Povijest 110 godina Husqvarna

from MOTO PULS 136: 7-8/2013

Vikend odredišta Erdut

tom odmah postane i najpopularniji model, čak i ako je to značilo da je prodan u samo 150 primjeraka godišnje. U to vrijeme Husqvarna motocikli nisu bili ništa više od pukog prijevoznog sredstva, no do važne prekretnice dolazi 1929. Godine, kada im se pridružuje inženjer Folke Mannerstedt. Uz razvoj novog V2 agregata od 498 ccm, Mannerstedt ustoličuje trkaći odjel, tako da će tridesetih godina Husqvarna ostaviti traga u Grand Prix i TT utrkama, iako će izostati neki veliki uspjesi.

Švedska skitnica

Iako je stara kao i Harley-Davidson, švedska Husqvarna kao da nije imala ni vremena ni želje odrasti, a budući će sitnu ribu uvijek progutati velika riba, u posljednjih je 25 godina čak tri puta mijenjala vlasnika, ali i putovnicu. Svejedno, nekako je uspijevala ostati svoja, sve dok baš sada, na svoj 110. rođendan, nije iznenada ugušena, samo da bi bila ponovo rođena. Ovaj put kao klon KTM-a

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

ad je prvog dana veljače ove godine Stefan Pierer, vlasnik KTM-a, od BMW-a kupio Husqvarnu, bio je to svojevrstan „deja vu“. Naime, dvadesetak godina ranije Stefan Pierer je u ime KTM-a kupio i Husaberg, vanbračno Husqvarnino čedo, rođeno samo nekoliko godina ranije kao rezultat prkosa švedskih inženjera koji nisu mogli preboljeti da je njihov nekadašnji ponos završio u rukama šlampavih Talijana.

I dok se na ponovo sjedinjenje te dvije sitne švedske ribe u ustima velikog austrijskog grabežljivca možda i može gledati kao i na simboličko zatvaranje punog kruga, ono što se tek ima dogoditi kao da asocira na scenarij niskobudžetnog horora. Naime, Husqvarna bi se iz inducirane kome uskoro trebala probuditi kao klon KTM-a i pritom proždrijeti Husaberg, vlastito dijete koje nikad nije priznala.

A cijela se priča sporo zakotrljala još davne 1903. godine. Pokretan belgijskim strojem od 1,5 KS, prvi Husqvarnin moped, zapravo motorizirani bicikl, mogao je postići „vratolomnu“ brzinu od 5 km/h, ali od nečeg se moralo početi. Budući je riječ o velikoj tvrtki koja u to vrijeme, uz ostalo, proizvodi i oružje i šivaće mašine, a kasnije će postati najpoznatija po motornim pilama i kosilicama, motocikli su bili na sporednom kolosijeku i u početku su ih pokretali JAP, NSU ili FN agregati, da bi 1919. predstavili i prvi vlastiti V2 nastao po uzoru na američke agregate. 500 ccm, 12 KS i trobrzinski mjenjač djelovali su za to vrijeme dovoljno primamljivo da motocikl pokre tan tim agrega-

Model Svart-qvarna je uvjerljivo najprodavaniji model u povijesti Husqvarne Skretanje na blatni put

Dolaskom Drugog svjetskog rata produkcija motocikala odlazi u stanje mirovanja, da bi se ponovo nastavila 1946. U ta su se teška vremena tražili jednostavni i ekonomični motocikli, pa je tako Husqvarna izbacila dvotaktni model od 118 ccm neobična imena Svart-qvarna, koji je, kao što je to bio slučaj i kod mnogih drugih proizvođača, mirisao na predratni DKV RT 125. Taj je model ostao u ponudi do 1954. godine te je s više od 100.000 prodanih primjeraka postao uvjerljivo najpopularniji model u povijesti ove marke.

Pedesete godine donose zaokret prema off-road utrkama, dok je za komercijalne modele najvažniji razvoj dvotaktnog agregata od 175 ccm. U prvoj je izvedbi taj agregat ugrađen u model Drombagen, u prijevodu „motocikli iz snova“ da bi 1955. na scenu stupio i Silverpilen (Srebrna strijela), koji je s teleskopskom prednjom vilicom i hidrauličkim stražnjim amortizerima bio poprilično napredan za svoju klasu te je visoko podignutim ispušnim sustavom dao naslutiti u kojem će se smjeru razvijati biografija švedskog proizvođača.

Danas je Husqvarna poznata kao specijalizirani proizvođač off-road motocikala, no do 60-ih godina prošlog stoljeća živjeli su od prodaje cestovnih modela. Ipak, uspjesi u motokrosu, gdje su počeli osvajati naslove prvaka, dovode do potpunog napuštanja cestovnog programa i proizvodnje poprilično ekstremnih terenskih motocikala. Godine 1961. pronašli su kupce za samo 420 motocikala, no tvrdoglavo su

Proizvodnja serijskih motokros motocikala započela je modelom od 250 ccm Silverpilen je bio jedan od posljednjih cestovnih modela prije nego se tvrtka u potpunosti fokusirala na off-road motocikle

inzistirali su na svome putu, prodajući samo motokros modele od 250 ccm, iako su istovremeno osvajali svjetske naslove i u klasi 500.

Sedamdesete godine ipak donose širenje asortimana, pa se tako pojavljuju i modeli s oznakama 360, 390 i 430, koji se prvo nude s automatskom spojkom, a onda i s potpuno automatskim četverobrzinskim mjenjačem. Iako nisu uspjeli u naumu da takvim automaticima promijene svijet, uspjelo im je dobiti ugovor sa švedskom vojskom o isporuci serije modela od 250 ccm, koji su se mogli opremiti i bočnim skijama, kako bi bili od koristi i tijekom tamošnjih dugačkih zima. 1977. godine Husqvarnu kupuje druga velika švedska korporacija, Elektrolux, za čijeg vlasništva dolazi do postupnog prelaska na četverotaktne agregate, no prije toga će svjetlo dana ugledati i neki ekstremni dvotaktni motocikli, poput modela WR 390 iz 1979. godine, jednog od predvodnika filozofije koja i danas vrijedi u hard-enduro klasi. Novo poglavlje u razvoju započinje 1987. godine, kada je Electrolux motociklistički dio poslovanja prodao Claudiu Castiglioniu i njegovoj Cagiva grupi, koja je u to vrijeme, između ostalog, posjedovala i Ducati.

Samo 4 puta se živi

Godinu dana nakon promjene vlasnika Husqvarna mijenja i državljanstvo. Proizvodnja se iz Švedske seli u Italiju, konkretnije, u okolicu Varesea, gdje je smještena i Cagiva. Nastavlja se s razvojem i proizvodnjom off-road motocikala vrhunskih voznih osoSteve McQueen je proslavio Husqvarnu na naslovnici Sports Ilustrateda

bina, a krajem 90-ih se ponovno vraćaju i proizvodnji cestovnih motocikala, pri čemu mislimo na donekle pripitomljeni enduro s oznakom TE 610, ali i na ulazak u tada sve popularniji supermoto segment.

Ipak, dvadesetogodišnja vladavina Cagive nije ostavila traga samo na širenju asortimana nego i na kvaliteti samih motocikala. Osim što su bili problematični, Husqvarna motocikli su svojom sirovošću bili u sve većem raskoraku s modernim trendovima. Loša završna obrada i praktično potpuno zanemarivanje gotovo svih aspekata udobnosti, od vibracija agregata do smještaja samog vozača, dovelo je do toga da se potencijalni krug kupaca sve više svodio na mazohiste.

Sport Off-road velesila

Početkom 30-ih godina prošlog stoljeća, dakle, davno prije nego će se uspjeti proslaviti u off-road natjecanjima, Husqvarna je svoju sportsku karijeru započela na cestovnim utrkama. Iako su ostvarili i neke manje važne pobjede, najbliže pravoj slavi bili su na TT utrkama na Isle of Man, gdje je 1934. godine Stanley Woods s modelom 500 TT uspio oboriti rekord kruga, ali je ostao bez goriva taman prije nego što je uspio dohvatiti i pobjedu.

Nakon Drugog svjetskog rata nastavili su s cestovnim utrkama, no priča o pravim sportskim uspjesima započinje tek 1959. Godine, kada je Tibblin postao svjetski motokros prvak u klasi 250, da bi dvije godine kasnije Nilsson osvojio naslov i u klasi 500. Nakon toga je Husqvarna postala sila s kojom treba računati, pa je tako u tek nešto više od pola stoljeća u njihovim vitrinama završilo više od 80 naslova u različitim kategorijama motokrosa, endura i supermota. n

Zbog toga je objava da krajem 2007. godine prelaze u vlasništvo pedantnog BMW bila nemalo iznenađenje, ali i nada za spas marke. Iako je, gledajući sa strane, bilo teško dokučiti isplativost tog BMWovog poteza, nema sumnje da su vrlo brzo na motociklima Husqvarne uočeni pomaci na bolje. Proizvodnja se nastavila u Italiji, ali je pod njemačkom paskom kvaliteta izrade postupno rasla, a ubrzo se prodajna paleta počela bitno širiti potpuno novim modelima. Predstavljanjem ekscentričnog nakeda potvrđeno je da su okolicu Varesea propuhali neki novi sjeverni vjetrovi, a ubrzo nakon Nude uslijedili su cestovni enduro i supermoto motocikli TR 650 Terra i Strada.

Zahvaljujući svemu tome, Husqvarna je tijekom 2012. godine ubilježila značajan rast i konačno prebacila prag od 10 tisuća prodanih motocikala, no taman kada se učinilo da je taj brak iz interesa počeo davati konkretne plodove, stigla je hladna obavijest iz BMW-a da tu švedsko-talijansko-njemačku marku daju na milost i nemilost KTM-u. Uslijedit će novo preseljenje proizvodnje, ovaj put u Austriju, odbacivanje svega što je nastalo pod kapom BMW-a i ponovo reduciranje ambicija na off-road i supermoto segment, u kojem će biti samo plavo-žuta ili možda crveno-bijela replika KTM-ovih modela. Tako tu žilavu marku, kojoj je izgleda suđeno da zauvijek ostane sitna riba, u posljednjih četvrt stoljeća stalno prati i sudbina ptice selice podrezanih krila. n