Evanđelje po Tomi

Evanđelje po Tomi151

Ovo su skrivene riječi što ih je Isus, Živi, objavio, a Juda Toma (Blizanac) zapisao. (1) Isus reče: „Tko nađe tumačenje ovih riječi, neće okusiti smrti.” (2) Isus reče: „Neka onaj tko traži, ne prestane tražiti sve dok ne nađe. I kada nađe, bit će uznemiren. I uznemiren, bit će zadivljen. I vladat će nad Svime.” (3) Isus reče: „Ako vam oni koji vas vode kažu: ‘Evo, Kraljevstvo je na nebu’, onda su mu ptice bliže nego vi. Ako vam kažu: ‘U moru je’, onda ga ribe već poznaju. Kraljevstvo je unutar vas i ono je izvan vas. Kada budete sebe poznavali, bit ćete spoznati i prepoznat ćete da ste djeca Oca Živoga. Ali ako sebe ne poznajete, siromašni ste i siromaštvo ste.” (4) Isus reče: „Starac će bez oklijevanja ispitivati dijete staro sedam dana o mjestu Života i živjet će. Mnogi prvi učinit će se posljednjima i postat će jedno.” (5) Isus reče: „Prepoznaj ono što ti je pred očima i ono što ti je skriveno, bit će ti otkriveno. Nema ničega skrivenog što neće biti otkriveno.” (6) Njegovi ga učenici pitahu: „Treba li postiti? Kako moliti? Kako davati milostinju? Čega se treba pridržavati kada je riječi o hrani?” Isus reče: „Ne lažite, ono što vam je mrsko, ne činite. Nagi ste pred Nebom: i ono što skrivate i ono što otkrivate, sve će biti razotkriveno.” (7) Isus reče: „Blago lavu kojega čovjek jede – lav će postati čovjek. Jao čovjeku kojega lav jede – čovjek će postati lav.” (8) I on reče: „Čovjek je nalik mudru ribaru koji baca mrežu u more. Kad je izvuče, u njoj nađe mnoštvo sitnih riba. Među njima nađe lijepu, veliku ribu, izabere je bez oklijevanja, a sve sitne ribe baci natrag u more. Tko ima uši da čuje, neka čuje!” (9) Isus reče: „Evo, izađe sijač. Ruka mu bila puna sjemena i on ga posije. Jedno padne na put kao hrana vrapcima. Drugo padne među trnje, uguši se i istrune. Jedno padne među kamenje i ne uhvati korijena. Drugo padne na dobru zemlju i izraste prema nebu te dadne dobar urod od šezdeset i sto dvadeset mjera.” (10) Isus reče: „Bacio sam oganj u svijet i bdijem nad njim dok ne bukne.” (11) Isus reče: „Ovo nebo će proći i proći će ono iznad njega. U mrtvima nema života i u živima nema smrti. U dan kada budete jeli ono što je mrtvo, učinit ćete ga živim. Kad budete u svjetlosti, što ćete učiniti? U dan kad ste bili jedno, učinili ste dvoje. Sada kad ste dvoje, što ćete učiniti?”

151 Prijevod (Jadranke Brnčić, op. ur.) je načinjen kompilacijom nekoliko prijevoda: L’Évangile selon Thomas. 1974. prev. i prir. Philippe de Suarez, Édition Métanoïa, Montélimar; Robinson, James MacConkey (ur.). The Nag Hammadi Library in English, Leiden, E. J. Brill, New York–Cologne, (prvo izdanje 1978), 1994.; Évangile selon Thomas, prev. i prir. Émile Gillabert, Pierre Bourgeois i Yves Haas, Édition Métanoïa, Montélimar, 1979.; JeanYves Leloup, L’Évangile selon Thomas, Paris: Albin Michel, Paris, 1986. i The Gospel of Thomas: Translation Comparisons, http://www.gnostic.org/gospel_thomas/compare_gosp_thom72.htm.

(12) Učenici rekoše Isusu: „Znamo da ćeš nas napustiti. Tko će biti velik nad nama?” Isus im reče: „U tom času gdje god da se nađete, priđite Jakovu Pravednome: njemu nebo i zemlja pripadaju.” (13) Isus reče svojim učenicima: „S kime me uspoređujete? Recite mi kome sam nalik?” Šimun Petar mu reče: „Nalik si pravednom anđelu.” Matej mu reče: „Nalik si mudrom filozofu.” Toma mu reče: „Učitelju, moja usta se ne usude reći kome si nalik.” Isus mu reče: „Nisam više tvoj učitelj jer si pio i opio se iz vrelog izvora što sam ga pustio da teče.” I uze ga nasamo i reče mu tri riječi. Kada se Toma vrati drugovima, oni ga ispitivahu: „Što ti je Isus rekao?” Toma im odgovori: „Kad bih vam rekao i jednu riječ koju mi reče, uzeli biste kamenje i bacili ga na me! Iz kamenja bi buknuo oganj i spalio vas.” (14) Isus im reče: „Postite li, griješite. Molite li, osudit će vas. Dajete li milostinju, trujete svoj duh. Kad budete išli u neku zemlju i prolazili njome, ugoste li vas, jedite što vam posluže i liječite bolesne. Ono što uđe u vaša usta, neće vas onečistiti, ali ono što izlazi na vaša usta, to vas može onečistiti.” (15) Isus reče: „Kada ugledate onoga koji nije rođen od žene, prostrite se pred njim i štujte ga – taj je vaš Otac.” (16) Isus reče: „Ljudi možda misle da sam došao posijati mir u svijet. Ne znaju da sam došao posijati razdor na zemlju: oganj, mač, sukob. Jer petoro će ih biti u kući: troje će ustati protiv dvoje i dvoje protiv troje, otac protiv sina i sin protiv oca. Oni će ustati sami.” (17) Isus reče: „Dat ću vam ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, što ruka nije dotakla, i što do ljudskoga srca još nije doprlo.” (18) Učenici pitaše Isusa: „Reci nam, kakav će biti naš svršetak?” Isus odgovori: „Što znate o početku da pitate o svršetku? Gdje je početak, tamo će biti i svršetak. Blago onomu koji se bude držao početka – prepoznat će svršetak i neće okusiti smrti.”

(19) Isus reče: „Blago onomu koji je bio prije nego što je postao. Postanete li moji učenici i slušate li moje riječi, ovo će vam kamenje služiti. Doista, imate pet stabala u raju koja se ne mijenjaju ni ljeti niti zimi. Lišće im ne opada. Tko ih poznaje, neće okusiti smrti.” (20) Učenici pitaše Isusa: „Reci nam čemu je nalik Kraljevstvo nebesko?” On im reče: „Nalik je gorušičinu zrnu, najmanjemu od sveg sjemenja. Kada padne u obrađenu zemlju, postane veliko stablo u koje se sklanjaju ptice nebeske.”

(21) Marija upita Isusa: „Komu su tvoji učenici nalik?” On odgovori: „Nalik su dječurliji koja su ušla u polje koje im ne pripada. Kada vlasnici polja dođu, kazat će: ‘Ostavite nam naše polje!’ Oni će tada svući odjeću, ostati goli te ostaviti polje i prepustiti ga vlasnicima. Zato kažem: Kada bi gospodar kuće znao da će doći lopovi, budan bi ih dočekao. Ne bi dopustio da uđu u kuću njegova kraljevstva niti da uzmu njegova dobra. Dakle, budni budite suočeni sa svijetom. Snažno opašite bubrege, inače će pljačkaši naći puta da dođu k vama. Dobit na koju računate, oni će ju naći. Čim rod dozrije, evo ih smjesta sa srpom u ruci da ga požanju. Tko ima uši da čuje, neka čuje.”

(22) Isus vidje dječicu na grudima majki. Reče svojim učenicima: „Ovi maleni koji sisaju nalik su onima koji ulaze u Kraljevstvo.” Oni mu rekoše: „Dakle, postanemo li maleni, ući ćemo u Kraljevstvo?” Isus im reče: „Kada iz dvoga načinite jedno i unutarnje kao vanjsko i vanjsko kao unutarnje, visoko kao nisko, kada od muškoga i ženskoga načinite jedno pa muško neće biti muško i žensko neće biti žensko, kada stavite oko na mjesto oka, ruku na mjesto ruke i stopalo na mjesto stopala, sliku na mjesto slike, tada ćete ući u Kraljevstvo.” (23) Isus reče: „Izabrat ću vas jednoga od tisuću i dvoje od deset tisuća, i ustat ćete bivajući jedan.” (24) Njegovi učenici kazaše: „Reci nam gdje je mjesto gdje boraviš da te, kada bude neophodno, možemo naći.” On im reče: „Tko ima uši, neka čuje! U čovjeku svjetla svjetlost je i on rasvjetljuje cijeli svijet. Da nije rasvijetljen, kakav bi to bio mrkli mrak!”

(25) Isus reče: „Ljubi svojega brata kao svoju dušu, bdij nad njim kao nad zjenicom svojega oka.” (26) Isus reče: „Trun u oku svojega brata vidiš, a balvan u vlastitom ne vidiš. Kada izvadiš balvan iz svojega oka, jasno ćeš vidjeti kako da izvadiš trun iz bratova.”

(27) Isus reče: „Ako ne postite od svijeta, nećete naći Kraljevstvo. Ako ne slavite Šabat kao Šabat, nećete vidjeti Oca.” (28) Isus reče: „Stajah usred svijeta i očitovah im se u tijelu. Našao sam ih sve pijane. Nikoga među njima da bi bio žedan. I moja duša se ražalosti nad sinovima ljudskim jer su slijepi u svom srcu i ne vide. Goli su došli na svijet, goli će iz njega izaći. No, sada su pijani. Kada se budu ostavili svojega vina, ponovno će doći k sebi.” (29) Isus reče: „Ako tijelo postoji radi duha, to je čudo. Ali ako duh postoji radi tijela, to je čudo nad čudima. Ali ja, ja se čudim ovome: kako tako veliko bogatstvo može stanovati u tolikom siromaštvu!” (30) Isus reče: „Tamo gdje su trojica bogova, tamo su bogovi. Tamo gdje ih je dvojica ili jedan, tamo sam s njim.” (31) Isus reče: „Nitko nije prorok za svoje bližnje. Nitko nije liječnik u svojoj kući.”

(32) Isus reče: „Snažan grad sagrađen na visokoj planini ništa ne može uništiti. Ništa ga ne može sakriti.” (33) Isus reče: „Što čuješ na jedno uho, reci to drugom uhu, razglasi to na krovovima. Nitko ne pali svjetiljku da je poklopi posudom ili na skriveno mjesto, nego je postavi na postolje da bi se i iznutra i izvana vidjela svjetlost.” (34) Isus reče: „Ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu.” (35) Isus reče: „Nemoguće je ući u kuću jakih i svladati ih osim ako im se ne svežu ruke. Tada se može opljačkati kuća.” (36) Isus reče: „Ne brinite se od jutra do večeri u što ćete se odjenuti.”

(37) Njegovi učenici pitaše: „U koji dan ćeš se pojaviti? U koji dan ćemo te vidjeti?” Isus odgovori: „U dan kada ćete bez srama biti goli te gaziti po odjeći koju ste ostavili podno nogu, tada ćete vidjeti Sina onoga tko je Živ. I više se nećete bojati.” (38) Isus reče: „Često ste željeli čuti riječi koje vam sada govorim. Nitko drugi vam ih ne bi mogao reći. Doći će dani kada ćete me tražiti i nećete me naći.”

(39) Isus reče: „Farizeji i pismoznanci primili su ključeve znanja i sakrili ih. Sami nisu ušli unutra i onima koji su htjeli ući nisu dali da uđu. Ali vi, budite pronicljivi poput zmije i bezazleni poput golubice.” (40) Isus reče: „Loza posađena izvan Oca ne živi. Bit će iščupana iz korijena i propast će.” (41) Isus reče: „Tko ima u ruci, dat će mu se. Tko nema, i ono malo što ima, uzet će mu se.”

(42) Isus reče: „Vi, vi budite u prolazu.” (43) Učenici ga pitahu: „Tko si ti? Ti koji nam to kaže?” Isus im odgovori: „Zar po onom što vam govorim ne znate tko sam? Zar ste postali poput Judejaca? Ako i vole stablo, preziru plod. Ako i vole plod, preziru stablo.” (44) Isus reče: „Tko na Oca huli, bit će mu oprošteno, i tko na Sina huli, bit će mu oprošteno; ali onome tko huli na Duha Svetoga, njemu neće biti oprošteno, ni na zemlji niti na nebu.” (45) Isus reče: „Ne bere se grožđe s trnja, niti se smokve beru s čička. Ne donose dobar urod. Dobar čovjek iz tajnosti svojega srca iznosi dobrotu. Pokvaren čovjek iz tajnosti svojega srca iznosi pokvarenost. Doista, iz srca sve izlazi.”

(46) Isus reče: „Od Adama do Ivana Krstitelja, među rođenima od žene nitko nije veći od Ivana Krstitelja jer su mu oči vidjele. Ali, kažem vam, tko god među vama postane malenim, poznavat će Kraljevstvo i postat će većim od Ivana.”

(47) Isus reče: „Jedan čovjek ne može jašiti dva konja ni napeti dva luka. Nije moguće da jedan sluga služi dvojici gospodara – jednog će poštivati, drugog prezirati. Nitko ne pije staro vino a da odmah ne poželi piti novo. Ne ulijeva se novo vino u stare mješine da mješina ne bi pukla, i ne ulijeva se staro vino u nove mješine da se ne pokvari. Ne prišiva se stara krpa na novu odjeću da se ona ne raspara.” (48) Isus reče: „Kada dvojica sklope mir u istoj kući, reći će planini ‘Pomakni se’ i ona će se pomaknuti.” (49) Isus reče: „Blago vama, u sebi ujedinjenima i izabranima, naći ćete Kraljevstvo, iz njega ste došli i u njega ćete se vratiti.” (50) Isus reče: „Ako vas pitaju odakle ste, recite im: rođeni smo od Svjetlosti, na mjestu gdje se svjetlost rađa iz sebe same. Tu se uspostavlja i objavljuje u njihovoj slici. Kada vas pitaju tko ste, odgovorite: Mi smo ljubljeni sinovi Oca, Živoga. Ako vas pitaju za znak vašega Oca koji je u vama, recite im: pokret i počinak.”

(51) Njegovi mu učenici kazaše: „U koji će dan doći počinak za mrtve? I u koji dan će doći novi svijet?” On im reče: „Ono što iščekujete već je stiglo, ali vi, vi to ne prepoznajete.” (52) Njegovi mu učenici kazaše: „Dvadeset i četiri proroka govorilo je u Izraelu, i svi su govorili o tebi.” On im reče: „Odbacili ste Živoga pred svojim očima, a govorite o mrtvima.” (53) Njegovi mu učenici kazaše: „Je li obrezivanje korisno ili nije?” On im reče: „Da je korisno, očevi bi začinjali djecu već u majci obrezane. Ali istinsko obrezanje u duhu posvemašnja je dobit.” (54) Isus reče: „Blago vama siromašnima, Kraljevstvo nebesko vam pripada.” (55) Isus reče: „Tko se ne oslobodi od svojega oca i svoje majke, ne može postati mojim učenikom. Tko se ne oslobodi od svoje braće i sestara i ne ponese svoj križ, kao što ga ja nosim, nije me dostojan.” (56) Isus reče: „Tko poznaje svijet, otkriva leš. I tko otkriva leš, njega svijet ne može obuzeti.”

(57) Isus reče: „Kraljevstvo Očevo nalik je čovjeku koji je imao dobro sjeme. Noću mu dođe neprijatelj i među dobro sjeme zasije korov. Čovjek ne dopusti čupanje korova iz straha, kako reče, da zajedno s korovom ne bude iščupana pšenica. Doista, u dan sjetve, pojavit će se korov. Bit će iščupan i spaljen.” (58) Isus reče: „Blago čovjeku koji je upoznao muku. Ušao je u život.” (59) Isus reče: „Gledajte Živoga dok ste na životu. Kada umrete, htjet ćete ga vidjeti, ali nećete moći.” (60) Vidješe Samarijanca kako nosi janje. Kad su ušli u Judeju, Isus reče svojim učenicima: „Što ovaj čovjek kani učiniti s janjetom?” Odgovore mu: „Ubiti ga i pojesti.” On im reče: „Dok je janje živo, neće ga pojesti, nego tek kada ga ubije i ono postane leš.” Reče im: „Tražite mjesto Počinka. Ne postanite leševi da ne budete pojedeni.” (61) Isus reče: „Dvoje će se odmarati na jednom krevetu – jedno će umrijeti, drugo živjeti”. Saloma ga upita: „Tko si ti, čovječe, odakle dolaziš? Od koga si rođen da možeš leći na moj krevet i jesti za mojim stolom?” Isus joj reče: „Ja sam onaj koji jest, izašao iz Onoga koji jednako tako jest. Dano mi je što je Oca mojega.” Saloma reče: „Tvoja sam učenica.” Isus joj reče: „Zato kažem: kada je učenik otvoren, ispunjen je svjetlom. Kada je podijeljen u sebi, ispunjen je tamom.” (62) Isus reče: „Svoja otajstva otkrivam onima koji su se učinili kadrima za njih. Neka tvoja ljevica ne zna što ti čini desnica.” (63) Isus reče: „Bio jednom bogataš koji je imao puno novaca. Rekao je: ‘Upotrijebit ću svoje bogatstvo da sijem, žanjem, sadim, punim svoja spremišta plodovima, tako da mi ništa neće manjkati.’ Tako je mislio u svojemu srcu. Iste noći je umro. Tko ima uši neka čuje.” (64) Isus reče: „Neki čovjek je pozvao goste. Kad je pripravio gozbu, pošalje slugu da ih dovede. Sluga priđe prvomu te mu kaže: ‘Moj Gospodar te poziva.’ A ovaj odgovori: ‘Imam posla s trgovcima. Dolaze večeras u moju

kuću i moram im dati upute. Ispričavam se za gozbu.’ Pođe k drugomu te mu kaže: ‘Moj Gospodar te poziva.’ Ovaj mu reče: ‘Upravo sam kupio kuću i tamo me trebaju na jedan dan. Nemam vremena.’ Dođe k drugom te mu kaže: ‘Moj Gospodar te poziva.’ Ovaj mu reče: ‘Ženi mi se prijatelj, a ja priređujem gozbu. Ne mogu doći, ispričavam se.’ Pođe do drugog te mu kaže: ‘Moj Gospodar te poziva.’ Ovaj mu reče: ‘Kupio sam imanje, moram otići po prihod. Ne mogu doći, ispričavam se.’ Sluga se vrati gospodaru i reče mu: ‘Oni koje si pozvao na gozbu su se ispričali, ne mogu doći.’ Gospodar tada reče sluzi: ‘Izađi van na putove i dovedi sve koje nađeš kako bi jeli sa mnom. Kupci i trgovci neće ući u kuću mojega Oca’.” (65) Isus reče: „Jedan dobar čovjek imao vinograd – dade ga radnicima da u njemu rade te da od njih dobije dio uroda. Kada dođe čas, posla radnicima slugu po grožđe. Ovi ga zgrabe i istuku te zamalo ubiju. Sluga ode i ispriča to gospodaru. Njegov gospodar pomisli: ‘Možda ga nisu prepoznali.’ Pošalje drugoga slugu. No, i njega radnici pretukoše. Tada im gospodar pošalje svojega sina. Reče: ‘Možda će imati poštovanja prema mojemu sinu. Kad radnici doznaše da je on nasljednik vinograda, dohvate ga i ubiju. Tko ima uši neka čuje.” (66) Isus reče: „Pokažite mi kamen što ga zidari odbaciše. Taj kamen je ugaoni kamen.”

(67) Isus reče: „Tko poznaje Sve, lišen je samoga sebe, lišen je svega.” (68) Isus reče: „Blago vama kada vas budu mrzili, a kada vas budu progonili, svuda će vas slijediti.” (69) Isus reče: „Blago onima koji su progonjeni u vlastitom srcu. Oni poznaju Oca u istini. Blago gladnima, njihova će se utroba nasititi.” (70) Isus reče: „Kada to začnete u sebi, ono što je vaše spasit će vas. Ono što nije vaše u vama, to će vas ubiti.” (71) Isus reče: „Ja ću ovu kuću srušiti i nitko je neće moći opet izgraditi.” (72) Jedan čovjek mu reče: „Kaži mojoj braći da podijele sa mnom imanje mojega oca.” Isus mu odgovori: „O, čovječe, tko je mene postavio za onoga koji dijeli?” Okrene se svojim učenicima i reče im: „Jesam li ja onaj koji dijeli?” (73) Isus reče: „Žetva je obilna, no radnika je malo. Molite stoga Gospodina da pošalje radnike za žetvu.” (74) Isus reče: „Mnogo ih je oko bunara, ali nikoga da u njega siđe.” (75) Isus reče: „Mnogi stoje pred vratima, ali samotni su ti koji će ući u svadbenu odaju.” (76) Isus reče: „Kraljevstvo Očevo nalik je trgovcu koji je imao mnogo robe. Našao je biser. Trgovac bijaše mudar te proda svu robu i kupi biser. I vi, tražite nepropadljivo blago kojemu moljac ne prilazi niti ga crv izjeda.” (77) Isus reče: „Ja sam Svjetlost koja rasvjetljuje svakog čovjeka. Ja sam Sve. Sve je izašlo iz mene i Sve mi se vraća. Rascijepite drvo, ovdje sam. Podignite kamen, tu ćete me naći.”

(78) Isus reče: „Zašto ste izašli van na polje? Da vidite trsku kako se njiše na vjetru? Da vidite čovjeka odjevena u meku odjeću poput vaših kraljeva i uglednika? Oni u mekoj odjeći ne mogu poznavati Istinu.” (79) Jedna žena iz mnoštva mu reče: „Sretna utroba koja te nosila i grudi koje su te dojile!” On joj odgovori: „Sretni oni koji slušaju Riječ mojega Oca i u istini je obdržavaju jer doći će dani kada ćete govoriti: ‘Sretna utroba koja nije začela i grudi koje nisu dojile!’” (80) Isus reče: „Tko poznaje svijet, otkrio je tijelo. A tko je otkrio tijelo, svijet ga nije dostojan.” (81) Isus reče: „Tko se obogatio, neka postane kralj. A tko ima moć, neka je se odrekne!”

(82) Isus reče: „Tko je blizu mene, taj je blizu ognju. A tko je od mene daleko, daleko je od Kraljevstva.” (83) Isus reče: „Slike su vidljive čovjeku, ali svjetlost u njima skrivena mu je. U slici Očeva svjetla njegova svjetlost će se očitovati, ali će mu slika ostati prekrivena svjetlošću.” (84) Isus reče: „U dan kada budete vidjeli svoju sličnost, radovat ćete se. Ali kada budete vidjeli svoju sliku koja je bila prije vas, na početku, koja ne umire niti se očituje na van, hoćete li to moći podnijeti?” (85) Isus reče: „Adam je nastao iz velike moći i iz velikoga bogatstva, a ipak vas nije bio dostojan. Jer da vas je bio dostojan, ne bi okusio smrti.” (86) Isus reče: „Lisice imaju jazbine i ptice imaju svoja gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti i otpočinuti.” (87) Isus reče: „Jadno tijelo koje ovisi o drugom tijelu. Jadna duša koja o ta oba ovisi.”

(88) Isus reče: „Anđeli i proroci će doći k vama i dat će vam ono što je vaše. I vi sami, dajte ono što je u vašim rukama i kažite sami sebi: Kada će doći dan da oni prime ono što je njihovo?” (89) Isus reče: „Zašto perete vanjštinu čaše? Zar ne razumijete da je onaj tko je napravio vanjštinu čaše isti onaj koji je napravio i njezinu nutrinu?” (90) Isus reče: „Dođite k meni, jaram je moj lagan, moja vlast blaga, i naći ćete u sebi počinka.” (91) Pitaše ga: „Reci nam tko si, da u tebe vjerujemo.” On im reče: „Pretražujete lice neba i zemlje, a onoga pred sobom ne prepoznajete niti znate čitati ovaj čas.” (92) Isus reče: „Tražite i naći ćete. Ali ono o čemu me ispitujete i što vam dosad nisam rekao, sada vam želim reći – a vi više ne pitate.” (93) Isus reče: „Ne dajte psima ono što je sveto da to ne bace na gnoj. Ne bacajte biserje pred svinje da ga ne uprljaju.” (94) Isus reče: „Tko traži, naći će i tko kuca iznutra, otvorit će mu se.”

(95) Isus reče: „Ako imate novca, ne posuđujte ga tražeći korist, nego dajte ga onomu tko vam ga neće vratiti.” (96) Isus reče: „Kraljevstvo mojega Oca može se usporediti s tijestom u koje je žena sakrila malo kvasca. Ono se pretvara u dobar kruh. Tko ima uši neka čuje.” (97) Isus reče: „Kraljevstvo mojega Oca može se usporediti sa ženom koja nosi ćup pun brašna. Dok hoda dugom stazom, drška ćupa pukne i brašno se za njom počne rasipati po stazi. Ne primjećuje to pa se ne brine. Kada dođe kući, stavi ćup na stol i nađe ga praznim.” (98) Isus reče: „Kraljevstvo mojega Oca može se usporediti s čovjekom koji hoće ubiti moćnika. Prvo se povuče u svoju kuću i probije mačem zid kako bi doznao je li mu ruka dovoljno snažna da ubije moćnika.” (99) Učenici mu kazaše: „Vani su tvoja braća i tvoja majka.” On im reče: „Oni koji vrše volju mojega Oca, ti su moja braća i moja majka, i oni su ti koji će ući u Kraljevstvo mojega Oca.” (100) Pokazaše Isusu zlatnik i upitaše ga: „Carevi ljudi traže od nas da platimo porez.” On im reče: „Dajte caru što je carevo. Dajte Bogu što je Božje i ono što je moje, dajte meni.” (101) Isus reče: „Tko ne mrzi svojega oca i majku poput mene, ne može postati moj učenik. I tko ne ljubi svojega oca i majku poput mene, neće moći postati moj učenik. Jer moja me majka rodila da umrem, no moja istinska majka mi je dala život.” (102) Isus reče: „Jao farizejima. Nalik su psu koji leži ispod jasla za stoku. Ne jedu, ali ne daju ni stoci jesti.” (103) Isus reče: „Blago čovjeku koji zna u koje doba noći će doći kradljivci. Ustane, skupi snage i opaše se prije nego što dođu.” (104) Rekoše Isusu: „Dođi da se zajedno molimo i postimo.” Isus odgovori: „Kakav sam to grijeh počinio ili u čemu sam poražen? Kada mladoženja izađe iz svadbene sobe, tada treba postiti i moliti.” (105) Isus reče: „Zar onoga tko poznaje svojega oca i svoju majku zovemo sinom bludnice?” (106) Isus reče: „Kada iz dvoga načinite jedno, bit ćete Sinovi Čovječji; i kada kažete planini da se pomakne, pomaknut će se.” (107) Isus reče: „Kraljevstvo se može usporediti s pastirom koji ima stotinu ovaca. Jedna, najljepša od njih, nestane. On ostavi devedeset i devet te stane tražiti tu jednu dok je ne pronađe. Potom, nakon što se toliko pomučio, reče nađenoj ovci: ‘Volim te više od devedeset i devet drugih’.” (108) Isus reče: „Tko pije iz mojih usta, postat će kao ja, i ja ću postati on, i skrivene će mu se stvari razotkriti.”

(109) Isus reče: „Kraljevstvo se može usporediti s čovjekom koji je u svojemu polju imao skriveno blago za koje nije znao. Umirući, ostavi svoje polje sinu. Sin, ne znajući ništa o blagu, preuze polje i proda ga. A onaj tko ga

kupi, dođe ga preorati i nađe blago. I stade davati novac uz kamate svima koji su ga htjeli.” (110) Isus reče: „Tko je našao svijet i obogatio se, neka se odrekne svijeta.” (111) Isus reče: „Neba i zemlja će se pred vama odmotati. I Živi, izašao iz Živoga, neće poznavati ni straha niti smrti jer je rečeno: „Tko sebe ne poznaje, svijet ga ne može obuzeti.” (112) Isus reče: „Jao tijelu koje je ovisno o duši; jao duši koja je ovisna o tijelu!” (113) Učenici mu kazaše: „U koji će dan doći Kraljevstvo?” Isus odgovori: „Neće doći jer ga očekujemo. Neće se reći: ‘Evo ga ondje ili ovdje je.’ Kraljevstvo Očevo razastire se svom zemljom, a ljudi ga ne vide.” (114) Šimun Petar mu reče: „Neka Marija ode od nas jer žene nisu dostojne Života.” Isus uzvrati: „Evo, ja ću je voditi da postane muško. I ona će, poput vas muškaraca, postati živi dah. Sve žene koje postanu muško, ući će u Kraljevstvo Božje.”