TEHNIKA y NATJECATELJSKI MOTOCIKLI TAYLORMADE BROUGH SUPERIOR MOTO2
Budući se ne smiju dirati kontrolirani i gotovo serijski pogonski agregati, očekivalo se da će Moto2 konstruktori biti izuzetno kreativni po pitanju ciklistike. Međutim, dogodilo se sasvim suprotno. Kako sezone prolaze, tako su motocikli sve sličniji, a s dvogrednim aluminijskim okvirima te sasvim konvencionalnim ovjesom i mehanički sve manje zanimljivi. Američko-britanski TaylorMade Brough Superior pokazuje koliko bi Moto2 prototipovi mogli biti inovativniji, gotovo pa revolucionarni, ali je isto tako i najbolji dokaz zašto to možda i ne bi trebali biti
Revolucija je spora? PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ
Monocoque
Ono što izgleda kao golemi spremnik goriva zapravo je centralni dio monocoque konstrukcije od ugljičnih vlakana. Dakle, motocikl uopće nema klasični okvir, već umjesto toga nosivu ulogu ima vanjska karbonska ljuštura, u koju je fiksiran pogonski agregat tako da i on doprinosi ukupnoj čvrstoći. Time se otežava servisiranje kao i popravak motocikla u slučaju pada, ali se i smanjuje težina, koja u ovom slučaju iznosi 143 kg. To znači da je Taylormade potrebno opteretiti utezima kako bi se postigla propisana minimalna težina od 215 kg za motocikl i vozača. Karbonske oplate s donje strane agregata i prednja kupola nemaju nosivu funkciju, a spremnik goriva je smješten vertikalno u središnjem dijelu motocikla, iza pogonskog agregata i s dnom smještenim oko hvatišta stražnje vilice. Takvim rješenjem postupno pražnjenje spremnika goriva ima minimalni utjecaj na preraspodjelu težine i samim time vozna svojstva.
Prednji ovjes
Štapovi prednje vilica su klasične izvedbe, ali su istovremeno upareni s uzdužno postavljenim A ramenom, slično kao što je to slučaj kod BMW-ovog Telelever ovjesa. Hvatište tog ramena čini posebna karbonska konstrukcija koja se upire u glavu pogonskog agregata, a poanta svega je manje poniranje motocikla prilikom kočenja. Stupanj poniranja podešava se zakretanjem metalne pločice, koja se vidi s vanjske strane monocoquea, a kao rezultat toga prednje vilice mogu imati 25% mekše opruge nego što je to inače slučaj, pa će tako bolje raditi pri brzom prolasku kroz zavoj, kada se klasične vilice praktično ne sabijaju zbog ekstremnog kuta u odnosu na podlogu i prevelikog unutarnjeg trenja. U praksi, ovo rješenje bi trebalo osigurati bolje držanje prednje gume, ali se u praksi slična rješenja nikad nisu uspjela dokazati u vrhunskom motosportu. Ipak, zanimljivo je da kut prednje vilice iznosi samo 16°, dok je predtrag podesiv u uobičajenom razmaku od 85 do 115 mm. Kočiona kliješta su u početku bila švedske marke ISR, ali se na trenutnu verziju ipak ugrađuju uobičajene Brembo komponente, kako se testni vozači osim na drugačiji prednji ovjes ne bi trebali privikavati i na kočnice.
124 y MOTO PULS rujan/listopad 2014.
Usisnik
Agregat diše pomoću dva manja usisnika na bokovima prednje maske, dok kroz ogromnu rupu u nosu prolazi zrak za potrebe hladnjaka tekućine smještenog u repu. Da bi to bilo moguće, tunel prolazi između krakova vilice, iznad zračne kutije i pogonskog agregata te kroz vertikalno smješten spremnik goriva.
