Rally Dakar

Barreda je vodio veći dio relija, sve dok slana voda nije uništila agregat njegove Honde

Laia Sanz je vozila muški i završila kao odlična 9. u ukupnom poretku

Iako su ga vozači Honde dosta namučili, Coma je došao do 5 pobjede i time se izjednačio sa svojim nekadašnjim rivalom Despresom. Ispred njega je samo Peterhansel s pobjedom više

COMA ZA PET

NAKON VIŠE OD 4 TISUĆA KILOMETARA ČISTOG OFF-ROAD UTRKIVANJA, GONCAVLES JE S HONDOM BIO SIĆUŠNIH 7 SEKUNDI BRŽI. A OPET, NI TO NIJE BILO DOVOLJNO DA SE PREKINE POBJEDNIČKI NIZ COME I KTM-A

PIŠE: TOMISLAV BEŠENIĆ

Honda je od samog početka imala sve. Najbržeg vozača, najbrži motocikl, a u drugom djelu relija i nevjerojatan timski rad. Ali nije imala Comu, njegov neuništivi 450 Rally i ogromno iskustvo koje prolazi iz KTM-ovog niza nepobjedivosti u trajanju od čak 13 godina. Sada već 14.

Izuzmemo li dvojicu vozača Honde, koji mu nisi dopustili opuštanje do samog kraja, Coma je tijekom cijelog relija imao samo jedan problem. Na drugoj etapi mu se raspala pjena u zadnjoj gumi i zadnjih 60 km nije vozio brže od 60 km/h. Zbog toga je izgubio 12 minuta u odnosu na Barredu, najbržeg vozača Honde, koji je, možda i prerano počeo taktičku igru mačke i miša. Jedan dan bio krenuo ispred Come, dopustio mu da ga pretekne i izgubio 2 minute, drugi dan bi zbog toga krenuo nakon njega, sustigao ga i vratio 2 minute.

No, Comu to nije zabrinjavalo. Mirno je čekao drugi tjedan i računao da će sve doći na svoje na dva puta po dvije maratonske etape, između kojih mehaničari nemaju pristup motociklima. I upravo to se i dogodilo. Ali peta pobjeda Come nije jedina stvar po kojoj će se pamtiti ovogodišnji Dakar, jedan od najzanimljivijih u novije doba.

Od -10°C do +50°C

Ovaj put se organizator odlučio na kružnu rutu, od Buenos Airesa do Buenos Airesa u smjeru kazaljke na satu. Ukupno više od 9 tisuća kilometara, od toga na kraju nešto više od 4 tisuće kilometara brzinskih ispita, pri čemu se prvo jurilo preko Argentine, prošao Čile od juga prema sjeveru i odradio zahtjevni dvodnevni izlet u Boliviju, nakon čega je uslijedio brzi povratak u Buenos Aires.

Osim ponovo neobjašnjivo malog broja kilometara provedenih na pješčanim dinama Atacame, ovo su izdanje obilježili i vremenski ekstremi. Pri drugom prelasku preko Anda natjecatelji su disali na škrge 4.900 metara nadmorske visine, a istovremeno se smrzavali na minus 11°C. Hladno je bilo i u Boliviji, sve to popraćeno i kišom, pa čak i tučom, no velik dio relija su obilježile vrućine od otprilike 40°C. Već je na drugoj etapi postignut novi rekord od + 47°C, a slično je bilo i idućeg dana, kada je, nažalost, Dakar odnio još jednu žrtvu.

Poljski natjecatelj Michal Hernik vozio je do iznemoglosti, parkirao svoj motocikl, skinuo kacigu i legao pod stablo, gdje je umro od posljedica dehidracije i hipertermije. Nije prvi put da se napori kojima su natjecatelji izloženi pokažu opasnijima od same jurnjave.

Sol donosi kaos

Pitanje pobjednika se odlučilo na prve dvije maratonske etape, koje su vodile iz Čilea u Boliviju i natrag. Plan je bio da se u povratku vozi više od 100 km najvećim suhim slanim jezerom na svijetu, koje se zbog kiše i doista pretvorilo u jezero.

Glisiranje brzinama do 170 km/h, po desetak centimetara slane vode koja je mjestimice i bitno dublja, a sve to pri slaboj vidljivosti, kiši, temperaturi jedva višoj od 0°C i na rijetkom zraku na 3.600 metara nadmorske visine zvuči kao iznimno opasna kombinacija. Organizatori su kratili, mijenjali ili otkazivali etape iz daleko benignijih razloga, no ovaj put su inzistirali na prvotnom planu, bez obzira što su i sami natjecatelji prijetili bojkotom. Teško se oteti dojmu da je tome kumovao sveprisutni bolivijski predsjednik Morales, koji je lakonski izjavio da je prešao preko cijelog jezera bez ikakvih problema. Doduše, on je to učinio u helikopteru.

Uglavnom, Morales je dočekao to zadovoljstvo da sa zastavom označi grupni start po 30 natjecatelja, nakon čega nije trebalo dugo da neke od njih počnu skupljati medicinski helikopteri. No, pravi je problem predstavljala otopljena sol, koja je prštala po motociklima i blokirala hladnjake, uništavala elektroniku, nagrizala brtve… Iako je prethodnog dana izgubio samo 6 minuta nakon što je slomio upravljač i junački vozio 120 km upravljajući samo desnom rukom, vodeći Barreda je izgubio bitku sa soli. Pogonski agregat njegove sofisticirane Honde je otkazao poslušnost. Službeno je tog dana odustalo 15 natjecatelja, no još je bio dobar broj onih koje su, kao Barredu, drugi šlepali do cilja, kao i onih koji su zbog posljedica izloženosti motocikla soli odustajali i nekoliko dana kasnije.

Heroina velikih brzina

Jutta Kleinschmidt je 2011. pobijedila na reliju Dakar, no ona je to u učinila za upravljačem automobila i zato se 9. mjesto koje je ove godine osvojila Laia Sanz čini barem jednako vrijednim uspjehom. U iznimno jakoj konkurenciji, na fizički zahtjevnom i natprosječno brzom izdanju relija, Sanz je za upravljačem tvorničke Honde oborila sve ženske rekorde. Na 8. „slanoj“ etapi je bila čak i peta najbrža, a tek je na posljednjem skraćenom brzincu, koji se pretvorio u kaljužu, izgubila osmu poziciju u ukupnom poretku.

Uspjeh je to veći ako znamo da je Sanz bila drugi najbolje plasirani natjecatelj Honde, a sve to u konkurenciji od ukupno 164 motociklista, od kojih je 79, odnosno 48%, uspjelo doći do cilja. Od 45 vozača četverocikala njih je samo 18

Goncalves je doskočio na drugo mjesto. Opasno je pritiskao Comu praktično do samog kraja, presudilo mu je 15 minuta kazne zbog promjene agregata KTM ima novu zvijezdu. Australac Price je svoj prvi nastup završio na nevjerojatnom 3. mjestu, samo 23 minute iza Come

Slovenac Miran Stanovnik ima 50 godina na leđima, ali i čeličnu volju. Završio je 28.

Yamaha je izgubila ritam. Pain je s novim motociklom bio tek 10.

Poljak Sonik je s Yamahom Raptor pobijedio u konkurenciji četverocikala i tako prekinuo dominaciju južnoameričkih vozača

otišlo do kraja, dakle, 40%, što je tek neznatno bolja statistika od one prošlogodišnje.

Super Sonik

Bila je to očajna godina za Yamahu. Iako su ostali bez Despresa, koji se s Peugeotom okušao u konkurenciji automobila, u Yamahi su polagali velike nade u novi motocikl. Pokazalo se da je agregat iznimno snažan, no cijeli je motocikl bio previše naporan u u tehnički zahtjevnoj vožnji i nedovoljno testiran. Donekle dobro se s njime nosio Botturi, no on je odustao, baš kao i Metge, dok se nominalno prvi vozač Pain tek u završnici progurao do 10. mjesta. A prošle godine je starim motociklom bio treći, doduše s 2 sata zaostatka, što bi mu ove godine jedva dostajalo za sedmo mjesto.

S druge strane, nastavila se dominacija Yamahe Raptor 700 u konkurenciji četverocikala. Ključna je bila 10. maratonska etapa, na kojoj je trećeplasirani Lafuente morao odustati zbog pada, a prošlogodišnji pobjednik Casale zbog puknuća lanca. Težak pad je ubilježio i dotad vodeći Rafael Sonik, no uspio je nastaviti i na kraju dana uživati u prednosti od skoro 3 sata. I više nego dovoljno da poljski veteran prekine dugogodišnju dominaciju južnoameričkih vozača.

Nove zvijezde

Ove su godine sa širokog popisa vozača KTM-a zasjale barem tri nove zvijezde. Bivši MX3 prvak Matthias Walkner je prvi put nastupio na reliju Dakar i odnio pobjedu već na trećoj etapi, što mu je omogućilo da zauzme treće mjesto u trenutnom poretku. Kasnije je austrijski vozač izgubio dosta vremena na ime tehničkih problema, no nastavio je juriti sve dok ga pri drugom prelasku preko Anda nije sasvim iscrpila visinska bolest. Slična je priča sa čileanskim vozačem Quintanillom, koji je u protekla dva pokušaja odustao, a sada je „smetao“ vodećima, posebno na etapama u svojoj zemlji. Pobijedio je na kritičnoj 8. etapi, no nakon toga je i on lagano obolio te je do kraja relija pao na 4. mjesto ukupnom poretku sa samo 38 minuta zaostatka za Comom. U samoj završnici ga je pretekao australski „rookie“ Toby Price, koji je tijekom 2 tjedna izgubio tek 23 minute u odnosu na pobjednika i tako se već u prvom pokušaju popeo na najnižu stepenicu pobjedničkog postolja. Posljednji put je nešto slično viđeno 1998. godine, kada je njegov zemljak Andy Haydon, također iz prvog pokušaja, osvojio 3. mjesto, samo da se nakon toga više nikad ne bi pojavio na reliju Dakar.

Speedy Goncalves

Nakon tehničkih problema Barrede, cijela momčad Honde podredila se tome da pomognu Goncalvesu sustići Comu. I doista, Goncalves se primakao Comi na manje od 8 minuta, no ponovo se pogubnom za Hondu pokazala nova maratonska etapa. Nakon završetka brzinca, Goncalvesu je otkazao motor i nakon što ga nisu uspjeli popraviti bez pomoći mehaničara, vozači Honde su u Goncalvesov motocikl ugurali prije dva dana promijenjen agregat Barrede, a ovaj je opet preuzeo agregat od Israela, koji je tako morao odustati. Odličan primjer timskog rada, no Goncalves je zbog promjene agregata zaradio dodatnih 15 minuta kazne.

Za razliku od Come, koji je sa svojim agregatom izdržao do kraja i završio bez kaznenih minuta, Goncalves je ukupno zaradio 17 minuta kazne, da bi na kraju zaostao 16 minuta i 53 sekunde. Dakle, tijekom više od 4.000 kilometara brzinskih ispita „kažnjenik“ Goncalves je, zapravo, bio 7 sekundi brži Come. No, iako reli Dakar sve više nalikuje na suludi sprint, Coma je dokazao kako je to još uvijek prava utrka izdržljivosti, na kojoj ne pobjeđuje nužno najbrži, nego onaj tko je najbolji. n

UKUPNI POREDAK

MOTOCIKLI

1. Coma (Spa) KTM 46h:03min.49sek

2. Goncalves (Prt) Honda + 16.53 3. Price (Aus) KTM +23.14 4. Quintanilla (Chl) KTM + 38.38 5. Svitko (Svk) KTM +44.17 6. Faria (Prt) KTM +1:57.550 7. Casteu (Fra) KTM + 2:00.14 8. Jakeš (Svk) KTM +2:18.18 9. Sanz (Spa) Honda +2:24.21 10. Pain (Fra) Yamaha +3:09.09

ČETVEROCIKLI

1. Sonik (Pol) Yamaha 57h:18min.39sek 2. Ferioli (Arg) Yamaha +2:54.50 3. Nosiglia (Bol) Honda + 3:42.56 4. Galeno (Pry) Yamaha +4:09.57 5. Declerc (Fra) Yamaha +5:48.40

S djedicom u novu

Ispratili staru godinu uz djeda mraza i proslavili novu uz winter party te 21. rođendan kluba, za Twin Horn nema zime

ije bilo snijega, pa sam do Pule morao doći s bikerima„ rekao je Djedica krajem tek protekle 2014., kad je stigao na pulsku tržnicu dojahavši na moćnom i bučnom motociklu. Pratnju su mu činili pulski bajkeri, članovi moto kluba Twin Horn MC. Dolazak Djeda Mraza na dva kotača, u organizaciji spomenutog kluba, tradicija je duga osamnaest godina. Mnogi su klubovi kroz sve te godine prihvatili ovu ideju pa iz godine u godinu uveseljavaju mališane vozeći simpatičnog crvenog bradonju na svojim motociklima. Toplo vrijeme pogodovalo je cijeloj priči pa je i posjetitelja bilo mnogo. Roditelji nisu propustili priliku da fotografiraju svoju djecu s veselim djedicom ili pak na kakvom od motocikala iz pratnje. Dječja sretna lica, koja su, činilo se, više obradovali bučni motori nego sam Djedica, bila su neprocjenjiva nagrada organizatorima za uloženi trud kroz sve te godine. Uz dolazak, održan je i prigodan glazbeni program u organizaciji udruge MILK.

Nakon što je na tržnici Djedica u crvenom podijelio bombone, uputio se na vožnju gradom kada je u pratnji od četrdesetak motocikala djeci koju je sreo dijelio darove. Dok se još nisu ni odmorili od novogodišnjih fešti, članove motokluba Twin Horn MC dopala je nova zadaća - proslaviti dvadeset i prvi rođendan te ujedno održati i svoje zimsko druženje. Proslavi su se odazvali mnogi klubovi i pojedinci iz svih dijelova Hrvatske te Slovenije, Srbije, Njemačke, Bosne i Hercegovine, Austrije i Italije. Vrijeme je, iako malo maglovito, bilo poprilično ugodno pa se je klupski prostor organizatora dobro popunio. Mnogi su došli i motociklima pa je ugođaj bio potpun. Nije bilo prehladno, ali su oni zimogrozniji ipak opkolili bačvu u kojoj se ložila vatra. Uz ples, glazbu, druženje te dobru vibru posjetitelji, a i domaćini dobro su se zabavili. Potrajalo je do podneva drugog dana kada su napokon i oni najuporniji shvatili da je sunce ipak previsoko. Kako je ova proslava svima bila i prvo okupljanje motociklista koje su posjetili u novoj godini, često su se izmjenjivale čestitke te lijepe želje za 2015. Sve najbolje u Novoj žele vam i članovi kluba Twin Horn MC. n

Koža kao platno

Umjetnost tetoviranja popularna je i prisutna od davnih vremena, a kako dobro znamo vrlo je popularna i u bajkerskoj supkulturi. Bajkeri i tetovaže oduvijek su bili bliski pa je logično da se u organizaciju konvencije tetovaža upusti i jedan moto klub

utori ove priče po četvrti su puta članovi moto kluba Fluminense Riders MC iz Rijeke. Njihov 4. Rijeka Tattoo Expo je održan od 21.-23.11.2014. u dvorani Transadria koja je smještena na samoj riječkoj rivi. Osim osnovne ponude unošenja tinte pod kožu, posjetitelji su mogli uživati i u popratnim sadržajima.

Postavljena je izložba fotografija TPC (Tattooed People Croatia) Saše Lončarića kojom autor želi razbiti stereotip prema tetoviranim ljudima i pokazati da su i oni “normalni”. Na velikome štandu nudilo se je i obilje potrepština za opremanje tattoo studija. Navečer je za sve zainteresirane održan i After Party.

Riječki tattoo convention imao je i natjecateljski karakter. Sudjelovalo je 23 tattoo artista iz 5 zemalja (Slovenija, BiH, Srbija, Makedonija i Hrvatska) koji su se svaki dan borili u 3 kategorije (Best of Color, Best of Black & Grey i Best of Day), dok je zadnji dan dodijeljena i nagrada Best of Show.

Nagrade Best of Day osvojili su:

Petak: Goran Jeftić iz tattoo studija “Shmuci”, Prijedor,

Subota: Matija iz tattoo studija “Godina Zmaja”, Zagreb,

Nedjelja: Robert Turković iz studija “Turko tattoo”, Kočevje

Prestižnu nagradu Best of Show dobio je Marko Ganić iz studija “Temple of Ink” iz Virovitice.

Kroz tri dana koliko je trajala, ovu manifestaciju je posjetilo 500-tinjak posjetitelja, koji su imali priliku ukrasiti svoju kožu po mnogo povoljnijoj cijeni nego je to inače slučaj. Sudeći po dobroj organizaciji te pozitivnim utiscima publike i umjetnika ne treba sumnjati u budućnost riječkog Tattoo Expo-a, a eventualnim korisnicima usluga vrsnih tattoo majstora ostavljamo godinu dana vremena da odluče kojim će motivom ukrasiti svoju kožu. n

MK PIRATES - MOMJAN, 07.-08.11.2014.

SNIMA I PIŠE: EDI LJUBIĆ

Piratsko Martinje

U Momjanu, malenom istarskom mjestu poznatom po svojoj ljepoti, a i po brojnim proizvođačima vrhunskih vina smještenim u njegovoj okolici, održan je još jedan zimski bajkerski događaj. Održan je na Martinje, dan kada se simbolično mošt pretvara u vino

a organizaciju se je pobrinuo klub Pirates MK koji su svojim posjetiteljima pripremili cjelodnevni program. Značajna razlika koja izdvaja ovo zimsko bajkersko okupljanje od ostalih je zajednička vožnja do obližnjih vinskih kuća. Subotnji obilazak vinskih podruma događaj je koji godinama privlači mnoge bajkere iz Hrvatske, ali i okolnih zemalja poput Austrije, Slovenije i Italije.

Kolona motociklista ove je godine posjetila podrume Brajko te Sinković, a vožnja je bila duga 30 km. U svakom su se podrumu kušala vina, a održane su i prigodne igre pa su se sudionici dobro zabavili.

Navečer su se prisutni zabavljali uz živu glazbu bendova Wrong Business te Confusion band. Party je potrajao do dugo u noć, a najuporniji su naravno dočekali i zoru. Ujutro su domaćini otpratili sve koji su prespavali po nekim za to pripremljenim prostorima, a spavalo se čak i po šatorima. Ovo je bio 11. po redu zimski party u organizaciji istarskih Pirata, koji je unatoč kiši koja je svako toliko padala, ponovno bio dobro organiziran i posjećen. n