25
STJEPAN CRNIĆ VIRUS ALFA I OMEGA
Ne znam što je sa mnom. Kao da sam se probudio iz dubokog sna. Osjećam se slomljeno, nemoćno. Ležim... da, ležim. Kako to da ležim? Ne sjećam se kad sam otišao spavati. Spavati? Ali ja, uopće, nisam kod kuće. Što je ovo? Odjednom sam osjetio strah. Pažljivo sam pogledao oko sebe. Nemoguće! Pa ja sam u bolnici za hologramske bolesti. Kako sam dospio ovamo? Ne sjećam se nikakvih problema. Uspaničim se. Nešto se dogodilo, a ja se ne mogu sjetiti, što. Oblio me hladan znoj. Odlučio sam očitati povijest hologramskog i zdravstvenog stanja svog tijela. Otvorio sam virtualan zaslon iznad sebe i uključio čitanje. Hologramsko stanje se ne može definirati. Zbunjeno sam gledao u zaslon. Mahnito sam pokrenuo ponovno čitanje. Ništa. Nakon još nekoliko pokušaja shvatio sam da postoji problem. Odlučio sam se spojiti na univerzalnu bazu znanja i provjeriti o čemu je riječ. Podaci o hologramima ne postoje, ispisalo se na zaslonu. Kako? Pa to je nemoguće! Hologrami se ne mogu učitati. Izgleda da sam, zaista, jako bolestan. Žurno sam pregledao zdravstveno stanje tijela. Sve funkcije i parametri bili su u normali. Zbunjen, gledao sam u svjetlo kojim je zračila kupola prostorije u kojoj sam se nalazio. Odlučio sam ustati i razgovarati s osobljem bolnice. Nisam mogao otvoriti vrata. “Ne možete napustiti izolaciju”, javio se ženski glas pa nastavio: „Preporučujem vam da legnete na krevet.”
