ISKUSTVA

ISKUSTVA227

Fantastičan prostor. Nije mi bilo teško naviknuti se na stalna ulaženja i izlaženja iz prostora. Intimnije je, više smo u kontaktu s prirodom koja je meni bliska i poznata. Osjećala sam se zaštićenom i sigurnom. Imam dojam da sam došla još malo ozdraviti. Hvala svima, posebno mojim cimericama. Ovo je ozbiljan rad koji će imati velikog utjecaja na ljude oko nas. ANA Prostor je lijep i intiman. Hvala svima koji su radili umjesto mene. Bio sam do sada na deset povlačenja, čak sam dobio i plan za „veliki korak naprijed”.

IVO

Meni su tema ovog povlačenja bila bolna koljena.

TOMICA S obzirom na prethodna dva povlačenja, ovaj put mi je sjedenje, u tjelesnom smislu, bilo sjajno. Bome sam „istukla” svoja dva jastuka. Danas, zadnji dan, bih mogla krenuti zaozbiljno. Sve mi je u redu; kamo idem, što me čeka.

VLASTA Ovo mi je prvo povlačenje nakon Košljuna 2018. Moja svakodnevnica – dinamična, živa i stresna – prelila se u vježbu: bolovi, disanje, misli, teško sjedenje. Sve je bilo baš onako kako je trebalo biti. Hvala mojim susjedima u sjedenju koji su me podržavali. Kao da se znamo godinama... Odlazim s najboljom namjerom sjediti svakodnevno. To je ono što nosim s ovog povlačenja.

ALEKS Ugodnije sam se osjećala u ovom prostoru nego u samostanu. Bilo mi je toplo, bila sam zaštićena, nije bilo nelagode. Hvala vam na zajedničkoj tišini i na svim razgovorima koje smo vodili.

ANTONIJA „Košljunski mir” – pjesma koju sam često čitao ispijajući čaj u pauzama između sjedenja na Košljunu. Uspio sam proteklih dana kao nikada prije sabrati taj mir. Bojim se da ga ne izgubim. Čitaš neke stvari, neke se misli probijaju... Na početku sam se tjelesno raspao. S vremenom sam prestao misliti o tome. Dva dana sam u vježbi bio sabran, a onda se ta sabranost potrošila. Trebaš sve otpustiti, to stalno govorimo. Bilo je vrijedno dolaska. Hvala vam svima.

MIRO Sve što kažemo, nekako naruši sklad. Najbolje je šutjeti. Bila sam na raznim povlačenjima i puno sjedim. Svašta sam probala. Različiti smo u mnogočemu, a sve je bilo usklađeno. I to je lijepo – da možemo svi zajedno sjediti, jer bît je ista.

LOVORKA

Otok

Želio sam željno otići na otok Udisati more slušati tišinu Pričati bez riječi letjeti duboko U toj srodnoj grupi ne samovati sam Sve to s mišlju kako otok post’o ne bi’ Promašivši otok stig’o sam u šumu Kušao sam kišu upijao boje Opile me ptice miris vlažne zemlje Našao sam gljivu nije bila sama Došao sam doma otok ipak nisam

MIRKO FURKO Koje je boje more?

Srijeda: Plavo, otopljeno plavo, plavo duboko, Modro i zeleno, tirkizno, ljeskavo zlatno, S kišom sivo, na mjesečini posrebreno, Zapjenjeno bijelo dok fijuće vjetar jak... Četvrtak: Opet grizem usnu, stisak ruke pretjeran Grče se ramena, bez reda naviru mi misli Rutinski ih štitim, ne, nikom misao svoju Još me k tome muči, koju more ima boju? Petak: Puštanje, pražnjenje, preusmjeravanje, Opuštanje, otpuštanje, kenosis, metanoia Trsim se cio, pomozi, reci na načine koje? I usput, možeš li mi reći koje je more boje? Subota: Nestrpljiv sam, znam, znojit se ne trebam Sjedim, molim i dišem, ustrajat želim Jednom kad ustanem bit ću čudo Kao i more moje što čudesne ima boje MIRKO FURKO