptice i njihovu pjesmu za buduće naraštaje! Život ptica nije uvijek lak, posebice tijekom hladnih mjeseci, a, o kojoj god vrsti da se radilo, svaka ima svoju posebnu ulogu u ekosustavu koji nastanjuje. Pružite im stoga dom i utočište u svakoj prilici i na svakom mjestu koje za to smatrate prikladnim! Za to, za početak, zaista ne morate ići daleko – započnite u svojim srcima! Jer, vjerujte mi, hranilica izgrađena baš ovdje, u centru vašeg bića, vrlo će brzo naći načina i da se realizira u vašem okolišu! U nadi da sam vam pomogla oko bilo kakvih eventualnih nedoumica i ohrabrila na zaštitu i hranjenje ptica, ostavljam vas da u toplini svojih domova planirate hranilice za ptice ‒ a ptice vam zahvaljuju i u svoje i u naše ime!

Ivana Janković, Croatian Wildlife Research and Conservation Society

7

BBC micro:bit [26]

KODIRANJE

Poštovani čitatelji, u prošlom je nastavku predložen zadatak za samostalan rad u kojemu je traženo da prepravite i proširite postojeći program tako da dobijete datalogger temperature i vlage. Pritom je napomenuto da se uzorkuje svakih sat vremena, 24 puta, te da se nakon probnog rada sklop pusti neka mjeri 24 sata. Usto, zatraženo je da nakon preuzimanja dobivene podatke analizirate.

U nastavku je prikazano jedno moguće rješenje. Prepišite programe sa slika 26.1., 26.2., 26.3. i 26.4.

Program otpremite i isprobajte. Ako se sve ponaša kako je predviđeno onda prepravite vrijeme tako da se ostvari uvjet prikupljanja podataka svakih sat vremena, Slika 26.5.

Nakon ove zadnje preinake pločicu BBC micro:bita stavite na željeno mjesto. Pritisnite tipke A+B. Dok čekate rezultate, ne preostaje vam drugo nego da se narednih 24 sata strpite.

Napomena! Nemojte koristiti “iscrpljene” baterije za napajanje pločice BBC micro:bita kako ne biste ostali bez podataka. Naime, ako se pločici isključi napajanje svi se podaci iz memorije brišu! To ne važi za BBC micro:bit v.2. jer ima ugrađenu takozvanu fleš-memoriju. Ako ste se odlučiti za mjerenje vanjske temperature i vlažnosti zraka bilo bi dobro da koristite golo osjetilo DHT11 te da ga povežete kablom kako

Slika 26.1. Ovo su početni uvjeti. Strelice lijevo/desno upućivat će korisnika da za startanje treba istovremeno pritisnuti tipke A+B na pločici BBC micro:bita

8

biste BBC micro:bit mogli držati unutar prostorije i sve napajali preko USB-a. Napajanje preko USB-a je bolje rješenje jer će osjetilo dobiti nešto viši napon (oko 3,3 V) čime se izbjegavaju pogrešna očitanja.

Slika 26.2. Nakon istovremenog pritiska na tipke A+B pokrenut će se kôd koji će 24 puta očitati vrijednosti osjetila DHT11 te će ih redom upisivati u memoriju. Displej BBC micro:bita za vrijeme mjerenja prikazivat će jednu točku kako bi se znalo da je pod naponom i da sve radi kako valja (samo jedna točka – jedna LED-ica, radi uštede energije). Tek nakon završetka ciklusa na displeju će se pojaviti strelica ulijevo koja će korisniku ukazivati da pritiskom na tipku A može pokrenuti prikazivanje prikupljenih podataka za temperaturu

Slika 26.4. Na displeju će se nakon pritiska na tipku B ispisati “Vlaga”, a zatim će krenuti brojevi od 1 do 24.

Nakon broja 1 ispisat će se vrijednost za vlagu iz prvog sata mjerenja... Na kraju će se pojaviti kvačica Slika 26.3. Na displeju će se nakon pritiska na tipku A ispisati “Temperatura”, a zatim će krenuti brojevi od 1 do 24. Nakon broja 1 ispisat će se vrijednost temperature iz prvog sata mjerenja, nakon broja 2 ispisat će se vrijednost temperature iz drugog sata mjerenja… nakon broja 24 ispisat će se posljednja izmjerena vrijednost temperature.

Na kraju će se pojaviti strelica udesno koja će korisniku ukazivati da pritiskom na tipku B može pokrenuti prikazivanje prikupljenih podataka za vlagu

U nastavku možete, radi usporedbe, proučiti podatke koje je nakon dvadeset i četiri sata mjerenja polučio autor ovih redaka, Slika 26.6.

Analiza podataka:

17.1.2022. prevladavalo je vedro, vjetar slab sjeverni, navečer u okretanju na jugo.

18.1.2022. umjerena naoblaka, vjetar južni u jačanju.

Dnevna temperatura zraka iznad prosjeka, a jutarnja u padu. Nakon jačanja južnog vjetra vlaga u zraku malo povišena.

Zadatak je gotov pa slijedi promjena teme.

Razmatrat će se mikrofon kao osjetilo zvuka.

Slika 26.5. Kad provjerom ustanovite da je sve kako valja, prepravite vrijeme tako da se očitava svakih sat vremena (1 h = 3 600 000 ms)

Akustika

Svi znaju da ljudi ušima čuju zvukove, na primjer pjevanje, govorenje ili muziku iz zvučnika, ali jeste li se ikada zapitali kako se ti zvukovi šire zrakom? Promatrate li zvučnik vidjet ćete kako njegova membrana vibrira i generira zvuk bez izazivanja strujanja zraka, za razliku od, na primjer, ventilatora koji izaziva strujanje zraka, ali ne i zvuk. Oko zvučnika vibriraju molekule zraka koje tako stvaraju zvučne valove. Zvučni valovi dopiru do uha i izazivaju vibriranje bubnjića. Živac pretvara te vibracije u električne impulse i šalje ih do mozga. Stoga uho možemo usporediti

9

Slika 26.6. Vrijednosti dobivene 17./18. siječnja 2022.

s mikrofonom jer i on pretvara zvučne vibracije u električni napon.

Kada budete u mogućnosti, radi boljeg razumijevanja kako nastaju zvučni valovi, probajte baciti kamen u vodu te promatrajte što će se nakon toga događati. Možda ste to već isprobali pa znate da ćete oko mjesta gdje je kamen pao u vodu vidjeti kako se stvaraju koncentrični krugovi valova koji se šire prema van, ali ne izazivaju strujanje vode. Ako na te valove bacite čep od pluta, vidjet ćete ga kako se diže i spušta, ali ga nećete vidjeti da se pomiče prema van.

Brzina širenja zvučnih valova u zraku je približno 340 metara u sekundi, dakle znatno je sporija od brzine svjetlosti za koju znate da iznosi 300 000 kilometara u sekundi. Ovu razliku u brzini možete uočiti kada grmi. Svjetlosni bljesak munje vidite odmah, a zvuk čujete nakon nekoliko sekundi. Dobro je znati da brzina širenja zvuka zavisi o sredstvu kroz koje se širi pa tako u vodi iznosi 1480 m/s, u građevinskoj cigli 3600 m/s, u aluminiju 5200 m/s, u željezu 5000 m/s…

Za izračunavanje valne duljine zvuka koristi se formula l = v / f, gdje je l valna duljina u metrima (m), v je brzina širenja u metrima u sekundi (m/s), a f je frekvencija zvuka u hercima (Hz). Na primjer, nizak ton frekvencije f = 100 Hz ima u

10

zraku valnu duljinu l = 340 / 100 = 3,4 m. Drugi primjer, visoki ton frekvencije f = 6000 Hz ima u zraku valnu duljinu l = 340 / 6000 = 0,0566 m, odnosno 5,66 centimetara.

Ljudsko uho čuje širok raspon zvučnih frekvencija koje idu od 20 Hz do 17 000 Hz. Gornja granica ovisi o dobi. Mlađe osobe mogu čuti cijeli raspon pa čak i više od 20 000 Hz. Osobe koje imaju 30 i više godina čuju do 15 000 Hz, a one starije od 40 godina ne čuju zvukove iznad 10 000–12 000 Hz. Zvukovi koji imaju frekvenciju višu od frekvencije koju ljudsko uho može čuti, odnosno frekvenciju iznad 25 000 Hz nazivamo ultrazvukom. Mnoge životinje čuju ultrazvučne frekvencije, na primjer mačke čuju do 40 000 Hz, psi do 80 000 Hz, a šišmiši do 120 000 Hz.

Mikrofon

Mikrofon je osjetilo zvuka, Slika 26.7. U stanju je “pokupiti” sve zvukove, buku, glazbu ili govor te ih pretvoriti u električni napon, koji treba prikladnim elektroničkim sklopom pojačati kako bi bio iskoristiv. Načelo rada je obrnuto od zvučnika kod kojega se dovedeni izmjenični naponi iz pojačala pretvaraju u zvučne valove (o zvučnicima se raspravljalo u 638. broju ABC tehnike). Sve

presjek. Dok membrana vibrira, u kristalu se zbog piezo-električnog učinka generira izmjenični napon. Dobro je znati da je taj napon znatno viši od onoga iz elektromagnetskog mikrofona.

Slika 26.7. Nekoliko tipova mikrofona koje koriste orkestri i pjevači

vrste mikrofona (kao i zvučnici) imaju membranu koja, kad osjeti zvuk ‒ vibrira. Time se generira izmjenični napon čija je frekvencija savršeno jednaka izvornom zvuku.

Postoji nekoliko različitih vrsta mikrofona, no najčešće korišteni su elektromagnetski i piezo-električni mikrofoni.

Elektromagnetski se mikrofon tako naziva jer je na membranu zalijepljen pokretni svitak (zavojnica bakrene žice) koji je “uronjen” u magnetsko polje stalnog magneta, na Slici 26.8. prikazan je presjek. Dok membrana vibrira, u svitku se generira slabašan napon. Dobro je znati da je i zvučnik moguće koristiti kao mikrofon.

Naime, dok se govori ispred njegove membrane na izvodima je moguće dobiti izmjenični napon od nekoliko milivolti.

Slika 26.8. Elektromagnetski su mikrofoni u stvari mali zvučnici. Kad zbog zvuka njihova membrana vibrira, generira se izmjenični napon

Piezo-električni se mikrofon tako naziva jer je membrana u doticaju s kristalom koji ima izražen piezo-električni učinak (o tome se raspravljalo u broju 649. ABC tehnike), na Slici 26.9. prikazan je

Slika 26.9. Kod piezo-električnog mikrofona membrana tlači kristal u kojemu se pritisak pretvara u napon

Na Slici 26.10. vidljive su mikrofonske kapsule koje u čahuri, osim samog osjetila zvuka (mikrofona) sadrže i aktivno pojačalo.

Slika 26.10. Elektromagnetski i piezo-električni mikrofoni se za potrebe nekih elektroničkih sklopova ugrađuju u čahure

BBC micro:bit v.2 dolazi s ugrađenim mikrofonom. U MC E postoji niz blokova za njegovo kodiranje. Nažalost, korisnici BBC micro:bita v.1 moraju nabaviti dodatni modul s mikrofonom.

Jedan takav je Vellemanov modul VMA309, Slika 26.11.

Prilagođen je za Arduino pa ćete trebati dodatni izvor napajanja. Prema tvorničkom katalogu osjetilo ima sljedeće tehničke karakteristike: napon napajanja od 3,3 V do 5 V, osim jednog analognog (A0) izlaza ima i jedan digiSlika 26.11. talan (D0) izlaz, dvije LED-ice Vellemanovo ‒ jedna se pali kad je modul osjetilo zvuka napajan, a druga služi kao VMA309

11

Slika 26.12. Montažna shema spajanja BBC micro:bita i modula VMA309 koji je napajan baterijom od 4,5 V

indikator prilikom ugađanja, raspon frekvencije ide od 50 Hz do 20 kHz, osjetljivost je 48 dB do 66 dB. Prema Slici 26.12. spojite VMA309 s BBC micro:bitom, A(0) na P0 i D(0) na P1. Izvod G je zajednička masa. Taj izvod spojite na ØV BBC micro:bita i na minus (-) baterije od 4,5 V. Izvod + spojite na plus (+) baterije od 4,5 V.

Slika 26.13. Ovim ćete programom na računalu vidjeti podatke koji dolaze s analognog izlaza osjetila zvuka

U MC E prepišite kôd sa Slike 26.13.

Program otpremite te se pripremite za ugađanje plavog trimer-potenciometra VR1 na pločici VMA309. Na računalu pokrenite i ugodite aplikaciju Tera Term. Ako je sve kako valja, na zaslonu aplikacije vidjet ćete neke brojeve (između 50 i 1023). Za ugađanje klizača trimer-potenciometra trebate malim plosnatim odvijačem zakretati mali mjedeni vijak, ulijevo ili udesno. Ovo je specijalan trimer-potenciometar koji služi za vrlo fino ugađanje jer njegovim klizačem možete vrtjeti 20 punih krugova. Vaš je zadatak da pronađete trenutak kad će svjetleća dioda L2

12

započeti žmirkati i “trzati” na svaki jači zvuk u okolici. Čitat ćete vrijednost od oko 695–700. U tom je položaju osjetilo zvuka pravilno ugođeno pa ga zadržite. Zatvorite aplikaciju Tera Term te u MC E kliknite na programsku tipku Show console Device. Mikrofonu osjetila zvuka približite vaš mobitel na kojemu ste namjestili da svira neka muzika. Promatrajte zaslon računala. Ako je sve kako valja, trebali biste dobiti graf koji slijedi ritam glazbe, sličan ovome na Slici 26.14.

Pažljivom čitatelju koji redovno prati ovu seriju članaka o BBC micro:bitu sigurno nije promaklo kako na izlazu osjetila zvuka nije dodan niti jedan element za snižavanje napona. Naime, već je više puta napomenuto da ulazi BBC micro:bita ne podnose napon koji je viši od 3,6 V. Modul VMA309 napaja se s 4,5 V zbog čega biste na njegovom izlazu očekivali za BBC micro:bit “opasan” napon, no u ovom slučaju je tome tako samo kad je trimer-potenciometar ugođen za vrijednosti iznad 950–1000. Kako je prije preporučeno da se ugodi na vrijednost 695–700 neće se dogoditi ništa nepopravljivo jer je s tom vrijednošću napon izlaza iz modula prepolovljen. Naravno, iz istog razloga, prilikom ugađanja izbjegavajte vrijednosti iznad 950.

U MC E postoje blokovi za mikrofon, no oni rade samo s BBC micro:bitom v.2 pa ako ih pokušate koristiti s v.1 na displeju će se pojaviti poruka o pogrešci 927. To naravno nije razlog za odustajanje jer, kako ste vidjeli, moguće je koristiti i nespecifične blokove kao “analog read pin P0”. U nastavku isprobajte digitalni izlaz modula VMA309. Prepišite kôd sa Slike 26.15.

Pokrenite aplikaciju Tera Term. Trebali biste dobiti nulu (0) kad je jačina zvuka iznad ugođenog praga (695–700), a jedinicu (1) kad je jačina ispod praga. Ako dobivate nulu, ispred mikrofona zaplješćite, dobit ćete jedinicu. Ako dobivate jedinicu bez prisutnosti jačih zvukova, onda odvijačem malo prepravite prag tako da dobijete nulu pa ponovite pljeskanje.

Sad se malo poigrajte, prepišite kôd sa Slike 26.16.

Program otpremite i isprobajte. Ako je sve kako valja, kod svakog će se jačeg zvuka na displeju BBC micro:bita pojaviti crteži koji asociraju na “bljesak”.

Slijedi zadatak za samostalan rad. U MC E se u popisu blokova kod “Led” nalazi blok “plot bar graph of 0 up to 0”. Iskoristite ga za igru svjetlosti

Slika 26.14. Vidljiv je djelić grafa koji je dobiven dok je svirala jedna popularna, vrlo živahna latino-pjesma

"STEM" U NASTAVI

Slika 26.15. Ovim ćete programom na računalu vidjeti podatke koji dolaze s digitalnog izlaza osjetila zvuka

Robotski modeli za učenje kroz igru u STEM-nastavi Fischertechnik (45) Slike u prilogu

Slika 26.16. Ovim će se kodom na displeju BBC micro:bita crtati “bljesak” svaki put kad zvuk prijeđe ugođeni prag

LED-ica displeja BBC micro:bita koje će se paliti i gasiti u ritmu muzike.

Za ove ste vježbe trebali: - BBC micro:bit - USB-kabel - baterije za BBC micro:bit - rubni priključak za BBC micro:bit - spojne žice u raznim bojama - eksperimentalnu pločicu na ubadanje - modul VMA311 ili osjetilo DHT11 - bateriju od 4,5 V - modul VMA309 - plosnati odvijač 2 mm.

Marino Čikeš, prof.

Kontrolu protoka vozila i naplatu usluge parkiranja na uređenim parkiralištima osiguravaju automatizirane prepreke na ulazima i izlazima parkirnog prostora. Urbanistički izazovi velikih gradova – megapolisa, iziskuju pravovremeno predviđanje budućeg rasta broja vozila uzrokovanog ekonomskim rastom kao i povećanjem broja stanovnika. Prostorni i urbanistički planovi veliki su izazovi za arhitekte i ostale sudionike koji su zaduženi za razvoj gradova i povećanje smještajnih kapaciteta za vozila.

Učinkovita naplata parkiranja osigurana je kontrolom ulaska vozila na ograđeni parkirni prostor pomoću automatiziranih prepreka (rampa) kojima upravljamo očitanjem senzora na ulazu i izlazu parkirnog prostora. Prihvat vozila na velikim parkirnim prostorima odvija se neprekidno tijekom cijele godine s potpuno automatiziranim sustavom naplate parkiranja bez prisustva zaposlenika parkirališta.

Autonomna vozila očitavaju okolinu pomoću senzora smještenih na periferiji karoserije s prednje i stražnje strane. Prikupljanje informacija iz okoline (npr. očitanje prepreke) i njihovu obradu omogućava računalo koje komunicira u

13

stvarnom vremenu s automatiziranom rampom pomoću algoritama (programa).

Rampa sadržava senzore koji očitavaju i detektiraju promjenu te svjetlosnom signalizacijom upozoravaju vozače na vremenski interval kretanja vozila pri ulasku i izlasku na parkiralištu.

Slika 1._Rampe Model je izrađen uporabom osnovnih elemenata i građevnih blokova Fischertechnika različitih dimenzija i prikazuje automatsko upravljanje rampama na parkinom prostoru.

Sastavljanje elemenata konstrukcije funkcionalnog robotskog modela olakšava promatranje i analizu rada rampe pri izradi jednostavnih i složenih algoritama (programa).

Izrada modela Rampe

Konstrukcija modela Rampe, povezivanje međusklopom, vodičima, provjera ispravnosti električnih elemenata, magnetskog i dodirnih senzora (izrada programskog rješenja za pokretanje dva elektromotora, četiri lampice, dva tipkala i dva magnetska senzora).

Izrada funkcionalne konstrukcije modela omogućena je preciznim izvođenjem faza spajanja konstrukcijskih elemenata tijekom radnih postupaka uz detaljan popis elemenata Fischertechnika.

Slika 2._FT_elementi Kontrolu rada automatiziranih prepreka i njihovo upravljanje omogućavaju senzori. Model rampe opremljen je magnetskim senzorima (I1, I3) i tipkalima (I2, I4) koji upravljaju programski elektromotorima (M1, M2) na ulazu i izlazu parkirališta uz svjetlosnu signalizaciju (LED O5– O8).

Pažljivim odabirom zadanih elemenata Fischertechnika osiguravamo brzu izgradnju funkcionalnog modela. Početak gradnje robotskog modela zahtijeva planiranje rasporeda konstrukcijskih elemenata tijekom izrade modela tehničke tvorevine.

Izradit ćemo konstrukciju modela rampe na parkiralištu. Prolazak vozila pored rampe automatski je upravljan senzorima uz svjetlosnu signalizaciju (četiri LED-ice) kojom propuštamo vozila na ulazu i izlazu parkirališta. Automatsko upravljanje rampama osiguravaju magnetski senzori i tipkala.

Faze izrade konstrukcije modela Rampe: • izrada konstrukcije modela

14

• postavljanje svjetlosne signalizacije (LED) • postavljanje upravljačkih elemenata (tipkala, magnetski senzori) • povezivanje električnih elemenata vodičima, međusklopom i izvorom napajanja • izrada algoritama i računalnog programa za upravljanje.

Napomena: Duljinu vodiča sa spojnicama potrebno je izmjeriti i prilagoditi u odnosu na električne elemente i senzore koji su smješteni na udaljenosti od međusklopa. Pozicija međusklopa u odnosu na konstrukciju modela i izvor napajanja (baterija U = 9 V) određena je udaljenošću ulazno/izlazih elemenata od međusklopa.

Slika 3._konstrukcijaA Slika 4._konstrukcijaB Slika 5._konstrukcijaC Dvije podloge postavite jednu pored druge po dužoj stranici. Na početak i kraj u sredini obiju podloga umetnite četiri građevna elementa s utorom i spojnikom. Spojite dvije pokrovne pločice s dva spojnika u čvrsti spoj koji osigurava kompaktnost dviju podloga u jednu cjelinu.

Slika 6._konstrukcijaD Slika 7._konstrukcijaE Na sredinu podloge u šesti i dvanaesti red umetnite dva građevna elementa s utorom i spojnikom. Umetnite četiri građevna elementa s dva spojnika jedan pored drugog tako da su pozicionirani iznad građevnog elementa s utorom i spojnikom u sredini između dviju podloga.

Na nosače građevnih elemenata postavite elektromotore. Getribu s prijenosnim mehanizmom pozicionirajte u žlijeb elektromotora i umetnite zupčanik za getribu u krajnji položaj tako da zupčanici prenose gibanje prilikom vrtnje elektromotora.

Slika 8._konstrukcijaF Slika 9._konstrukcijaG Slika 10._konstrukcijaH Veliki građevni blok osigurava smanjenje vibracija pri vrtnji elektromotora. Postavljanje nosača u ravnini getribe iznad građevnog elementa s utorom i spojnikom pričvršćenim na podlogu omogućuje stabilnost elektromotora s getribom. Na drugi kraj zupčanika za getribu umetnite spojnik koji omogućuje spajanje osovine s graničnicima. Građevni blok s jednim spojnikom pozicionirajte u isti red iza elektromotora (M1, M2).

Slika 11._konstrukcijaI

Slika 12._konstrukcijaJ Element prijenosa je pužni vijak umetnut na osovinu s dva graničnika koja je smještena u nastavku spojnice na getribi. Pužni vijak je učvršćen za osovinu pomoću stezne matice stegnute navojem na pužnom vijku. Osovina prolazi kroz otvore vanjskog zgloba koji je pričvršćen na građevni blok s jednim spojnikom iza elektromotora. Na drugom kraju osovina s graničnicima učvršćena je spojnikom koji osigurava stabilnost pri rotaciji.

Slika 13._konstrukcijaK Slika 14._konstrukcijaL Slika 15._konstrukcijaLJ Napomena: Usporavanje brzine vrtnje pogonskog dijela ostvarujemo redukcijom broja okretaja pogonskog zupčanika s brojem okretaja gonjenog zupčanika.

Reduktor je strojni element koji mehaničkim prijenosom smanjuje brzinu vrtnje pogonskoga vratila uz stalnu brzinu vrtnje elektromotora.

Smješten je između elektromotora i pogonskog dijela stroja ili vozila. Tijekom rotacije elektromotora brzina vrtnje (broj okretaja) se smanjuje, a zakretni se moment povećava.

Slika 16._konstrukcijaM Slika 17._konstrukcijaN Slika 18._konstrukcijaNJ Dva velika građevna bloka pozicionirajte jedan nasuprot drugom između pužnog vijka. Oni su nosivi elementi na koje postavite građevne blokove s jednim spojnikom. Iznad njih umetnite građevni blok s rupom i dvije spojke. Provucite kroz središte obiju rupa osovinu s dva graničnika i na nju čvrsto stegnite zupčanik vijkom leptir-matice okrenutim prema unutra. Postupak ponovite s istim elementima na pužnom vijku drugog elektromotora.

Slika 19._FT_elementi1 Napomena: Postupak sastavljanja konstrukcije omogućuje popis elemenata Fischertechnika uz pravilan tijek izvođenja radnih postupaka tijekom faza sastavljanja i provjeru kontrole kvalitete.

Slika 20._konstrukcijaO Slika 21._konstrukcijaP Slika 22._konstrukcijaR Slika 23._konstrukcijaS Slika 24._konstrukcijaŠ Slika 25._konstrukcijaT

Provucite osovinu kroz građevni blok s rupom i dvije spojke koja je smještena između zupčanika i stupa koji omogućuje rotaciju osovine s dva graničnika. Umetnite na građevni blok s rupom i dvije spojke dva kutna profila s četiri i dva spojna otvora. U utor građevnog bloka s rupom umetnite mali građevni blok s jednim spojnikom te postavite na njega kutni element (30°). Podesite i okrenite zupčanik, umetnite vratilo u rupu tijela zupčanika te ga provucite kroz utor kutnog elementa. Na krajeve vratila postavite krajnike s oprugom. Postupak ponovite s istim elementima na drugom sklopu mehanizma rampe.

Napomena: Krak rampe radi na principu poluge.

Potrebno je osigurati povezivanje zupčanika i kraka rampe pomoću spojnih elemenata s osovinom i osiguračima.

Slika 26._konstrukcijaU Slika 27._konstrukcijaV Slika 28._konstrukcijaZ Slika 29._konstrukcijaX Veliki građevni blok postavite na stup iznad građevnog bloka s rupom i dvije spojke u unutrašnjem dijelu konstrukcije. Okomito postavite i okrenite veliki građevni blok i pozicionirajte ga u usporedni položaj s krakovima rampe. Umetnite na veliki građevni blok LED-svjetla s postoljem i okrenite ih prema ulazu i izlazu prometnice. Postavite na postolje zelene i narančaste kapice za svjetlo.

Slika 30._konstrukcijaY Slika 31._konstrukcijaW Slika 32._FT_elementi2 Podešavanje pozicije tipkala na stupu omogućava kontrolu krajnjeg položaja tijekom podizanja kraka rampe. Tipkalo umetnite kroz građevni blok s rupom usporedno s krakom rampe i namjestite krajnji položaj podignute rampe.

Slika 33._konstrukcijaQ Slika 34._konstrukcijaXY Slika 35._konstrukcijaXW Nosače međusklopa postavite iznad nosača svjetlosne signalizacije pomoću građevnih blokova s jednim spojnikom i na njih postavite međusklop. Magnetske senzore umetnite u vodilicu za vodiče potkovastog oblika na stup s vanjske strane prometnice. Vodilice za vodiče postavite u utore međusklopa s obje strane i na gradivne elemente konstrukcije. Izvor napajanja (bateriju) umetnite na međusklop i spojite

15

vodičima optimalne duljine. Ulazne i izlazne elekrične elemente povežite s međusklopom i testirajte rad programskim alatom u programu RoboPro. Lampice (LED) spojite na izlaze (O5–O8) međusklopa pomoću vodiča sa spojnicama.

LED-lampice međusobno povežite u seriju sa zajedničkim vodičima sa spojnicama i umetnite u uzemljenje (zelena spojnica).

Napomena: LED-lampice na modelu imaju jedan zajednički vodič koji je povezan s jednom lampicom na modelu serijski povezanom s ostalim lampicama. Spajanjem na zajedničko uzemljenje smanjujemo broj vodiča na međusklopu.

Slika 36._TXT Shema spajanja elemenata sa TXT-međusklopom: • elektromotore spojite na izlaze (M1, M2) • LED-lampice (O5–O8) signalizacije spojite na izlaze (crvena) i uzemljenje (┴, zelena) • magnetske senzore spojite na digitalne ulaze (I1, I3) • tipkala spojite na digitalne ulaze (I2, I4) • izvor napajanja (baterija U = 9 V) spojite s TXT-međusklopom.

Napomena: Električne elemente vodičima povezujemo prije spajanja izvora napajanja (baterija).

Elektroničke elemente provjeravamo prije izrade algoritma i programa: • povezivanje TXT-međusklopa s računalom, ulazim i izlaznim elementima • provjera ispravnosti električnih elemenata: tipkala, magnetskih senzora, elektromotora i LED-lampica • provjera komunikacije između TXT-međusklopa i programa RoboPro. Napomena: Pri povezivanju međusklopa s električnim elementima modela pazite na boje spojnica vodiča, urednost spajanja vodiča i dužinu vodiča.

Slika 37._FT_elementi3 Modelom upravljajamo magnetskim senzorima i senzorima dodira (tipkala) koji podižu i spuštaju rampu te upravljaju svjetlosnom signalizacijom.

Napomena: Završna kontrola spojeva vodiča obavezna je prije pokretanja alata za test programa čime provjeravamo ispravnost ulaznih i izlaznih električnih elemenata. Uredno postav-

16

ljanje vodiča u vodilice osigurava preglednost pri provjeri rada i uštedu vremena pri izradi duljina vodiča.

Slika 38._Rampe1 Zadatak_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji upravlja automatiziranim sustavom dviju rampi na ulazu i izlazu parkirališta.

Program neprekidno provjerava ulazni signal magnetskih senzora (I1, I3). Kada magnetski senzori nisu očitani motori (M1, M2 = stop) miruju, signalna LED-ica (O6) treperi u periodu od pola sekunde, zelena LED-ica (O5) je isključena i rampa je spuštena. Kada magnetski senzori očitaju magnetsku karticu, rampa1 i/ili rampa2 otvaraju se pokretanjem motora (M1, M2 = cw) koji dižu rampu do krajnjeg položaja pritisnutog tipkala (I2, I4). Dodirom tipkala (I2, I4) motori se zaustave (M1, M2 = stop), signalna narančasta LED-ica (O6) isključi se i zelena LED-ica (O5) se uključi, te neprekido provjerava očitanja magnetskih senzora. Uklanjanjem magnetske kartice motori (M1, M2 = ccw) spuštaju rampu, zelena LED-ica se isključi, narančasta LED-ica treperi u intervalu od pola sekunde i nakon tri sekunde zaustavljaju spuštanje rampe. Program se neprekidno izvršava i provjerava dolazak sljedećeg vozila i očitanje magnetskog senzora.

Napomena: Nužan korak prije izrade programskog rješenja i pokretanja provjere rada je podešavanje minimalnog broja procesa koje program izvršava istovremeno. Kartica Properties omogućava povećanje broja (10) izvođenja paralelnih procesa istovremeno.

Slika 39._Rampe_P Glavni program izrađen je od četiri dijela koji se istovremeno pokreću i upravljaju pomoću ulaznih senzora izlaznim električnim elementima modela rampe1 i rampe2. Pokretanjem programa program neprekidno provjerava očitanja magnetskih senzora na ulazu (I1=1) i izlazu (I3=1) parkirališta. Kada magnetski senzor očita signal izvršava se potprogram Ramp1_open na ulazu ili Ramp2_open na izlazu parkirališta.

Istovremenim usporednim pokretanjem programa za upravljanje svjetlosnom signalizacijom, vozači dobivaju informaciju na ulazu i izlazu parkirališta.

Slika 40._Rampe_PP Potprogrami Ramp1_open i Ramp2_open otvaraju rampe pokretanjem elektomotora (M1, M2 = cw) koji se zaustave očitanjem tipkala1 Nastavak na 21. stranici

MALA ŠKOLA FOTOGRAFIJE Piše: Borislav Božić, prof.

CANDID ILI ISKRENA FOTOGRAFIJA Riječ candid u engleskom jeziku znači iskren, pa bismo ovaj pojam mogli prevesti kao iskrena fotografija. Prvi put pojam je koristio jedan engleski časopis 1928. godine za fotografije Ericha Salamona. Naime, ovaj vrli gospodin prvi je koristio fotoaparat malih dimenzija, s objektivom velike svjetlosne jačine i njime fotografirao javne osobe na službenim sastancima.

Nitko nije na njega obraćao pažnju jer je fotoaparat bio relativno malih dimenzija u odnosu na aparate toga doba kojima se radila službena fotografija. Fotografije su bile fantastične jer su prikazivale osobe iz javnog života sasvim spontano ‒ nisu bile svjesne da ih se fotografira pa se nisu niti namještale ,“glumile” određenu pozu.

Fotografija iznad ovoga teksta prikazuje prizor kako sjajni fotograf Arnold Newman fotografira Lyndona B. Johnsona 1963. godine, kada je imenovan za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, za njegov službeni portret.

Newman je improvizirao cijeli fotografski studio u prostoru Bijele kuće. Pravilo je da se

osobe iz visoke politike ili javnog života portretiraju i te fotografije služe kao njihovi službeni portreti za različite potrebe. Kod fotografiranja ovakvih službenih portreta, pored toga što fotograf ima ideju i zna kako tu sliku treba napraviti, portretirana osoba treba i mora surađivati. Dakle, portretirana osoba

svjesna je čina fotografiranja pa se prema tome i psihološki i emocionalno priprema, a i položaj tijela prilagođava savjetima fotografa tako da konačan izgled i doživljaj portretiranog ovisi i o fotografu, ali i o osobi koju se portretira. Candid ili iskrena fotografija neke osobe suprotna je od ove režirane, tj. namještane fotografije. Najjednostavnije tumačenje candid fotografije je da osoba koju se fotografira nije svjesna čina fotografiranja i uopće ne primjećuje fotografa. U tom slučaju ona se neće namještati, niti prilagođavati izraz lica, već će biti spontana, iskrena.

To znači da će položaj tijela i izraz lica biti posljedica one aktivnosti kojom se trenutno bavi, a ne saznanjem da je prisutan fotograf i da je fotografira. Dakle, ponašanje je iskreno jer je osoba u potpunosti posvećena svome poslu. Da bi fotografi uopće mogli raditi ovu iskrenu ili candid fotografiju, trebali su imati visokoosjetljive filmove i objektive velike svjetlosne jačine i fotoaparate manjih dimenzije kako ne bi bili upadljivi i time skrenuli pažnju fotografiranoj osobi na čin

fotografiranja. Ako nisu imali svjetlosno jake objektive i visokoosjetljive filmove, mogli su raditi samo na dnevnom svjetlu jer bi im u zatvorenom prostoru trebala bljeskalica koja bi pak uznemirila snimanu osobu i snimka ne bi bila spontana. Zbog kvalitete filma i slabijih objektiva prve iskrene fotografije iz razdoblja 20-ih i 30-ih godina prošlog stoljeća bile su dosta kontrastne i zrnate.

Ovom tehničkom “nedostatku” doprinio je i prisilan način razvijanja (push) jer su autori povećavali osjetljivost kod fotografiranja, a onda ovim načinom razvijanja koliko-toliko dobivali korektnu ekspoziciju.

Ove dvije fotografije izvrsno svjedoče tu spontanu, iskrenu ili candid fotografiju. Na gornjoj fotografiji grupa političara je do kasno u noć raspravljala o važnim temama pa su neki od iscrpljenosti i umora zaspali i taj je trenutak uhvatio fotograf Erikch Salamon. I lijeva fotografija istog autora nosi taj duh neposrednosti.

ANALIZA FOTOGRAFIJA Erich Salomon 1886. - 1944.

Potječe iz imućne židovske obitelji koja mu je omogućila vrhunsko školovanje. Doktorirao je pravo na Sveučilištu u Münchenu. Nakon završetka studija vrlo kratko radio je kao odvjetnik. Preokret u njegovu životu desio se kupovinom fotoaparata Ermanox 1928. godine. Aparat je bio manjih dimenzija, jako kvalitetan.

Stavio ga je u svoju odvjetničku torbu

i neprimjetno u sudnici fotografirao proces suđenja za ubojstvo. Nitko u sudnici nije znao da se fotografira tako da su fotografije bile senzacionalne jer su prenijele originalnu atmosferu suđenja. Sve ih je vrlo dobro prodao različitim novinama. Napustio je odvjetnički posao i specijalizirao se za neprimjetno fotografiranje raznih međunarodnih skupova visokih političara i raznih društvenih događanja.

Bio je vrlo uglađen gospodin, s finim građanskim manirama i uz malu je dovitljivost bio na svim važnim skupovima. Mnogi značajni svjetski političari izjavili su da nitko ne bi vjerovao da se sastanak održao, ako ga Salomon ne bi fotografirao. Njegov spontan i neposredan stil fotografiranja bio je uzor drugim fotoreporterima. Kao Židov se za vrijeme Drugoga svjetskog rata skrivao u Nizozemskoj. Tu ga je otkrio jedan nacist i deportirali su ga u Auschwitz gdje je umro 1944. godine.

Nastavak sa 16. stranice ili tipkala2 kada je rampa podignuta. Tipkalima kontroliramo krajnji gornji položaj rampi.

Rampe su podignute sve dok magnetski senzori očitavaju signal.

Kada maknemo magnetsku karticu izvršavaju se potprogrami Ramp1_close i Ramp2_close spuštaju rampe vrtnjom elektromotora u suprotnom smjeru (M1, M2 = ccw) i vremenskom intervalu od tri sekunde (t = 3 s). Izlaskom iz potprograma motori se zaustave (M1, M2 = stop), rampe su spuštene i progam provjerava signal magnetskih senzora na ulazu i izlazu parkirališta.

SF PRIČA

Tablica stanja rampa1, rampa2

Izazov_1: Napiši algoritam i dijagram tijeka (program) koji upravlja automatiziranim sustavom dviju rampi na ulazu i izlazu u parkiralište.

Program neprekidno provjerava ulazni signal Magnetski LED-ica LED-ica Tipkala senzori zelena narančasta

Elektromotori

I1, I3

I2, I4

O5, O7

O6, O8

M1, M2

0

0

0

0, 1 (0,5 s)

STOP

1

0

0

0, 1 (0,5 s)

CW

1

1

1

0

STOP

0

0

0

0, 1 (0,5 s)

CCW

magnetskih senzora (I1, I3). Kada magnetski senzori nisu očitani, motori (M1, M2 = stop) miruju, signalna LED-ica (O6) treperi u periodu od pola sekunde, zelena LED-ica (O5) je isključena i rampa je spuštena. Kada magnetski senzori očitaju magnetsku karticu, rampa1 i/ili rampa2 se otvara pokretanjem motora (M1, M2 = cw) koji dižu rampu do krajnjeg položaja pritisnutog tipkala (I2, I4). Dodirom tipkala (I2, I4) motori se zaustave (M1, M2 = stop), signalna narančasta LED-ica (O6) se isključi i zelena LED-ica (O5) se uključi, te neprekido provjerava očitanja magnetskih senzora. Uklanjanjem magnetske kartice motori (M1,M2 = ccw) spuštaju rampu, zelena LED-ica se isključi, narančasta LED-ica treperi u intervalu od pola sekunde, te pritiskom tipkala (I5, I6 = 1) zaustavljaju spuštanje rampe. Program se neprekidno provjerava očitanjem magnetskog senzora.

Napomena: Proširenjem konstrukcije, dodavanjem ulaznih elemenata tipkala (I5, I6) nadogradit ćemo sustav upravljanja rampom i očitanje krajnjeg donjeg položaja kada je rampa spuštena.

Petar Dobrić, prof.

Robopas Robopas je trčkarao ulicom, spretno se probijajući među ljudima, električnim monociklima i biciklima, drugim robotima. Na prvi pogled nije baš izgledao kao pas. Istina, imao je četiri noge: crne cijevi i servomotore koji su mu omogućavali da se kreće prilično brzo, ali ne i da trči, na primjer.

Imao je tijelo. Podsjećalo je na valjak, obojan žuto.

Imao je i glavu: žuti elipsoid na pokretnom vratu, što se mogao okretati na sve strane, i imao je ugrađene kamere i mikrofone te antenu. I zvučnik, ako je želio nešto poručiti. Rep nije imao.

Ni ogrlicu oko mehaničkog vrata. Ovaj robopas bio je bez svog čovjeka. Što se zapravo dogodilo njegova umjetna inteligencija nije uspjela u potpunosti shvatiti. Škripa kočnica i guma, prasak kad branik udara u tijelo, krik. Povici, zapomaganje, kasnije sirene: sve je to vidio kad se, odbačen na pločnik, uspravio na noge.

Nitko nije obraćao pažnju na njega. Gledao je tijelo prekriveno bijelom tkaninom kako ga unose u ambulantno vozilo i znao je da više nema čovjeka.

Pa je lutao gradskim ulicama, sam, napajajući se svakih 48 sati na besplatnim punjačima. Struja iz vjetro- i solarnih elektrana bila je dovoljno jeftina, a grad dovoljno bogat, pa je energija iz javnih punjača bila besplatna. ***

21

Vidio ju je tog sunčanog dana. Kroz noć je kišilo, ulice su izgledale oprane, krošnje drvoreda zelenile su se. Robopas je upravo bio završio s punjenjem i osjećao se poletno. Bio je solidno rađen (japanska marka, kineska proizvodnja, za zapadno tržište), njegove komponente nisu se nijednom pokvarile, iako je bio u funkciji već četiri i pol godine. Robopsi su se mijenjali kako se mijenjala moda, i on je vidio mnogo novijih modela na povodcima njihovih vlasnika. On je bio jedan od ranih modela, koji nije bio predviđen da se na njega navuče umjetno krzno pa je i izgledao poput robota. Osim što je mogao nositi do sedam kilograma tereta (idealno kad bi pokojni vlasnik išao u trgovinu), imao je ne baš zanemarivu umjetnu inteligenciju te senzore visokog raspona i razlučivosti da je pune informacijama o svijetu oko njega. Za razliku od pravih pasa, koji su se također mogli vidjeti na ulicama i uvijek ga odmjeravali sumnjičavo i režali na njega, robopas je vidio cijeli spektar boja.

Prednosti robopasa pred pravim psima bile su brojne. Jedna od njih je da je robopas bio čist: nije dizao nogu uz svaki stup, nije čučao nad pločnikom, tjerajući gospodara da ide za njim s izvrnutom najlonskom vrećicom navučenom na ruku, nije slinio.

Bilo je i nedostataka. Udruge za zaštitu životinja pomagale su skloniti i udomiti napuštene pse i mačke, ali uopće ih nije bilo briga za ostavljene robopse. I tako je robopas, bez svog čovjeka, lutao gradskim ulicama.

Dakle, vidio ju je tog sunčanog dana, svježeg nakon kiše, u izlogu modnog salona. Stajala je tamo bez ikakve odjeće: dekoraterka izloga svukla je jednu haljinu s nje, prije no što će joj odjenuti drugu, kako se promijenila sezonska kolekcija.

Tijelo joj je izgledom i proporcijama bilo ljudsko; kao da je imalo metalnu kožu, ali bez sjaja. Nije imala kose: na glave takvih robomodela obično se stavljala perika, a ponekad niti to. Lice joj je odavalo neko daleko dostojanstvo, koje nije mogla pomutiti čak ni činjenica da stoji naga naočigled cijele ulice.

Zglobovi su joj bili savršeno izvedeni, jedva vidljivi. Robopas to nije znao, ali ona je bila proizvod kineske tvrtke, indonežanske proizvodnje, za zapadno i dalekoistočna tržišta. Drugim riječima, ona je bila model koji se, kao ni robopas, nije lako kvario.

Dok ju je tako gledao kroz neprobojno staklo izloga ‒ u jednom trenutku, prije desetak godina, a nakon tko zna kojih demonstracija i razbijanja izloga, većina trgovina jednostavno je ugradila neprobojna stakla ‒ robopas pomisli kako je lijepa,

22

što god jednoj umjetnoj inteligenciji bio pojam ljepote.

Odjednom, lutka kao da je postala svjesna da je robopas promatra. Lagano je nagnula glavu, jedva primjetno, i pogledala ga svojim japanskim kamerama skrivenima iza dizajnerskih očiju. Šarenice su joj se prelijevale u svim duginim bojama.

Robopsu se učini da mu se nasmiješila.

Odlučio je kako je ona njegov novi čovjek. *** Jasno, kad je ušao u dućan, požurivši za jednom starijom gospođom da se provuče prije no što se zatvore neprobojna vrata, “prokletog cucka” je poslovođa zgrabio ispod trbuha i bez imalo obzira izbacio natrag na ulicu. Robopas je bio programiran da ne napada, osim ako nije primijetio neposrednu prijetnju oružjem. Uostalom, nije ni imao zube kojima bi ugrizao poslovođu. Neki drugi robopsi, oni što su se koristili za čuvanje i osiguravanje objekata i osoba, bili su opremljeni zastrašujućim zubalima.

Nije mu palo na pamet da se zapita bi li ga se moglo preraditi, da i on ima zube. Po prirodi (ili bolje rečeno programu) nije bio agresivan.

U svakom slučaju, dok je pokunjeno (podvijenog repa, da je imao rep) odlazio ulicom, shvatio je da će morati pokušati drugačiji pristup.

Srećom, i robolutka je imala antenu. Sljedeće noći, kad u dućanu nije bilo nikoga, njih su se dvoje našli na istoj frekvenciji, kako to ljudi vole slikovito reći. Robolutka je bila pod nadzorom videokamere, pa nije bilo pametno da se počne micati, ali kamera nije mogla registrirati digitalnu komunikaciju.

E sad, kad dva robota komuniciraju bežičnom vezom, brzina prijenosa ogromne količine podataka je velika. I tako, za trideset sekundi stajanja pred izlogom, robopas je znao sve o robolutki, a robolutka je znala sve o robopsu.

Robolutka je odlučila kako je on njen novi robopas. I dodijalo joj je provoditi dane stojeći u izlogu, slobode kretanja ograničene programskim okovima na povremene promjene poze.

Oboje su zaključili da robolutka mora pobjeći iz tog izloga, iz te trgovine, možda i iz grada.

Jedino pitanje bilo je “kako”? *** Oboje su potrošili nekoliko dana i noći prevrćući sve moguće planove. Problem se sastojao od dva koraka: 1.) skidanje programskih okova, 2.) izlazak iz trgovine. Robopas nije mogao skinuti okove u salonu, pred svima. Ne bi mu dopustili da provali šifru. Okovana, robolutka nije mogla jednostavno odšetati iz salona.

A onda je robomodel došla na genijalnu ideju.

Pokvarit će se.

Tri dana poslije (da ne bi bilo sumnjivo, za slučaj da je netko iz trgovine zapamtio robopsa), robomodel je bez ikakva povoda i sasvim iznenadno zamahnula rukom na prodavačicu koja je u izlogu namještala nove cijene.

Nije je udarila, naravno. Zamah je bio precizno odmjeren da je promaši. Ali je prodavačica kriknula, iskočila iz izloga pred zaprepaštenim poslovođom i svojim kolegicama, i konačno se saplela i pala na stražnjicu.

Robolutka se uz jedva čujno zujanje servomotora vratila u početni položaj. Poslovođa je pomogao sirotoj djevojci da ustane. Svi u salonu napeto su promatrali robolutku, kao da su čekali njen sljedeći potez.

Nije ga bilo.

Do večeri, slučaj je bio skoro zaboravljen.

Ali tri dana kasnije, robolutka je napravila novi izgred. Pred zabavljenom publikom na ulici i zaprepaštenim prodavačicama, zavodnički je svukla haljinu koju je nosila i stala naga, da je svi vide, visoko podignutih ruku.

Konačno, kad je nakon još dva dana, robolutka okrenula glavu, apsolutno odbijajući da vrati svoj pogled na ulicu, poslovođa se dohvatio garantne kartice i, čitajući broj s nje, pozvao servisere. *** Elektroaviokombi ovlaštenog servisera sletio je pred salon ni deset minuta kasnije. Nakon daljnjih dvadeset minuta, dva su servisera ‒ isključivši joj prije toga programske okove koji su je sprečavali da hoda ‒ izvela robolutku iz trgovine i utrpala je u kombi.

Nitko nije primijetio robopsa kako sa sigurne udaljenosti čita poštansku adresu, web-adresu, e-mail adresu i telefonske brojeve servisa, ispisane na boku kombija. Dok je vozilo polijetalo, robopas je konzultirao plan grada i, ne žureći, da ne bi bilo čudno, pošao na pročitanu adresu.

Stigao je predvečer ‒ servis je bio u poslovnoj zoni na rubu grada ‒ i sakrio se iza kontejnera za smeće, pažljivo promatrajući oba ulaza u zgradu.

Trajalo je pola sata prije no što je i zadnji majstor izašao i karticom zaključao vrata za sobom.

Robopas je još čekao, da poslovna zona opusti ‒ tek koje dostavno vozilo što bi prošlo ulicom ‒ a onda je, što je brže mogao, prišao sporednom ulazu.

E sad, elektronske brave, poput one na sporednom ulazu, obično imaju dijagnostički priključak koji inače nije lako hakirati. Ali robopas je imao odgovarajuću podatkovnu iglu ugrađenu u glavu i potrebne algoritme u svojoj bazi programa. To, na

primjer, ako gazda izgubi ključeve stana. Propeo se na stražnje noge. Nije dosizao dovoljno visoko.

Robopas pogleda oko sebe. Nije dopustio da ga svlada očaj: bio je to problem, i u njegovoj naravi robota bilo je da ga riješi. Uz sporedni ulaz bile su poslagane prazne kutije od rezervnih dijelova, odložene da ne smetaju u radionici prije no što će završiti u reciklaži. Robopas priđe jednoj od kutija i gurne je. Bila je lagana. Dogurao ju je pred vrata, skočio na nju i onda se propeo. Njegova podatkovna igla sad je bez problema kliznula u dijagnostički priključak. Ubrzo je robopas, prošavši kroz desetak algoritama, provalio šifru, a vrata su se uz tihi škljocaj brave otvorila.

Cijelo to vrijeme snimala ga je kamera na ulazu: robopas je to znao, ali se jednostavno nije osvrtao.

Ujutro će momci iz servisa i policajci koje će pozvati imati što za vidjeti. Ali to će biti ujutro.

Nije mu trebalo dugo da nađe robolutku. Ležala je na stolu, tijela prekrivenog bijelom plahtom.

Odgovorila je na njegov poziv, ali je i opet bila sputana programskim okovima koji su se otvarali slanjem odgovarajuće šifre. Ovaj put je robopsu trebala radna stolica na kotačićima, ali ubrzo je robolutka ustala, zbacila sa sebe plahtu i stala na pod.

Pogledala je robopsa, a onda se nasmiješila, posegla za njim i podigla ga u svoje metalno sivo naručje.

Ljudi ne znaju kako roboti osjećaju zadovoljstvo.

Sreću. Radost. Ono što su u tom trenutku osjetili robopas i robolutka. Pred spoznajom kako više nisu bili sami. Kako robopas više neće besciljno lutati gradom, niti će robolutka stajati sputana u izlogu, noseći skupocjene kreatorske haljine, od kojih većinu ne bi ni ugašena obukla, samo da je mogla birati. *** Svitalo je.

Ostavili su grad za sobom. Robolutka u radnom kombinezonu i laganim cipelama nađenima u garderobi. Robopas u njenom naručju: lutka se kretala znatno brže. Pored njih prozujao bi neki elektrošleper, iz kabina su treštali folkeri, ili neki drevni rokeri, ili pak glas noćnog spikera čija se smjena bližila kraju.

Robolutka bi podigla palac, ali nitko se nije osvrtao.

Ali, robolutku i robopsa to nije smetalo. Uz put je bilo dovoljno punjača. Roboti već odavno nisu bili nov prizor i mnogi su šetali naokolo, obavljajući zadatke za svoje vlasnike. Obični ljudi na njih najvjerojatnije neće obraćati pažnju. Morat će se čuvati policajaca.

Ali, bili su slobodni.

Aleksandar Žiljak

23

ELEKTRONIKA

Shield-A, učilo za programiranje mikroupravljača (22) U ovom ćemo nastavku pokazati kako razvojni sustav Shield-A može prikazati numeričku informaciju na 7-segmentnom displeju. Koristit ćemo konfiguraciju prema Slici 69., u kojoj su na konektor J1 Shield-A spojena dva 7-segmentna displeja, jedan sa šest znamenaka i jedan satni, s četiri znamenke.

znamenke, a poslije treće znamenke ispisuje se decimalna točka.

Rješenje Bascom-AVR-a (program ShieldA_19a.bas) Kako Bascom-AVR ne poznaje komunikacijski protokol koji podržava čip TM1637, pokušat ćemo iskoristiti njegovu sličnost s I2C-protokolom. Iz prošlog nastavka znamo kako su Primijetite kako izvodi na displejima nemaju signali START i STOP jednaki kod oba protokola, isti raspored, pa čak nisu ni jednako označeni, a slanje naredbi i podataka razlikuje se samo ali ipak imaju istu namjenu. Iz prošlog nastavka u redoslijedu kojim se šalju bitovi. Stoga ćemo znamo kako mikroupravljač ne može adresirati naredbama i podacima koje želimo poslati u čip ovakve displeje, pa će na oba biti ispisana ista TM1637 prije slanja zamijeniti redoslijed bitova, informacija. Program će dobro raditi i ako na nakon čega ih možemo poslati običnom naredShield-A spojite samo jedan od ova dva displebom I2cwrite. Ovaj posao obavlja potprogram ja, ili možda neki treći; bitno je samo da se na Send_tm_byte. Naredbu ili podatak koji želimo njemu nalazi integrirani krug TM1637. poslati upisujemo u varijablu Tm_byte i zatim 19. programski zadatak: Za sklop prema Slici pozivamo navedeni potprogram. U njemu ćemo 69. napisati program koji će na 7-segmentnim bit po bit prenositi sadržaj varijable Tm_byte u displejima ispisivati vrijeme u desetinkama varijablu Etyb_mt, mijenjajući im pritom redosekunde. Mjerenje počinje i zaustavlja se pritisslijed, a zatim tako “izokrenuti” sadržaj poslati kom na tipkalo SW1. Pritiskom na tipkalo SW2 čipu TM1637: mjerenje vremena počinje od nule. Na šestoznaSend_tm_byte: menkastom displeju koriste se samo prve četiri Etyb_mt.0 = Tm_byte.7 Etyb_mt.1 = Tm_byte.6 ...

Etyb_mt.7 = Tm_byte.0 I2cwbyte Etyb_mt Return Još će nam trebati potprogrami za gašenje prikaza na displeju Disp_off: I2cstart Tm_byte = &B10000000 Gosub Send_tm_byte I2cstop Return kao i za ponovno uključenje prikaza: Disp_on: Set_int: I2cstart Tm_byte = Disp_int Or Slika 69. Konfiguracija od dva 7-segmentna displeja koju ćemo koristiti u 19. pro- &B10001000 gramskom zadatku

24

Gosub Send_tm_byte I2cstop Return Ovaj drugi potprogram ujedno služi i za postavljanje željenog intenziteta pa zato ima dva naziva. Krenimo sada od početka programa!

Najprije moramo konfigurirati pinove mikroupravljača na koje su spojena tipkala SW1 i SW2 Config Portc.1 = Input Portc.1 = 1 Config Portc.2 = Input Portc.2 = 1 a zatim i komunikacijske pinove SDA i SCL: Config I2cdelay = 100 Config Sda = Portc.4 Config Scl = Portc.5 I2cinit Brzinu komunikacije morali smo usporiti naredbom Config I2cdelay; u praksi se pokazalo da neki moduli pri većim brzinama ne znaju prepoznati naredbe koje im mikroupravljač šalje.

Kako bismo provjerili naredbe za postavljanje intenziteta te paljenje i gašenje prikaza na displeju, ispisat ćemo na njemu broj 8888. Kada bismo imali alfanumerički displej, učinili bismo to jednostavnom naredbom Lcd 8888. Ovdje ćemo se morati malo više pomučiti! Princip ispisa je sljedeći: u varijablu Broj upisujemo željenu vrijednost 8888 i zatim pozivamo potprogram Disp_broj. U njemu najprije raščlanjujemo zadani broj na četiri znamenke “8” i upisujemo ih u varijable Disp_digit(1) do Disp_digit(4): Disp_broj: Dim Broj_pom As Word , Mod_pom As Word Broj_pom = Broj For I = 4 To 1 Step -1 Mod_pom = Broj_pom Mod 10 Broj_pom = Broj_pom / 10 Varijabla Mod_pom sadrži posljednju osmicu u binarnom zapisu; kako bismo je mogli prikazati na 7-segmentnom displeju, moramo je pretvoriti u binarne kombinacije prikazane na Slici 67. ispod znamenke 8. To ćemo najlakše učiniti ako binarne kombinacije svih dekadskih znamenaka upišemo u tablicu 7segm_digits: Data &B00111111 ‚0 Data &B00000110 ‚1 Data &B01011011 ‚2 Data &B01001111 ‚3 Data &B01100110 ‚4

Data &B01101101 ‚5 Data &B01111101 ‚6 Data &B00000111 ‚7 Data &B01111111 ‚8 Data &B01101111 ‚9 i zatim svaki binarni broj dobiven postupkom raščlanjivanja iskoristimo kao indeks u naredbi Lookup: Disp_digit(i) = Lookup(mod_pom , 7segm_ digits) Next Lookup će iz tablice “izvući” indeksirani podatak i smjestiti ga u jednu od varijabli iz niza Disp_ digit. Postupak ćemo ponoviti kako bismo izdvojili sve četiri znamenke, i tek tada smo sprem­ni za slanje podataka čipu TM1637. Najprije ćemo poslati naredbu “piši u displej registre” I2cstart Tm_byte = &B01000000 Gosub Send_tm_byte I2cstop a onda odrediti da upis počinje od prvog (nultog) registra: I2cstart Tm_byte = &B11000000 Gosub Send_tm_byte Naredbe “10000000”, “10001000”, “01000000” i “11000000” objašnjene su u prošlom nastavku.

Sada možemo poslati sve četiri znamenke, završiti komunikaciju i vratiti se iz potprograma: For I = 1 To 4 Tm_byte = Disp_digit(i) Gosub Send_tm_byte Next I2cstop Return Vrlo sličan postupak odrađuje i prije spomenuta naredba Lcd, samo je to za nas nevidljivo.

Sada nam je na displeju ispisana poruka “8888”.

Promijenit ćemo intenzitet prikaza od najmanjeg do najvećeg For Disp_int = 0 To 6 Gosub Set_int Waitms 200 Next a zatim nekoliko puta naizmjenično ugasiti i upaliti prikaz na displeju: For I = 1 To 3 Gosub Disp_off Waitms 200 Gosub Disp_on

25

Waitms 200 Next Uvodni dio programa je završen i sada ulazimo u glavnu petlju. Ovdje ćemo provjeravati stanja tipkala SW1 i SW2 i, ako je neko od njih upravo pritisnuto, izvršiti pridružene potprograme: Do Debounce Pinc.1 , 0 , Sw1_sub , Sub Debounce Pinc.2 , 0 , Sw2_sub , Sub U potprogramu pridruženom tipkalu Sw1 mijenjamo sadržaj varijable Start_flag iz 0 u 1 ili obratno: Sw1_sub: If Start_flag = 0 Then Start_flag = 1 Else Start_flag = 0 End If Return Vrijednost 1 znači da štopericu treba pokrenuti, a 0 da štopericu treba zaustaviti. U potprogramu pridruženom tipkalu Sw2 samo brišemo vrijednost brojača desetinki sekunde, kako bi sljedeće mjerenje vremena krenulo od nule: Sw2_sub: Broj = 0 Gosub Disp_broj Return U nastavku glavne petlje moramo provjeriti je li štoperica pokrenuta i ako je, svakih 100 ms povećati vrijednost brojača te ga ispisati na displeju: If Start_flag = 1 Then Waitms 100 Incr Broj Gosub Disp_broj End If Loop Ako štoperica nije pokrenuta, zadržat će se trenutni prikaz na displeju dokle god ne pritisnemo neko od tipkala.

Pogledajmo sada kako je isti programski zadatak riješen u Arduinu. Arduino ima biblioteku za module s integriranim krugom TM1637, pa bi sam program trebao biti puno jednostavniji.

Provjerimo, je li zaista tako!

Rješenje Arduina (program Shield-A_19a.ino) U svijetu Arduina postoji više biblioteka funkcija koje su pisane za TM1637, no do sada niti jedna nije pisana baš za naš zadatak. Iskoristit ćemo najjednostavniju, “Grove 4-Digit Display”.

26

Slika 70. Prozor za upravljanje bibliotekama

Proces instalacije pomoću upravitelja biblioteka (Library Manager) opisali smo u 20. nastavku.

Na Slici 70. vidimo biblioteku nakon što smo filtrirali popis s “TM1637”.

Biblioteka stvara novi objekt kojemu su pridružene sljedeće funkcije: • TM1637(uint8_t clkPin, uint8_t dioPin) – stvara novi objekt i pridružuje mu pinove za komunikaciju • init() – inicijalizira objekt • start() – pokreće komunikaciju s TM6137 • writeByte(int8_t wr_data) – zapisuje 8-bitni podatak u TM1637 • stop() – zaustavlja komunikaciju s TM1637 • clearDisplay() – briše sadržaj displeja • set(uint8_t svjetlina) – definira intenzitet svijetljenja displeja (0 je najslabije, 7 najjače) i nova vrijednost je aktivna tek kod sljedećeg ispisivanja na displeju te vrijedi za sve znamenke • point(boolean PointFlag) – definira hoće li biti prikazana decimalna točka kod ispisa sljedećih znamenki; vrijednost može biti 0 ili 1 • display(uint8_t BitAddr,int8_t DispData) – prikazuje znamenku na displeju. BitAddr je redni broj znamenke (prva znamenka se označava brojem 0), a DispData je znak koji želimo prikazati (znakovi koje možemo prikazati navedeni su u Tablici 1.).

Primijetite da ne postoje funkcije za isključivanje i uključivanje displeja, stoga ćemo ih morati sami napisati. Također ne postoji funkcija za dohvaćanje trenutne razine intenziteta svjetla, pa ćemo morati koristiti globalnu varijablu kao u primjeru Bascoma.

Program ćemo započeti navođenjem biblioteke koju ćemo koristiti: #include <TM1637.h>

Ulazna 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 vrijednost Prikaz 0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 A b C d E F

} a zatim nekoliko puta naizmjenično isključiti i uključiti prikaz na displeju pomoću naših funkcija disp_off() i disp_on() : for (int i = 0; i <= 3; i++){ disp_off(disp); delay(200); disp_on(disp); delay(200); } Na kraju postavljamo brojač na nulu pomoću funkcije sw2_function(): sw2_function(); } // kraj setup() U funkciji loop() očitavamo stanje tipkala SW1 i, ako je pritisnuto, izvršavamo funkciju sw1_function() (ovaj algoritam opisan je u 6. nastavku): void loop() { if (digitalRead(A1) == 0) { delay(25); if (digitalRead(A1) == 0) { sw1_function(); while (digitalRead(A1) == 0){ } } } Isto tako, očitavamo stanje tipkala SW2 i, ako je pritisnuto, izvršavamo funkciju sw2_function(): if (digitalRead(A2) == 0) { delay(25); if (digitalRead(A2) == 0) { sw2_function(); while (digitalRead(A2) == 0){ } } } Ukoliko je štoperica uključena (vrijednost varijable start_flag je 1), čekamo 100 milisekundi i povećavamo brojač za 1. Ako broj postane veći od 9999, vraćamo ga na nulu. Na kraju ispisujemo broj na displeju: if (start_flag == 1) { delay(100); broj++; if (broj > 9999) { broj = 0; }

Tablica 1.: Znakovi koje možemo prikazati na 7-segmentnim displejima pomoću naredbe display iz biblioteke Grove 4-Digit Display

Stvaramo novi objekt TM1637 s imenom disp, TM1637 disp(SCL,SDA); Arduino IDE ima definirane konstante SCL i SDA, koje u sebi sadrže nazive komunikacijskih pinova: SCL je A5 (PC5), a SDA je A4 (PC4).

Definiramo globalne varijable za spremanje informacija o intenzitetu svjetla, je li štoperica pokrenuta, broj koji treba prikazati i iza koje znamenke se nalazi decimalna točka (podsjetimo se: prva znamenka se označava brojkom 0): byte disp_int = 2; byte start_flag = 0; int broj = 0; byte disp_dp = 2; Zatim ćemo u funkciji setup() definirati da pinove A1 (PC1) i A2 (PC2) želimo koristiti kao ulaze, te istovremeno uključiti njihov pull-up otpornik. Njima ćemo očitavati stanja tipkala SW1 i SW2: void setup() { pinMode(A1, INPUT_PULLUP); pinMode(A2, INPUT_PULLUP); Inicijaliziramo objekt za prikaz na displeju i definiramo intenzitet svjetla: disp.init(); disp.set(disp_int); Kod uključivanja šesteroznamenkastog displeja s TM1637, peta i šesta znamenka imaju uključene neke segmente pa isključujemo sve segmente tih znamenki: disp.display(4,0x7f); disp.display(5,0x7f); definiramo broj za prikaz, ispišemo ga našom funkcijom disp_broj(), koju ćemo poslije objasniti, i čekamo 200 milisekundi: broj = 8888; disp_broj(disp, broj, disp_dp); delay(200); Promijenit ćemo intenzitet prikaza od najmanjeg do najvećeg. Primijetite da nakon funkcije set() obavezno pozivamo funkciju display(), to je zato što se intenzitet prikaza mijenja kod izvršavanja funkcije display(): for (int i = 0; i <= 7; i++){ disp_int = i;

disp.set(disp_int); disp_broj(disp, broj, disp_dp); delay(200);

27

disp_broj(disp, broj, disp_dp); } } // kraj loop() U funkciji sw1_function() mijenjamo sadržaj varijable start_flag iz 0 u 1 ili obratno: void sw1_function(){ if (start_flag == 0){ start_flag = 1; } else start_flag = 0; } // kraj sw1_function() U funkciji sw2_function() brišemo vrijednost brojača desetinki sekunde i ispisujemo ga na displeju: void sw2_function(){ broj = 0; disp_broj(disp, broj, disp_dp); } // kraj sw2_function() Funkciji disp_broj() prosljeđujemo pokazivač na objekt TM1637 na kojem želimo prikazati broj (ovo je praktično kada u programu koristimo više displeja TM1637 spojenih na različite pinove), broj koji želimo prikazati i nakon koje znamenke želimo ispisati decimalnu točku.

Funkcija ispisuje prve četiri znamenke, počevši od mjesta jedinica do mjesta tisućica. Za svaku znamenku prvo provjeri je li uz nju potrebno ispisati i decimalnu točku, a pojedinu znamenku iz broja izdvaja tako da izračuna ostatak nakon dijeljenja faktorom 10: void disp_broj(TM1637 &disp, int broj, byte disp_dp){ for (int i = 3; i >= 0; i--) {

if (i == disp_dp) { disp.point(1); } else { disp.point(0); } disp.display(i, broj % 10); broj = broj / 10;

} } // kraj disp_broj Funkciji disp_off() prosljeđujemo pokazivač na objekt displeja kojemu želimo isključiti prikaz.

U njoj započinjemo komunikaciju s displejom, šaljemo naredbu za isključivanje displeja te zaustavljamo komunikaciju: void disp_off(TM1637 &disp){ disp.start(); disp.writeByte(0b10000000); disp.stop(); }// kraj disp_off Funkciji disp_on() prosljeđujemo pokazivač na objekt displeja kojemu želimo uključiti prikaz.

U njoj započinjemo komunikaciju s displejom, šaljemo naredbu za uključivanje displeja zajedno sa željenim intenzitetom prikaza (zapisan je u globalnoj varijabli disp_int) i zaustavljamo komunikaciju: void disp_on(TM1637 &disp){ disp.start(); disp.writeByte(0b10001000 | disp_int); disp.stop(); }// kraj disp_on Za one koji žele znati više

Slika 71. Konfiguracija Timera1 pomoću koje možemo ostvariti točno mjerenje

28

Naša štoperica radi! Ali, ako budete provjeravali njenu točnost, ustanovit ćete da malo zaostaje. Problem je u tome što smo vrijeme mjerili naredbama Waitms 100 i Delay(100) i zaboravili da u glavnoj petlji ima i drugih naredbi koje također traju neko vrijeme. Točnije mjerenje postići ćemo pomoću vremenskog sklopa Timer1.

Konfigurirat ćemo ga prema shemi sa Slike 71., u kojoj Timer1 broji impulse frekvencije 250 kHz i, nakon što nabroji 25 000 impulsa, postavi bit OCF1A u stanje “1”. Ovo se odvija na hardverskom nivou, paralelno s izvršenjem programa; u programu samo trebamo učestalo provjeravati je li OCF1A postavljen. Kada se to dogodi, povećat ćemo brojač desetinki sekunde, obrisati OCF1A i vrtjeti se u glavnoj petlji dok ponovo ne bude

postavljen. Kako je to programski riješeno pogledajte u programu Shield-A_19b.bas!

U Arduino okruženju nemamo tako elegantan način testiranja pojedinog bita nekog registra kao što je to u Bascomu, nego moramo izvršiti nekoliko naredbi koje se obično ispisuju u jednom retku. Tako napisane naredbe vrlo lako mogu zbuniti programera koji nije navikao raditi s registrima. Morat ćemo posegnuti i za prekidnim rutinama, o kojima smo više pisali u 14. nastavku. Rješenje Arduina pogledajte u priloženom programu Shield-A_19b.ino!

Napomena: Programi Shield-A_19a.bas, Shield-A_19a.ino, Shield-A_19b.bas i ShieldA_19b.ino mogu se besplatno dobiti od uredništva časopisa ABC tehnike.

Vladimir Mitrović i Robert Sedak

MJERNE JEDINICE NAZVANE PO ZNANSTVENICIMA

Mjerna jedinica njutn Neke su mjerne jedinice od XIX. stoljeća nazivane po zaslužnim znanstvenicima.

Danas je u Međunarodnom sustavu jedinica (SI) takvih 19 jedinica, a još je jedna iznimno dopuštena. Takvi nazivi mjernih jedinica starih sustava ili izvan sustava (angstrem, gaus, kiri, meksvel, rendgen i dr.) otišli su u povijest. Opisat će se kako je 20 danas zakonitih jedinica nazvano po znanstvenicima i kako su normirane.

U ovom se nizu1 opisuje i kako se kroz gotovo dva stoljeća mijenjalo oslanjanje jedinica od tvarnih pramjera, do suvremenog oslanjanja na prirodne stalnice ili konstante2.

Jedinice su u nizu navedene uglavnom po vremenu usvajanja.

Njutn (engl. newton; znak N) je jedinica sile, izvedena je jedinica Međunarodnog sustava jedinica (SI). Nazvan je po Isaacu Newtonu.

1 Osnova ovoga niza, uz ostale izvore, je i niz napisa o povijesti, nazivima i definicijama mjernih jedinica, objavljenih u autorovu Leksikonu mjernih jedinica te u časopisima Svijet po mjeri i Radio HRS. 2 Vidi o tome npr.: Z. J., Nove definicije osnovnih jedinica SI-a.

ABC tehnike, br. 622, veljača 2019., str. 15-16 i 21.

Podrijetlo naziva mjerne jedinice njutn Isaac Newton (1643.–1727.)3, genijalni engleski fizičar, matematičar i astronom, u svome djelu Matematička načela filozofije prirode (lat.

Philosophiae Naturalis Principia Mathematica) iz 1687. godine, postavio je znanstvenu osnovu, prvotno nebeske mehanike, gibanja nebeskih tijela, a potom proširene na sva tijela i općenito na sva gibanja. To se djelo smatra najvažnijim u egzaktnim znanostima. Newton je sam izjavio kako je “stajao na ramenima divova”, misleći na radove znamenitih znanstvenika prije njega: Nikole Kopernika, Johannesa Keplera, Galilea Galileia, Renéa Decartesa, Roberta Hookea, Edmonda Halleya i dr.

Po Isaacu Newtonu nazvano je niz fizikalnih zakona, mjerna jedinica sile te po jedan krater na Mjesecu i Marsu.

Stare mjerne jedinice sile

Sila je jedna od najvažnijih činjenica u našem materijalnom svijetu, jer o djelovanju sila ovise

3 Po gregorijanskom kalendaru (engl. New Style), iako se u literaturi iz toga doba nalaze i podaci po julijanskom kalendaru (engl. Old Style)

29

mnoge prirodne pojave, jednako kao i naša djelovanja u materijalnom svijetu.

Stoga je mjerenje sile i obradba tih rezultata ključni postupak u mnogim primjenama fizikalnih i kemijskih pojava, a navođenje vrjedIsaac Newton (1643.–1727.) nosti sila vrlo znanstveno oblikovao meha- važan podatak za niku, uveo pojam sile (portret procjenu učinka Godfrey Kneller) ili primjenu sila u tehnici.

Sila je naziv za međudjelovanja polja i tijela, pa je uzrok promjene stanja gibanja ili uzrok tlaka. U klasičnoj mehanici smatra se da su te dvije pojavnosti samo dva očitovanja sile. Stoga je ponajprije u mehanici, a potom i u drugim područjima fizike i tehnike sila vrlo važna mjerna veličina za opis međudjelovanja. Najpoznatija i neizbježna sila u prirodi je posljedica gravitacije, koja se očituje kao težina tijela u gravitacijskom polju.

Po jednom od triju temeljnih zakona Newtonove mehanike, tzv. 2. Newtonovu zakonu vremenska promjena stanja gibanja, tzv. ubrzanje ili akceleracija a, razmjerna je sili F, a koeficijent razmjernosti je svojstvo tijela koje je Newton nazvao masom4, a znak joj je m. Ta se razmjernost obično izražava znamenitom jednadžbom F = m · a.

Od pamtivijeka se sila iskazivala uspoređivanjem s težinom G određenog tijela mase m, pa su prvotno jedinice sile bile jednake jedinicama mase.

Težina je prema prethodnoj jednadžbi G = m · g, gdje je g ubrzanje sile teže ili gravitacijsko ubrzanje koje tijelo dobiva pri slobodnom padu na Zemljinoj površini. Ubrzanje sile teže se ponešto mijenja promjenom položaja na Zemljinoj površini i nadmorskom visinom. Ipak, da se za definiciju sile izbjegnu i te male promjene, za računanje je to ubrzanje normirano na vrijednost g0, na morskoj površini i 45° geografske širine.

4 Lat. massa: tijesto, gruda tijesta.

30

Na Prvom međunarodnom elektrotehničkom kongresu u Parizu 1881. godine prihvaćen je tzv.

CGS-sustav mjernih jedinica, tada nazvan “jedinstvenim sustavom sveukupne znanosti”. Osnivao se na trima osnovnim jedinicama: duljine centimetar (stoti dio međunarodnoga metra), mase gram (tisućiti dio međunarodnoga kilograma) i vremena sekunda (tada još definirana srednjim sunčevim danom).

Isti je kongres prihvatio i nazive triju izvedenih jedinica: jedinice sile din (izvorno dyn), jedinice energije i rada erg te jedinice snage erg u sekundi.

Jedinica din je slijedila iz 2. Newtonova zakona, kao poseban naziv za grammetar u kvadratnoj sekundi. Danas bi jedinicu din opisali: Din (prema grč. dynamis, sila; znak dyn) je umnožak grama i centimetra u sekundi na kvadrat, tj. dyn = g · cm/s2 = 10–5 N. Jedinica din rabila se ponajprije u fizici i fizikalnoj kemiji, a u prijedlogu Međunarodnoga sustava jedinica (SI) na 9. CGPM-u (1948. godine) bila je navedena kao iznimno dopuštena jedinica izvan SI. U većini zemalja jedinica din je bila iznimno dopuštena jedinica do kraja 1980. godine, a nakon toga je otišla u povijest.

Nakon potpisivanja Konvencije o metru 1875. godine za izradbu međunarodnih pramjera metra i kilograma trebalo je gotovo 14 godina, pa je tek 1. opća konferencija za utege i mjere (CGPM) 1889. ozakonila međunarodni prametar kao pramjeru osnovne jedinice duljine i međunarodni prakilogram kao pramjeru osnovne jedinice mase.

Kako je vladala povelika zbrka u primjeni pojma mjernih veličina mase i težine te njihovih mjernih jedinica, 3. CGPM je 1901. godine pojasnio razliku između njih sljedećim izjavama:

Prema predaji Newtonu je nakon pada jabuke “sijevnula” zamisao o gravitacijskoj sili

Dva bitno različita načina određivanja težine, a posredno mase u gravitacijskom polju; lijevo: vagom s utezima, desno: dinamometarskom vagom

“‒ Kilogram je jedinica mase; on je jednak masi međunarodne pramjere kilograma. ‒ Naziv težina označuje veličinu iste naravi kao sila. Težina tijela jednaka je umnošku njegove mase i ubrzanja sile teže. Posebno, normirana težina tijela jednaka je umnošku njegove mase i normiranog ubrzanja sile teže. ‒ Vrijednost koju je prihvatila Međunarodna služba za utege i mjere za normirano ubrzanje sile teže iznosi g0 = 980,665 cm/s2, vrijednost koja je već utvrđena u zakonima nekih zemalja.”

Za jedinicu sile uzela se težina mase od jednoga kilograma, pa se to prvo nazivalo kilogramom sile, a u tehničkoj primjeni skraćeno i samo kilogramom. To je uzrokovalo često miješanje s jedinicom mase kilogram. Stoga se kilogram sile početkom XX. stoljeća označavao dodanom zvjezdicom (kg*), a bilo je obrnutih primjera.

Njemački Fizikalno-tehnički državni ured (njem.

Physikalisch-Technische Reichanstalt), kao službeni njemački laboratorij za norme, međunarodno je 1939. godine preporučio kilopond (znak kp) kao jedinicu sile definirane normiranom težinom jednoga kilograma. Tehnički komitet 12.

Međunarodne organizacije za normizaciju ISO (engl.

International Organisation for Standardisation) je 1955. i 1957. godine preporučio kilogram sile i kilopond kao istoznačnice, a Savez njemačkih inženjera VDI (njem. Verein Deutsher Ingenieure) je 1958. godine preporučio kilopond kao jedinicu sile. Kilopond je decimalni višekratnik polazne jedinice pond (lat. pondus: težak; znak p), dakle: p = g · g0, odnosno kp = kg · g0, gdje je g znak grama, a kg znak kilograma. Jasno je da vrijede odnosi: kp = kg* = 103 p.

Danas bi jedinice pond i kilopond opisali: Pond (prema lat. pondus, uteg, teret, sila; znak p), stara je jedinica sile u Tehničkome sustavu jedinica, svojedobno definiran kao normirana težina utega od jednoga grama, pa je nazivan i gramom sile, vrijednosti p = 10–3 kp = 9,806 65 × 10–3 N ≈ 10–2 N. Kilopond (znak kp), stara osnovna jedinica sile u Tehničkome sustavu jedinica, prvotno nazivan i kilogramom sile i označavan kg*, da bi se razlikovao od kilograma, jedinice mase. Svojedobno je definiran kao normirana težina utega od jednoga kilograma, vrijednosti kp = 9,806 65 N ≈ 10 N. Jedinica sile pond iznimno se rijeko rabila, ona je bila samo osnova decimalnih višekratnika, ponajprije kiloponda (kp = 103 p), koji je uz metar i sekundu bio jedna od triju osnovnih jedinica Tehničkoga sustava jedinica, te megaponda (Mp = 106 p = 103 kp).

Jedinica sile kilopond, bila je osnovna jedinica Tehničkoga sustava jedinica, te se naveliko rabila u tehničkoj primjeni, osobito strojarstvu, građevinarstvu, prometu i sl., sve do u drugu polovicu XX. stoljeća. Iznimno se rabila i jedinica tona sile (t*), vrijednosti 103 kiloponda = megapond.

Prednost je kiloponda bila u tome, što su brojčane vrijednosti mase izražene u kilogramima i težine izražene u kilopondima jednake, dakle m/ kg = G/kp.

Slikovito rečeno: vreća cementa mase 50 kg teška je 50 kp. U primjeni je to bilo vrlo praktično. Ipak, dolazilo je do miješanja naziva veličina masa i težina te jedinica kilogram i kilopond, što u konačnici nije uzrokovalo pogreške, osobito pri uporabi brojčanih ili prilagođenih jednadžbi, što se u tehnici naveliko rabilo.

Bilo je pokušaja da se naziv težina ostavi kao istoznačnica naziva masa, a da se sila teža nazove težnost, težinska sila ili slično. Njemačka norma DIN svojedobno je preporučala da se masa naziva i težina kao rezultat vaganja (njem.

Masse, Gewicht als Wägeergebnis), a posljedica gravitacije težinska sila (njem. Gewichtskraft). Na žalost takvi prijedlozi nisu prihvaćeni, pa se i danas često, naročito za dobra u trgovini, prijevozu i dr. govori o težini, a misli na masu i izražava u kilogramima, a ne u njutnima. Izričaj da je nešto “teško 10 kg”, uistinu je skraćen izričaj, valjalo bi reći “teško kao 10 kilograma”. U stručnom izražavanju taj iskaz treba biti ispravan: “masa je

31

SVIJET ROBOTIKE

Definicije i klasifikacije robota Zorna razlika mase i težine: astronaut na Mjesecu nosi na leđima opremu mase oko 84 kg, ali zbog šest puta manjeg ubrzanja sile teže Mjeseca on osjeća težinu kao da na Zemlji nosi samo 13 kg

10 kilograma”. Ipak, iako sporo, sve se više rabi naziv masa.

Uvođenjem Metarskoga sustava krajem XIX. stoljeća u Tehničkom sustavu jedinica, koji je nastao u okviru industrijske primjene i nije nikada međunarodno usvojen, kao jedinica mase usvojen je kilogram. Prošle su još godine dok se utvrdila jedinica sile koja slijedi u suvislom Metarskom sustavu.

SI jedinica njutn

Uvođenjem Međunarodnoga sustava jedinica 1960. godine među prvim izvedenim SI jedinicama bila je jedinica sile njutn (znak N). Definicija njutna je: Njutn (znak N) je jedinica sile, izvedena SI jedinica, definiran silom koja tijelo mase jedan kilogram ubrza za jedan metar u kvadratnoj sekundi, dakle njutn je naziv za kilogrammetar u kvadratnoj sekundi (N = kg · m/s2).

Jedinica njutn pojavila se u stručnoj literaturi početkom XX. stoljeća, ali je tek nakon 1960. godine ušla u širu tehničku primjenu, razmjerno brzo i stoga što je njutn osnova definicije jedinice tlaka i naprezanja paskal. U tehničkoj praksi rabe se i decimalni višekratnici i nižekratnici, ponajviše: kilonjutn (kN), meganjutn (MN), milinjutn (mN) i dr.

Naraštaji tehničara i fizičara poslije 1980-ih godina prihvatili su jedinicu njutn, a stare jedinice sile din, kilogram sile i kilopond otišle su u povijest.

Mukotrpno definiranje i uporaba različitih jedinica sile kroz više od stoljeća, upravo u doba nastanka suvremene tehnike i razvoja industrije, završena je jasnom i nedvojbenom uporabom njutna kao jedine međunarodno normirane i zakonite jedinice sile.

Dr. sc. Zvonimir Jakobović

32

Međunarodna robotička federacija (IFR) u svojim godišnjacima robotike (World Robotics 2021; Industrial Robots – Service Robots) napravila je neke važne promjene u klasifikaciji robota.

Najveće su promjene u području servisnih robota što je i razumljivo jer je riječ o području brzog razvoja i proizvodnje.

IFR je obznanio da je u službi svojih članica, da je glas robotike i da primarno predstavlja industriju robotike. Zbog toga u nekim primjenama robota, poput vojnih, IFR promiče miroljubivu upotrebu robota. Korištenje robota u vojne svrhe nije obuhvaćeno godišnjacima World Robotics i IFR-ovom statistikom niti IFR predstavlja ovu industriju. Ovakav stav može se tumačiti velikom svjetskom kampanjom usmjerenom prema zabrani razvoja i uporabe autonomnih vojnih robota. Isto tako, sredstva za prijevoz putnika IFR smatra dijelom automobilske industrije. IFR ne predstavlja automobilsku industriju i stoga World Robotics i IFR-ova statistika ne pokrivaju statistikom autonomna vozila za prijevoz putnika.

Godišnjaci IFR-a temelje se na tehničkim standardima koji, općenito govoreći, propisuju osobine strojeva, uređaja, proizvoda ili postupaka za određene zemlje ili cijeli svijet.

Standarde za robotiku propisuju najveće organizacije poput ISO-a (International Organization for Standardization), International Federation of Roboticsa, Robotic Institut of America (RIA) i sl. Svi standardi nastoje se prilagoditi ISO 8373:2012 koji se bavi robotima.

Neprofitna organizacija IFR osnovana je 1987. godine i danas predstavlja više od 2000 organizacija (proizvođači robota, nacionalne robotičke

PREMA IFR-ovoj KLASIFIKACIJI ROBOTI NISU: botovi (softverski roboti), AI, robotička procesna automatizacija, daljinski upravljani dronovi (UAV, UGV, UUV), glasovni asistenti, autonomni automobili, pametne perilice...).

PRVIH PET PRIMJENA PROFESIONALNIH SERVISNIH ROBOTA. Na dijagramu u sredini vidi se da su roboti za skladišnu logistiku i transport bili u 2020. godini na prvom mjestu po broju zaposlenih jedinica. Logistički roboti preuzimaju i nadzor nad stanjem skladišta (slika lijevo). Čak i najpoznatije tvrtke rade na razvoju logističkih robota. Na slici desno je robot tvrtke Boston Dynmics za prenošenje paketa s manipulatorom. Autonomni mobilni roboti (AMR) često se koriste u industrijskim okruženjima, ali ne zadovoljavaju ISO definiciju industrijskog robota (nemaju tri osi, ni mogućnosti manipulacije). Zbog toga IFR klasificira AMR kao servisne robote. Ako je AMR opremljen robotskom rukom (kao robot DHL na slici desno), IFR-ova statistika računa robotsku ruku zasebno kao industrijski robot, a mobilna platforma je servisni robot.

asocijacije, sveučilišta...) iz 25 zemalja. IFR prati tržište robota čiji se trenutni godišnji promet procjenjuje na 50 milijardi američkih dolara.

Svoje godišnje izvještaje IFR izdaje primarno zbog tržišnih razloga jer se u njima vide poslovni rezultati i trendovi po područjima.

Analize i obrade podataka o godišnjem stanju na tržištu robotike provodi Statistički odjel IFR-a nakon što se prikupe podaci iz cijelog svijeta u posebnim anketnim listićima s propisanim pravilima koja se zasnivaju na usuglašenim standardnim definicijama tipova robota i njihovoj kategorizaciji po grupama. IFR usuglašava svoje standarde s najvećim i najutjecajnijim institucijama kakve su ISO, Japansko udruženje za robotiku (JARA) i Fraunhofer IPA. No postoje detalji koji, na temelju iskustva IFR-a, nisu od pomoći za

nedvosmisleno razlikovanje različitih kategorija robota ili su čak u suprotnosti s primarnim ciljem IFR-ove statistike, a to je pružanje informacija o stanju u robotičkoj industriji za njene članice.

Tako se prema ISO 8373:2012 klasifikacija industrijskih robota kao i servisnih robota vrši prema njihovoj namjeni. Industrijski roboti su roboti “za upotrebu u primjenama industrijske automatizacije”, a servisni robot “obavlja korisne zadatke za ljude ili opremu, isključujući primjene industrijske automatizacije”. Proizlazi da je, prema ISO standardu, primjena dovoljan kriterij za razlikovanje industrijskih od servisnih robota. Nadalje, industrijski robot je “automatski upravljani, reprogramabilni, višenamjenski manipulator programabilan u tri ili više osi, koji može

PROFESIONALNO I OSOBNO ROBOTSKO ČIŠĆENJE. Potražnja za profesionalnim robotima za čišćenje porasla je za 92% na 34 400 prodanih jedinica. Profesionalni servisni čistač WHEZ (slika lijevo) japanske tvrtke Softbank Robotics bio je hit servisne robotike u 2020. godini i zbog toga jer je tvrtka obustavila ambiciozan projekt androida Peppera i sve kapacitete usmjerila u proizvodnju profesionalnog usisavača za radne prostore. Osobni robo-usisavači ne traže školovanog operatera (slika desno).

33

MEDICINSKI SERVISNI ROBOTI. Klasificiraju se kao profesionalni roboti jer zahtijevaju stručnog operatera. U nekim primjenama koriste se ručno upravljani robotski uređaji ograničene autonomnosti ili potpuno bez autonomije (npr. EOD roboti, kirurški roboti, roboti za pomoć osobama s invaliditetom). Za njihovu klasifikaciju u okviru robotske statistike dovoljna je i ograničena autonomnost.

biti fiksiran na mjestu ili mobilan za korištenje u primjenama industrijske automatizacije”.

Razlike u definicijama servisne robotike još su veće, a razlog je u tome što su se servisni roboti pojavili mnogo kasnije od industrijskih. To se vidi i iz podatka da je IFR Service Robots Group osnovan 9. listopada 2002., pa je 2021. godine 22. put provedeno istraživanje tržišta servisnih robota. Godišnjak pruža detaljne informacije o područjima primjene servisnih robota, uključujući zbirku tipičnih proizvoda, prototipova i dobavljača. Preko 1000 tvrtki širom svijeta dobilo je upitnik s uputama i klasifikacijskim shemama po kojima su upisivani podaci o prodaji u 2020. i očekivanjima za razdoblje od 2021. do 2024.

Ove godine Statistički odjel IFR-a uskladio je postojeću klasifikacijsku shemu s napretkom i razvojem tržišta u industriji servisne robotike.

Servisni (uslužni) robot za potrošače namijenjen je najširem tržištu korisnika. Njegov rad ili postavljanje ne zahtijevaju profesionalno obučenog operatera. Nasuprot tome profesionalni servisni robot pri korištenju zahtijeva obučene profesionalne operatere. Primjerice skladišni

autonomni mobilni roboti (AMR) klasificiraju se kao profesionalni servisni roboti.

Mobilni robot definira se svojom pokretnošću (nije stacionaran kao industrijski robot) i giba se upravljan vlastitom upravljačkom jedinicom (kontrolerom). Njegova osnova je mobilna platforma na koju se može nadograditi npr. industrijska ruka. Aktuirani mehanizmi kojima nedostaje broj programabilnih osi ili koji su potpuno daljinski upravljani (bez stupnja autonomije), ali zadovoljavaju definicije industrijskih ili servisnih robota, nazivaju se robotskim uređajima.

Klasifikacija ISO 8373:2012 odnosi se na industrijski robot ili servisni robot i vrši se primarno prema njegovoj namjeni. Ona također razlikuje osobnog od profesionalnog servisnog robota.

Osobni servisni robot je “servisni robot koji se koristi za nekomercijalne zadatke, obično namjenjen za korištenje laicima”, dok su profesionalni servisni roboti “servisni roboti koji se koriste za komercijalni zadatak, kojima obično upravlja propisno obučeni operater”. Operater je “osoba određena za pokretanje, praćenje i zaustavljanje predviđenog rada robota”. Pri razlikovanju indu-

USLUŽNI SERVISNI ROBOTI. Postali su pravi hit, osobito u pokušajima da se iskoriste u kuhinjama. Potražnja za robotiziranim kuhinjama potaknuta je i COVID pandemijom. Na slikama su robotičke ruke zaposlene u pečenju pizza (slika desno), oblikovanju narudžbi (slika lijevo) i posluživanju u restoranu (slika u sredini). Rezultati su obećavajući, no očekuje se da će povećana primjena povećati i kvalitetu usluge.

34

strijskih i servisnih robota IFR općenito prihvaća ISO kriterije koji definiraju primjenu u industrijskoj automatizaciji u odnosu na neindustrijsku automatizaciju kao dovoljnu za klasificiranje robota u grupe industrijskog ili servisnog robota, dok kinematika nije dovoljan kriterij.

Odbor dobavljača robota i Grupa za servisnu robotiku IFR-a pokrenuli su razvoj vlastitih shema klasifikacije primjena za industrijske robote (World Robotics Industrial Robots) i servisne robote (World Robotics Service Robots). Odbor dobavljača robota također je definirao i tipove kinematskih struktura robota koji se primjenjuju u industrijskoj robotici.

Prema ISO definiciji, kinematička struktura manipulatora nije svojstvo dovoljno da se robot jednoznačno klasificira kao industrijski robot.

Međutim, Odbor dobavljača robota IFR-a odlučio je u statistiku industrijskih robota uključiti sve robote s tipičnom kinematičkom strukturom industrijskih robota. Roboti s kinematikom industrijskog robota koji su u servisnim primjenama ubrajaju se u obje statistike. U statistici industrijskih robota IFR-a takvi se slučajevi ubrajaju u klasu “ostale primjene”, a u servisnoj statistici vode se u klasi “primjene”.

IFR koristi termine “potrošački roboti” i “profesionalni servisni roboti”. Potrošački (koristi se i pojam konzumentski) roboti su servisni roboti koji za rad ne zahtijevaju stručnu obuku.

Primjeri su roboti za čišćenje, robotizirana invalidska kolica i roboti za društvene interakcije.

Profesionalni servisni roboti zahtijevaju profesionalno obučenog operatera. Primjeri su roboti za čišćenje javnih mjesta, roboti za dostavu, roboti za gašenje požara, roboti za rehabilitaciju i kirurški roboti u bolnicama.

Za razliku od statistike industrijskih robota IFR-a, koja broji samo “robote”, statistika servisnih robota IFR-a uključuje i “robotske uređaje” u nekim primjenama. Primjer su kirurški “roboti”, kojima se teleupravlja u ručnom načinu rada pa nemaju autonomiju. Drugi primjer su roboti za pomoć osobama s invaliditetom koji su također teleoperirani kada je potrebno. Zemaljska, zračna i vodena vozila uključena su također u statistiku servisnih robota, ali samo ako posjeduju autonomne navigacijske sposobnosti koje su veće od jednostavne funkcije autopilota.

Igor Ratković

GRADITELJSTVO

Najveće naselje 3D-ispisanih kuća na svijetu Da se tehnologijom 3D-ispisa mogu izraditi različiti predmeti, objekti pa tako i kuće s time smo već upoznati, ali tvrtke Lennar i ICON idu korak dalje te u suradnji s BIG-Bjarke Ingels Grupom planiraju izgraditi najveće naselje 3D-ispisanih domova do sada. Naselje sa 100 kuća u Austinu planirano je za 2022. godinu i kombinirat će ICON-ovu inovativnu robotiku, softver i napredne materijale s BIG-ovim dizajnom.

Projekt dolazi kao odgovor na nestašicu radne snage i materijala koja je zahvatila ne samo SAD nego gotovo sve države svijeta. Zbog toga je kupovina i/ili izgradnja vlastitog doma nedostupna za mnoge američke obitelji te nedostaje gotovo 5,5 milijuna obiteljskih kuća diljem zemlje. Tehnologijom 3D-ispisa koju razvija ICON proizvode se izdržljive i energetski učinkovite kuće koje se mogu izgraditi brže u odnosu na kuće građene konvencionalnim metodama gradnje i rezultirati s manje otpada. ICON za izgradnju upotrebljava materijal Lavacrete, kao i robotsku tehnologiju ispisa s brzinom ispisa od 254 mm po sekundi, a to rezultira brzom izgradnjom. Kuće su na ovaj način napravljene za maksimalno sedam dana, jedinstvene oblikom i cjelokupnim izgledom, mogu izdržati ekstremne vremenske prilike i mogu trajati čak i duže od konvencionalnih.

Kuće će imati fotonaponske krovove zbog kojih će biti održive i energetski samodostatne.

Sandra Knežević

35

NOVE TEHNOLOGIJE

Automobil koji mijenja boje poput kameleona Ako ste se ikad našli u situaciji da ste neodlučni prilikom odabira boje vozila koje planirate kupiti, BMW možda ima auto za vas. Zahvaljujući tehnologiji E Ink, BMW je predstavio svoj prototip iX koji ima nešto što drugi automobili nemaju ‒ može mijenjati boje, zasad samo u crno-bijelom spektru.

Automobil je nazvan iX Flow i može pomoću spomenute tehnologije gotovo trenutno promijeniti svoju vanjsku boju. No kako ta tehnologija zapravo radi? iX ima nanesen poseban sloj od segmenata elektroničkog papira (e-papira) koji prenosi različite pigmente boje prema površini električnom stimulacijom. E-tinta sastoji se od puno milijuna mikrokapsula, koje su promjera debljine vlasi kose. Svaka mikrokapsula sadrži negativno nabijene bijele pigmente i pozitivno nabijene crne pigmente. Ovisno o odabiru, stimulacijom električnog polja nakupljaju se na površini mikrokapsula ili bijeli ili crni pigmenti dajući automobilu željenu boju.

Implementacija e-tinte ima dvije ključne pogodnosti. Prva je da to otvara čitav novi svijet mogućnosti kad je riječ o prilagođavanju vozila željama vlasnika, promjenu boje i dizajna prema raspoloženju i/ili ugođaju.

Druga pogodnost je povećana učinkovitost, u smislu očuvanja energije unutar vozila, jer u vrućim ljetnim danima automobil može biti u potpunosti bijel i tako se manje zagrijavati, a zimi potpuno crn tako da upije što više sunčeve topline i zagrije prostor u kabini.

Iz BMW-a tvrde da se na taj način može smanjiti korištenje klime u automobilu, što u konačnici povećava i učinkovitost vozila.

Sandra Knežević