Superbike

Otkako s MotoGP prvenstvom dijeli očuha, Superbike formula po principu spojenih posuda (s)kreće ka drastičnoj štednji, ali i iseljavanju utrka u egzotične kutke zemaljske kugle. Nije isključeno da će, ako će ih to uopće više zanimati, europski navijači za koju godinu Superbike utrke uglavnom moći gledati samo na televiziji, a i to u neke sitne noćne sate

Sukob interesa? Carmelo Ezpleta čvrsto je zasjeo na dvije stolice. Uz MotoGP mu je na milost i nemilost prepušten i Superbike

Kuda skreće Superbike?

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Iako je dosad prošlo već toliko vremena da je riječ o lanjskom snijegu, bio bi pravi grijeh da priču o Superbike prvenstvu - ili barem tome kako bi ono trebalo izgledati - ne započnemo prisjećanjem na svibanjsku utrku u Monzi. Između ostalog, ta je utrka konačno donijela i obaranje rekorda iz davne i sjajne 2000. godine, kada Hockenheim još nije bio osakaćen, pa je Bayliss s Ducatijem 996 - prošavši ciljem treptaj oka ispred Yanagawe na Kawasakiju ZX-7RR, Hage na Yamahi R7 i Edwardsa na Hondi VTR 1000 - postavio rekord s prosječnom brzinom utrke od 201,330 km/h.

Taj je podatak u Monzi obrisao Melandri, koji je s BMW-om prvu utrku završio s maksimalnom brzinom od 336 km/h i rekordnim prosjekom od 201,814 km/h, pobijedivši Sykesa na Kawasakiju i Lavertyja na Apriliji za samo desetinku sekunde. Rješavanje pitanja pobjednika na samoj ciljnoj ravnini, bezbrojna pretjecanja pri brzinama većim od 300 km/h, sporna presijecanja šikana u žaru borbe, publika koja svojim navijanjem povremeno uspijeva nadjačati i buku natjecateljskih strojeva rastegnutih do crvenog… Sve je to danas moguće još samo u Monzi i prava je šteta što takvo što neće biti moguće i prekosutra.

Svaka čast Hermannu Tilkeu, koji je dizajnirao toliko staza (od naše virtualne (Pušće) Bistre preko Kazahstana do Singapura) da mu se – kombiniranjem zavoja nastalih davno prije njegova vremena – jednostavno morao zalomiti i pokoji solidan pogodak, no ništa se što je proizašlo iz njegova pera ne može uspoređivati s dobrom starom Monzom. Nije to ni vozački najuzbudljivija ni najmaštovitija staza, ali je iznimno brza i ima karizmu i strastvenu publiku. A to je nešto što modernim Tilkeovim zdanjima uglavnom kronično nedostaje.

No, Carmelo Ezpeleta nije čovjek od emocija. Kao svojevrsni pandan (a teoretičari zavjere tvrde i produžena ruka) Berniea Ecclestonea, Ezpeleta je prvi čovjek španjolske Dorne, koja već više od dva desetljeća upravlja MotoGP prvenstvom, a od prošle godine i Superbikeom, iako nikome nije jasno kako je uopće bila dopuštena takva koncentracija moći. Nema nikakve sumnje da je MotoGP prvenstvo pod patronatom Ezpelete izraslo u modernije, sigurnije i globalno popularnije natjecanje, ali je istovremeno postalo i sterilnije i podređeno ostvarivanju profita. A u takvom pragmatičnom okruženju nema mjesta za vremešnu Monzu.

Istina, još uvijek se od ukupno 15 Superbike okupljanja njih 9 održava u Europi, odnosno čak i 11 ako olabavimo zemljopisne pojmove, pa u isti priču strpamo i utrke u Moskvi

Superbike

Dvostrukom pobjedom u Imoli Sykes (#66) je s Kawasakijem preuzeo vodstvo u ukupnom poretku od Guintolija (#50) na Apriliji

Kawasaki ili Aprilia?

Kako sada stvari stoje izgleda da će, kao i prošle sezone, o svjetskom prvaku odlučivati vozači Aprilije i Kawasakija. Umjesto umirovljenog Maxa Biaggija čast Aprilije brani Sylvain Guintoli, koji je uvijek u borbi za postolje, ali nije osjetio slast pobjede još od slavlja na prvoj utrci sezone u Phillip Islandu. S druge strane, zelene boje Kawasakija ponovo brani Sykes, koji je na kraju prošle sezone bio 'kratak' samo za pola boda, a ove je godine već nanizao pet pobjeda, od čega dvije dvostruke i dominantne pobjede u Donigtonu i Imolu. Osim toga, Sykes apsolutno dominira kvalifikacijama, a ako je suditi po razvoju situacije u prošloj godini, u drugom dijelu sezone bi mogao biti još i uvjerljiviji.

Eugene Laverty je s drugom Aprilijom dosad nanizao četiri pobjede i mogao bi sasvim ugroziti prvu dvojicu, no samo pod uvjetom da smanji broj praznih rubrika s osvojenim bodovima, a slič-

Laverty je ostvario četiri pobjede s Aprilijom, ali je svejedno u bodovnom zaostatku za Guintolijem koji je slavio samo jednom

Ne može se reći da se ne trudi, no Checa se s Panigaleom ne može ustaliti ni među prvom desetoricom

Leon Camier sa Suzukijem još ne može konkurirati najboljima, ali je redovito bolji od vozača Ducatija i komplicira život „privatnicima“ na Aprilijama

i Istambulu. No, to će se vrlo brzo promijeniti. Misano je ove godine ispao kako bi se napravilo mjesta za Indiju, u kojoj ne mogu skupiti ni šačicu plaćenih radnika uz stazu, a vjerojatno se samo čeka da i Nürburgring konačno otegne svoje papke, pa da se na njegovo mjesto ugura još neka zanimljivija turistička destinacija. Recimo, Tajvan, koji je već u planovima za MotoGP za 2015., iako tamo još nitko nije ni zapiknuo ni lopatu.

Iz Italije na Tajvan

Doduše, bilo bi pogrešno za to postupno preseljenje utrka u Aziju, a onda i Južnu Ameriku, optužiti samo Dornu. U isti rog puše i većina uključenih proizvođača. Njima su u ovim teškim vremenima sve manje zanimljivi europski navijači, koji vole motosport, ali su previše izbirljivi i premalo kupuju motocikle. Primamljivije im je stoga utrkivanje i promoviranje u rastućim ekonomijama novog svijeta, gdje se prodaja broji u milijunima i milijunima jeftinih i jednostavnih motocikala za široke narodne mase.

U takvom je preslagivanju interesa Monza među prvima na listi za odstrel, pri čemu se kao glavni (ali ne i stvarni) razlog navode komplikacije koje proizlaze iz samog smještaja staze unutar naseljenog mjesta. I dok se može prihvatiti da nema dovoljno prostora za daljnje proširenje izletnih zona, da je infrastruktura loša i da buka doista smeta okolnom stanovništvu (iako je sama staza na toj lokaciji duže od velike većine ljudi koji kraj nje dobrovoljno žive), postavlja se pitanje kako to da je Monza (još uvijek) dovoljno dobra za Formulu 1, koja je i bučnija i razmaženija i brža?

Bilo kako bilo, Monzi istječe ugovor sljedeće sezone, a šanse da se on produži otprilike su jednake predviđenoj stopi rasta euro zone. Tako će ta kultna staza - na kojoj blagodati zavjetrine bitno otežavaju kasnijem pobjedniku da se odvoji od svojih progonitelja – u Superbike kalendaru vjerojatno plesati još samo jedno ljeto, pri čemu se ne treba previše nadati da će se pritom ponovo oboriti rekord prosječne brzine utrke.

Naime, motocikli bi već iduće godine trebali postati sporiji, u skladu s nedavno donijetim trogodišnjim planom o drastičnom smanjenju troškova. Iako nema sumnje da je današnjih 18 motocikala na startnoj rešetki ipak premalo, što će reći da su troškovi natjecanja previsoki, priča o štednji je zapravo „uvezena“ iz Dorne, koja planira spustiti razinu MotoGP prvenstva, pa onda mora „zaštopati“ i Superbike, kako bi se održao pristojan razmak između natjecanja prototipova i motocikala baziranih na serijskim modelima. Već su za ovu sezonu skupocjeni magnezijski naplatci od 16,5

no vrijedi za BMWov dvojac MelandriDavies, koji imaju svaki po dvije pobjede, ali im u konačnici fali konstantnosti i sreće. Preostaje da još Rea ode do kraja s Hondom, pa da na popisu pobjednika imamo šest vozača i četiri različita motocikla.

Iako Suzuki još uvijek spada u drugu ligu, Cluzel i Camier imaju svoje trenutke, ali i to sitno zadovoljstvo da redovito završavaju ispred vozača Ducatija, koji i dalje imaju sezonu iz noćne more. Ducati Corse je dvostruko dno iskusio zadnjeg vikenda u lipnju, kada je u subotnjoj MotoGP utrci u Assenu najbolje plasirani vozač Desmosedicija bio Dovizioso na tek 10. mjestu, da se onda, na dvije nedjeljne utrke u Imoli, Checa s Panigaleom ne bi uspio probiti ni među prvu desetoricu. Nakon toga im vjerojatno može krenuti samo na bolje. n TRENUTAčNI POREdAK

(NAKON 14 UTRKA) SUPERBIKE 1. Sykes Kawasaki 235 2. Guintoli Aprilia 229 3. Laverty Aprilia 190 4. Melandri BMW 182 5. Davies BMW 154 6. Baz Kawasaki 136 7. Rea Honda 125 8. Fabrizio Aprilia 120 9. Giugliano Aprilia 99 10. Camier Suzuki 80 KONSTRUKTORI 1. Aprilia 289 2. Kawasaki 259 3. BMW 237 4. Honda 138 5. Suzuki 122 6. Ducati 96

Lowes zove da ga love

Osvajanjem trećeg mjesta u Doningtonu, Roberto Rolfo je nakon 37 godina pauze vratio MV Agustu na postolje

(NAKON 7 UTRKA) 1. Lowes Yamaha 140 2. Sofuoglu Kawasaki 106 3. Foret Kawasaki 85 4. VD Mark Honda 73 5. Zanetti Honda 68

Nakon što je u Assenu osjetio slast pobjede, Lowes je postao nezasitan. Sa svojom je Yamahom R6 pobijedio na tri puta prekinutoj utrci u Monzi, demolirao protivnike u Doningtonu i slavio u tijesnoj završnici u Portimao. Sofuoglu je pao dok je vodio u Monzi, završio kao drugi u Doningtonu i treći u Portimau, a budući se u međuvremenu zabavljao testiranjem natjecateljskog ZX-10R, pobudile su se sumnje da je vozač Kawasakija izvjesio bijelu zastavu te se posvetio povratku u klasu Superbike. No, onda se dogodila Imola, u kojoj je Lowes upao u probleme na ponovljenom startu i tako olakšao Sofuoglu da se drugom pobjedom ove sezone vrati u igru, doduše, više mentalno nego bodovno. n

cola zamijenjeni aluminijskim naplatcima od standardnih 17 cola, no to je bio samo simbolični početak.

U iduće tri godine će se postupno spuštati maksimalna cijena motocikala, pri čemu će se najviše štedjeti na ograničenjima koja će vrijediti za ovjes, kočnice i mjenjač. Očekivano će se ograničiti i broj pogonskih agregata koje vozač može iskoristiti tijekom sezone, dok su se proizvođači obvezali da će na prodaju ili lizing nuditi neki minimalni broj identično opremljenih motocikala. Dakle, razvoj će se okrenuti za 180° stupnjeva u smjeru današnjih Superstock motocikala, dok će se istovremeno smanjiti utjecaj tvorničkih momčadi ili će se one sasvim eliminirati.

Melandri je u Monzi odvozio najbržu Superbike utrku u povijesti i još uvijek nije izgubio sve šanse da se uključi u borbu za naslov

U osnovi, to što će se prolazak kroz pojedini zavoj usporiti za kakvu desetinku sekunde ne mora značiti da će biti manje zanimljivo - upravo suprotno, borba vrhunskog vozača sa slabije pripremljenim motociklom potencijalno obećava i više zabave, posebno ako se osjetnije ograniči utjecaj elektronike. No, u svemu treba imati mjeru, pa tako i u drastičnom mijenjanju formule koja je dosada dosta dobro funkcionirala. U suprotnom bi se moglo dogoditi da se umjesto u prosječnoj brzini obaraju rekordi u minimalnom broju gledatelja uz stazu, posebno ako se nastavi tendencija preseljenja utrka iz srca povijesnih talijanskih gradića na proplanke tropske džungle. n