POVIJEST y VINCENT BLACK SHADOW
Hvatanje vlastite sjene Veliki brzinomjer bio je graviran do 150 mph, što odgovara brojci od 240 km/h. Realna maksimalna brzina kretala se oko dugo vremena nedostižnih 200 km/h
nastao Vincent-HRD, koji će se ubrzo nametnuti kao jedan od avangardnijih proizvođača motocikala. Sve je sjelo na svoje mjesto kada se koju godinu kasnije tu zaposlio i australski inženjer Phil Irving, koji je maštovitim idejama svog imenjaka Vincenta dodavao potrebnu funkcionalnost.
Iskakanje iz okvira
Iako se piše poratna 1948. godina, Vincent Black Shadow ima brzinomjer graviran do tada futurističkih 240 km/h. Brži su bili samo avioni, a titulu rekordera među serijskim motociklima držat će dva desetljeća, dakle, otprilike onoliko koliko je i bio ispred svog vremena PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ
ritanski ponos koji je dvadesetak godina držao titulu najbržeg serijskog motocikla započeo je svoju priču kao skupi komad škarta. Jedan primjerak modela Vincent Rapide, koji je u to vrijeme sa 177 km/h važio za najbrži serijski motocikl, nije prošao završnu kontrolu i odbačen je u stranu, gdje je zapeo za oko Philu Irvingu, glavnom konstruktoru tvrtke Vincent. Umjesto da završi kao donator dijelova, taj je Rapide, od milja nazvan „Gunga Din“, podvrgnut eksperimentu izvlačenja apsolutnog maksimuma.
VINCENT BLACK SHADOW (1949.) Agregat: V2, 50°, 4T, 998 ccm Provrt i hod: 84 x 90 mm Maks. snaga: 55 KS - 5.700 o/min Mjenjač: 4 brzine Masa: 208 kg Kočnice: 4 x bubanj Gume: 3,00-20 / 3,50-19 Spremnik goriva: 17 l Maksimalna brzina: 196 km/h
126 y MOTO PULS rujan/listopad 2014.
Brzinski rekordi padali su jedan za drugim, što je dovelo do ideje da se znanja stečena na tom prototipu prenesu na još brži serijski model. S drugačijim rasplinjačem, povećanim stupnjem kompresije i poliranim kanalima, Rapideovih je 45 KS pri 5.200 okr/min pretvoreno u 55 KS pri 5.700 okr/min, a sam V2 agregat je obojan u crno, baš kao i ostatak novog motocikla, koji je u skladu s time dobio ime Black Shadow. Iste te 1948. godine kada je predstavljen, značajno modificirani Black Shadow je na famoznoj slanoj ravnici Bonneville postao prvi motocikl s atmosferskim motorom koji je prebacio 150 mph, odnosno 240 km/h. Doduše, taj rekord možda i ne bi
ostao tako zapamćen da Roland Free, nakon što je u prvom pokušaju dohvatio „samo“ 238 km/h, nije skinuo sve osim kacige, cipela i kupaćih gaćica, te je u Superman pozi, ležeći potrbuške na stražnjem blatobranu, povećao brzinu za presudna 3 km/h. No, Black Shadow nije osvajao samo brzinom, već i tehničkim pikanterijama daleko ispred svog vremena. Za to je bio najzaslužniji Phillip Vincent, koji je napustio studij strojarstva u Cambridgeu kako bi uz pomoć očevog novca osnovao vlastitu tvrtku. U želji da se istakne u mnoštvu, odmah je otkupio ime slavne i netom propale tvrtke HRD te je tako 1927. godine Iako je izgledao kao i svaki drugi motocikl svog vremena, Black Shadow je bio košnica tehnologije budućnosti
Jedna od takvih ideja bila je i posebna izvedba stražnjeg ovjesa, koju je Phillip Vincent skicirao još kao 17-godišnjak. U vrijeme kad su ostale marke motocikala izbjegavale ugradnju stražnjeg ovjesa, pa i onog najjednostavnije konstrukcije, motocikli marke Vincent koristili su dvostruki stražnji amortizer smješten gotovo vodoravno ispod sjedala. Riječ je o rješenju koje zapravo tek danas ulazi u modu, a povlačenje paralele s aktualnim motociklima, recimo s Ducati Panigaleom, ne djeluje tako pretenciozno kad uzmemo u obzir da Black Shadow i svojim okvirom podsjeća na spomenuti model. Odnosno, izostankom okvira. Naime, Vincentov V2 agregat s kutom od 50° između cilindara činio je cjelinu s mjenjačem, a to je tada revolucionarno rješenje donijelo iznimnu čvrstoću same konstrukcije. Što je opet dovelo do ideje da pogonski agregat preuzme glavnu nosivu ulogu, pa su donje cijevi okvira u potpunosti eliminirane, dok je minimalistički čelični okvir s gornje strane agregata imao svoja uporišta u glavama cilindara. Isto tako, stražnja vilica bila je spojena izravno na mjenjač i imala hvatište praktično u osi prednjeg lančanika, a svojom je konstrukcijom u obliku trokuta kombinirala iznimnu čvrstoću s malom težinom. U Vincentu su jednako tako bili skloni eksperimentiranju s prednjim ovjesom, pa tako nikad nisu pristajali na klasične teleskopske vilice, koje su u to vrijeme bile daleko od savršenstva. Umjesto toga koristili su složenu i skupu Girdraulic izvedbu prednje vilice, koja je nudila zadovo-
