8 minute read

Stjepan Crnić: „Virus Alfa i omega“

STJEPAN CRNIĆ

VIRUS ALFA I OMEGA

Advertisement

25

Ne znam što je sa mnom. Kao da sam se probudio iz dubokog sna. Osjećam se slomljeno, nemoćno. Ležim... da, ležim. Kako to da ležim? Ne sjećam se kad sam otišao spavati. Spavati? Ali ja, uopće, nisam kod kuće. Što je ovo? Odjednom sam osjetio strah. Pažljivo sam pogledao oko sebe. Nemoguće! Pa ja sam u bolnici za hologramske bolesti. Kako sam dospio ovamo? Ne sjećam se nikakvih problema. Uspaničim se. Nešto se dogodilo, a ja se ne mogu sjetiti, što. Oblio me hladan znoj. Odlučio sam očitati povijest hologramskog i zdravstvenog stanja svog tijela. Otvorio sam virtualan zaslon iznad sebe i uključio čitanje. Hologramsko stanje se ne može definirati. Zbunjeno sam gledao u zaslon. Mahnito sam pokrenuo ponovno čitanje. Ništa. Nakon još nekoliko pokušaja shvatio sam da postoji problem. Odlučio sam se spojiti na univerzalnu bazu znanja i provjeriti o čemu je riječ. Podaci o hologramima ne postoje, ispisalo se na zaslonu. Kako? Pa to je nemoguće! Hologrami se ne mogu učitati. Izgleda da sam, zaista, jako bolestan. Žurno sam pregledao zdravstveno stanje tijela. Sve funkcije i parametri bili su u normali. Zbunjen, gledao sam u svjetlo kojim je zračila kupola prostorije u kojoj sam se nalazio. Odlučio sam ustati i razgovarati s osobljem bolnice. Nisam mogao otvoriti vrata. “Ne možete napustiti izolaciju”, javio se ženski glas pa nastavio: „Preporučujem vam da legnete na krevet.”

„Ali što se događa? Zašto sam ovdje?“ 26

„Budite mirni. Na sigurnom ste. Nalazite se u izolaciji i u posebnom tretmanu borbe s virusom.“

„S virusom?“ „Da, s virusom Alfa i omega. Doktor Noad uspješno je obrisao sve holograme iz vaše aure. Vjerujemo da je to rješenje i da se jedino tako može zaustaviti virus.“

„Ali ja se ne sjećam nikakvih problema s hologramima.“ „Upravo tako, vi ste jedan od prvih koje je virus zarobio u hologramu, a nakon tretmana brisanja svih holograma iz vaše aure, nemate zapis o tome. Najbolje je da pogledate novosti na infoportalu.“ Zahvalio sam se ljubaznoj medicinskoj sestri, legao na krevet, mislima otvorio virtualni infoportal i zaprepastio se. Tračak nade za spas ljudske vrste! Ohrabruju prvi rezultati istraživanja, provedenog na nekoliko stotina pacijenata. Istraživački tim, predvođen doktorom Noadom, uspio je razdvojiti zapise stvarnosti od zapisa virtualnih holograma u auri čovjeka. To je bilo od presudne važnosti jer je omogućilo blokiranje, i potom brisanje dijela aure u kojemu je izoliran hologramski sadržaj. U tom dijelu nalazi se i virus Alfa i omega te se na taj način, kako tvrdi Noadov tim, čovjekova svijest u potpunosti i sigurno čisti od hologramske zarobljenosti i sprječava se daljnje širenje virusa. Brisanjem toga dijela aure osoba u cijelosti zaboravlja sav svoj hologramski život i vraća se u realitet bez gubitka podataka iz proživljenog stvarnog života. Brzina kojom će se to obavljati presudno će odrediti broj žrtava zarobljenih u hologramu i omogućiti opstanak ljudske vrste. „K vragu! Pa kakav je to problem?“ Na postavljeno pitanje portal je otvorio odgovarajuće materijale.

27 Virus „Alfa i omega“ pojavio se u „M hologramima“, a potom se proširio i na obične holograme. Još uvijek nije utvrđeno, što je uzrokovalo njegovu pojavu. Pretpostavlja se da je slučajno stvoren u jednom od kreativnih studija za stvaranje virtualne stvarnosti koji su radili na, takozvanim, zaključanim hologramskim igrama. Temeljni problem jest u tome što se čovjekova svijest ne može vratiti iz hologramske stvarnosti. Virus joj blokira otključavanje realnog svijeta i izlaz. Napadnuti ostaju u hologramu sve dok fizičko tijelo ne umre. Sa smrću tijela nestaje i njihov lik i uloga u hologramu. Ljudi žive u virtualnoj stvarnosti iz koje ne mogu održavati tijelo na životu – ne mogu ga hraniti. „M hologrami“ su osmišljeni kao virtualne stvarnosti za igru i proživljavanje iskustava koja nisu moguća u realnom životu jer bi došlo do oštećenja fizičke osobe. Ulazak u „M holograme“ stoga se odvija na bazi misaonoga procesa. Čovjek se udobno smjesti na ležaj, pomoću implantata ugrađenog u tijelo uskladi misli s hologramskom stvarnošću, otvori virtualni zaslon iznad sebe i odabere hologram kojemu želi pristupiti. Tijekom boravka u hologramskom svijetu čovjek u potpunosti „zaboravlja“ realnost u kojoj živi. Radi toga se pri ulasku u holograme definira vrijeme boravka, a sustav sam prati stanje životnih funkcija tijela te, u slučaju potrebe, vraća čovjeka u stvarnost. Dodatna kontrola jest praćenje stanja na virtualnom zaslonu iznad tijela. Tu se, u realnom vremenu, vide podaci o stanju tijela i o hologramu u kojem se osoba nalazi. U slučaju problema s hologramom, i nemogućnosti povratka iz njega, zvučni alarm iz virtualnog zaslona poziva ukućane da na to obrate pozornost ili sustav šalje odgovarajuću poruku nadležnim osobama i institucijama. Jednostavnom akcijom spajanja, putem zaslona, osoba se vraća u stvarnost.

28 Međutim, kako virus onemogućuje povratak osobe, tijelo ostaje u snu i bespomoćno leži. Stoga netko mora osigurati dovoljnu količinu hrane za život tijela i pravovremeno je dozirati i unositi. Širenjem virusa naglo se povećao broj ljudi koji trebaju stalnu brigu pa je sve više osoba ostavljeno i prepušteno polaganom umiranju. Vjerovalo se kako će uočeni problem biti riješen zabranom korištenja „M holograma“, ali je ubrzo utvrđeno da virus, na neki način, ulazi u hologramske sadržaje koje su ljudi ranije proživjeli, iako se oni sami nisu spojili na hologram. Virus djeluje kroz taj sadržaj i čovjek u trenutku njegova aktiviranja pada u san, gubi vezu sa stvarnošću i živi u „M hologramskom“ svijetu. Ta pojava izaziva naglo rušenje ljudi i padanje u san na mjestima gdje se u tome trenutku zateknu pa se, pritom, događaju različite vrste nesreća i naglo se povećava broj zaraženih. U cilju rješavanja problema, operativnim su zahvatom iz stotinjak tijela izvađeni implantati koji služe za ulaznu sinkronizaciju kod pristupanja hologramu, potom za praćenje stanja tijela, kao i zbivanja u hologramu. To nije riješilo problem jer je ustanovljeno da virusu nije potrebna sinkronizacija kroz implantat da bi se aktivirao u ranije proživljenom hologramskom sadržaju osobe.

Daljnjim praćenjem utvrđeno je da se virus širi kroz instalirani hologramski sustav pa ga se pokušalo isključiti. Međutim, sustav se nakon kraćeg vremena automatski sam regenerira i ponovno pokrene. Virus djeluje tako da svaki pojedinac koji se nalazi u „M hologramu“, oživljava sustav pomoću svoje energije. Ubrzo se shvatilo da bi za potpuno uništenje virusa trebalo ostaviti sve zaražene da umru i potom ugasiti cijelu mrežu. Problem je, međutim, kako u međuvremenu spriječiti daljnje širenje virusa. Realna opasnost koja prijeti je inficiranje i izumiranje čitavog čovječanstva. Činilo se da se spas

29 nalazi u izoliranju nezaraženih osoba na sigurna mjesta u koja virus ne može prodrijeti. Žurno se pristupilo preseljenju svih osoba koje nisu imale „M hologramsko“ iskustvo u izolirane dijelove gradova i pripremljena „čista“ mjesta. Odlučeno je poduzimanje radikalnih mjera. Svi ostali bit će žrtvovani za spas ljudske vrste. Ubrzo je nastao problem. Virus se proširio u „čista“ mjesta. Vjerovalo se da su prijenosnici bili ljudi koji su zatajili da su imali „M hologramsko“ iskustvo. Trebalo je naći metodu, kako utvrditi tko je bio u „M hologramu“. Na sreću, tim stručnjaka predvođen doktorom Noadom došao je do revolucionarnog otkrića. Utvrđeno je da su zapisi o svim životnim i hologramskim iskustvima zabilježeni u auri svakoga pojedinca. Napravljen je analizator aure i „čista mjesta“ u potpunosti su očišćena od zaraženih i svih koji su imali „M hologramsko iskustvo“. Uskoro je, nažalost, utvrđeno da se virus širi i kroz populaciju koja je imala obično hologramsko iskustvo. Budući da je obični hologram bio dizajniran za igre – doživljaje u kojima se sudjeluje fizičkim tijelom i pri punoj svijesti, te i takve aktivnosti su upražnjavali svi, od svoje najranije dobi. Često bi cijele obitelji, s tek rođenom bebom, koristile obično hologramsko iskustvo za edukaciju i igre. Mislima bi se spajali na hologramsku mrežu u posebno dizajniranim prostorijama ili u svojim domovima. Većina tih holograma bila je dizajnirana tako da se znalo koja je osoba stvarna, a koja hologram. Tek jedan dio njih otišao je korak dalje, gdje se teško mogla razaznati razlika. Bili su to prethodnici „M holograma“. Kako se sama mreža nije mogla ugasiti, zabranjeno je njezino korištenje, sa ciljem usporavanja širenja virusa. Ta spoznaja značila je da nema rješenja za spas ljudske vrste. Jednostavno, širenje virusa bilo je nemoguće zaustaviti. Jedina slamka spasa bila bi, napraviti „čista mjesta“ s osobama koje nisu bile

30 ni u kakvoj hologramskoj stvarnosti, ali takvih nije bilo jer se implantat ugrađivao pri rođenju. Odlučeno je da se implantat više ne ugrađuje, a novorođena djeca su smještana u „čista mjesta“. Bio je to očajnički pokušaj s malo nade u uspjeh jer se virus ubrzano širio i bilo je veliko pitanje, hoće li ta djeca biti u stanju samostalno živjeti prije nego što izumre sva trenutačno živa populacija. Novu nadu u spas dali su rezultati istraživanja koji su potvrdili da se virus širi kroz elektromagnetsko zračenje čovjekove aure, bez da je čovjek spojen na hologramsku mrežu. Utvrdilo se da virus svoju frekvenciju uskladi s frekvencijom hologramskog sadržaja u auri čovjeka i onda njegovu svijest prebaci u hologram. Stoga je bilo važno naći mogućnost blokiranja toga zračenja. U tom smjeru napravljena su zaštitna odijela koja su u potpunosti prekrivala tijelo osobe i blokirala „kontakt“ elektromagnetskog zračenja iz aure. Ta su odijela svog nositelja štitila od kontakta s virusom, kroz hologramsku mrežu ili s aurom zaražene osobe. To je u potpunosti promijenilo život ljudi. Sve dobrobiti prijenosa informacija i direktnoga povezivanja bile su bitno limitirane ili u potpunosti zaustavljene. Moralo se tehnološki vratiti unatrag. No, to i nije bila prevelika cijena, ukoliko je mogla osigurati opstanak vrste.

Na zaslonu se zasjenio tekst koji sam čitao i pojavila se poruka: Vaše stanje je stabilno. Za dvanaest sati bit ćete premješteni u „čisto mjesto“. Nisam siguran, je li nastupilo vrijeme za slavlje.

This article is from: