Moto GP

Reklama sa znakom Supermana prigodno se smjestila između Rossija i Lorenza. Iako je „The Doctor“ konačno stigao do pobjede, Superman utrke u Assenu bio je „pacijent“ Lorenzo

Iako je pobijedio nakon skoro tri godine čekanja, glavni junak utrke u Assenu nije bio „doktor“ Rossi, nego „pacijent“ Lorenzo. Španjolac je smrskao ključnu kost padom pri brzini većoj od 200 km/h, da bi 48 sati, 8 vijaka i jednu pločicu od titana kasnije osvojio 5. mjesto i tako izgubio samo dva boda u borbi za naslov. Nije li umjesto od čelika Superman iz 2013. zapravo čovjek od titana? Superman - čovjek od titana?

Ironično je to. Kad su prethodni put bili timski kolege, bez obzira na to što je relativno rano počeo - i to nakon skoro tri godine čekanja - status glavne zvijezde i najvećeg heroja nije pripao njemu, nego pobjeđivati svog slavnog kolegu, Lorenzo kraj obožavanog Rossija nije mogao iskočiti u prvi plan. Uostalom, i njegov je prvi naslov MotoGP prvaka iz 2010. godine odmah stavljen u kontekst toga što je Rossi morao propustiti nekoliko utrka zbog ozljede. Sve je brujalo samo o Rossiju, njegovom čudesnom oporavku od prijeloma noge i hrabroj odluci o prelasku na nekonkurentni Ducati, s kojim će potvrditi da je najbolji vozač svih vremena… Hm, da, znamo kako je to završilo. U međuvremenu je Lorenzo prošle godine osvojio još jedan naslov, a ovaj je put njegov uspjeh umanjivan time što je Stoner slomio nogu. A onda se u Assenu dogodio nezamislivi obrat. Iako je Rossi pobijedio baš Lorenzu. Štoviše, bilo je nemoguće izbjeći da se između redaka provuče teza kako Rossi vjerojatno ne bi ni pobijedio da Lorenzo nije nastupio sa svježim prijelomom ključne kosti. To je valjda ono što zovu karma. Iako bi Lorenzo sasvim sigurno bio sretniji da je umjesto svega toga odnio još jednu bezličnu pobjedu u nizu, taj lom ključne kosti je na neki perverzni način možda i najbolje što mu se moglo dogoditi. Naime, često namrgođen, poprilično prgav i karizmatičan poput vešmašine, Lorenzo čak ni pobjede ne zna proslaviti na pravi način, a programirani pokušaji da ispadne „cool“ zapravo djeluju naivno i smiješno. Istina, brojne

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ TrENuTAčNI pobjede i dva naslova MotoGP prvaka donijeli su POrEdAK mu poštovanje, on je jednostavno sila s kojom tre1. MOTO GP Pedrosa Honda (NAKON 7 uTrKA) 136 ba računati, ali pokušaji da stvori kult ličnosti uvijek su bili osuđeni na propast. 2. Lorenzo Yamaha127 Baš kao i trenutak pretjerane samouvjerenosti na 3. 4. 5. M.Marquez Crutchlow Rossi Honda Yamaha Yamaha 113 87 85 kišom natopljenoj stazi u Assenu, kada je pri brzi ni većoj od 200 km/h katapultiran s Yamahe i slo 6. Dovizioso Ducati 65 mio ključnu kost. Forsirati u tako teškim uvjeti7. Bradl Honda 51 ma na nebitnom treningu u trenutku dok se boriš 8. 9. Hayden Bautista Ducati Honda 50 47 za naslov bila bi glupost i da ju je izveo početnik, 10. A.EspargaroART Aprilia 44 a ne dvostruki svjetski prvak. Pa ipak, iz Assena je KONSTruKTOrI Lorenzo napokon odšetao kao super heroj.1. Yamaha 152 2. 3. Honda Ducati 151 66 Triput je triput 4. ART (Aprilia) 44 Dok su ga u teškim bolovima u ambulantnim 5. FTR 14 kolima maksimalno nježno vozili na pregled doktoru Costi, u suparničkoj garaži Repsol Honde su vjerojatno već zbrajali bodove. Propuštena utrka u Assenu, a nakon toga u kratkom razdoblju slijede Sachsenring i Laguna Seca, koje nisu samo fizički zahtjevne staze, nego i tvore lijevi krug, što bi

Suzuki Zašto se Suzuki vraća tek 2015?

Špekulacije o tome hoće li se Suzuki u MotoGP vratiti 2014. će se vratiti, ali tek 2015. Zašto je tome tako? Sigurno ne zato jer ili se uopće neće vratiti okončane su priopćenjem kako nije točno ništa od toga. Odnosno, Suzuki Suzuki nije konkurentan, budući je novi motocikl - za kojeg i u Yamahi tvrde da je uvjerljiva kopija njihovog M1- u rukama de Punieta na testiranjima u Barceloni bio samo 7 desetinki sporiji od Lorenza. Službeno, razlog jednogodišnje odgode je razvoj vlastitog softvera za centralnu jedinicu Magneti-Marelli, koja od iduće godine postaje obvezna. Neslužbeno, a bliže istini, Suzuki se (još) ne vraća jer za njega u ovom sportu očito nema mjesta.

Naime, sva 24 mjesta na startnoj rešetki su popunjena i Suzuki je trebao (p)otkupiti neku od postojećih momčadi da bi ušao u igru. Budući ni jedna od tih momčadi (za razumne novce?) nije željela popustiti, Ezpeleta je hladnokrvno poručio kako će im otvoriti dodatna mjesta, ali da neće moći sudjelovati u podjeli novca od televizijskih i drugih prava i da će morati plaćati gume. U Suzukiju su odjednom procijenili da im se više ne žuri, a iz istog su razloga ulazak u MotoGP izgleda odlučile odgoditi i vodeće Moto2 momčadi Mark VDS Racing i Pons, koje imaju iskustvo, sponzore i vrhunske vozače. Sve bi to i imalo nekakvog smisla da istovremeno ne moramo gledati „vrhunske“ izvedbe raznoraznih Lukasa Peseka, koji moraju platiti da bi vozili nekonkurentne motocikle u jednako nekonkurentnim momčadima. n Nicky Hayden i Stefan Bradl bore se za 7. mjesto u ukupnom poretku, iako bi obojica htjeli biti bliže vrhu. Ducati vjerojatno neće produžiti ugovor s Haydenom, dok je Honda imala puno veća očekivanja od mladog Nijemca

Honda je već uspješno isprobala svoj „production racer“ motocikl, a i Ducati je najavio da će privatnim momčadima ponuditi „production“ verziju Desmosedicija

Pedrosa vodi u ukupnom poretku, ali vjerojatno se nadao kako će nakon Assena imati više od 9 bodova prednosti nad ozlijeđenim Lorenzom. Nije previše odmakao ni Marquezu

Scott Redding (#45) i Pol Espargaro (#40)

Spala knjiga na dva slova

Nakon neuzbudljivog početka sezokonačno iznjedrilo i ovogodišnje glavne junake i kao kako bi nakon više desetljeća pauze mogli imane Moto2 prvenstvo je takvo odmah postalo zanimljivije, čak i ako se borba za naslov svela na samo dva imena. Uzastopnim pobjedama u Le Mansu i Mugellu, Redding je u Britancima pobudio nadu ti svjetskog prvaka, no na tom mu putu veliku prepreku predstavlja Pol Espargaro, koji je uzastopnim pobjedama u Barceloni i Assenu isprao gorčinu i ispunio prazninu nastalu nakon padova u SAD-u i Francuskoj. Trenutno su obojica vozača u pregovorima s MotoGP momčadima, pri čemu je Espargaroa navodno već „zakaparila“ Yamaha, dok je Redding bliži redovima Ducatijima. n

(NAKON 6 uTrKA) Moto2 1. redding Kalex 134 2. P.Espargaro Kalex 104 3. Rabat Kalex 86 4. Kallio Kalex 78 5. Aegerter Kalex 77

Lorenzu s ozlijeđenom lijevom ključnom kosti trebalo dodatno zagorčati život… Brat bratu, Pedrosa bi na ljetne praznike mogao otići s kakvih 50 bodova razlike.

A onda su se stvari počele odvijati u hollywoodskom stilu. Od četvrtka kasno navečer pa do starta utrke u subotnje rano poslijepodne, Lorenzo je uspio preletjeti više i od pravog Supermana. Prvo je avionom otputovao u Španjolsku, gdje je podvrgnut dvosatnoj noćnoj operaciji, tijekom koje je u njegovu ključnu kost ugrađena titanska pločica s 8 vijaka. Čim se uspio oporaviti od napora i stabilizirati za transport, ukrcao se na avion za Nizozemsku, odradio deset sklekova pred liječničkom komisijom i zaostao samo 7 desetinki sekunde na jutarnjem zagrijavanju. Nazovite to hrabrošću, ludošću, vrhunskim profesionalizmom ili nebrigom za vlastito zdravlje, ali čak je i u surovom svijetu MotoGP-a, gdje medi-

CRT motocikli odlaze u povijest. Više neće biti ogranićenja cinska čuda nisu rijetpo pitanju mogućeg otkupa pogonskog agregata kost, pojavljivanje Lorenza na startu utrke manje od 36 sati nakon teške operacije, bilo pravo iznenađenje. Trud mu se na kraju isplatio. Iako je profitirao već i time što su raspoloženi Rossi, Marquez i Crutchlow spustili Pedrosu na 4. mjesto, Lorenzo se nije štedio te je u odnosu na svog glavnog konkurenta izgubio samo 2 boda, prošavši ciljem kao peti, čak 12 sekundi prije zdravog Bradla na tvorničkoj Hondi i 18 sekundi prije Doviziosa kao najbržeg vozača Ducatija. Sve to ga neće odjednom učiniti karizmatičnim, trenutni status Supermana će postupno izblijediti, a i Rossi će bar još neke vrijeme biti njegov kriptonit, ali nema sumnje da mu je predstava u Assenu bitno poboljšala imidž. Ako nakon ovoga osvoji naslov, nitko neće moći reći da je bilo nezasluženo. Uostalom, jednom se možda i može slučajno postati svjetskim prvakom, ali tri puta sigurno ne. n

Moto3

Neizvjesno, a predvidljivo

Moto3 utrke i dalje oduševljavaju borpetorica prvoplasiranih vozača završe utrku unubenošću, ali i izjednačenošću, zahvaljujući kojoj je sasvim normalno da tar pola sekunde. Ipak, u svoj je toj neizvjesnosti neobično lako pogoditi trojicu koji će na kraju danu stajati na pobjedničkom postolju. Naime, bez obzira na to kako se za vrijeme utrke stvari zakomplicirale, na podiju se uvijek pojavljuju tri ista imena: Salom, Vinales i Rins. Jedina iznimka od tog pravila je utrka u Jerezu, gdje se na najnižu stepenicu podija uspio progurati Folger, no vjerojatno mu to ne bi uspjelo da Rins nije pao dok je držao 2. mjesto. Dakako, spomenuti se KTM-ov trojac sasvim izdvojio i po broju osvojenih bodova, dok od ostalih vozača treba spomenuti sve boljeg Alexa Marqueza, a tu je Miguel Oliviera, koji je u Assenu osvojio prvu startnu poziciju i samo čeka trenutak da netko iz trojstva SalomVinales-Rins odustane, pa da indijskoj Mahindri podari i prvo pobjedničko postolje. n

TrENuTAčNI POrEdAK

(NAKON 6 uTrKA) Moto3 1. Salom KTM 152 2. Vinales KTM 142 3. Rins KTM 117 4. Folger Kalex KTM 73 5. A.Marquez KTM 59

ForbeS liSta Isplativije je baratati palicom

Motosport je bez sumnje jedan od najatraktivnijih i najopasnijih sportova i čovjek bi očekivao da je i jedan od najisplativijih. No, izgleda da se od hrabrosti i brzine više cijeni dobro baratanje palicom, pa tako tradicionalni Forbesov popis najplaćenijih sportaša započinje s golferom Tigerom Woodsom (78,1 milijuna $) i tenisačem Rogerom Federerom (71,5 milijuna $), dok se iz svijeta ekipnih sportova među 100 najbolje plaćenih proguralo najviše bejzbolaša. Kraj njih, ali i mnogobrojnih košarkaša i nogometaša, Valentino Rossi se ove godine spustio s 20. na 51. Mjesto, s prihodima koji su se smanjili s 30 na 22 milijuna dolara, što je rezultat manje plaće u Yamahi nego u Ducatiju, ali i manjih prihoda od sponzora.

Uz to što je jedini vozač motocikala koji se uopće nalazi na toj listi, Rossi utjehu za smanjenje primanja može naći i u tome što je Sebastian Vettel, aktualni i trostruki prvak Formule 1, tek na 89. mjestu s 18 milijuna dolara. Osim njih dvojice, čast oktanskih sportova brane i Fernardo Alonso s 30 milijuna dolara i Lewis Hamilton s 27,5 milijuna dolara. Dakako, iz ljudske se perspektive sve te brojke čine sasvim nebuloznima, ali ako zanemarimo apsolutne vrijednosti i gledamo samo omjere i razmjere, onda je jasno da je u podijeli sportskog kolača auto-motosport sasvim podcijenjen. Isplativije je dobro baratati palicom. n