PUTOPIS y DO OHRIDA KROZ CRNU GORU
NEOPTEREĆENI SMO PLANIRALI PUT KROZ BOSNU I HERCEGOVINU, S NAGLASKOM NA ZADRŽAVANJE U CRNOJ GORI. S OBZIROM NA KOLEKTIVNE GODIŠNJE ODMORE, SVE PRILAGOĐAVAMO DATUMU 3. 8. KAO PRVOM DANU PLOVIDBE, A ČITAV IZLET TRAJAO BI ČETIRI DANA. VRAG MI NE DA MIRA I ZAGIJU ŠALJEM RUTU DO OHRIDA, UZ NAPOMENU DA PLANIRAM DODATNI DAN PUTOVANJA. ISPRVA NE PRIHVAĆA, ALI KROZ RAZGOVORE S “TRENING” VOŽNJI SVE VIŠE SMO ZAGRIJANI ZA USVAJANJE TOG PRIJEDLOGA
USTAJ RADNI NARODE CRNE GORE - 12 JE SATI PIŠE: JULIO NOVAK SLIKA: DALIBOR ŠOBAN
J
Utvrda Zrinskih - Hrvatska Kostajnica
edan od trenutaka kad poželiš kazniti sve po spisku je onaj kad se kolega okrene prema tebi i kaže: «Vraćamo se natrag». To i ne bi bio neki problem da u tom trenutku nismo na graničnom prijelazu i pred nama je još 2.500 km. Kad smo prošle godine pripremali put za Rumunjsku, Zagi je vagao da li zamijeniti stari ZR-7. Ostao je još jednu sezonu na sigurno, ali je za ovaj put rano kupio pristojan FZ6 S2 iz 2008. Motor je nešto udobniji i brži, pa će se manje umarati na dužim putovanjima. Kod obavljanja prijenosa, slovo G u prometnoj dozvoli izgleda kao C. Napomenuo je to na stanici za tehnički pregled, ali oni kažu da nije do njih, već do štamparskog stroja i za njih je to gotova priča. Zaboravljeno, ali ne ispravljeno došlo je na naplatu nešto kasnije. Ja i dalje vozim Hornet 600 iz 2008. Ako nije bio problem odvoziti 3300 km u pet dana, onda neće biti problem ni sa 2500 km. Ambicije rastu, a kilometri se svakim danom povećavaju za dodatnih 10 ili 50. Ono što smo htjeli je dobro se naspavati i rano doći u mjesto noćenja. Htjeli smo upoznati ljude i pomirisati slobodu. Datum se približava i tjedan
110 y MOTO PULS rujan/listopad 2014.
Vožnja uz kanjon rijeke Vrbas
dana prije polaska još jednom vozimo po zvučnoj Route 69 u Austriji do Bleiburga. Tamo pada konačna odluka: krećemo u petak 2. 8. nakon posla. Time bismo izbjegli kretanje u 5 ujutro i odvoženih 780 km u danu.
Godišnji je počeo
Prvu noć dogovaramo spavanje u Banja Luci, glavnom gradu Republike Srpske. Politiku ne volimo i nemamo predrasude prema nacionalnosti, a u nekim ružnim godinama bili smo premladi i predaleko. Iako nam po kilometrima nije najpovoljnije, odlučujemo se za Veliku Goricu kao zajedničku točku polaska. U 17 h ja sam već napojio svog Horneta, a stiže i Zagi. Održavamo kratki brifing radi ponavljanja rute i krećemo u borbu sa živom koja se penje do 40. Nakon sitnih 40 km u Petrinji radimo kratku stanku za hidratiziranje, što nam inače nije svojstveno, ali biramo ostati živi i zdravi. U Hrvatskoj Kostajnici zapažamo lijepu utvrdu Zrinskih iz 14. st., a nalazi se na otoku rijeke Une. Most u nastavku vodi do graničnog prijelaza, no s obzirom na gužvu, odlučujemo se produžiti za Hrvatsku Dubicu. Vidimo granični prijelaz, nema gužve i veselo se kotrljamo do kućica, ali nam ‘plavi’ objašnjava da ovo nije međunarodni prijelaz i da se moramo vratiti ili nastaviti do Jasenovca. Ne vraća nam se, pa nastavljamo. Ovdje tek slijedi šok. Gužva se broji u kilometrima. Naravno da se guramo jer je vru-
Prizor Jajca iz smjera Banja Luke
će i jedva dišemo u opremi. Dolazimo do organa reda i bez problema nas propušta, pozdravljamo i zahvaljujemo. Dolazimo i do drugog, ali ovaj nam očita bukvicu jer smo i mi putnici kao i svi drugi. Nemojte tako, vruće je i dehidrirat ćemo - izvlačimo se uz mrki pogled iskusnog prometnika. Guramo se tako do pristojne dužine od petero ispred nas i isti tren skidamo kacige i jakne i posižemo za vodom. Spas tražimo i kraj kamiona koji nam pravi hlad. Svako vozilo se upisuje i tu Zagi radi veliku grešku. Dok službenica upisuje podatke, Zagi napominje da je G zapravo C. Eto belaja! Isprva ga ne pušta, ali nekako uz objašnjenje da postoji razlika od slova C u Klanjcu, dama posustaje i pušta ga. Što mislite, je li ponovio grešku? Naravno, i opet problem. Okreće se k meni i kaže: «Ja se vraćam doma.» Na plus 40 oblije me hladan znoj, lud sam pri pomisli da ću ga negdje čekati jedan dan ili pak se s njim vratiti. - Šta ćemo? - pita još jednom granični na BiH check pointu. Zagi kaže da se okreće. Nije iz principa htio platiti 25 eura za njihovo osiguranje. - Ajde, prođi i neka ti to isprave pustio nas je kad je vidio našu namjeru. Onaj osjećaj kad ti krv ponovo poteče žilama, fenomenalno! Stanemo odmah kako bismo se obukli i Zagi samog sebe kudi zbog predugog jezika: «Od sada šutim!» Do Banja Luke vozimo uz granicu sve do znaka za autocestu, na koju
se ovaj put spajamo. Inače ne vozimo autocestom, a kad je baš odaberemo, to je iz jako dobrog razloga. Ovaj put je to nadoknada vremena, da se u pristojno vrijeme najedemo, a da ne zaradimo kaznu. Uz to, autoceste je tek 40 km i ne naplaćuje se. U motelu Nana ostavljamo stvari i uzimamo samo osnovno za u grad. Očarani smo uređenim centrom, ali i posjećenošću, što nas navodi da i mi prvo malo prošećemo. Ubrzo nalazimo i restoran kojemu ne možemo odoljeti. Tražimo od konobara da nam sam odabere platu i ne griješimo. Najeli smo se fino pečenih delicija s roštilja. Promatrajući ljude u šetnji zaključujemo da nas šetnica podsjeća pomalo na Špancirfest, iako festivalu ni traga. Ugodna večer ipak ima kraj, pa se vraćamo u motel oko 23 h i namještamo budilice na 6 i 30 h.
Kanjon rijeke Vrbas
Jučer nam je postalo jasno da ne bismo stigli do Kolašina u jednom danu i drago nam je što smo krenuli odmah nakon posla. Budimo se odmorni i jako dobro se osjećamo. Odlučujemo doručkovati ćevape u Travniku, pa oko 7 ujutro krećemo prema Jajcu vozeći kroz kanjon rijeke Vrbas. Cesta je dobra, zavojita i predvidiva, a zrak svjež. Krajolik je prekrasan. Cijelo vrijeme nam se nudi dobar pogled ili na rijeku ili na kanjon, a u tunele koji su bušeni u brdu i bez dodatnog betonira-
